Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-663/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RF, [adresa] – [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nikolini Ivetić Sokolić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Filip Gradišek i Ante Omazić iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Toniju Smrček, odvjetniku u Zagrebu, radi naplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-667/2024-19 od 18. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba se djelomično prihvaća, a u pretežnom dijelu odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-667/2024-19 od 18. srpnja 2025.:

a) preinačuje:

- u dijelu točke II izreke u odnosu na dosuđene zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2023. do naplate na način da se one od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

- točki III izreke tako da ista sad glasi:

„III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.041,40 EUR za zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od 18. srpnja 2025. godine do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

b) potvrđuje u točki I izreke i u preostalom dijelu točke II izreke

II Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o [broj kredita], partija 25303773, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Zoje Puljiz pod brojem OV-8461/07 dana 15.11.2007., sklopljenog između tužitelja ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, sadržana u članku 8., stavku 2., a koja glasi: „U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria Bank d.d.“

II. Nalaže se tuženiku, Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 3.624,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče:

- na iznos od 1.966.67 EUR od 07. kolovoza 2009. pa do isplate,

- na iznos od 825,37 EUR od 23. veljače 2010. pa do isplate,

- na iznos od 832,84 EUR od 25. lipnja 2010. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 30.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.624,20 EUR, za zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od 18. srpnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

2. Tuženik je protiv navedene presude pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da se preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev a tužitelju naložiti naknaditi mu parnične troškove, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja da mu naknadi trošak predmetne žalbe.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je u pretežnom dijelu neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 8. Ugovora o [broj kredita], partija 25303773, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Zoje Puljiz pod brojem OV-8461/07 dana 15. studenog 2007. (nadalje: Ugovor), kojom je određeno da je u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita banka ovlaštena zaračunavati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe Adria Bank d.d. te naplata iznosa od 3.624,88 EUR sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.966.67 EUR od 7. kolovoza 2009. pa do isplate, na iznos od 825,37 EUR od 23. veljače 2010. pa do isplate, a na iznos od 832,84 EUR od 25. lipnja 2010. pa do isplate.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, ovaj sud nije pronašao da bi pobijana odluka bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima, nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je pobijana presuda razumljiva i jasna i može se ispitati.

8. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a te na iste pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio nespornim:

- da su stranke sklopile Ugovor o kreditu 15. studenog 2007. kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 240.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti za kupnju stana

- da je u članku 8. Ugovora propisano da se korisnik kredita - tužitelja obvezuje da će tužitelj u slučaju prijevremene otplate kredita isplatiti banci naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria Bank d.d.

- da je tužitelj tijekom razdoblja otplate kredita temeljem Ugovora u tri navrata izvršio prijevremenu otplatu kredita, pri čemu je tuženik svaki puta tužitelju obračunao i naplatio naknadu za prijevremenu otplatu, u pregledu prometa za klijenta navedenu kao „obračun i naplata troška“, i to: 1. dana 6. kolovoza 2009. tužitelj je izvršio prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 592.718,34 kn odnosno 123.303,17 CHF, pri čemu je tuženik tužitelju naplatio trošak u iznosu od 14.817,91 kn / 1.966.67 EUR, 2. dana 22. veljače 2010. tužitelj je izvršio prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 248.750,00 kn odnosno 50.000,00 CHF, pri čemu je tuženik tužitelju naplatio trošak u iznosu od 6.218,75 kn / 825,37 EUR, 3. dana 24. lipnja 2010. tužitelj je izvršio prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 251.002,01 kn odnosno 47.358,87 CHF, pri čemu je tuženik tužitelju naplatio trošak u iznosu od 6.275,05 kn / 832,84 EUR

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je da je ništetna odredba Ugovora koje su stranke sklopile u članku 8. kojim je tužitelj kao potrošač preuzeo obvezu plaćanja naknade zbog prijevremene otplate kredita.

11. Naime, člankom 96. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 70/07 - u daljnjem tekstu ZZP/07), koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

11.1. Člancima 100. i 101. ZZP/07 propisano je da, ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljive, te moraju biti lako uočljive, a dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

11.2. Člankom 102. stavkom 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, dok je člankom 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da je ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništetan ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

12. S obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o odredbi tuženikovog standardnog, unaprijed formuliranog ugovora, te da se naknada koju je banka ovlaštena zaračunati u slučaju prijevremene otplate kredita određuje jednostranom tuženikovom Odlukom o naknadama, kao i da tužitelj nije mogao imati utjecaj na njezin sadržaj, to je opravdano prvostupanjski sud zaključio da se o odredbi članka 8. predmetnog Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo i da se odredba smatra nepoštenom jer, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na tužiteljevu štetu.

13. Sporna odredba Ugovora je gramatički razumljiva i uočljiva, ali je nejasna, jer tužitelj kao potrošač nije mogao razumjeti doseg te odredbe niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz takve odredbe proizlaze za njega s obzirom da nije određeno na koji način i po kojim parametrima će se formirati visina naknade. Time je tužitelj stavljen u neravnopravan položaj, jer je bio dužan platiti naknadu za koju nije znao na koji način se formirala njezina visina i koja je bila podložna jednostranom određivanju od strane tuženika odlukom na koju on nije mogao utjecati. Kod takvog stanja stvari prvostupanjski sud s pravom nije na tuženikov prijedlog proveo vještačenje na okolnost nastanka štete kod prijevremene otplate kredita, jer je tužitelju šteta nastala upravo plaćanjem nepošteno ugovorenih naknada za prijevremenu otplatu kredita.

14. Spornom odredbom Ugovora nije povrijeđen samo tužiteljev interes, već je njome povrijeđen javni interes s obzirom na općepoznati broj stambenih potrošačkih kredita koje korisnici sklapaju s tuženikom i drugim bankama, pa protivno žaliteljevoj tvrdnji nije riječ o zabrani manjeg značaja koja bi isključila ništetnost sporne odredbe Ugovora u smislu članka 326. stavka 2. ZOO-a.

15. Tuženik je taj koji je tužitelju nametnuo nepoštenu i ništetnu odredbu te je radi toga i nepošten i to od dana stjecanja navedenog iznosa, a to su datumi kad je tužitelj u tri navrata tuženiku izvršio prijevremene otplate kredita pa je pravilno prvostupanjski sud tijek zakonske zatezne kamate odredio temeljem članka 1115. ZOO-a i u granicama postavljenog zahtjeva dan nakon tih otplata, s tim da je stopa zatezne kamate izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 78/15), Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 114/22) i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 155/23), a prvostupanjski sud je za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate pogrešno dosudio stopu zatezne kamate radi čega je u tom dijelu valjalo djelomično preinačiti točku II izreke pobijane presude i odlučiti kao pod točkom I a) alineji prvoj na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a.

16. Kako je sporna odredba konkretnog ugovora o kreditu utvrđena nepoštenom odnosno ništetnom sukladno prije navedenim člancima ZZP/07 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog Ugovora, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem joj je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetne odredbe ugovora.

17. S pravom je prvostupanjski sud odbio i istaknuti prigovor zastare potraživanja, jer je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 47/2020 od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog govora, odnosno u slučaju zahţjeva iz čIanka 323. stavka 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženica vrati ono što je stekla temeljem ništetnih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti pobijane presude kojom je u točki I izreke utvrđena ništetnost sporne ugovorne odredbe kojom banka pridržava pravo naplatiti naknadu za prijevremenu otplatu sukladno svojoj Odluci o naknadama, pa slijedom navedenog rok zastare u konkretnom slučaju još nije niti počeo teći.

18. Zbog iznijetog ukazuje se da je žalba protiv točke I izreke pobijane presude i prestalog dijela točke II izreke pobijane presude koji nije preinačen u točki a) alineji prvoj izreke ove presude neosnovana. Stoga je žalbu u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I pod b) izreke ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

19. Žalba je osnovana u odnosu na odluku o parničnim troškovima sadržanu u točki III izreke prvostupanjske presude, iako nisu osnovani svi žalbeni navodi.

20. Žalba tako neosnovano napada odluku o troškovima postupka s tvrdnjom da je prvostupanjski sud donoseći odluku o troškovima nepravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a koja je, sa svojim zadnjim izmjenama stupila na snagu 5. studenog 2022. („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – u daljnjem tekstu: „Tarifa“) te je po toj Tarifi obračunao sve troškove tužitelja, a ne prema propisanoj vrijednosti boda u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje. To stoga što je Tbr. 48. stavkom 3. Tarife u vrijeme pokretanja postupka i Tbr. 52. stavkom 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – u daljnjem tekstu: OT) u vrijeme presuđenja bilo jednako propisano, da sud kad odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

20.1. U žalbi se, međutim, s pravom ističe da je prvostupanjski sud neosnovano tužitelju dosudio trošak sastava podneska od 3. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT) uvećan za PDV (25%) s obzirom da on nije sukladno članku 299.a stavku 3. ZPP-a podnesen najmanje osam dana prije ročišta održanog 10. veljače 2025. na kojem je njegov sadržaj trebalo raspraviti. Kako tužitelj navedeni podnesak nije pravodobno dostavio, trošak sastava tog podneska nije u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a bio potreban za vođenje predmetne parnice, a tužitelj je sadržaj tog podneska mogao iznijeti na ročištu od 10. veljače 2025. za koje ročište je prvostupanjski sud pravilno tužitelju priznao trošak zastupanja u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. točki 1. OT. Po ocjeni ovog suda ni trošak sastava tužiteljevog podneska od 3. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR uvećan za PDV (25%) također nije bio potreban za vođenje predmetne parnice, na što žalba također osnovano upire. Neosnovano je tuženiku naloženo platiti tužitelju i trošak sudske pristojbe na presudu 82,70 EUR, jer tužitelj nije dokazao da je platio navedenu pristojbu za presudu.

20.2. Preostali iznos naknade tužiteljevih troškova postupka prvostupanjski sud je pravilno utvrdio pa je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a valjano priznao tužitelju ukupni trošak u iznosu od 1.041,50 EUR koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 10. veljače 2025. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 10. travnja 2025. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 5. lipnja 2025. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT), odnosno ukupno iznos od 800,00 EUR, sve uvećano za PDV (25%) u iznosu od 200,00 EUR, kao i iznos od 41,50 EUR na ime plaćene sudske pristojbe na tužbu, sve uvećano za zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 18. srpnja 2025. do isplate sukladno članku 29. stavcima 1. i 2. ZOO-a.

20.4. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci pod a) alineji drugoj ove presude temeljem članka 380. točke 2. ZPP-a.

21. Budući je tužitelj uspio samo s neznatnim dijelom svoje žalbe, valjao je u točki II izreke ove presude odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe temeljem članka 154. stavku 4. ZPP-a.

U Dubrovniku, 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković