Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-1/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Berislavu Kopfu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Iris Kopf i Berislav Kopf, iz Osijeka, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 60, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćniku Tatjani Ostović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ostović & Rakušić iz Osijeka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i utvrđenja ugovora ništetnim, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 6. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 4.1 i 4.2 Ugovora o kreditu broj 9013245106, sklopljenom između tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 60, OIB: 02535697732, i OL iz [adresa], MBG: [jedinstveni matični broj građana], od 29. listopada 2007. godine , solemniziran po Javnom bilježniku Mirjani Borić, pod brojem OV-36295/07, te odredba članka 1/ Dodatka Ugovora o kreditu 9013245106, koje odredbe , kao bitni sastojci Ugovora, čine Ugovor o kreditu broj 9013245106, sklopljen između tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 60, OIB: 02535097732, i OL iz [adresa], MBG: [jedinstveni matični broj građana], od 29. listopada 2007. godine , Solemniziran po Javnom bilježniku Mirjani Borić, pod brojem OV36295/07, te Dodatak Ugovora o kreditu 9013245106, ništetnima u cijelosti, te se utvrđuje ništetnim i Sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretninama i pravu na neposrednu ovrhu od dana 16. siječnja 2012. godine, solemniziran po Javnom bilježniku Biserki Arambašić pod brojem Ov-473/12 , te se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku nalaže brisanje založnog prava upisanog u korist tuženika pod brojem Z-523/12, zaprimljeno 16. 1. 2012. godine na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], kuća i dvor, [adresa], pov. 168 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i izdati tabularnu ispravu za brisanje toga zaloga u roku od 15 dana, umjesto koje će, u protivnom, poslužiti ova presuda.

II. Proglašava se nedopuštenom u cijelosti ovrha koja se vodi pred Općinskom sudom u Osijeku, pod brojem 99 Ovr-3789/22, koju je pokrenuo tuženik Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 60, OIB: 02535097732, kao ovrhovoditelj, protiv tužitelja ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovršenika, a koja ovrha je pokrenuta temeljem Ugovora o kreditu broj 9013245106, sklopljenom između tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 60, OIB: 02535097732, i OL iz [adresa], MBG: [jedinstveni matični broj građana], od 29. listopada 2007. godine , Solemniziranom po Javnom bilježniku Mirjani Borić, pod brojem OV36295/07, te Dodatku Ugovora o kreditu 9013245106, i Sporazuma u o zasnivanju založnog prava na nekretninama i pravu na neposrednu ovrhu od dana 16. siječnja 2012. godine, solemniziranom po Javnom bilježniku Biserki Arambašić pod brojem Ov-473/12 .

III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.275,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, dakle, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da zaključkom Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-3789/22 od 14. prosinca 2022. upućen na parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom odnosno radi utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi ovršne isprave ugovora o kreditu broj 9013245106 od 29. listopada 2007. te dodatka ugovora, kao i sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama i pravu na neposrednu ovrhu od 16. siječnja 2012. godine. Tužitelj u tužbi navodi i to da je predmetni ugovor o kreditu, potrošački kredit te da je tuženik uvrstio odredbu o promjenjivoj kamati u predmetni ugovor o kreditu o kojoj odredbi se nije posebno pregovaralo, te koja odredba potrošača nije informirala o svim bitnim parametrima, čime je potrošač došao u neravnopravan položaj prema tuženiku kao kreditoru a isto se odnosi i na dodatak ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamati sadržana u točki 1. Tužitelj drži da predmetna odredba predstavlja bitni sastojak konkretnog ugovora o kreditu sa dodatkom te da je zbog ništetnosti takve odredbe koja predstavlja cijenu kredita cijeli ugovor ništetan a ovrha koja se temelji na navedenoj ovršnoj ispravi nedopuštena.

Tužitelj potražuje i prouzročeni parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu istoj u cijelosti usprotivio držeći da ništetnost pojedinih ugovornih odredbi ne povlači i ništetnost samog ugovora te da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ne čine bitne elemente ugovora o kreditu pa predlaže ovome sudu odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke DV Consulting d.o.o., RL, dipl. oec., [adresa], te saslušao svjedoka OL.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

5. Saslušanjem svjedoka OL, ovaj sud utvrđuje da joj u banci njoj i sinu ponuđen kredit u kunama, da su ugovorne odredbe kredita bile sastavljene od strane tuženika i o istima s tuženikom nisu mogli pregovarati, da od strane tuženika ništa nije bilo posebno pojašnjeno glede ugovornih odredbi pa tako i oko odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, da niti protekom vremena nije bila ponuđena neka opcija promjene kamatne stope, da je ugovor o kreditu prije potpisivanja pročitala no da nije sve razumjela odnosno da je razumjela na način da je ugovor o kreditu ponuđen takav kakav je i da ga neće dobiti ako ga ne prihvati takvog ponuđenog. Svjedok dalje iskazuje kako kod javnog bilježnika nije niti mislila da može tražiti dodatne informacije no da joj javni bilježnik nije ništa objašnjavao glede ugovornih odredbi. Svjedok iskazuje i to da u vrijeme realizacije ovog kredita nije znala da postoji opcija sa fiksnom kamatnom stopom te da u vrijeme realizacije kredita nije bila niti vlasnik obrta niti imala poslovne udjele u trgovačkom društvu. Iskaz navedenog svjedoka ovaj sud prihvaća u cijelosti jer je isti jasan, iscrpan i određen.

6. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

7. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

8. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

9. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

11. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

12. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Uzimajući u obzir sve prednje obrazloženo tužitelj je uslijed ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu evidentno nedvojbeno oštećen, pa stoga po stavu ovoga suda, a pozivom na pravni stav zauzet od strane suda Europske Unije u spisu C-188/2017 drži da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti, naime Kako je dakle uslijed ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu tužitelj po stavu ovoga suda nedvojbeno oštećen iz prednje obrazloženog, to mu pripada pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi članka 323. stavak 1. u svezi s člankom 1011. ZOO-a, pa je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev opisan kao u izreci ove presude. Sud Europske Unije je u tom predmetu jasno izrazio stav da je odredba o tečajnom riziku tj. valuti švicarski franak, glavni predmet ugovora i da održanje takvog ugovora u slučaju da je takva odredba o valuti švicarski franak ništetna bitni sastojak ugovora i da u tom slučaju nije pravno moguće održati takav ugovor na snazi. Kako je naprijed citiranom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđena upravo ništetnost odredbe ugovora o kreditu koje je tuženik zaključivao u razdoblju od 2004. do 2011. godine u valuti švicarski franak, svi ti ugovori su u cijelosti ništetni jer te ugovore nije pravno moguće održati na snazi u tom slučaju jer je takva odredba o valuti švicarski franak bitan sastojak tog ugovora. Isti slučaj je i u odnosu na ništetnost i nepoštenost ugovorne odredbe o načinu na koji je ugovorena promjenjiva kamata na te kredite jer je ugovaranje promjene kamate prema odluci banke utvrđena ništetnom i nepoštenom u istom predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, ali je taj dio presude u tom predmetu postao pravomoćan odlukom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/2013 a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. godine. Kako je dakle promjenjiva ugovorna kamata koja će se mijenjati prema odluci banke ništetna i nepoštena i kako se radi o bitnom sastojku ugovora, to sud pozivom na sve prednje obrazloženo zauzima stav da je predmetni ugovor potrebno utvrditi ništetnim u cijelosti, a kako sud predmetni ugovor utvrđuje ništetnim u cijelosti to je posljedično tome, to je i ovrha koja se temelji na ovršnoj ispravi a koja je utvrđena ništetnom, nedopuštena.

14. Sud nije posebno analizirao provedeno vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke iz toga razloga što tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom nije niti tražila novčanu isplatu, već je tražila ili utvrđenje ništetnim ugovora u cijelosti ili njegovih pojedinih odredbi.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 250,00 eura, (Tbr. 7. t. 1. OT-a), (PDV uključen), zastupanje na ročištima od 31. listopada 2024., 20. siječnja 2025., 14. veljače 2025. i 6. studenoga 2025. svako po 250,00 eura, (Tbr. 9. t. 1. OT-a), (PDV uključen), sastav podnesaka 12. ožujka 2025., od 5. lipnja 2025. svaki po 250,00 eura ( Tbr. 8. t. 1. OT-a), (PDV uključen), pristup ročištu za objavu presude 125,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), (PDV uključen), što uz trošak vještačenja od 400,00 eura, daje konačni iznos troška od 2.275,00 eura.

Osijek, 17. prosinca 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika