Poslovni broj: P-6835/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nataliji Horvatić, u pravnoj stvari tužitelja HZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Predrag Kralik, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja ništetnosti, 17. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj 037-50-5006959 od 30. srpnja 2008. zaključenog između tužitelja TZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora, koja glasi: „Naknada 2,50 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, utvrđuje se ništetnom i ne proizvodi pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, tužitelju HZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti na ime parničnih troškova iznos od 553,10 eura (petstopedesettri eura i deset centi), uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. prosinca 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, sa pripadajućim zateznim kamatama, u preostalom iznosu, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su 30. srpnja 2008. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu br. 037-50-5006959, prema kojem je tuženik, kao kreditor, tužitelju, kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 21.000,00 hrk. Kredit je dan na rok otplate od 48 mjeseci. Člankom 3. (naknada), Ugovora o kreditu, ugovoreno je da je naknada za obradu kredita iznosi 2,50 % od iznosa kredita jednokratna, a naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, a kojom je odredbom Ugovora o kreditu tužitelj bio primoran platiti naknadu kako bi mogao dobiti traženi kredit. Predmetna naknada tužitelju je naplaćena u iznosu od 525,00 hrk.
Spornim člankom 3. Ugovora o kredit, regulirana je obveza tužitelja na plaćanje naknade za obradu kredita.
Tužitelj navodi da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Tim člankom Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se Ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ima smatrati da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
Tuženik tužitelju nije pojasnio u čemu se sastoji tzv. ulazna naknada koja mu je naplaćena prije isplate kredita iz čega proizlazi da je i ugovorna odredba kojom je tužitelj bio primoran platiti naknadu kako bi mogao dobiti traženi kredit nepoštena, a slijedom toga i ništetna.
Stoga tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi ništetnost sporne odredbe Ugovora o kreditu, kao i naknaditi troškove postupka.
2. Tuženiku je 12. studenog 2025. uredno dostavljena tužba s prilozima (dostavnica iza l. 11. spisa) s pozivom da dostavi sudu u roku 30 dana odgovor na tužbu, sukladno čl. 285. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje; ZPP-a). Ujedno je tuženik upozoren da ukoliko u određenom roku ne dostavi pisani odgovor na tužbu da će se donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev i to presuda zbog ogluhe, ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. st. 1. toč. 1. -3. ZPP-a.
3. Sukladno čl. 331. b. st. 1. ZPP-a, određeno je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate, te ukoliko ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
4. Sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju i to preslik potvrde tuženika od 30. srpnja 2025. (l. 3. spisa) i Ugovora o kreditu (l. 4.-7. spisa) te utvrdio da iz istih proizlazi osnovanost činjeničnih navoda tužbe.
5. Kako je tuženik uredno zaprimio tužbu, te nije u određenom roku dostavio pisani odgovor na tužbu, te kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev su u suglasju s dokazima koje je priložio uz tužbu, te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je sud utvrdio da je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe, pa je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. izreke.
6. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a te su isti odmjereni u skladu s naznačenom vrijednosti predmeta spora od 1.327,23 eura, zahtjevom za naknadu troška i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarife), uzimajući u obzir da vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.
Stoga je tužitelju valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebne za vođenje postupka, koji se sastoje od odvjetničkog troška nagrade za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife) i pribavu podataka o naplaćenoj naknadi (Tbr. 32. toč. 1. Tarife), svaka radnja u iznosu od 200,00 eura, uz pripadajući pdv od 25%, što ukupno iznosi 500,00 eura.
Tome treba pribrojiti troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,55 eura (stvarno plaćeni iznos) i presudu u iznosu od 26,55 eura, pa je ukupno dosuđena naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 553,10 eura.
7. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate i to u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
U Zagrebu, 17. prosinca 2025.
Sutkinja:
Natalija Horvatić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku, uz Rj. o pristojbi na presudu zbog ogluhe
2. Tuženiku