Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-185/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Bauelektro d.o.o. iz Velike Gorice, OIB: 32896907245, Nikole Tesle 111, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Remenar & Remenar j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Telegram Media Grupa d.o.o. iz Zagreba, OIB: 36974788949, Ulica Krste Pavletića 1, kojeg zastupa punomoćnica Vesna Alaburić, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1676/2019-18 od 27. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1676/2019-18 od 27. listopada 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku TELEGRAM MEDIA GRUPA D.O.O. OIB: 36974788949, ZAGREB, ULICA KRSTE PAVLETIĆA 1 da tužitelju BAUELEKTRO D.O.O., OIB: 32896907245, VELIKA GORICA, NIKOLE TESLE 111 isplati iznos od: - 40.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 26.03.2019. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena

II. Nalaže se tuženiku TELEGRAM MEDIA GRUPA D.O.O. OIB: 36974788949, ZAGREB, ULICA KRSTE PAVLETIĆA 1 da tužitelju BAUELEKTRO D.O.O., OIB: 32896907245, VELIKA GORICA, NIKOLE TESLE 111 nadoknadi trošak ovoga parničnog postupka koliko budu iznosio s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate prema uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kn/995,42 eur1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. listopada 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".

2. Protiv te presude žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem pobija žalbene navode tužitelja i predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana, te je zatražio trošak žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon što je pobijana odluka ispitana u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju opisno upućuje tužitelj, jer pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju je, po navodima tužbe, pretrpio nakon što je 25. ožujka 2019. na web portalu Net.hr, čiji je nakladnik tuženik, objavljen članak pod naslovom "P tvrtki Zovca isplatila 750 tisuća kuna za obnovu ceste i mosta: Sve je trebalo biti obavljeno, fotke otkrivaju ruševno stanje".

7. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika, kao ni sadržaj spornog članka. Međutim tuženik smatra kako ne postoje pretpostavke odgovornosti jer su informacije objavljene u spornom članku istinite, te su iste objavljene u javnom interesu, a autorica je postupala u dobroj vjeri.

8. Tužitelj je u predmetnom tekstu, kako proizlazi iz tužbe, kao neistinite i štetne označio slijedeće informacije:

1) tvrdnja kako su radovi za popravak ulica u Glini i izgradnju mosta na rijeci Maji plaćeni, no most nije izgrađen, te da fotografije Net.hr otkrivaju kako ulice nisu popravljene,

2) navedene cijene ugovorenih radova u iznosu od 612.335,63 kune i 612,326,86 kuna,

3) tvrdnja kako na mjestu na kojem su radovi trebali biti izvedeni nema niti prolaznika od kojih bi se moglo saznati je li nužna izgradnja mosta i kome će točno taj most poslužiti, makar se u tekstu kasnije navodi kako građani Gline nemaju ništa protiv rekonstrukcije dotrajalih cesta, pa i zamjene starog mosta, mada oko njega postoje oprečne interpretacije bi li trebao spadati u hitne zahvate ili se moglo naći i važnijih projekata,

4) spominjanje političke funkcije jedne od osoba ovlaštenih za zastupanje tužitelja, konkretno PO, i dovođenje te funkcije u kontekst poslovanja gradske vlasti u Glini i u korelaciju s Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova Europske unije,

a osim toga tužitelj drži neprovjerenom informaciju ,,…cijevi su navodno pohranjene u skladištu gradske tvrtka Komunalac".

9. Prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke, odbio tužbeni zahtjev jer je nakon provedenog postupka zaključio kako su informacije navedene pod točkom 8. obrazloženja ove odluke pod 1) i pod 2) točne informacije, dok tvrdnja navedena pod točkom 4) predstavlja vrijednosni sud autorice članka o kojem se ne može raspravljati sa stajališta istinitosti ili neistinosti, pa tuženik ne odgovara za štetu koje je eventualno pretrpio tužitelj po odredbi članka 21. stavka 4. alineja 3. i 6. Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22 - u nastavku ZM). Osim toga, sud prvog stupnja je utvrdio kako je autorica članka postupila po pravilima novinarske struke i kontaktirala sve sudionike, pa su netočni navodi tužitelja kako su u predmetnom članku iznijete neprovjerene informacije.

10. Iako se prvostupanjski sud nije posebno osvrnuo na informaciju navedenu pod 3) u točki 8. obrazloženja ove odluke, a tužitelj u žalbi to posebno ne problematizira, prema stajalištu ovog suda ista objektivno nije štetna za tužitelja, a za odluku o ovom predmetu nije od značaja ni informacija po kojoj su "cijevi navodno pohranjene u skladištu gradske tvrtka Komunalac", jer se, osim što nije jasno na koji način bi ta informacija sama po sebi bila štetna za tužitelja, autorica članka u tekstu ogradila od njene istinitosti.

11. Tužitelj u žalbi zaključke prvostupanjskog suda problematizira tvrdnjom kako sud nije (pravilno) ocijenio ugovore sklopljene između tužitelja i Grada Gline 4. prosinca 2018. (Ugovor o izvođenju dijela radova na rekonstrukciji Majske ulice na dijelu k. č. [katastarska čestica] i Ulice Ante Kovačića [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i Ugovor o izvođenju dijela radova na Izgradnji zamjenskog mosta na rijeci Maji u Donjem Klasniću), za koje ugovore nije sporno kako autorica članka istima nije raspolagala prilikom pisanja spornog teksta. Tužitelj dodatno ističe kako nije bio u obvezi davati bilo kakve informacije tuženiku, te da činjenica što je tužitelj uskratio tuženiku dostavu bilo kakvih informacija ne oslobađa tuženika obveze da do tih informacija pokuša doći drugim putem i ne daje mu pravo iznošenja neistinitih i neprovjerenih informacija, a što je tuženik, kako tvrdi, učinio.

12. Na te žalbene navode tužitelja treba odgovoriti kako su, kod u ovoj fazi postupka nespornih činjenica:

- da je autorica članka podatke o ugovorima (ugovorenoj i isplaćenoj cijeni) temeljila na podatcima koji proizlaze iz Registra ugovora Grada Gline,

- da na terenu nije vidljivo da bi cesta bila sanirana, a zamjenski most izgrađen,

- da je autorica spornog članka kontaktirala nadležno ministarstvo, te je u više navrata bez uspjeha zatražila očitovanje Grada Gline, a kontaktirala je i u to vrijeme jednog od zakonskih zastupnika tužitelja, PO, a odgovore Ministarstva i zakonskog zastupnika tužitelja prenijela je u predmetnom članku,

a radi se o temi koja svakako izaziva opravdano zanimanje javnosti (trošenje novca od strane Ministarstva i Grada, te izgradnja mosta, odnosno rekonstrukcija ceste), neosnovane tvrdnje tužitelja po kojima autorica članka nije poduzela sve razumne korake za provjeru istinitosti iznesenih tvrdnji. Tužitelju je omogućeno da prije objave spornog članka, dostavom ugovora ili drugih dokaza, pobije zaključke novinarke u pogledu obima radova koje je bio dužan izvršiti, kao i podatke o isplaćenoj cijeni tih radova do kojih je novinarka došla uvidom u Registar ugovora Grada Gline.

13. Prema članku 21. stavku 4. alineja 3. ZM, nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri, a upravo je ta pretpostavka ostvarena u ovom konkretnom slučaju.

14. Osim toga, prvostupanjski je sud pozivajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava zauzeo shvaćanje, koje kao pravilno prihvaća i ovaj žalbeni sud, po kojem se povreda ugleda pravne osobe u prvom redu ogleda u financijskom gubitku i posljedicama na njen tržišni položaj, poslovanje i ostvarivanje dobiti, a tužitelj u ovom postupku nije dokazao da bi uslijed spornih informacija trpio posljedice u svom poslovanju, odnosno da se radi o takvoj povredi ugleda koja bi opravdavala novčanu satisfakciju.

15. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.

16. Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a obračun troška koji je priznat tuženiku tužitelj žalbom nije osporio.

17. Zbog izloženih razloga, dakle, žalba tužitelja nije osnovana, pa je po odredbi članka 368. stavka 1. ZPP presuđeno kao u izreci pod I.

18. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer taj trošak nije bio potreban u smislu članka 155. stavka 1. ZPP.

Split, 17. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić