REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn-24/2023-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinja Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. TU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2. ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Toniju Kurtoviću, odvjetniku u Splitu protiv tuženika TUŽ iz [adresa], radi naknade štete, naklon glavne rasprave održane i zaključene dana 21. studenog 2025. godine u prisutnosti pun. tužitelja, tuženika osobno i zamjenika pun. tuženika, na ročištu za objavu presude dana 17. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju ad)1, na ime naknade neimovinske štete prouzročene kaznenim djelom iz pravomoćne presude K-633/2020 (ranije K-750/2013) Općinskog suda u Splitu od 04.12.2020., iznos od 4.000,00 eura, uvećan za zatezne kamate koje teku od presuđenja do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se za više traženih 600,00 eura, kao i za zatezne kamate od dana podnošenja tužbe do dana presuđenja tužbeni zahtjev u ovoj točki odbija.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju ad)1, na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe njege i pomoći uslijed pretrpljenog kaznenog djela iz pravomoćne presude K-633/2020 (ranije K-750/2013) Općinskog suda u Splitu od 04.12.2020., iznos od 240,00 eura, uvećan za zatezne kamate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena a koje na navedeni iznos teku od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima ad)1 i ad)2, na ime naknade neimovinske štete prouzročene kaznenim djelom iz pravomoćne presude K-657/2013 Općinskog suda u Splitu od 16.05.2014., iznos od 300.00 eura tužitelju ad)1, te iznos od 100,00 eura tužiteljici ad)2, uvećan za zatezne kamate koje teku od presuđenja do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se za više traženih 400,00 eura tužitelju ad) 1, te više traženih 600,00 eura tužiteljici ad. 2), kao i za zatezne kamate od dana podnošenja tužbe do dana presuđenja tužbeni zahtjev u ovoj točki odbija.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju ad. 1. troškove ovog postupka u iznosu od 2.998,10 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

V. Nalaže se tužiteljici ad. 2 u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 2.250,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da tuženik na štetu tužitelja počinio kazneno djelo i to dana 02.12.2012. na štetu tužitelja ad. 1. nanijevši mu tešku tjelesnu ozljedu koje je djelo predmet kaznenog postupka pred Općinskim sudom u Splitu K-750/13, te na štetu oba tužitelja dana 28.04.2013. počinio kazneno djelo prijetnje na način kako je to utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu K-657/13 od 16. svibnja 2014. Time je povrijedio prava i osobnosti tužitelja ad. 1. jer mu je prouzročio umanjenje životne aktivnosti, strah, fizičku bol, te je isti bio podvrgnut neugodnim metodama liječenja i rehabilitacije, te mu je trebala tuđa njega i pomoć. Ujedno je kod oba tužitelja povrijedio prava i osobnosti jer im je uzrokovao strah da će realizirati svoje ozbiljne prijetnje,

1.1. Tužbeni zahtjev je preciziran podneskom od 10.10.2025., te sada potražuje tužitelj ad. 1. na ime naknade neimovinske štete prouzročene kaznenim djelom iz pravomoćne presude K-633/2020 (ranije K-750/2013) Općinskog suda u Splitu od 04.12.2020., iznos od 4.600,00 eura, kao i na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe njege i pomoći uslijed pretrpljenog kaznenog djela iz pravomoćne presude K- 633/2020 (ranije K-750/2013) Općinskog suda u Splitu od 04.12.2020., iznos od 240,00 eura. Također tužitelji ad. 1. i 2. potražuju ime naknade neimovinske štete prouzročene kaznenim djelom iz pravomoćne presude K-657/2013 Općinskog suda u Splitu od 16.05.2014., svaki iznos od po 700,00 eura. Svi iznosi sa odgovarajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da sama činjenica da bi bila utvrđena kaznena odgovornost ne isključuje okolnost krivnje tužitelja u toj situaciji. Zbog navedenog, potrebno je utvrditi razinu odgovornosti tužitelja kao inicijatora predmetnog događaja, te međusobnog odnosa koji je tome prethodio. Navodi da je nesporno kako su 2013. godine, kada se dogodio predmetni događaj, tužitelji i tuženik bili susjedi, te kako su bili poremećeni odnosi kako između njih, tako i između obitelji istih, a sve zbog nerazjašnjenih imovinskih odnosa. Sama činjenica postojanja presude kaznenog suda kojom je, ovdje tuženik, pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo prijetnje, ne isključuje postojanje krivnje na strani tužitelja, kao drugih sudionika koji su inicirali taj događaj.

3. U dokaznom postupku pregledana je cjelokupna pisana dokumentacija u spisu, saslušani svjedoci i tužitelj, te su pregledani spisi ovog suda K-657/13 i K- 633/20.

4. tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Nije sporno da je Presudom ovog suda K-633/20 od 4. prosinca 2020. tuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu prema tužitelju ad. 1. Djelo je počinjeno na način da je " prosinca 2012. godine oko 15,00 sati u [adresa], ispred kbr. 55, a nakon što ga je susjed TU upozorio da prestane razbijati betonski put ispred njegove obiteljske kuće i zbog takvog postupanja pozvao policiju, u nakani da ga teško tjelesno ozljedi, pritrčao TU i podigao s tla dvije građevinske cigle, tzv. "poroterm" bloka koje je potom, s udaljenosti od oko 50 cm do 1 m, snažno bacio u pravcu njegove glave, pri čemu ga je prvi put promašio, dok se u drugom navratu ovaj uspio djelomično izmaknuti, pa ga je blok zahvatio u donjem dijelu leđa, nanijevši mu teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma poprečnih nastavaka II., III. i IV. slabinskog kralješka s lijeve strane, a od siline kojeg udarca se sagnuo, nakon čega ga je rukama uhvatio za odjeću, pridigao i snažno odgurnuo na parkirano osobno vozilo, da bi ga u daljnjem fizičkom napadu na TU spriječio MU, koji je u tom momentu stigao na mjesto događaja te mu stao u obranu", kako je sve utvrđeno Presudom K- 633/20, kojom je tuženik kao okrivljeni osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

6. Nije sporno ni daje Presudom K-657/13 ovog suda od 16.05.2014. tuženik kao okrivljenik proglašen krivim "što je dana 28. travnja 2013.god. u vremenu od 08,00 do 09,00 sati u [adresa], gdje se ispred svoje obiteljske kuće nalazio TU sa suprugom i dvoje djece, u nakani da kod TU izazove osjećaj straha za njegov život i živote njegovih bližnjih, istome rekao: " jebem vam mrtvu majku, sve ću vas pobiti, jebem li vam majku" koje riječi su kod TU izazvale bojazan i osjećaj ugroženosti za vlastiti život i živote članova njegove obitelji, posebno s obzirom da ga je isti samo nekoliko mjeseci ranije tjelesno ozlijedio.", čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode

– prijetnjom i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 ( tri) mjeseca.

7. Tužiteljica ad. 2. u kaznenom postupku K-657/13 nije sudjelovala u svojstvu oštećene već u svojstvu svjedoka pa je kao takva dala iskaz. Svjedokinja ŠU je u svojem iskazu navela da je utužene prigode zajedno sa oštećenikom i dvoje djece, išla na izlet. Misli da je bilo između 9,00 i 10,00 sati ujutro. Oštećeni, koji je njezin izvanbračni suprug, da je već bio u vozilu, dok je ona vezala djecu na stražnjem sjedalu, kada je uočila okrivljenika ispred njegove garaže 30-ak metara dalje, kako nešto viče. Bio je okrenut prema njima i izgledalo je da viče prema njima. Potom se ispravila navodeći da zna da je vikao prema njima jer je govorio "Jebem vam majku, ubit ću vas sve, jebem vam mater mrtvu u grobu". U tom trenutku svjedokinja je počela plakati. U nastavku iskaza je kazala da je okrivljenik dok su vozilom prolazili pored njega, ponovio naprijed navedene riječi, a zbog čega je rekla suprugu da ide prijaviti događaj policiji. Dok su prolazili te prigode pored okrivljenika da je on učinio 2,3 koraka, odnosno zakoraknuo prema vozilu. Potvrdila je da su odnosi njezine obitelji i okrivljenika narušeni, zbog imovinskopravnih problema, tako da već sedam godina ne komuniciraju. Kazala je da je njezin suprug čuo ove prijetnje, ali ništa nije komentirao, ni govorio, jer on okrivljenika ne želi ni gledati, budući je okrivljenik osoba koju ne treba ničim izazivati. Navela je da je prije ovog događaja policija u dva ili tri navrata dolazila na lice mjesta radi intervencije, a prethodno je došlo i do fizičkog sukoba između okrivljenika i oštećenika, tako da im je kazano da izbjegavaju bilo kakve kontakte sa okrivljenikom. Njezin suprug da je zadobio ozljede od okrivljenika te već dvije godine ide na terapije zbog problema s leđima. Toga dana u nastavku nije vidjela okrivljenika, a nije se mogla sjetiti je li ga vidjela sutradan.

7.1. Oštećeni u kaznenom postupku K-657/13 TU je tako u svojem iskazu na raspravi kazao da je utužene prigode zajedno sa nevjenčanom suprugom, njihovom kćeri i sinom njezinog brata, išao na izlet. Dok su stavljali stvari u vozilo, vidio je okrivljenika ispred kuće njegovih roditelja. Nekih pola sata prije toga čuli su viku iz kuće u kojoj žive okrivljenikovi roditelji. Mjesto gdje se nalazio okrivljenik je nekih 20- ak metara dalje od mjesta gdje se nalazilo njegovo vozilo. Dok su ulazili u vozilo, vidio je okrivljenika da maše rukama i govori: "to su ta govna", a čuo je i da viče: "eno ih gori, majku im jebem, ubit ću vas sve koliko vas ima, šta ste mi napravili". Prolazeći vozilom pored mjesta gdje se nalazio okrivljenik, uočio je da je okrivljenik krenuo prema vozilu i približio se na udaljenost od oko 2-2,5 metra. Kroz otvoreni prozor vozila čuo je da okrivljenik ponavlja riječi koje je prethodno kazao. Sve ovo je trajalo možda 2-5 minuta. Imajući u vidu da se prethodno zbio drugi događaj vezan za okrivljenika, a u kojemu je ozlijeđen, nakon ovih okrivljenikovih riječi išao je na policiju prijaviti događaj. Ova prijetnja da je za njega bila ozbiljna prijetnja. Stoga ostaje kod prijedloga za kazneni progon okrivljenika te je zainteresiran za njegov kazneni progon. U postupku je postavio i imovinskopravni zahtjev prema okrivljeniku u iznosu od 2.000,00 kuna. Inače, oštećeni je navedenom presudom upućen da svoj imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parnici.

8. TU je kao svjedok-oštećeni saslušan i u kaznenom postupku K- 633/20 u kojem je tuženik osuđen jer mu je nanio tešku tjelesnu ozljedu. U tom postupku saslušani TU je izjavio " da narušeni odnosi između njegove obitelji i obitelji ŠUŽ traju već desetak godina, i to nakon što su kupili zemlju od obitelji ŠUŽ, s obzirom da su nedugo nakon toga započela svojatanja javnog puta u blizini njihovih obiteljskih kuća od strane potonjih. Dana 2. prosinca 2012. njemu i supruzi su došli na ručak njegov punac MU i njegova supruga T. U jednom trenutku dok su se nalazili u kući čuli su lupanje i nekakvu viku koja je dopirala izvana, pa je oštećenik izašao ispred kuće i vidio ŠUŽ kako mašklinom razbija betonski zid ispred kuće oštećenika koji je on i ranije svojatao, a pri čemu ga je ŠUŽ vrijeđao kao i ostale članove njegove obitelji. Nakon toga ŠUŽ je do ovog mjesta donio i štemalicu te razvukao kabel i štemalicom pokušao nastaviti razbijanje betonskog zida, ali u tome nije uspio jer mu je njegov otac MUŽ isključivao kabel te ga je konstantno zvao da se vrati u kuću, govoreći mu da to nije način za rješavanje spornih pitanja. I oštećenik je okrivljeniku rekao da to ne radi. S obzirom da se ovakav sličan ispad osumnjičenika dogodilo 15-ak dana prije ovog događaja oštećenik se odlučio nazvati policiju s mobitela kojeg je držao u ruci, a to je kazao i okrivljeniku, nadajući se da će ovaj prestati. Za vrijeme dok je oštećenik mobitelom razgovarao s policijskom službenicima, spuštao se niz stepenice svoje obiteljske kuće i približavao mjestu gdje se nalazio okrivljenik, koji je čuo razgovor između oštećenika i policijskog službenika što ga je očito dodatno isprovociralo te je krenuo prema oštećeniku. Najprije ga je pokušao udariti šakom u glavu, ali nije uspio jer se ošt. izmaknuo, potom je s tla podigao jedan građevinski blok, tzv. "poroterm blok" (širine 30 cm) te ga je snažno bacio prema oštećeniku u pravcu glave, ali se ošt. uspio izmaknuti. Nakon toga okr. je s tla digao drugi porotermi blok te je i njega bacio na oštećenika, koji se djelomično uspio izmaknuti, no blok ga je zahvatio u lijevom donjem dijelu leđa, a od siline kojeg udarca je pao na tlo. Nakon toga okr. je ponovno nasrnuo na oštećenika dok se nalazio u ležećem položaju i rukama uhvatio za odjeću te ga je pridigao i snažno odbacio na osobno vozilo u vlasništvu njegovog punca MU, koje je bilo parkirano na mjestu događaja. Međutim, u tom trenutku se tu pojavio oštećnikov punac koji je dotrčao iz kuće vidjevši što se događa te je okrivljenika uspio odvojiti od oštećnika, s tim da su se njih dvojica potom prilikom međusobnog naguravanja spotaknuli i zajednički pali na tlo. Kako je okrivljenik nastavio fizički sukob sa MU, a zbog činjenice da je potonji starije životne dobi, da policija još uvijek nije stigla te je bilo evidentno da okr. neće odustati od daljnjeg napada, oštećenik je u cilju sprječavanja daljnjeg sukoba dohvatio jednu željeznu šipku i njome prvo okrivljenika udario u ruku, čini mu se u predjelu ramena, ali ovaj i dalje nije posustajao u napadu na njegovog punca. Potom ga je još jednom udario u nogu, od čega je on pao na tlo i stao dozivati upomoć, vikavši da mu je slomio nogu. Oštećenik ga nije udarao nigdje drugdje osim u ruku i nogu, ove prilike ga ni nitko drugi nije udarao. Što se tiče bolova koje je oštećenik osjećao u trenutku kad je pogođen ovim blokom u leđa, radilo se o tupoj boli, ali ne toliko jakoj da se ne bi mogao pridignuti, mogao se kretati, premda mu je u trenutku pridizanja nekako lijeva noga "klecnula". Oštećenik je od ovih udaraca TUŽ zadobio tjelesne ozljede u vidu prijeloma poprečnih nastavaka II, III i IV., lumbalnog kralješka lijevo. Isto tako ovom događaju nazočila je i nejgova supruga ŠU koja je s balkona ovaj događaj i snimala fotoaparatom. Tada su u njegovoj kući na katu bili još njegovi otac i brat Š i FU, jesu li oni vidjeli sami događaj, odnosno jesu li izlazili na terasu, u to nije siguran. Cijeli uzrok ove svađe je septička jama oštećenika koja se nalazi upravo na mjestu događaja, a to je ispod betonskog platoa ispred njegove kuće. Ovi blokovi s kojima ga je okrivljenik gađao su se nalazili uz otvor septičke jame pridržavajući željezni trokut koji zatvara prilaz septičkoj jami. Točno je da s nekretnine oštećnika teku otpadne vode prema nekretnini okrivljenika."

9. Naime, u ovom parničnom predmetu tužitelji nisu saslušani jer nakon što ih je sud više puta pozivao, a oni ispričavali nedolazak naveli su da predlažu da sud odustane od njihova saslušanja.

10. Prema odredbi iz članka 1100. stavak 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete a i kada nje nema. Prema stavku 2. istoga članka sud će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa i o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i strana, cilju kojem služi ta naknada, ali o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Temeljem čl. 12. st. 3. ZPP u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, a što znači da je parnični sud vezan osuđujućom presudom kaznenog suda u odnosu na biće kaznenog djela (sadržaj djela koje mu daje značaj upravo tog djela kao kazenog) i kaznenu odgovornost počinitelja. Prema tome, parnični sud vezan je za činjenični opis štetnog događaja iz izreke kaznene presude kao njezinog obvezujućeg dijela koji se odnosi na postojanje kaznenog djela i krivnje, pa stoga sud nije ovlašten u parničnom postupku utvrđivati činjenice koje se odnose na opis štetnog događaja iz izreke kaznene presude, nego je vezan pravnom kvalifikacijom kazennog djela iz presude kaznenog suda.

12. No, kako je građanskopravna odgovornost šira od kaznene odgovornosti, a što u okolnostima konkretnog slučaja znači da sama činjenica što je tuženik oglašen krivim i osuđen u kaznenom postupku, vezano za ozljeđivanje tužitelja, koje ponašanje je okvalificirano kao kazneno djelo protiv života, i tijela, nanošenjem tjelesne ozljede (teška tjelesna ozljeda) ne znači sama po sebi da je tim otklonjena i tužiteljeva eventualna suodgovornost nastanku tog događaja.

13. Stoga je bilo potrebno utvrditi je li u ponašanju tužitelja, posebno tužitelja ad. 1. u odnosu na događaj kojim je tuženik osuđen za kazneno djelo nanošenja teške tjelesne povrede tužitelju ad. 1. bilo njegove suodgovornosti.

14. U kaznenom postupku K-633/20 tuženik je saslušan i kao okrivljenik iznio svoju obranu, te naveo da se objekt obitelji FU nalazi u susjedstvu objekta njegove obitelji, ali na višoj razini, tako da je objekt obitelji MUŽ na nižoj razini (nizbrdici). Glavni problem je u tome što fekalije cure sa zemljišta obitelji FU na zemljište njegove obitelji, a osim toga potonja obitelj vrši i bespravnu gradnju te je u više navrata obitelj okrivljenika podnosila prijave te su dolazili i policija inspekcija, ali M i dalje nastavljaju s istim postupanjem. Napravili su kuću na međi, iako imaju zemljište od oko 3000 m2 . M svojataju zemljište koje im ne pripada, sud im je oduzeto 40 kvadrata zemljišta koje su bili uzeli od puta, a okrivljenikovu zemlju nije dirao. Kritične prilike okrivljenik je došao na mjesto događaja ne da bi ikoga napao već da bi osigurao da se ispoštuje dogovor od 7 dana prije te je počeo otkopavati cijev kroz koju cure fekalije. Tada ga je TU gađao bloketom s visine od 6 m i da ga je pogodio bio bi ga ubio. Potom je TU pozvao policiju i počeo zapomagati da će ga okrivljenik ubiti, nakon čega se potonji okrenuo i uočio nekog starijeg čovjeka koji ga je uhvatio da ne pobjegne, međutim, okrivljenik nije taknuo ni jednog ni drugog. Tada ga je ovaj sa šipkom udario u desnu nogu, nakon čega je okrivljenik počeo vikati da mu je slomio nogu te je pao na pod. No isti je okrivljenika nastavio udarati te je okrivljenik podigao ruke da se obrani i tada je zadobio dodatne ozljede. F je tada počeo s leđa okrivljenika tući u glavu s drvenom palicom i metalnom šipkom, a također i po leđima, od čega je okrivljenik dobio brojne hematome na potiljku i leđima te su mu stražnji ligamenti na nozi popucali od udarca šipkom. Prema tome, netočno je da je F cijeli događaj prespavao u svojoj sobi već su upravo on i TU bili napadači. Dakle, okrivljenik je napadnut na svojoj zemlji. Danas više ne curi sadržaj iz septičke jame prema zemlji okrivljenika, tako da u tom smislu više nema problema s obitelji TU međutim, oni su napravili cijevi prema zemlji drugog susjeda i sada su između njih problemi. U međuvremenu se obitelj okrivljenika raspala, otac mu se teško razbolio zbog ovog slučaja i umro.

14.1. I u ovom parničnom postupku u bitnome jednako iskazuje. Tako u bitom navodi da s obitelji tužitelja su već godinama imali problema jer su na svojoj nekretnini napravili nadzemnu septičku jamu, koja je onda curila na njihovu nekretninu i tužitelji su je namjerno praznili i spuštali tako da su se fekalije širile na njihovu nekretninu koja je niže postavljena od njihove. Više puta su zvali komunalno redarstvo koji bi napisali zapisnik, ali se ne bi ništa poduzelo sve dok te fekalije iz septičke jame nisu stigle do javnog puta. Tada je komunalno redarstvo dalo nalog tužiteljima da saniraju septičku jamu. Što se tiče samog događaja iz tužbe da je on jednom prigodom čistio kanal ispred kuće upravo od svega toga što je curilo iz tužiteljeve jame, kada mu je tužitelj TU pristupio sa metalnom šipkom u ruci jer sam ja podigao ruku da se obranim i sačuvam glavu pa me je šipkom zakačio po podlaktici. Točno je da su se nakon toga potukli, ali zapravo da se je on branio, a tužitelj je njega je prvi napao. Završilo je tako da je on imao ruku u longeti, a tužitelj "naciknutu kičmu".

Što se tiče drugog događaja njegovi navodnu prijetnju upućenu tužiteljima pod 1 i 2, misli da je ista u potpunosti izmišljena i iskonstruirana, tužitelj pod 1 je tvrdio, i to u zimskom dobu, da je vodio dijete u vrtić, automobilom u 7.30 sati ujutro sa otvorenim prozorom i kada je prolazio pored njega da mu je izrekao prijetnju smrću. Što nije istina, a niti je on zaista imao svjedoka, odnosno jedini svjedok mu je bila ŠU, tužiteljica pod 2.

15. U cilju utvrđenja suodgovornosti tužitelja saslušani su i svjedoci u ovom postupku. Zaista, svjedok AU je prvi rođak tuženika, a IU dobar prijatelj sa sada pok. ocem tuženika, no tužitelji nisu ni predložili svjedoke, niti su dali svoj iskaz u ovom postupku očito smatrajući daje u kaznenom postupku riješeno kompletno pitanje odgovornosti tuženika.

15.1.Svjedok AU nije bio osobno prisutan samom incidentu već svjedoči o problemima sa septičkom jamom koja sa nekretnine tužitelj a zbog prirodnog pada terena pušta na nekretninu tuženika.

15.2. Svjedok IU zna da su roditelji tuženika imali problema sa susjedima koji su imali kuću na parceli poviše njihove, ne zna točno ime ali bila su dva brata i roditelji. Mlađi od braće, bar mu je izgledao mlađe je uvijek glumio šerifa i kao da je sve njegovo. Ne zna točno zbog čega su bili problemi između njih i roditelja tuženika, znam da je dolazilo do verbalnih sukoba, zna da su ta braća sa svoje parcele znali bacati smeće na donju parcelu roditeljima tuženika ali nije nikada čuo da bi došlo do nekog fizičkog sukoba a niti je takvom sukobu prisustvovao. Poznato mu je da je septička jama Piragića loše napravljena i da zapravo nije prava septička jama tako da propušta, a kako je parcela Piragića visinski iznad parcele tuženika jasno je da se sve slijeva na njegovu parcelu. Zna da je zbog ove jame dolazilo do verbalnog sukoba među obitelji TU i MUŽ baš kao zbog jednog zida kojeg su M sagradili na svojoj parceli ali je isti prijetnja za obiteljsku kuću MUŽ jer bi se na nju mogao srušiti. Bili su u sukobu oko puta jer su se M bunili kada je pok. otac tuženika radio put.

15.2.1. Dakle ni ovaj svjedok nije nazočio samom sukobu tužitelja ad. 1. i tuženika.

15.3. Iskazi svjedoka u ovom postupku su dakle irelevantni za utvrđenje suodgovornosti tužitelja.

16. U kaznenom postupku K-633/20 saslušani su kao svjedoci članovi obitelji kako tužitelja tako i tuženika. Uistinu, svi su naveli da je tužitelj tuženika udario po nogama željeznom šupkom, no, svjedoci koji su u rodu sa tužiteljem tvrde da je to bilo nakon što je ovaj njega napao betonskim blokom i nakon što je tužitelju u pomoć priskočio punac MU, pa daje zapravo tužitelj krenuo tako obraniti punca, dok svjedoci u rodu sa tuženikom ne navode slijed događaja jer su iz kuće izašli u trenutku kada je tužitelj utkao tuženika šipkom, a nisu vidjeli sam napad tuženika na tužitelja.

17. Suodgovornošću tužitelja u nastanku štete ne može se smatrati činjenica da njegova septičaka jama ispušta fekalije i neugodne mirise na nekretninu tuženika, isto može samo biti povod zbog kojeg ga je možebitno tuženik napao, ali nije doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja i same štete. Svakako jest problem, no isti se rješava i riješio se adekvatnim postupkom nadležnih tijela.

18. Odredbom čl.7. st.1. ZPP-a da je propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima te činjenice utvrđuju, a sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika te je na strankama isključiva inicijativa na predlaganju dokaza. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U smislu čl. 221. a ZPP-a, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice da će sud zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

19. Iz svih provedenih dokaza sud nije utvrdio da bi postojala suodgovornost tužitelja za nastanak štete.

20. Ostalo je utvrditi visinu štete u cilju čega je provedeno vještačenje po vještacima za ortopediju dr. Ivici Ruiću i psihijatriju dr. Dolores Britvić.

21.1. Vještak ortoper dr. Ivica Ruić u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo je : " **.**.2012. TU zadobio je ozljedu lumbalne kralježnice: prijelom 11,111. i IV poprečnog nastavka lumbalnog kralješka lijevo. Zbog toga je zaprimljen na Odjel za traumatologiju KBC — Split gdje je boravio od 02.12.2012 do 05.12.2012.Tijekom boravka na odjelu tretirana je ozljeda konzervativno — imobilizacija Jewet ortozom. Nakon otpusta i dalje nosi Jewet ortozu, a nakon toga vrši fizikalnu terapiju. Posljednji kontrolni nalaz kirurga 04.03.2013: Klinički nalaz dobar,potrebno jačati leđnu muskulaturu, kontrola kirurga po potrebi."

21.1.1. Slijedom utvrđenih ozljeda vještak zaključuje da je tužitelju ad. 1. zbog prijelom II, IIIi IV poprečnog nastavka lumbalnih kralježaka lijevo došlo do umanjenja životne aktivnosti u postotku od 5%. Bolove jakog intenziteta cijeni 1 dan, bolove srednjeg intenziteta 1 mjesec, a slabog intenziteta još 1 mjesec. Za vrijeme imobilizacije-nošenje Jewet ortoze — tuđu njegu i pomoć za obavljanje osobne higijene, oblačenja, odlaske na kontrolne preglede cijeni na 1 mjesec po dva sata dnevno.

21.2. Vještak psihijatar dr. Dolores Britvić u usmenom nalazu i mišljenju na ročištu do 20.05.2025. navela je u odnosu na povredu prava osobnosti TU da je isti doživio dana 2. prosinca 2012. fizički napad uslijed čega je zadobio prijelom poprečnog nastavka lumbalnog kralješka 2 lijevo zbog čega je bio liječen konzervativno, te je 28. travnja 2013. doživio prijetnju od strane tuženika kada mu je isti rekao "jebem vam mrtvu majku, sve ću vas pobiti, jebem vam majku". Spisu je priložena dokumentacija po liječenju navedene ozlijede no nema dokumentacije o eventualnom psihijatrijskom liječenju.

Temeljem navedenog smatra da je kod TU bila prisutna povreda prava osobnosti koja se manifestira (zbirno za obje ozlijede) u vidu primarnog straha jakog intenziteta u trajanju od pola minute, umjerenog intenziteta 5 minuta i slabog intenziteta idućih 15 minuta. Sekundarni strah je bio prisutan u jakom intenzitetu u trajanju od 2 dana, u srednjem intenzitetu u trajanju od mjesec i tjedan dana i u slabom intenzitetu 1,5 mjesec.

Tužiteljica ad. 2. da je bila prisutna kada je dana 28. travnja 2013. tužitelj uputio gore navedenu riječi prijetnje. Ista je doživjela povredu prava osobnosti koja se manifestirala u vidu primarnog straha, jakog intenziteta 10ak sekundi, srednjeg intenziteta 3 minuta i slabijeg intenziteta idućih 10ak minuta. Ne može se govoriti o sekundarnom strahu jer nije bilo ozljede.

22. Na vještva stranke nisu imala primjedbi, te ih sud kao stručna i elaborirana prihvaća.

23. Neimovinska šteta nastala zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje je jedinstvena šteta, dok su fizički bolovi i strah kriteriji za utvrđivanje pravične novčane naknade

24. Kod utvrđivanja novčane satisfakcije po kriteriju pretrpljenih bolova, sud je uzeo u obzir to da je je tužitelj ad. 1. u štetnom događaju od 02.12.2012. zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma II, III,i IV poprečnog nastavka lumbalnih kralježaka lijevo. jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, neugodnsoti liječenja, posebno

-nošenje Jewet ortoze.

25. Kod utvrđivanja pravične novčane naknade za pretrpljeni strah dužinu i intenzitet trajanja straha, kao i činjenicu da su bolovi i strah u najvećem opsegu upravo posljedica ozljeđivanja kralježnice sud prihvaća nalaz vještaka dr. Dolores Britvić u pogledu jačine i trajanja pretrpljenog straha. Međutim, kako je vještakinja izrazila povredu prava osobnosti koja se manifestira u vidu straha zbirno za obje povrede, dakle za tjelesnu ozljedu (02.12.2012.) i prijetnju (28.04.2013.) vezano za procjenu primarnog straha kod obje povrede sud prihvaća vještvo vještakinje u cijelosti. Međutim kod sekundarnog straha sud smatra da je iskazana procjena korektna za tjelesnu ozljedu gdje je tužitelj ad. 1. trpio strah i nakon samog događaja zbog neizvjesnosti liječenja, bolova itd.dok u odnosu na sekundarni strah zbog od strane tuženika izrečene prijetnje po mišljenju suda isti je previsoko odnosno predugo procijenjen. Naime, u kaznenom postupku iz iskaza saslušanog oštećenika i svjedokinje ŠU proizlazilo bi da je prijetnja izrečena u trenutku kada su navedeni sa djecom krenuli automobilom na izlet. Po predmetnom događaju su otišli isto prijaviti policiji, da bi potom ipak produžili na izlet sa djecom, a vratili se ranije zbog poziva policije. Stoga je očito da je sekundarni strah kod tužitelja ad. 1. iako je postojao (tim više što ga je tuženik već ranije fizički ozlijedio) ipak bio slabijeg i ntenziteta.

26. Dakle, obzirom na nalaze i mišljenja vještaka, procijenjene bolove fizičke i duševne, te pretrpljeni strah, sud nalazi da bi primjerena pravična novčana naknada neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz prvog štetnog događaja (teška tjelesna ozljeda) tužitelju ad. 1. iznosila 4.000,00 eura, a iz drugog štetnog događaja (prijetnja) 300,00 eura.

27. Za tužiteljicu ad. 2. za navesti je da ista nije u kaznenom postupku K-657/13 sudjelovala u svojstvu oštećene, već je bila samo saslušana kao svjedok, pa je tek iz njenog svjedočenja proizašlo da je bila nazočna samom događaju koji ju je uznemirio pa je počela plakati. U tom smislu sud u cijelosti prihvaća vještvo dr. Dolores Britvić u pogledu pretrpljenog straha, pa smatra da bi primjerena pravična novčana naknada neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljici ad. 2. iznosila 100,00 eura.

28. U pogledu naknade imovinske štete u vidu tuđe njege i pomoći tužitelju ad.

1. za navesti je da tužitelj nije dostavio dokaz na okolnost visine sata tuže njege i pomoći već se poziva na presude Županijskog suda u Rijeci koje potvrđuju prvostupanjske presude drugih sudova i u kojima se navodi da je sud pravilno utvrdio cijenu sata tuđe njege i pomoći na iznos od 4,00 eura po satu, ne navodeći temeljem čega je ista utvrđena.

28.1. Odredba čl. 223.st. 1. ZPP- a propisuje da ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

28.2. Sud u tom pogledu prihvaća zahtjev tužitelja prema kojem bi cijena sata tuđe njege i pomoći, a istu su mu očito pružali ukućani jer bi u protivnom dostavio točan račun za ove usluge, iznosi 4,00 eura po satu, pa kako je vještvom utvrđeno da je tužitelju ad. 1. tuđa pomoć bila potrebna kroz 30 dana po dva sata što iznosi 240,00 eura, prihvaća u tom dijelu tužbeni zahtjev u cijelosti. Radi o tzv. nenovčanoj imovinskoj šteti i njezina se visina utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, zbog čega zatezna kamata na ovaj vid štete tužiteljici pripada od dana donošenja prvostupanjske presude (tako i Rev-1963/13 od 20. siječnja 2016.)

29. Zatezne kamate na novčanu obvezu s naslova nematerijalne štete si izražene brojem novčanih jedinica ne mogu početi teći dok taj broj novčanih jedinica još nije određen, pa kad je taj broj određen tek presudom, kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude. To zbog toga što pravična novčana naknada za nematerijalnu štetu prilikom prouzročenja još ne predstavlja novčanu obvezu kao glavnicu ( čl. 277. ZOO-a) izraženu brojem novčanih jedinica pa ni zatezne kamate po čl. 277. ZOO-a ne mogu početi teći dok taj broj nije određen. Naime, tek je presuđenjem tuženik saznao za štetu i došao u zakašnjenje (tako i Županijski sud u Splitu, Gž- Gž-1576/2019 od 03.11.2020.). Stoga su i kamate neimovinske štete (točka I i III tužbenog zahtjeva) dosuđene od dana presuđenja a ne od dana podnošenja tužbe.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika. Sukladno odredbi Tbr. 48 st. 3. OT, (NN br. 142/12) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

31. Kada se uzmu u obzir uspjesi stranaka u sporu, tužitelj ad. 1. je uspio sa 80% tužbenog zahtjeva u novčanom smislu (tražio ukupno 5.540,oo eura , a usvojeno je 4.540,00 eura), a kako u točki I. i III. tužbenog zahtjev je odbijen i dio potraživanja zakonskih zateznih kamata što bi predstavljalo još 10% po mišljenju suda, proizlazi da je uspio sa 70% tužbenog zahtjeva. Kada se sukladno navedenoj zakonsko j odredbi od većeg postotka odbije manji proizlazi da tuženik treba tužitelju ad.1. naknaditi 40% parničnog troška.

31.1. Tužiteljica ad. 2. uspjela je samo da 10% tužbenog zahtjeva (od traženih 700,00 eura usvojeno je 100,00), a kada se uzme u obzir da je i dio potraživanih kamata odbijen, proizlazi da tužiteljica ad. 2. zapravo i nije uspjela u sporu, te da ona treba naknaditi tuženiku cjelokupni parnični trošak.

31.2. Tužitelju ad. 1. su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za sastav tužbe 100 bodova, za pristup ročištima od 17.10.2016.,13.05.2019., po 50 bodova, za podneske od 26.09.2016., 11.11.2021., 08.03.2023., 23.04.2023., 22.03.2024. ukupno 25 bodova (Tbr. 8.t.4.), za zastupanje na ročištima od 09.03.2023., 19.04.2023., 22.01.2025., 12.05.2025., 20.05.2025., 16.10.2025. i 21.11.2025. po 100 bodova, za sastav podnesaka od 13.04.2023., 10.10.2025., te 17.11.2025. po 100 bodova, ukupno 1.225 bodova što pomnoženo sa 2,00 eura daje 2.450,oo eura, uvećano za troškove vještva ukupno 548,10 eura, daje 2.998,10 eura.

31.2.1. Tuženik je dužan tužitelju ad. 1. naknaditi 1.199,24 eura.

31.3. Tuženiku su priznati troškovi zastupan ja po punomoćniku –odvjetniku i to: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, za pristup na ročišta od 09.03.2023., 19.04.2023., 22.01.2025., 12.05.2025., 20.05.2025., 16.10.2025. i 21.11.2025. po 100 bodova, te sastav podneska od 21.11.2025. – 100 bodova, ukupno 900 bodova, pomnoženo sa 2,00 eura daje 1.800,00 eura, uvećano za 25% na ime PDV-a daje ukupno 2.250,00 eura, koliko je tužiteljica ad. 2. dužna naknaditi tuženiku.

32. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 17. prosinca 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika