Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Kzd-12/2023-26

U  IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu za mladež toga suda Ankici Janek kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Suzane Herjević kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv optuženog IČ zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona, a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru KOz-DO-100/2022-1 od 29. studenog 2022. godine, dana 12. prosinca 2025. nakon održane usmene i javne rasprave u nazočnosti optuženog EČ, branitelja u zamjeni IČV te zamjenice ODO za mladež u [adresa] BČ, na ročištu za objavu presude dana 17. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku

Optuženi EČ, zvan I, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i DČ,  rođene B, rođen **.**.1975.  u

[adresa], Republika Srbija, s  prebivalištem  u [adresa], državljanin Republike Hrvatske,  umirovljenik,  prima mirovinu u iznosu od 2.000,00 eura,  vlasnik  automobila  i dionica,  nezaposlen,  sa završenom srednjom stručnom spremom  za  strojarskog tehničara,  neoženjen,  otac dvoje  maloljetne  djece,  s vojnim  činom  satnika, odlikovan  Spomenicom  za "Bljesak" i "Oluja", neosuđivan, o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da je u razdoblju od 01. siječnja 2019. pa do mjeseca kolovoza 2022. u Bjelovaru, kao otac djece ČČ, rođene **.**.2005. i LČ, rođenog **.**.2008., svjestan da time nepovoljno i ugrožavajuće utječe na njihov psihofizički i emocionalni razvoj i zdravlje, učestalo djecu opterećivao narušenim odnosima sa bivšom suprugom MČ na način da je pred njima kritizirao majku, govorio im o sudskim postupcima koje vodi sa njihovom majkom te tražio od djece da pred nadležnim institucijama govore protiv majke i da žele živjeti s njim, djeci nije dozvoljavao da izraze svoje osjećaje i mišljenje već se prema njima ponašao autoritativno zahtijevajući od njih određeno ponašanje, a u slučaju neposluha od strane djece reagirao je impulzivno pri čemu je koristio neprimjerene odgojne metode na način da je na djecu vikao, psovao i bacao stvari, kao i sa djecom emocionalno manipulirao izazivajući kod njih osjećaj krivnje govoreći im da će se ubiti i da će prekinuti sve veze s njima, a zbog čega su se djeca ČČ i LČ bojala izraziti svoje prave osjećaje te su se osjećala uznemirena i potištena zbog čega su i odbijala ostvarivati susrete i druženja s njim kao ocem,

dakle, zlostavio djecu,

pa da je time počinio dva kaznena djelo protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava, opisana i kažnjiva po odredbi članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: Kazneni zakon),

Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. - 5. istog Zakona te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru pod broj KOz-DO-100/2022-1 od 29. studenog 2022. godine podignulo je optužnicu protiv optuženog EČ zbog dva kaznena djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona te je zatražilo da se okrivljenom za svako djelo utvrde kazne zatvora od po jednu godinu, da se osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca uz izricanje djelomično uvjetne osude tako da neuvjetovani io kazne iznosi šest mjeseci, a uvjetovani dio deset mjeseci koji se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća ovog suda Kovm- 123/2022-5 od 16. siječnja 2023. godine.

3. Optuženi EČ u svojoj izjavi o osnovanosti optužbe očitovao se da se ne smatra krivim.

4. U tijeku dokaznog postupka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve Mie mlljt. Perić (list 90-91), razgledan je CD (list 92), pročitan je zapisnik o ispitivanju žrtve svjedoka Andrije mlljt. Perića (list 93-94), razgledan je CD (list 95), pročitani su iskazi ispitanih svjedoka TČ (list 143-144), UČ (list 145), ŠČ (list 120-121), AČ (list 68-69 i list 122-123), HČ (list 148-149).

4.1. Pročitan je nalaz i mišljenje dr. EČV psihijatra i psihologa prof. OČ (list 153-171).

4.2. Pročitana je dokumentacija (list 9-53, list 125-131).

4.3. Pročitan je spis predmeta ovog suda, Stalna služba u Čazmi P Ob- 187/2021 i spis predmeta Prekršajnog odjela Pp-2924/2021.

5. Optuženi EČ u svojoj obrani i pred policijom naveo je kako se ne slaže sa navedenim, sve je suprotno od ovoga što se kaže te da se nasilje odvija u kući u kojoj djeca žive. Sadašnji partner od bivše supruge je sklon alkoholu i nasilnom ponašanju zbog čega se događa to s djecom za što se njega tereti. Komunikacija između njega i bivše supruge je službena i komuniciraju preko poruka. Pred djecom nije govorio ništa loše o majci jer nema razloga za to. Djecu nije nagovarao da govore gdje da žive jer nema namjeru djeci nametati svoju volju, oni su samostalno izvršavali svoju volju te da djeca gube djetinjstvo na trenutnoj adresi. Kćerku ČČ je vidio nedavno kada je bila u gradu jer ga je ona nazvala i pitala da li se mogu naći. Navodi kako postoji odluka o ostvarivanju osobnih odnosa, ali MČ mu ne da djecu. Pokrenuo je postupak radi izmjene odluke da djeca dođu živjeti kod njega, koji postupak je još u toku. Nije istina da je impulzivnog reagirao, to su nebuloze, nije ih stiskao i bacao predmete, a nije ni govorio da će se ubiti ili prekinuti veze s njima. Veze s djecom su prekinute zbog izmišljotina majke. Navodi kako su djeca u strahu zadnjih godinu dana, počeli su ga za obične stvari pitati, da li smiju uzeti ovo ili ono. Smatra da je uzrok tome život u [adresa]. Jednako tako na raspravi (list 187) ističe da i danas sa djecom kontaktira, susreću se. Kćerka studira na fakultetu u Osijeku i zahvaljujući njegovoj invalidnosti dobila je smještaj u domu. Prezadovoljna je. Rjeđe dolazi iz Osijeka. Kada kontaktiraju odu na kavu. Sin LČ ide u 3. razred tehničke škole za CNC majstora. Istu školu je i on završio pa češće razgovara sa sinom o školi. Kad ga sin nazove zna ga odvesti kući u [adresa] te usput stanu i u mjestu gdje žive njegovi roditelji da vidi djeda i baku. Ako sin treba ići na trening u [adresa] ga pričeka i odveze na trening, nije u sukobu sa bivšom suprugom niti je dolazilo do sukoba. Zdravstveno stanje mu je zadovoljavajuće s obzirom na ratna stradavanja i prometnu nesreću koju je preživio.

5.1. Razgledana je audio video snimka o prvom ispitivanju optuženika (list 61),

6. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, obrane optuženika, ovaj sud nalazi da nema dokaza da je optuženik počinio dva kaznena djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona.

7. Nije sporno da je optuženik EČ otac djece, a oštećenika ČČ rođene dana **.**.2005. i maloljetnog LČ rođenog **.**.2008.. Optuženik je bio u braku sa majkom djece a svjedokom MČ, brak je bio zaključen 16. lipnja 2006., a razveden 2013. godine.

8. Kao sporno ukazalo se pitanje da li je optuženik u vremenskom razdoblju od 01. siječnja 2019. pa do mjeseca kolovoza 2022. zlostavio djecu a optuženike.

9. Oštećenica žrtva,a dijete ČČ u svom iskazu navela da su se roditelji razveli negdje 2011. ili 2012., a od 2019. je u kontaktu s ocem, ali ne kao ranije. Viđaju se, ali ga ne posjećuje doma. Odgojeni su od malena tako da nije bilo događaja da tatu ne poslušaju. Prije 5-6 godina tata je bacao predmete, a poslije je toga bilo manje. Kad je ljut psuje i dere se, iz ljutnje nešto baci. Tata je u svađi znao reći da će si nešto napraviti, ali se ne sjeća što. Kod tate se osjećala pod pritiskom jer mora paziti što će reći i napraviti da se on ne bi naljutio. Od 2019. tata je tražio da govore da žele živjeti kod njega, da im je kod mame loše i da im je kod njega bolje. Ona i brat odbijali su susrete s ocem jer nije cijenio što su kod njega, nego bi konstantno slušali o tome što moraju reći na Centru za socijalnu skrb. To se događalo vikend za vikendom pa se nisu više osjećali ugodno ići k njemu. Znali su dobiti ozlijede kada je tata nešto bacio pa je tako ona zadobila masnicu jer je tata bacio na nju dio od usisavača. Tata je spominjao da će se ubiti i da će prekinuti kontakte s njima zbog čega se ona osjećala jako loše jer se godinama trude da imaju nekakav odnos s njim. Tijekom ljeta 2021. sa ocem nisu imali kontakte, a u 9 mjesecu 2021. je krenula u tehničku školu u [adresa] pa je tatu viđala po gradu. Mama im nije branila da idu tati, ali im je rekla ako ne žele ići k njemu, da ne moraju. Potvrđivali su tati da žele živjeti s njim, no to nije bila njihova želja. Svaki vikend koda tate bi se dogodio neki incidenti. On bi se naljutio pa bi se derao i nešto bacio, a ne zna kada je to bilo zadnji put.

10. Žrtva, a dijete i svjedok GČ u svom iskazu ističe kako su se kod tate provodili lijepo, ali se često događalo da moraju reći kako bi trebali živjeti kod njega, a oni to nisu željeli. U razgovorima je tata spominjao mamu u smislu da je tražio od njega i sestre da kažu da im je kod mame užasno. Ukoliko tatu nisu poslušali tata bi se naljutio i derao na njih te ih nazivao pogrdnim imenima, a to se događalo često. Prije tri godine tata je bacio daljinski u vrata jer se naljutio i bila je rupa u vratima. Od sestre D čuo je kako je tata rekao da će se ubiti, da neće s njima kontaktirati, da odu živjeti u [adresa] i da se ne javljaju više. Sestra ČČ je odbila odlaske kod oca, on nije, a kada su prošli put išli k tati, tata je htio D izbaciti iz auta, rekao joj je da se više ne vraća. Tijekom ovog ljeta nisu sa tatom uopće kontaktirali jer nisu željeli taj pritisak. Od ljeta 2021. su se s tatom vidjeli 10 puta.

11. Bivša supruga, majka oštećenika a djece MČ u svom iskazu list (68-69, 122-123) ističe da je bila u braku sa EČ od 2006. do 2014. godine kada je isti razvrgnut putem suda, iz kojeg braka imaju zajedničku djecu ČČ rođenu **.**.2005. i LČ rođenog **.**.2008. Prije otprilike 9 godina djeca su psihološki vještačena za potrebe suda jer se već tada bivši suprug EČ počeo loše ponašati prema djeci, odnosno psihološki i emocionalno ih je zlostavljao na način da je uvijek moralo biti po njegovom, djeca nisu mogla slobodno iskazivati svoje mišljenje i izraziti svoje osjećaje kad su bili kod njega, već je uvijek bilo sve kao po špagi, morali su se ponašati kako je on „zapovjedio", a djeca kada bi dolazila od njega uvijek su bila plačljiva, potištena, sa bolovima u trbuhu i trebalo joj je par dana da ih smiri i da uđu u svoju neku rutinu. Smatra da je EČ djecu opterećivao s njihovim razvodom, sa sudovima, sa Centrom za socijalnu skrb, tražio je od djece da sami izađu pred sud i govore protiv majke i da kažu da žele živjeti s njim, a što je djeci stvaralo osjećaj ponajprije straha. ČČ i LČ već oko godinu dana nisu išla ocu u [adresa] iz razloga što ih je tijekom školske godine nazivao i opterećivao raznim stvarima te su sami rekli da ne žele ići tamo, a ona poštuje njihovu odluku. Navodi kako je uvijek samoinicijativno vodila djecu na viđanje kod oca i nikada im nije branila da se vide ili čuju sa svojim ocem. Djeca su joj jednom prilikom rekla kako je otac EČ prilikom vožnje vikao na ČČ, uzimao joj ruksak i njezine osobne stvari te kako je skoro prouzročio prometnu nesreću jer je prešao u drugu kolničku traku, a ČČ je govorio da izađe van iz auta što je ČČ dotuklo. Tada joj je rekao da više neće dolaziti po nju, zbog toga je ČČ bila žalosna i osjećala se kriva zbog navedenog. Djeca su joj pričala kako je jednom prilikom došlo do svađe između IČ i LČ te je EČ uhvatio LČ za majicu, podigao ga te ga bacio od zid. Najčešće je EČ odlučivao umjesto djece, a zatim bi to prezentirao kao zajedničku odluku, na što su djeca šutjela i nisu izjašnjavali svoju volju kako ne bi oca uznemirili i povrijedili. Djeca su morala jako paziti na svoje izjave da ga ne razljute, jer bi se situacija u trenu okrenula protiv njih, počeo bi vikati, podcjenjivati. Djeci to nije bilo Iako slušati i najviše su joj se znali zbog toga žaliti, a to je ostavilo psihičkog traga na njima, odnosno imaju nizak prag tolerancije prema bilo kakvim nesukladnostima i burno reagiraju. S bivšim suprugom IČ trenutno ima službeni odnos, budući da se godinama nije s njim mogla nikako dogovoriti oko djece te je preko svoje odvjetnice zatražila puno skrbništvo, odnosno samostalno, što je trenutno na sudu u [adresa]. Napominje da ČČ ima gastritis, LČ ima problem sa crijevima prouzročen stresnim događajima od strane oca. Tako je iskazivala pred policijskim istražiteljem, ali i na raspravi (list 122-123). Svoj iskaz na raspravi davala je 18. siječnja 2024. godine te ističe da problemi u odnosu između nje i optuženika traju 13 godina te da je vrlo teško odrediti točno kada je što bilo jer su od samog početka događaju iste stvari, pritisak optuženika prema djeci a oštećenicima da izjave kod nadležnih tijela da žele živjeti s njim, posebno je pritisak vršen prema kćerki ČČ, ne može reći kada, u vrijeme kada je oboje djece išlo u osnovnu školu. Optuženik je tražio od kćerke da ode na Centar za socijalnu skrb i da se izjasni da želi živjeti s njim. Optuženik je tražio od kćerke da donosi k njemu svoje stvari, stvar po stvar i da na taj način jednostavno ostane živjeti kod nje i pobjegne. Kćerka je išla u Gimnaziju u Zagreb jer je ona osobno željela kćerku maknuti iz takve situacije, od pritiska oca koji je i dolazio i pred školu u [adresa] po dijete i na željezničku stanicu i tražio o djeteta da dođe k njemu živjeti i da se tako izjasni. Nadalje smatra da je optuženik bio strog otac, strogoća i pritisak optuženika bila je u tome što je tražio od djece da izjave da ive loše kod nje u [adresa] i da njen suprug vrši nasilje. Vezano za ovaj kazneni postupak djeci kada su bili kod bake po ocu govorene su ružne stvari, da su izdali oca pa su djeca doživjela šok. Djeca su pohađala osnovnu školu u [adresa], kćerka je završila jedan razred Gimnazije u Zagrebu koja ju nije zanimala pa je nastavila pohađati daljnje školovanje u Tehničkoj školi u Bjelovaru, a u koju školu ide i sin LČ. Iz priče djece doznala je da kada bi bili s ocem da je kada sin LČ koji ima disleksiju i disgrafiju nije znao čitati optuženik bi reagirao frustrirano i ljuto, šakom bi udario u vrata ili televizor. Tvrdi da optuženik nije djeci govorio ružne riječi, ali situacija kod oca za djecu je bila toksična, napeta zbog reakcija oca, da li sin mora ovo napraviti ili slično. Ističe da su djeca emotivno vezana za oca.

12. Svjedok TČ (list 143-144) stanuje u neposrednoj blizini optuženika, njegova je susjeda. U svom iskazu ističe da se optuženik kada su oštećenici bili kod njega igrao s djecom, vodio ih na kupanje na more, djeca su dobila sve što žele, nije bio nikada grub prema djeci, iz njihovog stambenog prostora čuo se uvijek smijeh, a oštećenici su dolazili i k njoj igrati se sa nećakom njenim. Djeca su počela sve rjeđe dolaziti. Kada ih je pitala da gdje su djeca bi odgovarala da vole doći k ocu, ali ne smiju, da vole tatu. Nije uočila da bi djeca kod oca bila potištena ili uznemirena.

13. Svjedok UČ u predmetno vrijeme bila je djelatnik Centra za pružanje usluga u zajednici Svitanje iz Koprivnice. Isti Centar pružao je usluge savjetovanja i pomaganja u razdoblju od 11. mjeseca 2021. do 04. mjeseca 2022. Dolazili su u obitelj gdje djeca žive, a to je bilo kod majke u [adresa]. Oštećenica ČČ išla je u srednju školu, putovala je prijevoznim sredstvom, iz njene priče proizlazilo je da ju je otac znao dočekati na stanici pa bi je pratio do škole ili bi potom otišli na kavu, početno bi pričali o svakodnevnim stvarima, ali bi otac počeo pričati o postupcima na sudu i što bi trebala reći na sudu. Oštećenik LČ išao je u školu u [adresa] i nije bio toliko u kontaktu s ocem, ali i on je znao reći da je otac znao doći pred njegovu školu ne najavljen i znao govoriti mu što bi trebao reći na sudu. Posebno je za djecu bio stresan susret sa posebnim skrbnikom i izražavanje volje s kim bi djeca željela živjeti. Označili su da bi željeli živjeti s majkom, ali da im je teško kako će to otac prihvatiti. Voljeli su oca, uvijek su željeli s njim kontaktirati, ali su htjeli živjeti u [adresa]. Posebno je bila uznemirena ČČ koja je bila više u kontaktu s ocem pa bi onda prepričavala bratu. Iz priče ČČ je proizlazilo da je ljeto prije nego što je počelo provođenje mjere bila u nekom sukobu sa očuhom.

14. Svjedok ŠČ (list 1230-121) je djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Križevci koja o predmetnom ima saznanja od 01. svibnja 2020. kada se Centru obratila MČ sa navodima da optuženik vrši psihičku prisilu prema djeci dok djeca borave kod njega, da im priča o sudskim postupcima i kako bi oni trebali označiti da žele živjeti s njime. Ima saznanja da je 2021. optuženik s policijom došao do kuće u [adresa] radi predaje djece na kontakte. Iz spisa predmeta i zabilješki kolegice HČ doznala je da je djeci bio stres do oca jer su se tamo bojali gdje će staviti koji predmet i morali su poštivati stroga pravila, a kada bi se otac naljutio da je bacao stvari, odnosi bivše supruge i optuženika su bili napeti.

15. Svjedok HČ je po zanimanju psiholog i djelatnica je Hrvatskog zavoda za socijalni rad Križevci. Ona u svom iskazu (list 148-149) a saznanja o predmetnom osobno ima od 2021. kada je susrela prvi puta djecu,a oštećenike. Za oštećenika LČ ističe da je bio povučeniji, pratio je što će sestra reći pa se tome priklanjao. Kada je prvi put razgovarala sa djecom djeca su bila uznemirena jer im je otac sa policijom u četiri navrata dolazio do mjesta gdje žive s majkom. Iz razgovora sa djecom došla je do saznanja da je kod djece prisutan strah da ne izgube oca i kontakt s njim kao i kontakt s njegovom obitelji. Bojali su se reakcije oca ako bi oni odlučili nešto drugačije. Nisu se bojali da će otac nešto njima učiniti, nego su se bojali da otac sebi nešto ne učini. Oboje djece jako vole oca i jako su mu privržena. Oštećenik LČ se bojao kako će otac prihvatiti situaciju što više ne igra nogomet u klubu koji je bliže očevom prebivalištu, nego sada u klubu bliže majčinom prebivalištu. Jednako ako djeca su se bojala kako će otac prihvatiti njihove odluke gdje će živjeti. LČ je bilo draže da tu odluku donese sud. Na testovima ličnosti pokazalo se da LČ ima lošu sliku o sebi i sniženo samopouzdanje. Oboje djece je smatralo kada je u pitanju optuženik da se očev život isključivo svodi na brigu o njima, da nema druge interese, da oni vole oca, ali u svom životu se bave i drugim stvarima. Odnos djece prema majci je bio normalan i opušten. Djeca su iskreno iznosila svoja mišljenja. Djeca su rjeđe viđala oca nego u prethodnom razdoblju, nisu željela kontaktirati. Nema saznanja da bi optuženik fizički zlostavljao djecu, ali je znao vršiti neprimjereni pritisak prema djeci, opominjati djecu, primjerice da ne stavljaju maramicu u džep.

16. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. EČV i psihologa prof. OČ (list 153-169) nedvojbeno proizlazi da je optuženik osoba srednje životne dobi, prosječne inteligencije koji iskazuje simptome poremećaja organski afektivni poremećaj, organski kognitivni poremećaj, organski uvjetovani poremećaj ponašanja nakon traume mozga, trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih događaja. Nalaza je i mišljenja da je sposobnost optuženika shvaćanja značenja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom bila smanjena, ali ne bitno.

17. Iz spisa predmeta ovog suda Pp-2924/2021 nedvojbeno proizlazi da je ZČ očuh oštećenice ČČ, a nevjenčani suprug MČ proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 10. st. 1. u svezi sa čl. 22. st. 3. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i to presudom od 05. listopada 2021. 06. kolovoza 2021. oko 23:00 sata ušao je u sobu gdje se nalazila supruga MČ te oštećenica ČČ koja je čitala bajke za laku noć maloj malodobnoj polusestri Č, ZČ pod utjecajem alkohola govorio je oštećenici ČČ da što si umišlja da je nešto više od njega ako čita priče curama, da je ispitivao oštećenicu ČČ tko joj je kupio uređaje koje koristi, uzeo joj igraču konzolu Playstation, počupao ČČ za kosu, govorio ČČ riječi "sad zovi policiju pička ti materina".

18. Analizirajući i cijeneći provedene dokaze ovaj sud nalazi da su psihijatrijski vještak i vještak psiholog dr. EČV i prof. OČ svoje nalaze i mišljenja dali stručno, obrazloženo, utemeljeno na medicinskoj dokumentaciji optuženika i na vlastitom pregledu te njihove nalaze i mišljenja ovaj sud u cijelosti usvaja. Optuženik je osoba narušenog zdravstvenog stanja, posljedica sudioništva u Domovinskom ratu, ali i posljedica prometne nesreće gdje je zadobio traumu glave. Kao takav između ostaloga ima organske afektivne, kognitivne poremećaje, organske uvjetovane poremećaje nakon traume mozga i trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnog događanja.

19. Svjedok TČ je susjeda optuženika i kao takva ima saznanja samo o činjenicama do kojih je došla do saznanja kada bi vidjela oštećenike kada bi došli k ocu na druženja, o tim činjenicama govorila je određeno, uvjerljivo, iz njezinog iskaza je proizlazilo da oštećenici vole oca, da se iz stana uvijek čuo smijeh.

20. Kada se cijene iskazi oštećenika, a djece ČČ i LČ iskaze su dali pred istražnim sucem Županijskog suda u Bjelovaru 04. studenog 2022. iz istih nedvojbeno proizlazi dan oštećenici a svjedoci prije primjerice ČČ govore da je tata bacao predmete prije 5 do 6 godina što bi proizlazilo da je 2016. - 2017., dakle prije predmetnog razdoblja znatno više, a da je poslije toga bilo manje, ne navodeći točno u kojim situacijama i kada. Iz iskaza oštećenika, a svjedoka proizlazi da ono najvažnije kada se nisu osjećali ugodno, je okolnost što otac označavao da moraju reći s kim bi željeli živjeti u sudskim postupcima, to proizlazi iz iskaza svjedoka MČ da je ta činjenica djeci predstavljala najveći problem, a to proizlazi iz iskaza i stručnih svjedoka HČ, ŠČ, UČ koje su iskazivale određeno i sigurno o onome što je bilo dostupno njihovom opažanju i čije iskaze ovaj sud usvaja. Isti svjedoci označuju i činjenicu koja je bila stresna za djecu, a to je sam sudski postupak i kontakt sa posebnim skrbnikom i ispitivanje s kim žele živjeti. Jednako tako stres za djecu je bila činjenica kada je otac dolazio po djecu da idu na kontakt jer djeca nisu željela ići jedno vrijeme, s predstavnicima policije. Optuženik je nastojao ostvariti svoja prava kontakta sa djecom a iz iskaza oštećenika, a djece što ne osporava ni svjedok MČ, nedvojbeno proizlaze da djeca vole svog oca, da su svjesna narušenosti zdravstvenog stanja svog oca, da se boje da si otac nešto ne napravi i da žele dobre odnose sa oba roditelja, i ocem i majkom.

21. Kada se analizira optužnica se optuženiku stavlja na teret autoritativno ponašanje optuženika prema djeci, da je tražio određeno ponašanje i korištenje neprimjerenih odgojnih metoda, da je vikao na djecu, psovao, bacao predmete. U tom pravcu samo su oštećenici, a djeca neodređeno iskazivala, nisu označavala konkretne situacije u kojima bi se moglo procjenjivati o kakvom se neprihvatljivom ponašanju i koje težine radi i da li je određena strogoća u odgoju prešla granicu u kaznenu sferu i povredu djetetovih prava. U tijeku su bili sudski postupci glede odluke s kim će djeca živjeti i to je doista predstavljao stres za djecu, kontakt sa posebnim skrbnikom. Iz iskaza oštećenika a djece koji su iskazivali primjereno svojoj životnoj dobi i kojima sud poklanja vjeru kao iz iskaza svjedoka MČ proizlazi da je optuženik bio stroži u odgoju, da je postavljao određene granice djeci u ponašanju, da je djeci spominjao sudske postupke. Međutim, iz istih iskaza ne proizlazi da bi optuženik svojim ponašanjem i zlostavljao djecu i da bi postupao sa sviješću i htjenjem da isto djelo učini i da je nepovoljno ugrožavajuće djelovao na psihofizički i emocionalni razvoj i zdravlje djece. Djeca vole svog oca kao i njegovu širu obitelj, kontakt sa ocem podržava i njihova majka, a svjedok MČ. U tom pravcu su i iskazi stručnih svjedoka, posebice psihologa HČ. ODO u Bjelovaru nije pružilo niti jedan dokaz da bi optuženik u točno određenim situacijama prema djeci grubo i nepromišljeno reagirao utječući nepovoljno ugrožavajuće na njihov razvoj, svjestan toga i htijući izvršenje. Jednako tako da bi svjesno izazivao osjećaj krivnje kod djece, da bi im govorio da će se ubiti i prekinuti svu vezu s njima.

22. U nedostatku drugih dokaza na temelju odredbe čl. 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku valjalo je presuditi kao u izreci pa stoga i odlučiti da na temelju odredbe čl. 149. st. 1. istoga Zakona troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci oštećenika i nužni izdaci nagrada branitelja padaju na teret proračuna.

23. Slijedom toga presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 17. prosinca 2025.

Sudac za mladež:

Ankica Janek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, pisano u 4 istovjetna primjerka, putem ovog suda.