REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-168/2023-148

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA, Zagreb, Prisavlje 3, OIB 68419124305, zastupanog po punomoćnici RBB, dipl.prav., uz umješača CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, zastupanog po punomoćnici HB, dipl.prav., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. studenoga 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Hrvatska radio televizija OIB:68419124305, da tužitelju RB OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 8.915,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za pet postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku na pojedine iznose po dospijeću, pa do isplate, kako slijedi:

145,62 € sa zzk od 10.06.2021. pa do isplate

137,89 € sa zzk od 10.07.2021. pa do isplate

137,89 € sa zzk od 10.08.2021. pa do isplate

137,89 € sa zzk od 10.09.2021. pa do isplate

137,89 € sa zzk od 10.10.2021. pa do isplate

137,89 € sa zzk od 10.11.2021. pa do isplate

137,89 € sa zzk od 10.12.2021. pa do isplate

168,82 € sa zzk od 10.01.2022. pa do isplate

168,82 € sa zzk od 10.02.2022. pa do isplate

168,82 € sa zzk od 10.03.2022. pa do isplate

168,82 € sa zzk od 10.04.2022. pa do isplate

168,82 € sa zzk od 10.05.2022. pa do isplate

168,82 € sa zzk od 10.06.2022. pa do isplate

148,52 € sa zzk od 10.07.2022. pa do isplate

148,52 € sa zzk od 10.08.2022. pa do isplate

148,52 € sa zzk od 10.09.2022. pa do isplate

148,52 € sa zzk od 10.10.2022. pa do isplate

148,52 € sa zzk od 10.11.2022. pa do isplate

148,52 € sa zzk od 10.12.2022. pa do isplate

193,91 € sa zzk od 10.01.2023. pa do isplate

193,91 € sa zzk od 10.02.2023. pa do isplate

193,91 € sa zzk od 10.03.2023. pa do isplate

193,91 € sa zzk od 10.04.2023. pa do isplate

193,91 € sa zzk od 10.05.2023. pa do isplate

193,91 € sa zzk od 10.06.2023. pa do isplate

163,11 € sa zzk od 10.07.2023. pa do isplate

163,11 € sa zzk od 10.08.2023. pa do isplate

163,11 € sa zzk od 10.09.2023. pa do isplate

163,11 € sa zzk od 10.10.2023. pa do isplate

163,11 € sa zzk od 10.11.2023. pa do isplate

169,98 € sa zzk od 10.12.2023. pa do isplate

234,36 € sa zzk od 10.01.2024. pa do isplate

234,36 € sa zzk od 10.02.2024. pa do isplate

234,36 € sa zzk od 10.03.2024. pa do isplate

234,36 € sa zzk od 10.04.2024. pa do isplate

234,36 € sa zzk od 10.05.2024. pa do isplate

234,36 € sa zzk od 10.06.2024. pa do isplate

233,29 € sa zzk od 10.07.2024. pa do isplate

233,29 € sa zzk od 10.08.2024. pa do isplate

233,29 € sa zzk od 10.09.2024. pa do isplate

233,29 € sa zzk od 10.10.2024. pa do isplate

233,29 € sa zzk od 10.11.2024. pa do isplate

233,29 € sa zzk od 10.12.2024. pa do isplate

233,29 € sa zzk od 10.01.2025. pa do isplate

233,29 € sa zzk od 10.02.2025. pa do isplate

233,29 € sa zzk od 10.03.2025. pa do isplate

233,29 € sa zzk od 10.04.2025. pa do isplate

150,51 € sa zzk od 10.05.2025. pa do isplate

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.565,67 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2025. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 24. travnja 2019. navodi da je 18. svibnja 2015. za vrijeme radnog vremena zadobio teške ozljede na način da je radeći kod tuženika kao stolar, putem agencije za zapošljavanje Electus d.o.o. navedenog dana u prostorijama tuženika rezao drvenu fosnu na kružnoj pili iz koje je izletio ispiljeni komad kvrge i pogodio tužitelja u oko, uslijed čega je tužitelj teško ozlijeđen, a odmah po prijavi je navedena ozljeda kvalificirana kao ozljeda na radu. Pod poslovnim brojem Pr-1069/16 donesena je presuda protiv tuženika kojom mu je naloženo da tužitelju naknadi štetu koju je pretrpio na ime ozljeda zadobivenih u opisanom štetnom događaju, a koja je postala pravomoćna 21. lipnja 2018. Tužitelju je radi ozljede na radu od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje priznat gubitak radne sposobnosti, slijedom čega mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu od 31. siječnja 2017., a koja se isplaćuje tužitelju mjesečno od 1. veljače 2017. u visini 1.923,00 kn. Za vrijeme rada kod tuženika tužitelj je ostvarivao bruto plaću u prosjeku od 4.262,41 kn mjesečno. Zbog zadobivene ozljede i znatno ograničene radne sposobnosti tužitelj više nije u mogućnosti pronaći zaposlenje te trpi štetu u vidu izgubljene zarade koja mjesečno iznosi 2.339,21 kn bruto. Tužitelj je pretrpio štetu s naslova izgubljene zarade obzirom na to da je u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede u vidu trajnog i potpunog gubitka vida na lijevom oku, radi čega mu je znatno ograničena radna sposobnost te priznato pravo na invalidsku mirovinu koja je znatno niža od prihoda koje je ostvarivao u radnom odnosu. Slijedom navedenog tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

2. Tužbenim zahtjevom konačno specificiranim podneskom od 24. travnja 2025. tužitelj potražuje kao u izreci.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor zastare i promašene pasivne legitimacije. avodi da je točno da je 15. svibnja 2015. tužitelj radeći kod tuženika zadobio ozljede te da mu je tuženik temeljem pravomoćne presude izvršio isplatu dužnog iznosa kojom je u cijelosti namirena šteta iz predmetnog štetnog događaja. Ističe da je tužitelju nastao djelomičan, a ne potpuni gubitak radne sposobnosti. Tužitelju je plaću za odrađeni rad kod tuženika isplaćivao njegov poslodavac, agencija Electus DGS d.o.o. Tužitelj je privremeno obavljao poslove za tuženika putem agencijskih ugovora koje bi agencija i tuženik sklapali za razdoblje od 10 mjeseci. Tuženik bi mjesečno slao agenciji svoju potrebu za određenom vrstom radnika, a agencija bi prema tome slala radnike tuženiku. U pojedinim mjesecima kod tuženika ne bi bilo potrebe za stolarskim poslovima pa tužitelj nije niti radio kod tuženika, a u nekim mjesecima potreba je bila mala pa bi tužitelj radio samo nekoliko sati mjesečno, što proizlazi iz evidencije radnog vremena od travnja 2013. do svibnja 2015. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 5. travnja 2017. je utvrđeno da je tužitelj djelomično izgubio radnu sposobnost i da može obavljati rad na nivou s alatom koji je bez mehaničkog pogona pa je tužitelj dužan dokazati činjenicu da više nije u mogućnosti naći zaposlenje s preostalom radnom sposobnosti. Zaključno tuženik dodaje da i nije bilo štetnog događaja tužitelj ne bi nadalje obavljao poslove kod tuženika posredstvom agencije jer je tuženik prekinuo ugovarati ustupanje radnika s Agencijom za obavljanje privremenih poslova.

4. Na strani tuženika se podneskom od 2. srpnja 2019. umiješala Croatia osiguranje d.d. budući je tuženik kod njega u vrijeme štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od izvanugovorne odgovornosti, te se u cijelosti priklonio navodima tuženika iz odgovora na tužbu. Navodi da tužitelj nije dokazao da se s preostalom radnom sposobnošću pokušao zaposliti uslijed čega bi izgubljenu zaradu predstavljao iznos razlike između primanja koje bi ostvarivao s preostalom radnom sposobnošću i plaće koju bi eventualno primao radeći za tuženika. Zaključno ističe da tužitelj može potraživati naknadu štete iz neto, a ne bruto iznosa kako je postavio i specificirao svoj tužbeni zahtjev.

5. Dana 28. siječnja 2022. u ovom predmetu donesena je presuda Pr-1299/19-71 kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 45.098,66 kn (5.985,62 eura) sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 10- tog u mjesecu do isplate, kao i nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 11.450,00 kn (1.519,668 eura) sa zateznom kamatom od 28. siječnja 2022. do isplate.

6. Postupajući po žalbi tuženika Županijski sud u Splitu svojom presudom i rješenjem Gž-320/2022-4 od 22. prosinca 2022. djelomično je odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskoga radnog suda u Zagrebu Pr-1299/2019-71 od 28. siječnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 45.098,66 HRK (5.985,62 eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Drugostupanjskim rješenjem djelomično je uvažena žalba tuženika u pobijanom dijelu t. I. izreke kojim je određeno da zakonske zatezne kamate teku: „ pa na dalje po dospijeću svakoga pojedinoga mjesečnog iznosa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po dospijeću svakog mjesečnog iznosa na dan 10. u tekućem mjesecu pa do isplate.“, te u dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka, i u tom ukinutom dijelu predmet se vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

7. Tijekom ponovljenog postupka u odnosu na ukinuti dio presude Općinskoga radnog suda u Zagrebu Pr-1299/2019-71 od 28. siječnja 2022. izveden je dokaz uvidom u potvrde HZMO-a (strana 359-364 spisa), dopis HZMO-a (strana 368 spisa), financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (strana 389-394, 417-420 spisa), očitovanje vještaka Zrinka Ručevića (strana 406, 453 spisa).

8. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a. Na osnovi rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. U dosadašnjem tijeku postupka nesporno je pravomoćno utvrđeno da tužitelju kao ustupljenom radniku koji je obavljao poslove kod tuženika pripada pravo potraživanja naknade štete s osnove štete na radu ili u vezi s radom kod korisnika od agencije ili korisnika temeljem odredbe čl. 51. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) u svezi čl. 111 i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje: ZZR). Temeljem odredbe čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, dalje: ZOO) propisano je pravo na izgubljenu zaradu, a kao visina izgubljene zarade uzima se u obzir visina plaće koju bi tužitelj ostvarivao radom kod tuženika i mirovine koju ostvaruje kao posljedicu gubitka radne sposobnosti uslijed zadobivene povrede na radu. Sve navedeno u situaciji u kojoj je tuženik pravomoćnom sudskom odlukom utvrđen odgovornim za ozljedu na radu koju je doživio tužitelj.

10. Među strankama je ostalo sporno pripada li tužitelju i nadalje, odnosno nakon ožujka 2021. pravo na isplatu mjesečnih iznosa naknade sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10-tog u mjesecu do isplate.

11. Uvidom u rješenje o invalidskoj mirovini navedeno je da je u postupku koji je prethodio donošenju rješenja utvrđeno da je prema nalazu i mišljenju vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom kod tužitelja zbog bolesti 31. siječnja 2016. nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, odnosno kao dan nastanka invalidnosti utvrđen je 31. siječnja 2017.

12. U čl. 1095. ZOO-a propisano je da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna je osoba dužna plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu. Pretpostavka za ocjenu osnovanosti tužiteljevog prava na naknadu i nakon ožujka 2021. proizlazi iz činjenice da je tužitelj rođen **.**.1960., da se nije dogodio štetni događaj koji je kao posljedicu imao invalidnost utvrđenu od 31. siječnja 2017., tužitelj je po redovnom slijedu stvari mogao raditi i ostvarivati plaću do najduže 65. godine života (odnosno do svibnja 2025.) i 15 godina mirovinskog staža kada bi sukladno odredbi čl. 33. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 102/98) stekao pravo na starosnu mirovinu pa bi mu radni odnos prestao sukladno odredbi čl. 112. st. 1. toč. 4. ZR-a.

13. Šteta prije ostvarenja prava na starosnu mirovinu predstavlja uzročno- posljedičnu vezu jer je ista navedena kao razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu, što se u konkretnom slučaju iskazuje isključivo kao razlika između visine tužiteljeve invalidske mirovine, a u odnosu na visinu starosne mirovine koju bi tužitelj do navršenih 65. godina života (odnosno do 20. svibnja 2025.) ostvario.

14. Radi utvrđivanja daljnje visine štete (nakon ožujka 2021.) između isplaćene mirovine i mirovinskih primanja u odnosu na izgubljenu zaradu, izveden je dokaz dodatnim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

15. U svom nalazu i mišljenju od 25. rujna 2024. stalni sudski vještak visinu izgubljene zarade tužitelja u razdoblju od lipnja 2021. do travnja 2024. izračunao je u dvije varijante: 1. prema pretpostavljenoj ugovorenoj bruto plaći za radno mjesto tužitelja (stolara) u iznosu od 1.360,35 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa Tabela 1b stupac I s dospijećem do 15. u sljedećem mjesecu), te 2. pretpostavljenoj bruto plaći iskazanoj na temelju bruto satnice usporednog radnika u iznosu od 1.338,70 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa Tabela 2b stupac I s dospijećem do 15. u sljedećem mjesecu).

16. Povodom prigovora tužitelja vještak se očitovao na ročištu održanom 30. siječnja 2025., navodeći da je u osnovnom nalazu i mišljenju, a i u prvoj dopuni naveo kako je agencija za privremeno zapošljavanje Electus DBS navela da od kolovoza 2017. nisu primali radnike na radnom mjestu stolara, odnosno nisu imali odgovarajućeg usporednog radnika, u smislu navedenoga; vještak je mišljenja kako se izračun po prijedlogu tužitelja može napraviti na dva načina, a to je ili povećanjem pretpostavljenih primanja tužitelja za stopu povećanja plaća u RH prema podacima Državnog zavoda za statistiku ili pak da se od tuženika pribave podaci s kojom je agencijom ugovorio ustupanje radnika u razdoblju od kolovoza 2017. pa nadalje te da se zatim od te agencije pribave podaci o plaćama usporednih radnika na radnom mjestu stolar.

17. U trećem nalazu i mišljenju od 1. travnja 2025. stalni sudski vještak visinu izgubljene zarade tužitelja izračunao je temeljem usklađenja pretpostavljenih primanja s postotkom povećanja prosječne bruto plaće isplaćene u RH tijekom jedne godine u odnosu na prosječnu bruto plaću isplaćenu u RH tijekom prethodne godine tako je za u razdoblju od lipnja 2021. do prosinca 2024. izračunao sačinio u dvije varijante: 1. prema ugovorenoj bruto plaći usporednog radnika u iznosu od 7.831,89 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa Tabela 1c stupac I s dospijećem do 15. u sljedećem mjesecu), te 2. pretpostavljenoj bruto plaći iskazanoj na temelju bruto satnice usporednog radnika u iznosu od 7.707,33 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa Tabela 2c stupac I s dospijećem do 15. u sljedećem mjesecu).

18. U odnosu na daljnje prigovore tužitelja u odnosu na razdoblje o siječnja do svibnja 2025. vještak se očitovao na ročištu održanom 11. studenoga 2025. navodeći da za razdoblje do stjecanja uvjeta tužitelja za starosnu mirovinu, za razdoblje od 1. siječnja 2025. do 20. svibnja 2025. izračun se može dati na bazi prosjeka posljednja tri obrađena mjeseca, dakle na bazi podataka od listopada do prosinca 2024., prema kojim podacima prosječni mjesečni iznos između zarade tužitelja u varijanti izračuna prema ugovorenoj bruto plaći usporednog radnika iznosi 233,29 eura, koji iznos bi se, dakle, primijenio za mjesece od siječnja do travnja 2025., dok bi se za prvih 20 dana mjeseca svibnja radilo o iznosu pretpostavljene izgubljene zarade od 150,51 eura. Sveukupno o konačnici izračuna radilo bi se o iznosu od 8.915,56 eura. U drugoj inačici izračuna prema isplaćenoj bruto satnici usporednog radnika prosječni mjesečni iznos izgubljene zarade od listopada do prosinca 2024. iznosi 248,22 eura, koji iznos se primjenjuje za pune mjesece od siječnja do travnja 2025., dok se za prvih 20 dana mjeseca svibnja 2025. radi o iznosu od 160,14 eura. Sveukupno o konačnici izračuna radilo bi se o iznosu od 8.860,35 eura.

19. Sud je nalaz i mišljenje vještaka kao i očitovanja na prigovore i dopunu nalaza u cijelosti prihvatio jer je isto dano na logičan i uvjerljiv način u skladu s pravilima struke, na osnovi dokumentacije u spisu.

20. Prema stavu ovoga suda, u odnosu na nesporna utvrđenja iz gore navedene presude u ovom predmetu Pr-1299/2019-71 od 28. siječnja 2022., tužitelju je dosuđena i naknada temeljem izračuna vještaka u smislu ugovorene plaće ustupljenog radnika za radno mjesto stolara i pripadajućem uvećanju plaće temeljem prosječne bruto plaće isplaćene u RH tijekom jedne godine u odnosu na prosječnu bruto plaću isplaćenu u RH tijekom prethodne godine za razdoblje od lipnja 2021. do 20. svibnja 20925. (ostvarivanje prava na starosnu mirovinu tužitelja), odnosno varijante I iz trećeg nalaza i mišljenja Tabela 1c u ukupnom iznosu od 7.831,89 eura (strana 417 spisa, očito je omaška u pisanju u mišljenju gdje se navodi iznos od 7.782,23 eura budući zbroj mjesečnih iznosa izgubljene zarade iznosi 7.831,89 eura) i temeljem očitovanja vještaka za razdoblje od siječnja do svibnja 2025. ukupni iznos od 1.087,37 eura, sveukupno iznos od 8.915,56 eura.

21. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i VPS-u. Tako je tužitelju priznat trošak za sastav tužbe 100 bodova, trošak pristupa na ročište od 12.6.2019., 2.10.2019., 15.12.2021., 7.2.2024., 30.1.2025., 14.10.2025. i 11.11.2025. svako po 100 bodova, 6 obrazloženih podnesaka svaki po 100 bodova, podneska od 5.6.2020.i 21.5.2025. svaki po 25 bodova, ukupno 1450 bodova odnosno 2.900,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 725,00 eura, tužitelju je priznat trošak financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od iznosu od 940,67 eura, čime je tužitelju priznat ukupni trošak u iznosu od 4.565,67 eura. U preostalom dijelu tužitelj je odbijen s troškom kao neosnovanim.

24. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 11. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

U Zagrebu 17. prosinca 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. umješaču