Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-177/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanela Prša, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4966/2024-29 od 13. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4966/2024-29 od 13. siječnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

„I. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.906,84 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1,26 EUR od 18.3.2008. do isplate,

- na iznos od 2,35 EUR od 17.11.2008. do isplate,

- na iznos od 10,88 EUR od 16.1.2009. do isplate,

- na iznos od 11,34 EUR od 17.2.2009. do isplate,

- na iznos od 7,79 EUR od 16.4.2009. do isplate,

- na iznos od 7,40 EUR od 20.5.2009. do isplate,

- na iznos od 5,22 EUR od 16.6.2009. do isplate,

- na iznos od 6,29 EUR od 17.7.2009. do isplate,

- na iznos od 4,88 EUR od 17.8.2009. do isplate,

- na iznos od 6,81 EUR od 15.9.2009. do isplate,

- na iznos od 4,66 EUR od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos od 6,05 EUR od 16.11.2009. do isplate,

- na iznos od 5,83 EUR od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 9,87 EUR od 18.1.2010. do isplate,

- na iznos od 11,80 EUR od 12.2.2010. do isplate,

- na iznos od 11,45 EUR od 15.3.2010. do isplate,

- na iznos od 14,16 EUR od 14.4.2010. do isplate,

- na iznos od 18,16 EUR od 14.5.2010. do isplate,

- na iznos od 19,14 EUR od 15.6.2010. do isplate,

- na iznos od 26,15 EUR od 14.7.2010. do isplate,

- na iznos od 24,10 EUR od 16.8.2010. do isplate,

- na iznos od 33,44 EUR od 14.9.2010. do isplate,

- na iznos od 28,14 EUR od 14.10.2010. do isplate,

- na iznos od 28,14 EUR od 14.10.2010. do isplate,

- na iznos od 29,98 EUR od 15.11.2010. do isplate,

- na iznos od 36,47 EUR od 15.12.2010. do isplate,

- na iznos od 39,19 EUR od 14.1.2011. do isplate,

- na iznos od 34,69 EUR od 15.2.2011. do isplate,

- na iznos od 36,13 EUR od 15.3.2011. do isplate,

- na iznos od 34,55 EUR od 14.4.2011. do isplate,

- na iznos od 40,24 EUR od 16.5.2011. do isplate,

- na iznos od 57,10 EUR od 14.7.2011. do isplate,

- na iznos od 82,63 EUR od 12.8.2011. do isplate,

- na iznos od 53,41 EUR od 14.9.2011. do isplate,

- na iznos od 47,19 EUR od 13.10.2011. do isplate,

- na iznos od 47,16 EUR od 14.11.2011. do isplate,

- na iznos od 47,96 EUR od 15.12.2011. do isplate,

- na iznos od 53,17 EUR od 16.1.2012. do isplate,

- na iznos od 54,61 EUR od 14.2.2012. do isplate,

- na iznos od 52,73 EUR od 16.3.2012. do isplate,

- na iznos od 52,58 EUR od 13.4.2012. do isplate,

- na iznos od 53,64 EUR od 15.5.2012. do isplate,

- na iznos od 54,94 EUR od 13.6.2012. do isplate,

- na iznos od 53,35 EUR od 26.7.2012. do isplate,

- na iznos od 53,29 EUR od 14.8.2012. do isplate,

- na iznos od 48,14 EUR od 17.9.2012. do isplate,

- na iznos od 52,11 EUR od 15.10.2012. do isplate,

- na iznos od 53,68 EUR od 12.11.2012. do isplate,

- na iznos od 52,50 EUR od 13.12.2012. do isplate,

- na iznos od 49,24 EUR od 16.1.2013. do isplate,

- na iznos od 49,56 EUR od 14.2.2013. do isplate,

- na iznos od 50,67 EUR od 18.3.2013. do isplate,

- na iznos od 54,25 EUR od 16.4.2013. do isplate,

- na iznos od 46,86 EUR od 16.5.2013. do isplate,

- na iznos od 47,62 EUR od 17.6.2013. do isplate,

- na iznos od 48,17 EUR od 16.7.2013. do isplate,

- na iznos od 48,37 EUR od 19.8.2013. do isplate,

- na iznos od 49,56 EUR od 16.9.2013. do isplate,

- na iznos od 51,07 EUR od 17.10.2013. do isplate,

- na iznos od 51,53 EUR od 14.11.2013. do isplate,

- na iznos od 53,69 EUR od 16.12.2013. do isplate,

- na iznos od 51,14 EUR od 16.1.2014. do isplate,

- na iznos od 52,46 EUR od 17.2.2014. do isplate,

- na iznos od 53,51 EUR od 13.3.2014. do isplate,

- na iznos od 52,41 EUR od 16.4.2014. do isplate,

- na iznos od 50,46 EUR od 16.5.2014. do isplate,

- na iznos od 51,00 EUR od 12.6.2014. do isplate,

- na iznos od 51,52 EUR od 7.7.2014. do isplate,

- na iznos od 53,07 EUR od 8.8.2014. do isplate,

- na iznos od 54,25 EUR od 8.9.2014. do isplate,

- na iznos od 53,66 EUR od 7.10.2014. do isplate,

- na iznos od 55,71 EUR od 6.11.2014. do isplate,

- na iznos od 1.200,34 EUR od 26.11.2014. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, naknaditi tužiteljici ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.106,39 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Addiko bank d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.768,94 EUR.“

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelju naloži naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.906,84 eura preplaćenih zbog nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu sklopljenog s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d.

6. U postupku je na temelju nespornih utvrđenja i provedenih dokaza utvrđeno da je tužiteljica s tuženikovim prednikom Slavonskom bankom d.d. 11. kolovoza 2006. sklopila Ugovor o namjenskom kreditu uz depozit br. [broj depozita]/2006, ovjeren kod javnog bilježnika Borisa Godžirova iz Našica pod brojem Ov-10390/06 dana 21. kolovoza 2006. (u daljnjem tekstu: Ugovor), temeljem kojeg je tuženikov prednik tužiteljici odobrio i isplatio stambeni kredit za adaptaciju kuće i zatvaranje stambenog kredita u Slavonskoj banci d.d. u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita uz valutnu klauzulu.

7. Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza cijeneći sadržaj spornih odredbi Ugovora te na temelju sadržaja tužiteljičinog iskaza utvrdio da kreditor nije tužiteljicu kao korisnicu kredita informirao o svim bitnim parametrima vezano za ugovorenu valutnu klauzulu, cijeneći sadržaj odredbi Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03, 46/07 i 79/07 – u daljnjem tekstu: ZZP/03) i Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – u daljnjem tekstu: ZZP/07) o nepoštenim ugovornim odredbama, rukovodeći se načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZOO), uvažavajući ujedno prema članku 502.c ZPP-a obvezujući učinak presuda donesenih u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. provedenih radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

8. Kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da nije bilo porasta tečaja švicarskog franka od početka realizacije kredita pa do otplate istog, tužitelj bi manje platio ukupan iznos od 3.906,84 eura na ime promjene tečaja CHF, to prvostupanjski sud utvrđuje da je time nastala razlika u otplati kredita zbog primjene nepoštenih odnosno ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za navedeni iznos za koji se tuženik neosnovano obogatio.

9. Prvostupanjski sud je kao neosnovan otklonio po tuženiku istaknuti prigovor zastare uz obrazloženje da je petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a prekinut podizanjem kolektivne tužbe u smislu čl. 241. ZOO-a pa da je zastara počela ponovno teći pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i to 14. lipnja 2018. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužiteljica kao potrošač stekla saznanje da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekla mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi u tom sporu, te da nije istekla do dana podnošenja tužbe u ovome predmetu 17. svibnja 2019.

10. Prvostupanjski sud nije prihvatio ni tuženikov prigovor o direktnom učinku presude u predmetnom sporu kolektivne zaštite potrošača koji temelji na tvrdnji da je ugovor o kreditu sklopljen sa Slavonskom bankom d.d. koja nije bila pasivno legitimirana u tom sporu, uz obrazloženje da je 2009. godine došlo do pripajanja Slavonske banke d.d. tuženiku (koji je tada imao naziv Hypo Alpe Adria banka d.d.), a da je kolektivnom presudom obuhvaćeno razdoblje u kojem je Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no da u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji, jer se fuzirala s tuženikom te da je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka d.d. nisu ništetni, no da prema citiranim presudama to da nije tako. Stoga da se učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Bank d.d. ili Slavonska banka d.d. s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

11. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda kao i postupak koji joj je prethodio nisu zahvaćeni bitnim povredama parničnog postupka o kojima ovaj sud vodi računa po službenoj dužnosti niti povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su rezultat pravilne ocjene izvedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP- a, razlozi presude su jasni, nisu proturječni te se presudu može ispitati.

12. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

13. Protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su spornenute ugovorne odredbe u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu sukladno odlukama banke ništetne, te je pravilno uvažio direktni i obvezujući učinak odluke donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a prema kojoj odredbi je sud vezan za utvrđenja iz takvog postupka, ako se stranka na ta utvrđenja pozove u posebnoj parnici radi ostvarenja svojih prava potrošača na naknadu, kao što je to bio slučaj u konkretnom predmetu. Naime, protivno žalbenim navodima, pravna utvrđenja iz odluka donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača protiv Hypo-Alpe-Adria-Bank kao preuzimatelja Slavonske banke d.d. sukladno odredbi čl. 502.c. ZPP-a odnose se i na odnose nastale između potrošača i Slavonske banke d.d., kraj činjenice da je 2009. Slavonska banka d.d. pripojena tuženiku (koji je tad imao naziv Hypo-Alpe-Adria-Bank) te su u smislu članka 522. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima (''Narodne novine'' broj 118/03) upisom pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelja, imovina pripojenog društva i njegove obveze prešle na društvo preuzimatelja. Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci Rev-1135/2023-2 od 3. siječnja 2024.

13.1. Osim toga, prvostupanjski sud utvrđenje o ništetnosti spornih ugovornih odredbi nije temeljio isključivo na utvrđenju iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., već je na konkretnoj individualnoj razini na osnovi tužiteljičinog iskaza utvrdio nedopušteno postupanje (prednika) tuženika na štetu tužiteljice kao potrošača prilikom ugovaranja odredbe o valutnoj klauzuli, te je naveo odlučne razloge za takvo utvrđenje.

13.2. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je predmetni ugovor o kreditu unaprijed formuliran od strane tuženika i da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, kao i da kreditor nije tužiteljicu informirao o svim parametrima vezanim za ugovorenu valutnu klauzulu.

13.3. Naime, izostanak pojedinačnog pregovaranja o spornoj ugovornoj odredbi i izostanak potpunog tužiteljičinog informiranja prilikom sklapanja ugovora nedvojbeno proizlazi iz tužiteljičinog iskaza, kako to pravilno cijeni prvostupanjski sud, dok je tuženik podneskom od 16. listopada 2024. odustao od prijedloga za saslušanjem svjedokinje ĐB, tuženikove djelatnice na okolnost da je tužiteljica bila potpuno informirana o svim parametrima vezanim za valutnu klauzulu.

13.4. U odnosu na spornu ugovornu odredbu, odgovarajući na žalbene navode treba navesti da tuženik u postupku nije ni činjenično tvrdio da je tužiteljici dao sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose, naprotiv njegove nastavne tvrdnje, koje ponavlja u žalbi da banka nije mogla predvidjeti da bi u slučaju poremećaja na tržištu moglo doći do aprecijacije tečaja CHF negiraju navod o upoznavanju potrošača s tim rizikom jer ako, kako sam navodi, on to nije znao onda o tome nije informirao tužitelja. Od tuženika se ne očekuje da zna kretanje tečaja švicarskog franka kroz razdoblje trajanja Ugovora o kreditu, već su za ocjenu primjerenosti sadržaja obavijesti o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka bile ključne obavijesti da je švicarski franak volatilna valuta koja aprecira kad dolazi do poremećaja na tržištu te da Hrvatska narodna banka nije poduzimala mjere monetarne politike upravljanju tečajem kune u odnosu na tečaj CHF, kao što je to učinila u odnosu na EUR, zbog čega se ti krediti po svojoj rizičnosti bitno razlikuju od kredita na hrvatskom tržištu u eurima i da je o tome obavijestio tužiteljicu, dok tuženik tijekom postupka pa ni u žalbi ni činjenično ne tvrdi da bi tužiteljici dao takve obavijesti. S obzirom na izloženo, žalbeni navodi kojima ukazuje da su stranke ugovorile mogućnost promjene valute u članku 5. Ugovora o kreditu i da se time potrošača štiti od negativnih učinaka valutne klauzule nisu osnovani.

13.5. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena u smislu članka 81. stavka 1. ZZP/03 pa je time i ništetna u smislu članka 87. stavka 1. ZZP/03.

13.6. S obzirom na utvrđenu ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužitelju sukladno članku 323. stavku 1. u vezi s člankom 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat preplaćenog iznosa na temelju ništetne ugovorne odredbi, slijedom čega je prvostupanjski sud pri utvrđenju da ukupna preplata po osnovi valutne klauzule iznosi 3.906,84 eura pravilno primijenio materijalno pravo kad je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici navedeni iznos.

13.7. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava dosuđeni iznos tužiteljici pozivajući se na tzv. negativnu razliku u preplati koja je nastala zbog manje plaćenih iznosa pojedinih mjesečnih anuiteta zbog pada tečaja CHF u odnosu na početni tečaj, nisu od odlučnog značaja, jer tuženik u odnosu na tu razliku tijekom postupka nije podnio protutužbu, niti je istaknuo građanskopravni prigovor prijeboja (compensatio civilis), a niti prigovor radi prebijanja (compensatio per judicem) kao procesni prigovor i pravilna su utvrđenja prvostupanjskog suda proizašla iz nalaza i mišljenja vještaka, te je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge o prihvaćanju danog nalaza i mišljenja koji se odnosi na utvrđenu razliku preplaćenih iznosa.

13.8. Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja prigovor zastare predmetne tražbine. Pri tome je prvostupanjski sud taj prigovor pravilno otklonio u skladu s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020., prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kad je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavka 1. ZOO- a.

13.9. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, tražbina tužitelja nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu pa do podnošenja tužbe u ovome predmetu 6. studenog 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru tužiteljičine novčane tražbine.

13.10. Neosnovano tuženik žalbom osporava stav prvostupanjskog suda o tijeku zateznih kamata ističući da nije nesavjesni stjecatelj. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju, primjenom članka 1115. ZOO-a, pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kad je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.), savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

14. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu i odlučiti kao u točki I izreke ove presude na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

15. Kako tuženik nije uspio u žalbi, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, pa je stoga odlučeno je kao u točki II izreke ove presude temeljem članka 380. točke 2. ZPP-a.

U Dubrovniku, 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković