Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-827/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Budimir, odvjetnica iz Pule, Rovinjska 9, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, OIB: 44887120463, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj Pn-4/2021-35 od 6. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i u točki IV. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj Pn-4/2021-35 od 6. listopada 2022.

II. Preinačuje se pobijana presuda u pobijanoj točki III. izreke tako da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženici da na ime naknade troška sastava ustavne tužbe od dana 14. siječnja 2013. isplati tužitelju iznos od 6.250,00 kuna (šest tisuća dvjesto pedeset kuna), odnosno, 829,51 eur (osamsto dvadeset devet eura i pedeset jedan centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja počinje teći od 16. ožujka 2020. pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.".

r i j e š i o  j e

I. Ukida se pobijana presuda u dijelu pod točkom I. izreke, preko nepobijanog iznosa od 1.897,94 eura, kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju daljnji iznos od 1.542,23 eura i u točki II. izreke u cijelosti, te prvostupanjsko rješenje u pobijanim točkama VI., VII., VIII., IX., X. i XI. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženici da tužitelju na ime naknade za neimovinsku štetu isplati iznos od 25.920,00 kuna (dvadeset pet tisuća devetsto dvadeset kuna), odnosno, 3.440,17 eur (tri tisuće četiristo četrdeset eura i sedamnaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. ožujka 2020. pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se tužitelj u dijelu tužbe i tužbenog zahtjeva kojim potražuje na ime naknade za neimovinsku štetu iznos od 13.080,00 kuna (trinaest tisuća osamdeset kuna), odnosno, 1.736,01 eur (tisuću sedamsto trideset šest eura i jedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. ožujka 2020. pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena.

III. Nalaže se tuženici da na ime naknade troška sastava ustavne tužbe od dana 14. siječnja 2013. isplati tužitelju iznos od 6.250,00 kuna (šest tisuća dvjesto pedeset kuna), odnosno, 829,51 eur (osamsto dvadeset devet eura i pedeset jedan centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja počinje teći od 16. ožujka 2020. pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se tužitelj u dijelu tužbe i tužbenog zahtjeva kojim potražuje na ime naknade materijalne štete iznos od 4.482,88 kuna (četiri tisuće četiristo osamdeset dvije kune i osamdeset osam lipa), odnosno, 594,98 eur (petsto devedeset četiri eura i devedeset osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče: na iznos od 365,24 kn od 04.07.2015., na iznos od 365,24 kn od 07.07.2015., na iznos od 365,24 kn od 06.02.2016., na iznos od 365,24 kn od 08.02.2016., na iznos od 365,24 kn od 17.04.2016., na iznos od 365,24 kn od 18. 04.2016., na iznos od 365,24 kn od 04.06.2018., na iznos od 365,24 kn od 05.06.2018., na iznos od 365,24 kn od 14. 07.2018., na iznos od 365,24 kn od 16.07.2018., na iznos od 365,24 kn od 18.07.2018., na iznos od 365,24 kn od 19.07.2018.".

2. Rješenjem sadržanim u istoj odluci je odlučeno:

" V. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu iznosa glavnice na ime naknade materijalne štete u visini od 5.478,60 kuna (pet tisuća četiristo sedamdeset osam kuna i šezdeset lipa), odnosno, 727,13 eur (sedamsto dvadeset sedam eura i trinaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 365,24 kn od 25.11. 2012., na iznos od 365,24 kn od 27.11.2012., na iznos od 365,24 kn od 04.12.2012., na iznos od 365,24 kn od 09.12.2012., na iznos od 365,24 kn od 11.12.2012., na iznos od 365,24 kn od 18.12.2012., na iznos od 365,24 kn od 23.12.2012., na iznos od 365,24 kn od 25.12.2012., na iznos od 365,24 kn od 30.12.2012., na iznos od 365,24 kn od 01.01.2013., na iznos od 365,24 kn od 06.01. 2013., na iznos od 365,24 kn od 08. 01. 2013., na iznos od 365,24 kn od 15.01.2013., na iznos od 365,24 kn od 20.01.2013., na iznos od 365,24 kn od 22.01.2013.

VI. Za provedeno medicinsko vještačenje -pristup na raspravu održanu 19. rujna 2022., iznošenje usmenog očitovanja na primjedbe tužitelja i putni trošak određuje se nagrada stalnom sudskom vještaku Jeličić Jadranki iz Pule, Trg Istarske brigade 10, OIB [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 2.314,12 kuna (dvije tisuće tristo četrnaest kuna i dvanaest lipa), odnosno, 307,13 eur (tristo sedam eura i trinaest centi).

VII. Nalaže se tužitelju da iznos od 382,29 kuna (tristo osamdeset dvije kune i dvadeset devet lipa), odnosno, 50,73 eur (pedeset eura i sedamdeset tri centi) isplati sudskom vještaku Jeličić Jadranki iz Pule, Ul. Veruda 14, OIB [osobni identifikacijski broj], na IBAN [broj bankovnog računa], u roku od 15 (petnaest) dana.

VIII. Nalaže se tuženiku da iznos od 1.931,83 kuna (tisuću devetsto trideset jedna kuna i osamdeset tri lipe), odnosno, 256,39 eur (dvjesto pedeset šest eura i trideset devet centi) isplati sudskom vještaku Jeličić Jadranki iz Pule, Ul. Veruda 14, OIB [osobni identifikacijski broj], na IBAN [broj bankovnog računa], u roku od 15 (petnaest) dana.

IX. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati trošak u iznosu od 2.312,80 kuna (dvije tisuće tristo dvanaest kuna i osamdeset lipa), odnosno, 306,96 eur (tristo šest eura i devedeset šest centi) u roku od 15 (petnaest) dana.

X. Odbija se tužitelj sa preostalim zatraženim troškom u iznosu od 11.678,20 kuna (jedanaest tisuća šesto sedamdeset osam kuna i dvadeset lipa), odnosno, 1.549,96 eur (tisuću petsto četrdeset devet eura i devedeset šest centi).

XI. Odbija se tuženik sa zatraženim troškom postupka u iznosu od 5.000,00 kuna (pet tisuća kuna), odnosno 663,61 eur (šesto šezdeset tri eura i šezdeset jedan cent). ", pri čemu treba primijetiti kako je prvostupanjski sud u izreci rješenja ili izostavio točke I. do IV. izreke ili pogrešno označio pojedine točke izreke rješenja nadovezujući se na prvostupanjsku presudu.

3. Protiv te odluke stranke su podnijele žalbe.

4. Tužitelj, kako proizlazi iz sadržaja njegove žalbe, pobija prvostupanjsku presudu u točkama II. i IV. izreke, te prvostupanjsko rješenje u točkama VI., VII., i X. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska odluka preinači i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz obvezivanje tuženice da naknadi tužitelju parnični trošak, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos koji prelazi nespornu obvezu tuženice u iznosu d 14.300,00 kuna (1.897,94 eura prema fiksnom tečaju konverzije u euro) i u III. izreke, te prvostupanjsko rješenje u točkama VI., VIII., IX. i XI. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska odluka preinači u skladu sa žalbenim navodima.

6. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

7. Nakon što je prvostupanjska odluka ispitana u granicama ovlaštenja iz članka 365. ZPP odlučeno je kao u izreci zbog razloga koji slijede.

5. Predmet spora je, kako proizlazi iz spisa, zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete zbog neopravdane osude i neosnovanog uhićenja, pa je o tom zahtjevu trebalo odlučiti kroz odredbe Glave XXX. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06 - u nastavku ZKP/97), koja se primjenjuje po odredbi članka 573. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u nastavku ZKP), na što i sam tužitelj upućuje u tužbi.

6. Iz spisa proizlazi kako se tužitelj, postupajući po odredbi članka 477. stavka 2. ZKP/97, obratio Ministarstvu pravosuđa sa zahtjevom za mirno rješenje spora 18. ožujka 2020. (stranice 39 do 44 spisa), te da je navedeno ministarstvo tužitelju ponudilo sklapanje nagodbe na iznos od 18.760,00 kuna (stranice 27 i 28 spisa), pa neosnovano tuženica tvrdi kako je u postupku pred prvostupanjskim sudom ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 14) ZPP.

7. Međutim, odlučujući o osnovi zahtjeva tužitelja, prvostupanjski je sud propustio taj zahtjev ocijeniti kroz odredbe članka 476. i članka 480. ZKP/97.

8. Naime, prema članku 476. stavku 1. ZKP/97, pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom.

9. Nadalje, prema članku 480. stavku 1. ZKP/97, pravo na naknadu štete pripada i osobi:

1) koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena,

2) koja je izdržala kaznu oduzimanja slobode, a u povodu izvanrednog pravnog lijeka izrečena joj je kazna oduzimanja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala, ili je izrečena kaznena sankcija koja se ne sastoji u oduzimanju slobode, ili je proglašena krivom a oslobođena od kazne,

3) koja je zbog pogreške ili protuzakonitog rada državnog tijela neosnovano uhićena ili pritvorena, ili je zadržana preko zakonskog roka ili je preko tog roka bila u pritvoru ili u ustanovi za izdržavanje kazne,

4) koja je u pritvoru provela dulje vrijeme nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena.

10. Iz činjeničnih navoda samog tužitelja i spisa ne proizlazi da bi prema tužitelju bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija, te da je kasnije u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođen optužbe ili je optužba odbijena, jer je prvostupanjska presuda kojom je tužitelj nepravomoćno proglašen krivim preinačena presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Kž-356/18-10 od 7. veljače 2019. na način da je tužitelj oslobođen optužbe. Prema tome, tužitelj nema pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude.

11. Međutim, kod nesporne činjenice da je tužitelj izvjesno vrijeme proveo u pritvoru, da bi naknadno pravomoćnom presudom bio oslobođen optužbe, tužitelju pripada pravo na naknadu štete po odredbi članka 480. stavka 1. točke 1) ZKP/17, pri čemu je tuženica u obvezi naknaditi tu štetu po pravilima o objektivnoj odgovornosti ukoliko tužitelj dokaže nastanak štete i uzročno-posljedičnu vezu između neosnovanog uhićenja (boravka u pritvoru) i štete čiju naknadu traži u ovom postupku.

12. U ovoj fazi postupka tužitelj, među ostalim, traži naknadu imovinske štete koju je pretrpio vođenjem kaznenog postupka, jer je nakon ukidanja pritvora (istražnog zatvora) dolazio na ročišta i na konferenciju s braniteljicom osobnim automobilom, a koje troškove je mogao tražiti u kaznenom postupku u roku iz članka 148. stavka 4. ZKP. Osim toga navedeni troškovi nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa boravkom tužitelja u pritvoru, pa je pravilno prvostupanjski sud odbio taj zahtjev točkom IV. izreke pobijane presude.

13. Slijedom navedenog, po odredbi članka 368. ZPP, valjalo je djelomično odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i presuditi kao u izreci pod I.

14. Nadalje, zatražena naknada imovinske štete zbog troška nastalog angažiranjem odvjetnice za sastav ustavne tužbe protiv rješenja o produljenju mjere istražnog zatvora (priložena na listu 19 spisa), koja je odbačena rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-295/2013 od 31. siječnja 2013. (stranica 61 do 62 spisa), nije osnovana jer taj trošak također predstavlja trošak kaznenog postupka koji je tužitelj mogao tražiti u okviru tog postupka ukoliko je isti bio nužan u smislu članka 149. stavka 1. ZKP i tužitelj mimo kaznenog postupka nema pravo na naknadu tog troška. Suprotno stajalištu tužitelja i prvostupanjskog suda, odredba članka 480. ZKP/17 ne dovodi do automatskog prava (oslobođenog) okrivljenika na naknadu svih troškova, odnosno na naknadu i onih troškova koje nisu bili nužni u smislu spomenute zakonske odredbe, niti bi eventualni propust tužitelja da traži naknadu tog trošak u kaznenom postupku padao na teret tuženice.

15. Zbog izloženih razloga prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale podnošenjem ustavne tužbe, pa je po odredbi članka 373. točke 3) ZPP presuđeno kao u izreci pod II.

16. S druge strane, kako je prvostupanjski sud u pogledu zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske štete propustio razlučiti štetu, odnosno štetne posljedice koje je tužitelj trpio uslijed optužbe, pa i nepravomoćne osude za produženo kazneno djelo bludnih radnji, za koju štetu zbog naprijed izloženih razloga tužena ne odgovara, od štete koju je tužitelj pretrpio zbog boravka u pritvoru (istražnom zatvoru), činjenično stanje za taj vid štete ostalo je nepotpuno utvrđeno, pa je po odredbi članka 370. ZPP valjalo ukinuti pobijanu presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i u točki II. izreke, kao i u odluci o parničnom trošku (članak 166. stavak 4. ZPP) i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. Ovdje se treba posebno osvrnuti na pobijanu odluku o nagradi vještaku, kako i na odluke kojima se nalaže strankama da taj iznos plate vještaku, odnosno točke VI.,

VII. i VIII. izreke prvostupanjskog rješenja.

18. Prema članku 152. ZPP, svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je uzrokovala svojim radnjama, a prema članku 153. stavku 1. ZPP, kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza. Prema stavku 3. članka 153. ZPP sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti, po svojem uvjerenju cijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova, dok, prema stavku 4. istog članka ZPP, ako sud izvede dokaz iako predujam za njegovo izvođenje nije položen, rješenjem će naložiti stranci da u roku od osam dana određenu svotu plati svjedoku ili vještaku. Žalba protiv toga rješenja ne odgađa ovrhu.

19. Iz navedenih odredbi proizlazi kako je sud o trošku izvođenja dokaza vještačenjem trebao odlučiti prije donošenja odluke u ovom predmetu, a zatim naknadu tog troška u konačnoj odluci dosuditi ovisno o uspjehu stranke koja je prethodno snosila troškove vještačenja, a osim toga pobijano rješenje ne sadrži razloge, jer sud nije naveo za koje radnje priznao trošak vještaku i u kojem iznosu, pa se isto ne može ispitati, čime je ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju se stranke pozivaju u žalbi, pa je po odredbi članka 380. točke 3) ZPP u tom dijelu valjalo uvažiti žalbe stranaka, ukinuti prvostupanjsko rješenje u točkama VI., VII. i VIII. izreke i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

20. Zbog razloga navedenih pod točkama 16. do 19. obrazloženja ove odluke riješeno je kao u izreci.

21. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud, vodeći računa o naprijed izloženom stajalištu ovog suda i zakonskim odredbama, najprije odlučiti o troškovima vještačenja posebnom odlukom koju će valjano obrazložiti, a zatim će, uvažavajući izložena stajališta ovog suda u pogledu osnove odgovornosti tuženice, sa strankama raspraviti visinu neimovinske štete koje je pretrpio tužitelj zbog neosnovanog pritvaranja, u tom pravcu izvesti dokaze koje tužitelj predloži, kako bi nakon ocjene istih donio novu odluku preostalom zahtjevu tužitelja i o troškovima cjelokupnog postupka.

Split, 17. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić