REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-1436/2019-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Tamari Došen kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d. sa sjedištem u [adresa] OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave 12. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 17. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2.1. Ugovora o kreditu broj 7102748149, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 08.06.2005., a koja glasi:
„...koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d...“
te u odredbi čl.7.2. koja glasi:
„Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ... iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora.”
pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
II. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 7102748149 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 08.06.2005., a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1. koja glasi: „ … ...uz valutnu klauzulu (s pripadajućim kamatama) u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom. „,
u odredbi čl.2.1. koja glasi:
„ … obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. „ te u odredbi čl.7.1. koja glasi:
„ … po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF.“ pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., [adresa], OIB 92963223473, da tužitelju SŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćene kamate isplati iznos od 3.302,67 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 27,08 eura od 02.11.2007. pa do konačne isplate,
- na iznos od 27,06 eura od 02.12.2007. pa do konačne isplate,
- na iznos od 27,06 eura od 02.01.2008. pa do konačne isplate,
- na iznos od 27,05 eura od 02.02.2008. pa do konačne isplate,
- na iznos od 50,68 eura od 02.03.2008. pa do konačne isplate,
- na iznos od 50,67 eura od 02.04.2008. pa do konačne isplate,
- na iznos od 50,66 eura od 02.05.2008. pa do konačne isplate,
- na iznos od 35,61 eura od 02.06.2008. pa do konačne isplate,
- na iznos od 15,05 eura od 03.06.2008. pa do konačne isplate,
- na iznos od 50,64 eura od 02.07.2008. pa do konačne isplate,
- na iznos od 50,63 eura od 02.08.2008. pa do konačne isplate,
- na iznos od 50,61 eura od 02.09.2008. pa do konačne isplate,
- na iznos od 50,60 eura od 02.10.2008. pa do konačne isplate,
- na iznos od 50,58 eura od 02.11.2008. pa do konačne isplate,
- na iznos od 50,57 eura od 02.12.2008. pa do konačne isplate,
- na iznos od 50,56 eura od 02.01.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 50,55 eura od 02.02.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 50,53 eura od 02.03.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 50,51 eura od 02.04.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 50,50 eura od 02.05.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 50,48 eura od 02.06.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 50,47 eura od 02.07.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 68,23 eura od 02.08.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 68,21 eura od 02.09.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 68,20 eura od 02.10.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 55,05 eura od 02.11.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 13,13 eura od 03.11.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 68,16 eura od 02.12.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 68,14 eura od 09.01.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 68,12 eura od 02.02.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 68,10 eura od 03.03.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 68,08 eura od 02.04.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 68,05 eura od 07.05.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 58,25 eura od 03.06.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 58,23 eura od 03.07.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 59,21 eura od 03.08.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 59,19 eura od 02.09.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 59,16 eura od 02.10.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 59,14 eura od 04.11.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,96 eura od 04.12.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,95 eura od 06.01.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,92 eura od 16.02.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,90 eura od 08.03.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,88 eura od 15.04.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,86 eura od 19.05.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,83 eura od 07.06.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,80 eura od 08.07.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 31,19 eura od 18.08.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 31,17 eura od 24.09.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 31,15 eura od 07.10.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 31,13 eura od 02.11.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 31,11 eura od 14.12.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 31,08 eura od 15.01.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 31,06 eura od 09.02.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 31,04 eura od 14.03.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 4,02 eura od 14.04.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 26,99 eura od 15.04.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,99 eura od 10.05.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,96 eura od 15.06.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,94 eura od 15.07.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,91 eura od 14.08.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,89 eura od 13.09.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,86 eura od 15.10.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,84 eura od 12.11.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,81 eura od 15.12.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,78 eura od 16.01.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,76 eura od 16.02.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,73 eura od 15.03.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,71 eura od 16.04.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,67 eura od 17.05.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,65 eura od 17.06.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,62 eura od 16.07.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,59 eura od 16.08.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,56 eura od 16.09.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,54 eura od 17.10.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,51 eura od 19.11.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,47 eura od 16.12.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,44 eura od 16.01.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,31 eura od 14.02.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,30 eura od 15.03.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,30 eura od 15.04.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,29 eura od 15.05.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,28 eura od 12.06.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,27 eura od 15.07.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,27 eura od 14.08.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,26 eura od 12.09.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,26 eura od 15.10.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,25 eura od 17.11.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,24 eura od 12.12.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,23 eura od 13.01.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,23 eura od 12.02.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,23 eura od 12.03.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,22 eura od 14.04.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,22 eura od 13.05.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,20 eura od 13.06.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,20 eura od 14.07.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,19 eura od 14.08.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,18 eura od 15.09.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,18 eura od 13.10.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,17 eura od 14.11.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,16 eura od 15.12.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,16 eura od 16.01.2016. pa do konačne isplate,
po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), za period od 01.01.2008.god. do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 01.08.2015.godine pa do 31.12.2022.god. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., [adresa], OIB 92963223473, da tužitelju SŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenog CHF tečaja isplati iznos od 4.934,58 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 1,92 eura od 02.09.2005. pa do konačne isplate,
- na iznos od 0,05 eura od 16.09.2005. pa do konačne isplate,
- na iznos od 1,77 eura od 02.10.2005. pa do konačne isplate,
- na iznos od 0,03 eura od 15.10.2005. pa do konačne isplate,
- na iznos od 1,47 eura od 02.11.2005. pa do konačne isplate,
- na iznos od 0,11 eura od 16.11.2005. pa do konačne isplate,
- na iznos od 1,50 eura od 02.12.2005. pa do konačne isplate,
- na iznos od 0,22 eura od 16.12.2005. pa do konačne isplate,
- na iznos od 0,15 eura od 02.01.2006. pa do konačne isplate,
- na iznos od 0,16 eura od 17.01.2006. pa do konačne isplate,
- na iznos od 8,05 eura od 02.11.2008. pa do konačne isplate,
- na iznos od 9,80 eura od 02.01.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 12,90 eura od 02.02.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 13,40 eura od 02.03.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 10,53 eura od 02.04.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 10,12 eura od 02.05.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 5,62 eura od 02.06.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 1,67 eura od 02.07.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 3,20 eura od 02.08.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 6,28 eura od 02.09.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 4,52 eura od 02.10.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,12 eura od 02.11.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 0,69 eura od 03.11.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 6,74 eura od 02.12.2009. pa do konačne isplate,
- na iznos od 5,77 eura od 02.01.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 4,81 eura od 09.01.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 14,38 eura od 02.02.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 4,01 eura od 02.03.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 9,54 eura od 03.03.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 19,95 eura od 02.04.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 0,45 eura od 02.05.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 16,51 eura od 07.05.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 2,18 eura od 25.05.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 21,65 eura od 03.06.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 41,67 eura od 03.07.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 35,60 eura od 03.08.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 50,56 eura od 02.09.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 42,67 eura od 02.10.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 0,61 eura od 02.11.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 34,17 eura od 04.11.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 1,30 eura od 02.12.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 47,84 eura od 03.12.2010. pa do konačne isplate,
- na iznos od 1,91 eura od 02.01.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 58,57 eura od 06.01.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 50,10 eura od 16.02.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 0,09 eura od 02.03.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 52,17 eura od 08.03.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 49,99 eura od 15.04.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 57,85 eura od 19.05.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 3,78 eura od 20.05.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 0,01 eura od 02.06.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 69,57 eura od 07.06.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 5,87 eura od 29.06.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 1,50 eura od 02.07.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 73,28 eura od 08.07.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 7,10 eura od 02.08.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 49,12 eura od 10.08.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 48,81 eura od 18.08.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 43,62 eura od 02.09.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 35,54 eura od 24.09.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 36,09 eura od 04.10.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 37,77 eura od 07.10.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 0,01 eura od 02.11.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 36,34 eura od 03.11.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 38,94 eura od 05.11.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 34,81 eura od 06.12.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 36,15 eura od 14.12.2011. pa do konačne isplate,
- na iznos od 37,90 eura od 14.01.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 41,14 eura od 15.01.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 38,90 eura od 09.02.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 42,18 eura od 10.02.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 38,77 eura od 09.03.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 42,20 eura od 14.03.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 46,90 eura od 14.04.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 31,60 eura od 15.04.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 38,67 eura od 02.05.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 38,34 eura od 10.05.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 3,09 eura od 15.05.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,51 eura od 09.06.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 43,18 eura od 15.06.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 38,21 eura od 11.07.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 41,31 eura od 15.07.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 38,43 eura od 10.08.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 41,60 eura od 14.08.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 37,97 eura od 05.09.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 38,99 eura od 13.09.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 36,93 eura od 11.10.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,97 eura od 15.10.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 38,04 eura od 08.11.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 41,60 eura od 12.11.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 38,13 eura od 12.12.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 41,06 eura od 15.12.2012. pa do konačne isplate,
- na iznos od 37,95 eura od 15.01.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,58 eura od 16.01.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 75,48 eura od 16.02.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 75,21 eura od 15.03.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 80,45 eura od 16.04.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 35,34 eura od 16.05.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 35,25 eura od 17.05.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 5,01 eura od 02.06.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 35,43 eura od 12.06.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,99 eura od 17.06.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 71,35 eura od 16.07.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 35,21 eura od 15.08.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 35,81 eura od 16.08.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 36,12 eura od 12.09.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 37,66 eura od 16.09.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 36,74 eura od 16.10.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 38,60 eura od 17.10.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 37,15 eura od 15.11.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,24 eura od 19.11.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 38,10 eura od 11.12.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 41,63 eura od 16.12.2013. pa do konačne isplate,
- na iznos od 76,57 eura od 16.01.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,39 eura od 14.02.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 28,48 eura od 16.02.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 68,89 eura od 15.03.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 38,86 eura od 15.04.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 28,73 eura od 16.04.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 37,63 eura od 15.05.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 27,09 eura od 17.05.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 37,66 eura od 12.06.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 27,59 eura od 16.06.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 38,66 eura od 15.07.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 28,58 eura od 17.07.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,24 eura od 14.08.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 29,34 eura od 17.08.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,50 eura od 12.09.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 29,51 eura od 17.09.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 39,80 eura od 15.10.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 30,32 eura od 17.10.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 72,37 eura od 17.11.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 40,91 eura od 12.12.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 31,65 eura od 17.12.2014. pa do konačne isplate,
- na iznos od 41,02 eura od 13.01.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 51,20 eura od 16.01.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 41,09 eura od 12.02.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 31,80 eura od 19.02.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 41,09 eura od 12.03.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 31,80 eura od 17.03.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 41,09 eura od 14.04.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 31,80 eura od 17.04.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 41,09 eura od 13.05.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 31,80 eura od 17.05.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 41,09 eura od 13.06.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 31,80 eura od 17.06.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 41,09 eura od 14.07.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 31,80 eura od 17.07.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 41,09 eura od 14.08.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 31,80 eura od 16.08.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 41,09 eura od 15.09.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 31,80 eura od 17.09.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 41,09 eura od 13.10.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 31,80 eura od 17.10.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 41,09 eura od 14.11.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 31,80 eura od 21.11.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 41,09 eura od 15.12.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 31,80 eura od 18.12.2015. pa do konačne isplate,
- na iznos od 72,88 eura od 16.01.2016. pa do konačne isplate,
po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007. (NN 72/02), za period od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., [adresa], OIB 92963223473, da tužitelju SŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], na ime razlike glavnice i plaćenog manjka isplati iznos od:
- 4.576,14 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2015. pa do konačne isplate i
- 913,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2015. pa do konačne isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a počevši s 1. siječnjem 2023. po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počevši s 30. prosincem 2023. uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, dok se odbija dio zahtjeva 799,25 eura,(razlika između 5.375,39 i 4.576,14 eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2015. pa do konačne isplate.
VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka od 3.117,89 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima nastaloj uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
VII. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu troška s razlikom do 9.253,09 eura i u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom troška od 5.000,00 eura kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Tužbom od 13. lipnja 2019. tužitelj navodi da je s tuženikom 8. lipnja 2005. zaključio ugovor o kreditu za kupnju stana broj 3204944040, kreditne partija 7102748149 u iznosu kunske protuvrijednosti 72.500,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, s otplatom u 360 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF važećem na dan plaćanja, uz godišnju, redovnu kamatnu stopu od 4,50% promjenjivu odlukama banke, da je ugovor o kreditu formularni (tipski) ugovor pripremljen od strane banke te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj bilo koje ugovorne odredbe već ga samo prihvatiti, zahtijeva utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi osnovnog ugovora i povrat svih koristi koje je tuženik stekao jer ugovorom nisu utvrđeni parametri i metode izračuna koji utječu na promjenu kamatne stope, da je takva ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu tužitelja, jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju ovaj ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer nema egzaktnih kriterija. Podneskom od 6. studenog 2019. proširuje tužbu na ništavost valutne klauzule navodeći da ga je tuženik propustio u cijelosti informirati o svim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Podneskom od 7. rujna 2025. usklađuje zahtjev s nalazom vještaka financijske struke.
1.1. Odgovorom tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, jer su stranke zaključile aneks kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora, ističe prigovor zastare protekom trogodišnjeg roka od izvršenih uplata, protivi se preinaci zahtjeva te ističe prijeboj manje plaćenih anuiteta zbog tečajne razlike i kamatne stope.
2. Tužbom poslovni broj P-620/2023 od 9. lipnja 2023. tužitelj navodi da je s tuženikom 8. lipnja 2005. zaključio ugovor o kreditu za kupnju stana kreditna partija 7102748149 u iznosu kunske protuvrijednosti 72.500,00 švicarskih franaka, da je 28. siječnja 2016. zaključio Dodatak ugovoru o kreditu broj 7102748149 kojim je utvrđena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR te zahtjeva utvrđenje ništavosti valutne klauzule navodeći da ga je tuženik propustio u cijelosti informirati o svim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i povrat preplate zbog primjene valutne klauzule i iznosa za koji glavnica denominiranog kredita nije dovoljno umanjena.
2.1. Odgovorom tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, jer su stranke zaključile aneks kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora, ističe prigovor litispendencije, zastare za sve iznose dospjele prije 9. lipnja 2018., nedostatka aktivne legitimacije i statusa potrošača.
3. Raspravnim rješenjem od 12. studenog 2025. spojena su oba postupka radi donošenja jedne odluke.
4. U dokaznom postupku je pročitan ugovor i dodatak ugovoru o kreditu, provedeno je financijsko vještačenje i saslušan tužitelj.
4.1. Člankom 2. i 3. ugovora o kreditu broj 3204944040, kreditne partija 7102748149 od 8. lipnja 2005. tužitelju je odobren kredit za kupnju stana u protuvrijednosti 72.500,00 CHF prema srednjem tečaju HNB na dana korištenja kredita, određena je promjenjiva redovna godišnja kamata u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,50% te dogovorena otplata u 360 mjesečna obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja.
4.2. Člankom 8. Dodatka ugovoru o kreditu zaključenog 28. siječnja 2016. stranke utvrđuju da na dan 30. rujna 2015. neotplaćena (nedospjela) glavnica iznosi 39.561,99 eura, tužitelj je manje uplatio 6.882,76 kuna.
4.3. Financijskim vještačenjem provedenim 7. travnja 2025. po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš, dipl.oec. utvrđeno je da:
- više plaćene kamate, tj. novčana razlika između iznosa kamate koju je tužitelj po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platio tuženiku i iznosa kamate koju bi tužitelj u razdoblju do 31.12.2013. bio u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,50% godišnje, a nakon 01.01.2014. primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% godišnje iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita ukupno iznose 3.302,67 eura;
- razlika preplaćenog CHF tečaja, odnosno preplate nastale na ime tečajne razlike u svakom mjesečnom anuitetu za koji je banka teretila korisnika kredita, u odnosu na anuitete obračunate po početnom CHF/HRK tečaju ukupno iznosi 4.934,58 eura;
- manje plaćeni anuiteti s osnova tečajnih razlika kao manje plaćenu razliku između plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita i svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, odnosno negativne tečajne razlike, za razdoblje do provedene konverzije 28.01.2016. ukupno iznose 358,63 eura;
- zatezna kamata do 28.01.2016. na preplaćene iznose kamata iznosi 2.158,48 eura, na pozitivne tečajne iznosi 1.607,74 eura, odnosno ukupna zatezna kamata iznosi 3.766,22 eura;
- razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF obračunate po početnom tečaju iznosi 4.576,14 eura, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji.
- uplate nisu bile dostatne za namirenje obveza po simuliranom konvertiranom kreditu s vk u EUR, stoga je tuženik na dan 30.09.2015. utvrdio manjak u iznosu od –901,82 eura tj. -6.882,76 kuna, a što obračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije sada iznosi 913,50 eura.
4.3.1. U usmenoj dopuni s ročišta od 12. studenog 2025. u odnosu na primjedbu tuženika kako na dan 30. rujna 2015. nedospjela glavnica prema inicijalnom otplatnom planu iznosi 57.594,92 CHF a obračunato po početnom tečaju isplate kredita 273.052,04 kuna vještak navodi kako je u nalazu i mišljenju utvrdila razliku u glavnicama kredita u konverziji na dan provođenja konverzije u poslovnim knjigama tuženika 28. siječnja 2016. a koja je iznosila 56.487,21 CHF obračunato po početnom tečaju 267.800,50 kuna. S obzirom da joj je zadaćom vještačenja određeno vršiti izračun do dana provođenja konverzije 28. siječnja 2016. na taj je datum i utvrdila razliku u nedospjelim glavnicama kredita. Razliku u glavnicama kredita u konverziji utvrdila je i u odnosu na realiziranu otplatu kredita s valutnom klauzulom u CHF na stranici 67 nalaza i mišljenja, s obzirom da smatra da je potrebno uspoređivati konvertiranu glavnicu kredita s valutnom klauzulom u EUR s nedospjelom glavnicom kredita s valutnom klauzulom u CHF koja je preostala na dan konverzije, i to iz razloga što se izračunom razlika u anuitetima s osnova promjene kamatne stope i tečaja zapravo realizirani kredit sveo na početne uvjete. Dakle, kada se vrati sve što je više i manje plaćeno, sa svim promjenama kamatne stope i tečaja, zapravo su predmetni kredit vratili na početne uvjete. Iz tog razloga uspoređuju se stvarno nedospjele glavnice u otplati a ne ona po početnom otplatnom planu. Razlika za koju tuženik navodi da je nastala između njegovog i njenog izračuna je razlika u vremenskom razdoblju na koji se uspoređuju nedospjele glavnice kredita i u odnosu što je u početnom otplatnom planu primijenila kamatnu stopu 3,23%, kako je određeno zadaćom vještačenja.
4.4. Tužitelj iskazuje da se za kredit kod tuženika odlučio jer je u to vrijeme kod njega primao plaću, a ponude drugih banaka se nisu značajnije razlikovale, sve su nudile kredit u CHF kao najpovoljniji, nije bilo rečeno što će uzrokovati promjenu kamatne stope, a za valutu je rečeno da je stabilna, kredit je podigao za kupovinu stana u [adresa] u kojem stanuje s obitelji, nakon dogovorenih uvjeta dobio je šprancu, a nakon plaćanja troškova dobio je ugovor u kojem su osiguranje bila dva jamca, početni anuitet je bio 1.200,00 kn, najviši oko 3.500,00 kn, a najduže vremena je bio 2.500,00 kn, prema izračunu prije konverzije nakon 10 godina otplaćivanja glavnica je bila veća nego u vrijeme zaključenja ugovora, pristao je na ponuđene uvjete konverzije, premda je nekretnina procijenjena na iznos veći od iznosa kredita, trebala su i dva jamca za osiguranje, kredit je otplaćivao sam, stan nije korišten kao sjedište tvrtke, obrta ili za iznajmljivanje.
5. Utvrđeno je da:
- je tužitelj s tuženikom 08. lipnja 2005. zaključio ugovor o kreditu broj 3204944040, kreditna partija 7102748149 za kupnju stana u iznosu kunske protuvrijednosti 72.500,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, s otplatom u 360 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja,
- je ugovorena promjenjiva, godišnja, redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,50%, a utvrđuje se odlukama banke,
- da je tuženik je u periodu otplate kredita osam puta mijenjao kamatnu stopu i to: 1. listopada 2007. na 5,15%, 1. veljače 2008. na 5,80%, 1. srpnja 2009. na 6,30%, 1. svibnja 2010. na 6,05%, 1. studenog 2010. na 5,50%, 1. srpnja 2011. na 5,25%, 1. siječnja 2014. na 3,23% i 1. srpnja 2014. na 3,23%;
- preplata u anuitetima kao razliku stvarno plaćene kamate iz CHF kredita i početne kunske kamate iz početnog otplatnog plana za CHF kredit ukupno iznosi 3.302,67 eura,
- preplata u anuitetima kao razlika stvarno naplaćenog tečaja CHF i početnog tečaja
CHF ukupno iznosi 4.934,58 eura,
- razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita i nedospjele glavnice CHF kredita po početnom tečaju iznosi 4.576,14 eura za koliko je nedovoljno umanjena glavnica u provedenoj konverziji,
- razlika između glavnica nakon konverzije 28. siječnja 2016. i glavnice prema početnom otplatnom planu iznosi 5.375,39 eura,
- zatezna kamata obračunata na preplatu zbog povećane kamatne stope iznosi 2.158,28, a zbog promjene tečaja 1.607,74 eura, ukupno 3.766,22 eura,
- negativna tečajna razlika iznosi 358,63 eura,
- uplate nisu bile dovoljne za namirenje prema simuliranom konvertiranom kreditu u euru pa je na dan 30. rujan 2015. manje uplaćeno 913,50 eura,
- je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu,
- ugovor ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF,
- ugovor ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope.
6. Prema čl. 29. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine isti se ne primjenjuje na kredite sklopljene do tada osim u slučajevima iz čl. 2. kojim se između ostalih definiraju pojmovi:
„potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja“,
„ugovor o kreditu, u smislu ovoga Zakona, je ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka“ i
„potrošačko kreditiranje je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnome poslu“.
7. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. istoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz istoga članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sud u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ne bi trebao prosuđivati i obrazlagati ništetnost navedenih ugovornih odredbi.
8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio presudom Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da je Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003.godine do 06.08.2007.godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007.godine pa nadalje , protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio odlukom Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 01. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
10. Ustavni sud RH je odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021. odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke.
11. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) bio je na snazi do 6. kolovoza 2007. od kada je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) koji je izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013.) vrijedio do 8. travnja 2014., stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014., 110/2015. i 14/2019.).
Članak 3. st.1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/2003,79/2007) definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) važećem u vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava.
Postupanje u skladu s čl. 62. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača obavještavanjem potrošača nakon sklapanja ugovora o zajmu o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene nema utjecaj na ništavost ugovorne odredbe.
12. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca u pogledu pregovaračke snage i razine obaviještenosti, u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).
Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da im se protivi to da, u slučaju ništavosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke, nacionalni sud odbije potrošaču povrat iznosa plaćenih na temelju navedene ugovorne odredbe, osim ako odredbe nacionalnog prava koje bi se primjenjivale da nema te ugovorne odredbe nalažu potrošaču snošenje svih ili dijela tih troškova.
Članak 3., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Činjenica da je naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak hipotekarnog zajma ne može je učiniti bitnom činidbom. Sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora, i to neovisno o prenošenju članka 4. stavka 2. te direktive u pravni poredak te države članice.
Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.
Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da podnošenje tužbe radi ostvarivanja restitucijskih učinaka utvrđenja ništavosti nepoštene ugovorne odredbe podliježe roku zastare, pod uvjetom da početak tog roka i njegovo trajanje ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje potrošačeva prava na zahtijevanje takvog povrata.
Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba. (Presuda Suda Europske unije od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19).
13. Člancima 1021-1025 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023.) uređen je ugovor o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Članak 1022. st.2. Zakona o obveznim odnosima određuje da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit.
Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao na kojeg se primjenjuju temeljna načela obveznog prava načelo ravnopravnosti, dužnosti suradnje sudionika, načelo savjesnosti i poštenja.
Zakon o obveznim odnosima određuje sadržaj ugovora o kreditu na način da ugovor sadrži uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor bi trebao sadržavati kamatu, cijenu bančinih novčanih sredstava.
14. Nije sporno da je ugovorena zaštitna valutna klauzula odobrenjem kredita u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita i njegovom otplatom u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u švicarskim francima po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Nije sporno da ugovor ne sadrži kriterije na temelju kojih bi korisnik mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule. Tuženik je znao za rizik koji nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije obavijestio korisnika da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro.
Tuženik je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvorivši neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja ugovaranjem ništetne odredbe o vezivanju otplate kredita uz švicarski franak jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i jer o parametrima bitnim za donošenje odluke nije obavijestio tužitelja.
15. Odredba ugovora da se kamatna stopa mijenja odlukom o kamatnim stopama kreditora ne ukazuje da su ugovorne strane pregovarale o okolnostima buduće promjene kamatne stope. Nesporno je ugovornim stranama bila poznata visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora određena po banci, ali nisu bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope, zbog čega buduća promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva u vrijeme zaključenja ugovora, a pristanak korisnika na promjene potpisom unaprijed formuliranog standardnog ugovora o kreditu ne može se smatrati valjanim.
Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao sastavni dio standardnog ugovora o kreditu sastavljenog od banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi kriterije promjenjivosti unijeta je u ugovor bez utjecaja korisnika kredita na njegov sadržaj. Davatelj kredita je korisnika doveo u situaciju prihvaćanja ili ne prihvaćanja postavljenih uvjeta. Nametnuta obveza uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer mu nisu poznati kriteriji što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava, stoga ništetna u skladu s člankom 324. Zakona o obveznim odnosima
16. Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. dodana je iza članka 19. glava IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ s ciljem da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR pri čemu se kredit konvertira radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran, a izračunava na način određen člankom 19.c. Izračun konverzije sadrži podatak o zaduženjima u CHF uz promjene kamatnih stopa po odlukama banke, te da su uplate koje su izvršene u kunama preračunavane u CHF po tečaju za CHF na dan uplate o zaduženjima preračunatim iz CHF u EUR uz promjene kamatnih stopa za kredite u EUR po odlukama banke, te da je na taj način tuženik utvrdio da je do 30. rujna 2015. tužitelj manje uplatio određeni iznos.
17. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. naveo da činjenica sklapanja dodatka ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim uvjetima, kada je uzrok ništetnosti zabrana manjeg značaja, a ugovor je ispunjen u cijelosti, koje propisuje čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
18. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.
19. Prema odluci suda Europske unije broj C-452/18 od 09. srpnja 2020 potrošač bi se mogao, sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se takvim pristankom odriče.
20. Tužitelj se sklapanjem Dodatka (Aneksa) nije odrekao tih prava, niti je dao niti je mogao dati slobodan i informirani pristanak, nije se odrekao prava na obeštećenje. Kada bi pristanak postojao ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku jer u vrijeme sklapanja dodatka valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom te tužitelj nije bio informiran niti je mogao znati čega bi se pristankom ili odricanjem odrekao.
Dodatkom se ne spominje ništetnost odredbi o promjeni kamatnih stopa, ne navodi se iznos pretplate kojeg bi se tužitelj sklapanjem aneksa odrekao, a konverzijom su primijenjene kamatne stope za kredite u valuti EUR temeljene na jednostranim odlukama banke.
21. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. Zakona o obveznim odnosima jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR također oštećen, ali u manjoj mjeri.
22. Kamatna stopa određena Dodatkom ugovora određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti EUR, niti o kamatnoj stopi i njenoj promjeni nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana odlukama tuženika.
23. Konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je definiran budući ugovorni odnos stranaka.
24. Sporazum između stranka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama Zakona o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju, niti sporazumom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditima s valutom u CHF, način rješavanja eventualne ništetnosti zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama mijenjala kamatnu stopu, pitanje preplaćenih kamata kroz utuženi period.
25. Budući da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv tužitelju treba vratiti ono što je na temelju takvog dijela Ugovora o kreditu platio sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je stjecatelj dužan vratiti dio imovine neke osobe ukoliko prijelaz imovine nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi.
26. Prema zapisniku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, Posl. br. Su IV – 162/2021 26. studenoga 2021. dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
Sud smatra da je u odnosu na zahtjev postavljen podneskom od 7. rujna 2025. kojim je zahtjev djelomično usklađen s izračunom financijskog vještaka riječ o preinaci koju tužitelj nije mogao izvršiti do zaključenja prethodnog postupka za što nije on kriv te je u skladu s člankom 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014.) izmijenjenim člankom 39. u vezi s člankom 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 70/19) te se odnosi na sve postupke u tijeku, raspravljanje dovršeno po preinačenom zahtjevu.
27. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je pravno shvaćanje da je 4. travnja 2012. podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. za preplaćenu kamatu i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od dana 14. lipnja 2018. za preplaćeni tečaj.
Prema točkama 4. i 5. zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su-IV-33/2022-2 održane 31. siječnja 2022. pravna posljedica tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka jeste da rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
Budući da do podnošenja tužbe 13. lipnja 2019. nije protekao rok od pet godina za preplaćenu kamatu računajući 13. lipnja 2014. kao ni za proširenje tužbe od 6. studenog 2019. za razliku tečaja računajući 14. lipanj 2018. prigovor zastare nije osnovan.
28. Sud nije prihvatio prigovor tuženika radi umanjenja njegove obveze za iznos kada su kamate i tečaj bili manji od početnih jer je cijeli postupak ispravljanje posljedica povrede interesa potrošača, pa stoga vraćanje primljenog na temelju ništetnih odredbi kojima je povrijeđena ravnoteža na štetu potrošača ne podrazumijeva umanjenje tuženikove obveze isplate za onoliko koliko je tužitelj platio manje u vrijeme kada su kamatne stope ili tečaj CHF bili niži od početno ugovorenih. Negativna razlika nije novčani iznos kojeg tužitelj duguje tuženiku te kao potraživanje ne postoji, a kada bi i postojao bio bi u zastari.
29. S obzirom da tužitelj ima pravo na potpuno obeštećenje sud je prihvatio zahtjev i dosudio razliku anuiteta nastalu promjenom kamatne stope 3.302,67 eura, tečaja 4.934,58 eura, iznos za koji glavnica konvertiranog kredita nije dovoljno umanjena 4.576,14 eura, iznos koji je konverzijom utvrđen kao manje uplaćen 913,50 eura. Tužitelj je odbijen s dijelom zahtjeva za isplatu glavnice do 5.375,39 eura koju je vještak utvrdio kao razliku glavnice nakon konverzija i glavnice prema početnom otplatnom planu, istovremeno navodeći da takvo uspoređivanje nije ispravno.
30. Tuženikov prigovor litispendencije bi bio djelomično osnovan, za preplatu nastalu promjenom tečaja, međutim spajanjem postupaka taj dio predstavlja samo usklađenje toga zahtjeva po visini zbog čega je prigovor neosnovan.
Provedenim dokazima sud nije utvrdio da tužitelj, kojem je tuženik odobrio stambeni kredit te ga konvertirao, nema status potrošača, ili da nema aktivnu legitimaciju jer uplate nije vršio osobno.
31. Zatezna kamata teče od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a određena je, do 31. prosinca 2007. sukladno čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91.,73/91.,111/93.,3/94., 7/96.,91/96.,112/99. i 88/01.) u visini utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 72/02., 153/04.), a počevši s 1. siječnjem 2008. godine u skladu s čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, počevši od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a počevši s 1. siječnjem 2023. po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počevši s 30. prosincem 2023. uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
32. Tužitelju je priznat trošak vještačenja od 689,80 eura (500,00+189,80), pristojbe na tužbu od 53,09 eura (jer je plaćena), a prema visini tužbenog zahtjeva nagrada punomoćniku za sastav tužbe, podneska od 31. listopada i 6. studenog 2019., 7. rujna 2025. zastupanja na ročištu 15. rujna i 12. studenog 2025., po 100 bodova, zastupanja na ročištu 14. studenog 2019. i 19. siječnja 2021. prema Tbr.9.2. OT po 50 bodova, na ročištu 17. prosinca 2025. prema Tbr.9.3. OT 50 bodova, za sastav tužbe i zastupanja na ročištu 24. listopada 2025. u spojenom postupku po 100 bodova, ukupno 950 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52.st.3., 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 2.375,00 eura.
Tužitelju nije priznata nagrada punomoćniku za sastav podneska od 8. svibnja 2020. jer se njime ponavljaju dotadašnji navodi, 13. siječnja i 7. lipnja 2021., 5. ožujka 2024., 6. svibnja 2025. smatrajući ih nebitnim za vođenje postupka.
33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023)
34. Sud je na zahtjev tužitelja u skladu s člankom 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj člankom 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.
35. Prema članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) oslobođeni su plaćanja pristojbe potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa zbog čega tužitelj nije pozvan na uplatu pristojbe na presudu.
U Puli 17. prosinca 2025.
S u d a c
Tamara Došen
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave odluke. O žalbi odlučuje županijski sud.
Dostavna naredba:
1. punomoćnici tužitelja Tei Tončić, odvjetnici iz Pule
2. punomoćniku tuženika Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Zagreba
