REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-2225/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja 1. CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],, koje zastupa opunomoćenica Maja Antić Tucak, odvjetnica u Šibeniku, Stjepana Radića 71, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatska elektroprivreda d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, koju zastupa opunomoćenica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, Maksimirska 25, radi izvlaštenja, 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/I-943- 02/23-01/208, URBROJ: 514-04-02-02/01-24-14 od 13. studenoga 2024.

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

III. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu sa pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

V. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/I-943-02/23-01/208, URBROJ: 514- 04-02-02/01-24-14 od 13. studenoga 2024. u točkama I. i II., utvrđen je interes Republike Hrvatske i prihvaćen prijedlog za izvlaštenje korisnika izvlaštenja trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d.d., Zagreb, ovdje zainteresirane osobe, radi izgradnje hidroenergetskog sustava HES Kosinj, Etapa 11 – izgradnja građevina na uređenju prostora izgradnje akumulacije HES Kosinj, te je određeno da se potpuno izvlašćuje nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 959 m2 u suvlasništvu i suposjedu RO, i VO, ovdje tužitelja, svakog u ½ dijela. Točkom III. je tužiteljima određena naknada za izvlaštenje, svakom u iznosu od 1.225,29 eura. Točkama IV.-VI. je određena isplata naknade za izvlaštenje, točkom VII. je određena predaja u posjed predmetne nekretnine, točkama VIII. -X. određeni su upisi u zemljišnu knjigu, dok je točkama XI. i XII. odlučeno o troškovima postupka.

2. Tužitelji CO i VO su protiv navedenog rješenja tuženika pravodobno ovom Sudu podnijeli tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja. U tužbi uvodno navode da je postupku nesporno utvrđeno da imaju stalno prebivalište na nekretnini koja je predmet izvlaštenja te da imaju domaće životinje koje drže u gospodarskim objektima. Nadalje u bitnom navode da naknada za izvlaštenje nije pravilno utvrđena i da ne odgovara tržišnoj vrijednosti predmetne nekretnine, što da predstavlja najgrublje kršenje Ustavom i Europskom konvencijom zajamčenih prava na mirno uživanje vlasništva. S tim u svezi ističu da temeljem minimalno dosuđene naknade trpe nesrazmjeran i prekomjeran teret, budući da im se sve nekretnine u njihovom vlasništvu izvlašćuju, a da temeljem dosuđene naknade za izvlaštene nekretnine nisu u mogućnosti sebi priuštiti bilo kakav smještaj, a kamoli smještaj i količinu objekata koje imaju na području gdje se provodi izvlaštenje. Nadalje navode da je Europski sud za ljuska prava u predmetu Scordino protiv Italije zauzeo stav da se u slučaju miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva mora postići poštena ravnoteža između potreba javnog interesa zajednice i zahtjeva zaštite temeljnih ljudskih prava pojedinca, te da upravno tijelo u svakom trenu mora utvrditi je li zbog miješanja ili pasivnosti države postignuta poštena ravnoteža između zahtjeva općeg interesa i zahtjeva za zaštitu temeljnih ljudskih prava pojedinca. Smatraju da je sukladno navedenom tuženik pri donošenju osporenog rješenja propustio procijeniti razmjer gubitka za tužitelja, jer da nije obrazložio da tužitelji u predmetnim objektima žive i imaju domaće životinje, a niti dao objašnjenje predstavlja li iznos naknade koja im je dodijeljena nesrazmjeran teret, odnosno hoće od dobivenog iznosa novčane naknade biti u mogućnosti sebi priuštiti drugi objekt i istu količinu nekretnina koje imaju na području na kojima se provodi izvlaštenje. Nadalje navode da je imenovani vještak Damir Stipanov, na temelju čijeg nalaza je utvrđen iznos naknade, temeljem poredbene metode izračunao vrijednost izvlaštene nekretnine koristeći cijene s područja drugih katastarskih općina, jer da prema navodima vještaka iz javno dostupnih podataka nema dovoljno odgovarajućih usporedivih nekretnina za katastarsku općinu [katastarska općina]. Smatraju da je ovakav način izrade nalaza protivan pravilima struke, jer da je općepoznata je činjenica da se na području katastarske općine [katastarska općina] već više godina provodi postupak izvlaštenja nekretnina, od koji da su neki postupci su već pravomoćno završeni, te da je temeljem dovršenih postupaka isplaćena naknada, pa da su sukladno navedenom, vještaku temeljem javnih isprava bili omogućeni uvidi u cijene nekretnina na području općine na kojoj se provodi izvlaštenje. Nadalje navode da je nejasno zašto vještak nije za komparaciju uzeo vrijednost transakcija iz 2023. godine, nego se u svom nalazu i mišljenu pozvao podatke iz 2019., 2020. i 2021. Predlažu da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi spisu predmeta te da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje, iz čega je Sud zaključio da tužitelji predlažu poništenje osporenog rješenja u dijelu koji se odnosi na njih.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

4. Zainteresirana osoba u detaljnom i opširnom odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je u pravilno provedenom postupku tužiteljima pravilno utvrđena naknada koja odgovora tržišnoj vrijednosti nekretnine, pri čemu da je postignuta poštena ravnoteža između privatnog i javnog interesa pa predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Ističe da Zakon naknadu u obliku davanja u vlasništvo zamjenske propisuje isključivo kao alternativnu i supsidijarnu opciju, i to samo u slučaju kada korisnik izvlaštenja raspolaže odgovarajućom nekretninom, što da ovdje nije slučaj. Dodaje da prvotužitelj i drugotužitelj navode kako dosuđena naknada nije dovoljna za osiguranje smještaja, ali da se u ovom konkretnom slučaju izvlašćuje nekretnina koja u naravi predstavlja oranicu površine 959 m², a ne stambeni objekt, pa da stoga nije jasno na koji se smještaj tužitelji referiraju, s obzirom na to da predmet izvlaštenja nije kuća niti nekretnina namijenjena stanovanju.

4.1. U kasnijem podnesku tužitelji su predložili je da se ovaj spor prekine do okončanja postupka u predmetu ovoga Suda poslovni broj Us I-2222/2024 u kojem je predložio da se predmet riješi kao ogledni spor. U spis je dostavio ugovore o kupoprodaji iz kojih da je razvidno da je na području katastarske općine [katastarska općina] bilo prometa nekretnina te da Republika Hrvatska raspolaže zamjenskim nekretninama na predmetnom području.

5. Sud je održao ročište za raspravu 21. studenog 2025., na koje su pristupili tužitelji i zainteresirana osoba, svi zastupani po opunomoćenicima, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.

5.1. Tužitelji su na ročištu izjavili da ostaju kod navoda iznesenih u tužbi i dotadašnjem tijeku postupka te ponovili prijedlog za prekidom postupka i odgodom ročišta do pravomoćne odluke u oglednom sporu.

5.2. Zainteresirana osoba je na ročištu izjavila da ostaje kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu. U odnosu na naknadno zaprimljeni podnesak očitovala se da je korisnik izvlaštenja u predmetnom postupku Hrvatska elektroprivreda d.d., dok su nekretnine koje su navedenom podnesku u vlasništvu Republike Hrvatske, a ne Hrvatska elektroprivreda d.d., koja ne raspolaže nekretninama koje bi se tužiteljima mogle dati u vlasništvo. Nadalje je istaknula da se u postupku izvlaštenja naknada određuje u pravilu u novcu dok je dodjela zamjenske nekretnine samo iznimka, a što da je potvrđeno i u više presuda upravnih sudova. U odnosu na zaprimljene ugovore, očitovala se da je u tim ugovorima korištena ista metodologija kao u predmetu ovoga spora, dok je u ugovoru u kojem je vrijednost nekretnine utvrđena u iznosu od 40.000,00 kn, vrijednost utvrđena u znatno nižem iznosu nego u predmetu ovoga spora i stoga bi ta okolnost mogla ići tužiteljima samo na štetu.

5.3. Na navode zainteresirane osobe tužitelji su se očitovali da Hrvatska elektroprivreda d.d. kao korisnik izvlaštenja izvašćuje predmetne nekretnine u ime i za račun Republike Hrvatske pa stoga nije točan odnosno odlučan navod da ne raspolaže odgovarajućim zamjenskim nekretninama iz razloga što su one u vlasništvu Republike Hrvatske. Nadalje su se očitovali da je vještak u svom nalazu naveo da nije uzeo u obzir druge nekretnine sa područja katastarske općine [katastarska općina] iz razloga što nije bilo prometa nekretninama na tom području, pa je stoga u zadnjem podnesku tužitelj iz tog razloga dostavio ugovore koji su predmet nekretnine s područja [adresa], kako bi dokazao da je prometa takvim nekretninama bilo i da je u tom dijelu nalaz vještaka nezakonit, a sama visina vrijednosti pritom da nije odlučna za dokaz te činjenice.

6. Među strankama u ovome sporu je sporno je li naknada za izvlaštenje u predmetu ovoga spora pravilno određena.

7. Iako su tužitelji pred ovim Sudom pokrenuli više sporova radi ocjene zakonitosti rješenja o izvlaštenju za predmetni zahvat, Sud je odbio prijedlog za prekidom ovoga spora do pravomoćnog okončanja predmeta u oglednom sporu, budući da prema ocjeni Suda nisu ispunjene pretpostavke za rješavanje u oglednom sporu, jer se ne radi o predmetnima iste činjenične osnove, budući da se radi o različitim nekretninama od kojih je za svaku potrebno zasebno ocijeniti je li naknada pravilno određena.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Prema odredbi članka 46. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" broj 74/14, 69/17, 98/19, dalje: Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade) naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje se u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju ili u vrijeme sklapanja nagodbe prema ovom Zakonu, uzimanjem u obzir uporabnog svojstva nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja.

10.1. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se iznimno, naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine čija vrijednost odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje, u istoj općini ili gradu, kojom se prijašnjem vlasniku nekretnine koja se izvlašćuje omogućavaju isti životni uvjeti i uvjeti korištenja kakve je imao koristeći tu nekretninu, kada korisnik izvlaštenja s takvom nekretninom raspolaže.

11. Sukladno citiranim odredbama se naknada za potpuno izvlaštenje u pravilu određuje u novcu, dok se naknada davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine određuje samo iznimno, na način da se prijašnjem vlasniku omogućavaju isti životni uvjeti i uvjeti korištenja kakve je imao do tada, i to ukoliko korisnik izvlaštenja s takvom nekretninom raspolaže.

12. Tužitelji u upravnom postupku nisu zatražili određivanje naknade davanje u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine, a nisu to izrijekom zatražili ni u ovome sporu, stoga su njihovi navodi da na predmetnoj nekretnini obavljaju gospodarsku djelatnost bespredmetni.

12.1. Pritom Sud ukazuje tuženiku da ne može prihvatiti navode da zainteresirana osoba ne raspolaže drugim odgovarajućim nekretninama, jer budući da se predmetno izvlaštenje provodi u ime i za račun Republike Hrvatske, ukoliko zainteresirana osoba u svom vlasništvu nema odgovarajućih nekretnina, mogla ih je steći od Republike Hrvatske.

13. Nadalje, ni jednom odredbom Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 78/15, dalje: Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina) ili drugim mjerodavnim propisom nije propisano da se pri procjeni vrijednosti nekretnine poredbenom metodom za poredbene nekretnine moraju uzeti nekretnine iz iste katastarske općine, već iz odredbi članaka 22. i 24. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina te članaka 9. -10 i 35.- 38. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 105/215, dalje: Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina) proizlazi da bi to trebale nekretnine istih kategorija i sličnih karakteristika, odnosno da to budu nekretnine koje s procjenjivanom nekretninom pokazuju dovoljno podudarna obilježja. Stoga Sud ne vidi razloga zašto to ne bi mogle biti takve nekretnine s šireg područja Like, pri čemu treba uzeti u obzir da to budu područja otprilike istih tržišnih vrijednosti nekretnina. Štoviše, prema shvaćanju Suda bi bilo ispravnije uspoređivati nekretnine istih kategorija i sličnih karakteristika iz različitih katastarskih općina, nego nekretnine različitih kategorija i karakteristika iz iste katastarske općine. Stoga su tužbeni navodi u tom dijelu neosnovani.

14. Međutim, Sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim iz razloga kako slijedi.

15. Kao što je ranije navedeno, prema odredbi članka 46. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade naknada za ovlaštenje određuje se s obzirom na uporabno svojstvo nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja.

16. Prema odredbi članka 50. stavka. 1. točke 1. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina pri procjeni iznosa naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu potrebno je utvrditi uporabno svojstvo nekretnine radi procjene naknade za gubitak prava na nekretnini prema utvrđenom uporabnom svojstvu nekretnine.

17. Nadalje, prema odredbi članka 35. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina za izvođenje poredbenih cijena koriste se kupoprodajne cijene onih nekretnina koje sa procjenjivanom nekretninom pokazuju dovoljno podudarna obilježja.

18. Iz nalaza vještaka Damira Stipanova Sud ne proizlazi da je vještak pri procjeni utvrdio uporabno svojstvo koju je nekretnina imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja. Štoviše, iz cjelokupne dokumentacije iz spisa predmeta proizlazi da je predmetna nekretnina u naravi oranica, odnosno livada, dok je vještak pri procjeni za poredbene uzeo tri nekretnine koje su sve po kulturi i u naravi šuma, pri čemu vještak, a ni tuženik, nije obrazložio zašto za poredbene nekretnine nije uzeo oranice, odnosno radi li se nekretninama koje imaju dovoljno podudarna obilježja. Stoga, prema ocjeni Suda, tržišna vrijednost nekretnine koja se izvlašćuje nije pravilno procijenjena.

19. Slijedom navedenog, na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) osporeno rješenje je odnosu na tužitelje valjalo poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

20. Predmet je sukladno odredbi članka 119. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima vraćen na ponovni postupak, budući da će u konkretnom slučaju postupak će brže i lakše provesti tuženik, na način da će pozvati vještaka da ispravi, odnosno upotpuni nalaz, ili će po potrebi provesti novo vještačenje. U ponovnom postupku naknadu za izvlaštenje treba odrediti na način da se utvrdi uporabno svojstvo koju je nekretnina imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja te da se pri odabiru poredbenih nekretnina uzmu one koje s procjenjivanom nekretninom pokazuju dovoljno podudarna obilježja u smislu odredbi Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina.

21. Tužitelji su zatražili naknadu troškova ovoga spora za sastav tužbe i za zastupanje na ročištu za raspravu po opunomoćeniku odvjetniku, za svaku radnju po 1.000,00 eura, uvećano za PDV, što ukupno iznosi 2.500,00 eura.

21.1. Zainteresirana osoba je zatražila naknadu troškova spora, za sastav odgovora na tužbu, pristup ročištu, te trošak puta i izbivanja iz pisarnice, što ukupno iznosi 3.400,00 eura.

22. Prema odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

22.1. Prema članku 144. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

23. Budući da su uspjeli u sporu, tužiteljima je priznat zatraženi trošak zastupanja, koji je u skladu s Tbr. 27. Odvjetničke tarife, stoga je tuženiku naloženo da mu naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude. Budući da je spor izgubila, zahtjev zainteresirana osobe za naknadu troškova spora je odbijen.

24. Budući da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.) tužitelji nisu u obvezi plaćanja sudske pristojbe.

U Rijeci 17. prosinca 2025.

S u d a c

dr. sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točaka I., II. i III. ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv točaka IV., V. i VI. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 128. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opun. 1. i 2. tužitelja: Odvjetnici Maji Antić Tucak, Šibenik, Stjepana Radića 71

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- opun. zaint. osobe: Odvjetnici Iris Šanjug, Zagreb, Maksimirska 25