REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-623/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice OE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužitelja SE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. tuženice ĆE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Zdenka Jukić, odvjetnica u Čakovcu, II. tuženice ČE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženika HE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Brlečić i partneri u Varaždinu, radi utvrđenja ništetnosti darovnog ugovora i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-423/2023-2 od 6. listopada 2023., kojim su potvrđena rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-23/2021-7 od 21. rujna 2022. i poslovni broj P-23/2021-19 od 9. veljače 2023., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju rješenje Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-423/2023-2 od 6. listopada 2023. u dijelu pod toč. I. izreke i rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-23/2021-7 od 21. rujna 2022. i poslovni broj P-23/2021-19 od 9. veljače 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P-23/2021-7 od 21. rujna 2022. odbačena je tužba, a rješenjem poslovni broj P-23/2021-19 od 9. veljače 2023. naloženo je tužiteljima nadoknaditi tuženicima troškove postupka.
2. Drugostupanjskim rješenjem potvrđena su oba prvostupanjska rješenja (točka I. izreke), a dopune žalbe protiv rješenja kojim je tužba odbačena, odbačene su kao nepravovremene (točka II. rješenja).
3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-483/2024-2 od 29. listopada 2024., dopustio je tužiteljima podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja u odnosu na točku I. izreke zbog pitanja:
„1. Ima li, prema odredbi čl. 187. st. 2. Zakona o parničnom postupku, tužitelj pravni interes podnijeti tužbu za utvrđenje ništetnosti pravnog posla (ugovora o darovanju) protiv stranaka tog pravnog posla (ugovora) kojim se prenosi vlasništvo na nekretnini te zatražiti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, ukoliko je na istoj nekretnini uknjižena zabrana otuđenja i opterećenja u korist tužitelja koja djeluje apsolutno i prema trećima, bez obzira na okolnost da uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja ne dolazi do uspostave prava vlasništva/suvlasništva samog tužitelja, i to sve u smislu pravnih stajališta izraženih u odlukama VSRH posl.br. Rev 819/2018 i Rev 977/2009 te odluci Ustavnog suda RH broj U-III-1884/2016?
2. Djeluje li, prema odredbi čl. 34. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja na nekretnini apsolutno i prema trećima te predstavlja li zapreku za upis prava vlasništva u korist novog stjecatelja, u situaciji kada je ista upisana u zemljišne knjige u korist roditelja temeljem darovnog ugovora između roditelja i djece, sve u smislu pravnih stajališta izraženih u odlukama VSRH posl.br. Rev 819/2018 i Rev 2728/13?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelji su podnijeli reviziju protiv drugostupanjskog rješenja na temelju odredbe čl. 382. st. 1. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlažu da ovaj sud ukine nižestupanjska rješenja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
5. U odgovoru na reviziju I. tuženica i III. tuženik predlažu odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.
8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju od 15. lipnja 2015. zaključenog između I. tuženice kao darovateljice i III. tuženika kao obdarenika, te Ugovora o darovanju od 18. lipnja 2015. zaključenog između II. tuženice kao darovateljice i III. tuženika kao obdarenika, a kojim ugovorima su I. i II. tuženice darovale III. tuženiku svoje suvlasničke dijelove od po 1/3 nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve k.o. V. [adresa], ništetnost Ugovora o osnivanju prava služnosti stanovanja, uporabe i plodouživanja od 3. kolovoza 2015. zaključen između III. tuženika i I. tuženice za korist I. tuženice, kao i Ugovor o zasnivanju osobne služnosti (pravo plodouživanja) od 8. srpnja 2015. zaključen između III. tuženika i II. tuženice za korist II. tuženice na predmetnim nekretninama, te da tuženici su dužni trpjeti da se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Čakovcu, za [adresa] glede svih navedenih nekretnina uspostavi zemljišno-knjižno stanje kakvo je bilo prije zaključenja tih ugovora.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:
- da su tužitelji ugovorom o darovanju od 14. lipnja 1984., svojim kćerima ovdje I. i II. tuženicama i sinu, darovali nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve k.o. [adresa], svakome po 1/3 dijela istih, uz ugovorenu osobnu služnost doživotnog uživanja i plodouživanja u korist darodavatelja, koji ugovor je proveden u zemljišnoj knjizi;
- da je na temelju Ugovora o darovanju od 14. lipnja 1984. u zemljišnoj knjizi 23. prosinca 2015. na predmetnim nekretninama upisana zabilježba zabrane otuđenja;
- da je I. tuženica Ugovorom o darovanju od 15. lipnja 2015. darovala cijeli svoj suvlasnički dio svome sinu III. tuženiku te su isti, Ugovorom o osnivanju prava služnosti stanovanja, uporabe i plodouživanja od 3. kolovoza 2015. osnovali pravo služnosti stanovanja, uporabe i plodouživanja na darovanim nekretnina u korist I. tuženice;
- da je II. tuženica Ugovorom o darovanju od 18. lipnja 2015. darovala cijeli svoj suvlasnički dio III. tuženiku, te je Ugovorom o osnivanju osobne služnosti od 8. srpnja 2015. zaključenim između III. tuženika i II. tuženice ugovoreno osnivanje osobne služnosti na darovanim nekretninama u korist II. tuženice;
- da obdarenik III. tuženik nikada nije uveden u suposjed darovanih nekretnina jer živi na drugoj adresi;
- da navedeni ugovori nisu bili zaključeni u formi javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave te im nedostaje propisna forma.
10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je odbacio tužbu u bitnom s obrazloženjem:
- da je u pitanju deklaratorna tužba na utvrđenje, za podnošenje koje tužbe su tužitelji na temelju odredbe čl. 187. st. 2. ZPP-a dužni dokazati postojanje pravnog interesa, odnosno, da prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, ostvaruju pravnu korist koju bez takve sudske odluke ne bi mogli ostvariti, što tužitelji u konkretnom slučaju nisu ničim učinili jer da prihvaćanjem postavljenog tužbenog zahtjeva ne bi ostvarili nikakvu dodatnu pravnu korist povrh one koju već imaju. Kako na temelju ove tužbe na utvrđenje tužitelji ne mogu steći vlasništvo/suvlasništvo predmetnih nekretnina, jer bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva suvlasništvo na navedenim nekretninama bilo vraćeno ovdje I. i II. tuženici, a ne tužiteljima pa to što su tužitelja darovnim ugovorom iz 1984. s I. i II. tuženicama ugovorili zabranu daljnjeg otuđenja darovanih suvlasničkih dijelova predmetnih nekretnina, a da su iste sklapajući predmetne ugovore postupile suprotno istoj, prvostupanjski sud nalazi da ni iz navedene činjenice ne proizlazi pravni interes tužitelja na podnošenje predmetne tužbe obzirom da postupanje protivno zabilježbi zabrane otuđenja predstavlja povredu ugovorne obveze od strane vlasnika nekretnine, koja povreda može rezultirati obvezom naknade štete zbog povrede te obveze, a koja se naknada štete ostvaruje kondemnatornim zahtjevom.
11. Prihvaćajući činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsko rješenje.
12. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP), ako nije što drugo određeno, vlasnik može u svaku svrhu koja nije zabranjena svoje pravo ograničiti, uvjetovati ili oročiti, a može ga i opteretiti. Prema odredbi st. 2. istog članka odredi li vlasnik pravnim poslom zabranu otuđenja ili opterećenja svoje stvari, to ga obvezuje. Ta će zabrana djelovati i prema trećima, ako je osnovana u korist bračnoga druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja, a i upisana je u zemljišnu knjigu, odnosno u javni upisnik bez čega se ne može steći stvar za koju je zabrana određena.
13. Dakle, prema sadržaju navedene zakonske odredbe, riječ je o ograničenju uspostavljenom vlasnikovim raspolaganjem na temelju pravnog posla i takva zabrana ne djeluje apsolutno (nije stvarnopravne prirode) već samo obveznopravno (obvezuje samo vlasnika nekretnine i to samo u odnosu prema određenoj osobi prema kojoj se obvezao da neće otuđiti nekretninu sukladno odredbi čl. 34. ZVDSP-a). Međutim, rečena zabrana može djelovati i prema trećima, ali tek ako su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke: 1. kada je zabrana osnovana u korist bračnoga druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja (personalni kriterij) i 2. ako je u odnosu na nekretnine takva zabrana upisana u zemljišnu knjigu (publicitetni kriterij), a o čemu je ovaj sud iznio pravno shvaćanje u odlukama Rev-2728/13-3 od 3. svibnja 2017. i Rev- 819/2018-4 od 14. prosinca 2022.
14. Donoseći pobijanu odluku nižestupanjski sudovi učinka zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja, u ovoj pravnoj stvari ustanovljenoj između roditelja i djece, nisu prosuđivali primjenom odredbe čl. 34. st. 2. ZVDSP-a, a koja zabrana u tom slučaju, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, djeluje i prema trećima, slijedom čega tužitelji imaju pravni interes osporavati odluku o uknjižbi spornih ugovora, neovisno o tomu što se uspostavom ranijeg zk. stanja na predmetnim nekretninama suvlasništvo vraća na ime I. i II. tuženica, a ne na ime tužitelja. Time je ujedno i odgovoreno na postavljena pitanja.
15. Kako su nižestupanjski sudovi donijeli odluku zauzimajući pravno shvaćanje koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem ovog suda valjalo je, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
16. Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
