Poslovni broj:  6 Gž -1123/2021-3

 

                       

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                 Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD

                                                                       Poslovni broj: 6 Gž -1123/2021-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B., OIB …, S. P., zastupan po punomoćniku D. R., odvjetniku iz S., protiv tuženika HOK-O. d.d. OIB …, Z., zastupan po punomoćnici I. P., odvjetnici u O. D. O., P. & P. iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku od 31. kolovoza 2021., poslovni broj: Pn-36/2020-33., u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o      j e

 

 

I. Žalbe tužitelja J. B. i tuženika HOK-O. d.d. Z. djelomično se odbijaju kao neosnovane, a djelomično prihvaćaju, te se presuda Općinskog suda u Sisku od 31. kolovoza 2021., poslovni broj: Pn-36/2020-33.;

 

1. potvrđuje u pobijanim točkama I. i II. izreke
2. preinačuje u točkama III. i IV. (troškovi postupka) i sudi:

 

"Nalaže se tuženiku HOK-O. d.d. da tužitelju J. B. naknadi parnični trošak u iznosu od 108,57 EUR/818,44 kune[1] u roku od 15 dana."

 

II. Odbijaju se tužitelj i tuženik sa zahtjevima za naknadu troška žalbi.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku HOK-O. d.d. OIB …, Z. da tužitelju J. B., OIB …, S. P. plati iznos od 48.260,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. ožujka 2020. pa do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja J. B. koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku HOK-O. d.d. OIB …, Z. da tužitelju J. B., OIB …, S. P. plati iznos od 101.740,00 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. ožujka 2020. g. pa do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana." kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tužitelju J. B., OIB …, S. P. da tuženiku HOK-O. d.d. OIB …, Z. nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 3.481,56 kn u roku 15 dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku HOK-O. d.d. OIB …, da tužitelju J. B., OIB …, S. P. nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 5.425,00 kn u roku od 15 dana."

 

2. Protiv presude prvostupanjskog suda žalbe su pravovremeno izjavili tužitelj i tuženik.

 

2.1. Tužitelj pobija presudu u dijelu pod točkom II., III. i IV. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o trošku. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na način da je tužitelju dosudio prenizak iznos naknade štete, te da nije uzeo u obzir sve konkretne okolnosti slučaja, odnosno da je tužbeni zahtjev trebao dosuditi u cijelosti. I odluku o trošku smatra pogrešnom navodeći da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, a tek je podneskom od 15. lipnja 2021. izričito naveo da ne osporava odgovornost zbog čega smatra da tuženiku nije trebao biti priznat trošak sastava odgovora na tužbu, niti trošak sastava podneska od 15. lipnja 2020. jer je u istom priznao odgovornost svog osiguranika, a to je mogao učiniti i u odgovoru na tužbu. Predlaže žalbu usvojiti i preinačiti pobijanu presudu. Traži trošak sastava žalbe.

 

2.2. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke preko iznosa od 42.460,00 kuna do dosuđenih 48.260,00 kuna, te u točki IV. izreke preko iznosa od 4.000,00 kuna, kao i u dijelu u kojem tuženik nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je ukupno dosuđeni iznos od 55.000,00 kuna neprimjeren za lake tjelesne ozljede kakve je tužitelj zadobio imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti i smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 13% u kojem će ulagati pojačane napore. Ističe kako prvostupanjski sud u obrazloženju ne daje nikakve razloge zbog kojih dosuđuje tužitelju naknadu uvećavajući već povećane kriterije. Ističe da je zbog toga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). Osporava i odluku o troškovima postupka jer smatra da tužitelj nije uspio sa svojim prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka pa da mu sud nije mogao kao osnovan priznati trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 1.425,00 kuna. Osim toga ističe kako prvostupanjski sud nije tuženiku priznao trošak zastupanja na ročištu koje je održano 12. srpnja 2021. po Tbr. 9. točki 1. Tarife, a da za navedeno nije dao nikakvo obrazloženje. Predlaže da se njegova žalba uvaži i preinači pobijana presuda u smislu žalbenih navoda, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalbe su djelomično osnovane u dijelu odluke o troškovima postupka.

 

5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju tuženik ukazuje u žalbi, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

6. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio pobijanu presudu. Izvedeni su svi predloženi dokazi, koji su pravilno ocijenjeni. Navodima žalbe nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje.

 

7. Iz sadržaja žalbe tuženika proizlazi da isti žalbu podnosi samo u odnosu na dosuđenu visinu naknade neimovinske štete (dosuđeno 48.260,00 kuna) i to samo preko iznosa od 42.460,00 kuna do iznosa od 48.260,00 kuna, jer smatra da, uz iznos koji je tuženiku nesporno isplaćen (8.000,00 kuna) tužitelju pripada pravo na isplatu iznosa od 42.260,00 kuna. Tuženik žalbom ne osporava iznos od 1.260,00 kuna koji se odnosi na naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege.

 

8. Tužitelj, pak u svojoj žalbi smatra da je dosuđeni iznos koji se odnosi na neimovinsku štetu, prenizak, te da prvostupanjski sud, odbijajući tužbeni zahtjev za iznos od 101.740,00 kunu, nije uzeo u obzir sve okolnosti slučaja, kao i da je Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda primijenio automatizmom, iako isti ne predstavljaju matematičku formulu za izračunavanje pravične naknade. Tužitelj također žalbom ne osporava visinu utvrđene naknade na ime tuđe pomoći i njege.

 

9. Dakle, kako je u drugostupanjskom postupku ostao sporan iznos adekvatne novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, analizirani su nalazi i mišljenja saslušanih vještaka radi ocjene težine ozljeda i primjerene novčane satisfakcije težini i posljedicama tih ozljeda.

 

10. Prvostupanjski sud je pravilno, uzimajući u obzir ozljede i posljedice koje su zaostale nakon ozljeđivanja, izveo dokaz kombiniranim medicinskim vještačenjem po vještacima prof. dr.sc. B. Š., spec. kirurgije i traumatologije i dr.med. G. M., spec. psihijatrije. Temeljem medicinske dokumentacije, kao i nalaza i mišljenja sudskih vještaka, utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće mišića uz vratnu i slabinsku kralježnicu i uganuće desnog gležnja. Nakon ozljeđivanja jedan je dan proveo na opservaciji u bolnici. Liječen je mirovanjem i analgeticima. Zbog zaostalih tegoba obavio je brojne preglede kod kirurga, neurokirurga, ortopeda, fizijatra, neurologa i psihijatra. Proveo je dugotrajnu fizikalnu terapiju. Između štetnog događaja i ozljeda, kao i razvoja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Kao posljedica ozljeđivanja kod tužitelja su zaostali intenzivni kronični bolovi u vratu, glavobolje, vrtoglavice. Kretnje vratnom kralježnicom su ograničene u srednjem stupnju, bolne. Iz provedenog vještačenja proizlazi da je tužitelj od ranije imao izražene degenerativne promjene vratne kralježnice, ali je ozljeda vrata iz štetnog događaja dovela do daljnjeg značajnog pogoršanja kliničkog stanja vratne kralježnice (do štetnog događaja tužitelj je samo jednom, 2009. bio kod svog liječnika zbog bolova u vratu). Navedeno pogoršanje uzrok je umanjenja životne aktivnosti od 7% kako je to ocijenio liječnik vještak prof. dr.sc. B. Š., spec. kirurgije i traumatologije. Isti vještak naveo je da su, po završetku liječenja istegnuća mišića uz slabinsku kralježnicu, kod  tužitelja zaostali kronični bolovi u križima, kretnje slabinske kralježnice su ograničene u manjem stupnju. Tužitelj se otežano uspravlja iz sagnutog položaja, ne može nositi veće terete, tako da je ukupno umanjenje životne aktivnosti s kirurško traumatološke strane 10%. Vještak dr.med. G. M., spec. psihijatrije je ocjenu kvalifikatornih okolnosti s psihijatrijskog stajališta učinio na temelju detaljne analize podataka iz medicinske dokumentacije, te na temelju rezultata vlastitog pregleda. U svom je nalazu i mišljenju istaknuo da je tužitelj kao psihičku posljedicu ozljeđivanja prvotno razvio simptomatiku poremećaja prilagodbe (F43.2), te nastavno PTSP (F43.1) zbog čega je njegova životna aktivnost, s psihijatrijskog motrišta umanjena za 5%.

 

10.1. Uslijed pretrpljenih ozljeda i zaostalih posljedica kod tužitelja je, kako to proizlazi iz objedinjenog nalaza i mišljenja liječnika vještaka, došlo do umanjenja životne i radne sposobnosti za 13% (s kirurško-traumatološkog motrišta 10% i s psihijatrijskog motrišta 5%), te u tom obujmu kod tužitelja postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora u svakodnevnim aktivnostima.

 

10.2. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda trpio bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 14 dana i slabijeg intenziteta tijekom 5 mjeseci kumulativno tijekom dugotrajne fizikalne terapije.

 

10.3. U štetnom događaju tužitelj je trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah tri dana, te potom umjereni oscilirajući strah od dva tjedna. Nakon toga trpio je oscilirajući slabiji strah od sveukupno 8 tjedana. Vještaci su također naveli da je kod tužitelja zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj.

10.4. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega koja mu je pružana od strane ukućana u opsegu od dva sata dnevno kroz tri tjedna, te potom jedan sat dnevno u razdoblju kroz tri tjedna za obavljanje težih kućanskih poslova, prilikom pripreme i nabavke namirnica i slično.

 

10.5. Nalaz i mišljenje sudskih vještaka pravilno je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti i na njemu temeljio svoju odluku, jer je isti izrađen stručno i detaljno, a vještaci su na iznesene primjedbe odnosno pitanja dali stručne i konkretne odgovore.

 

11.  Temeljem nalaza i mišljenja vještaka i ovaj drugostupanjski sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer na to ukazuje težina zadobivenih ozljeda, a posebice intenzitet i trajanje posljedica s kojima se tužitelj suočava u nastavku svoga života. Stoga u konkretnom slučaju tužitelju pripada pravo na novčanu satisfakciju temeljem članka 1046. stavka 1. i članka 1100. stavka 1.-3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje ZOO) u vezi s člankom 19. stavkom 2. ZOO-a, a kao kriteriji za određivanje visine novčane satisfakcije uzeti su trajanje i intenzitet fizičkih bolova, intenzitet i trajanje straha, te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti.

 

12. Ni tužitelj, a ni tuženik u žalbi ne osporavaju utvrđenu novčanu naknadu za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.260,00 kuna, zbog čega je ovaj drugostupanjski sud razmatrao utvrđene vidove štete po kriterijima pretrpljenog straha, bolova i  duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti.

 

13. Prvostupanjski je sud tužitelju po osnovi neimovinske štete u vidu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti utvrdio ukupni iznos od 55.000,00 kuna i to po kriteriju pretrpljenih bolova 25.000,00 kuna, pretrpljenog straha 15.000,00 kuna, te smanjenja životne aktivnosti također 15.000,00 kuna. Uzimajući u obzir da je tužitelju prije pokretanja postupka isplaćen iznos od 8.000,00 kuna, prvostupanjski je sud smatrao da tužitelju pripada pravo na novčanu satisfakciju u visini od 47.000,00 kuna, pa kad se navedenom iznosu doda nespornih 1.260,00 kuna na ime tuđe pomoći i njege, prvostupanjski je sud tužitelju dosudio iznos od 48.260,00 kuna.

 

14. Ovaj drugostupanjski sud, polazeći prije svega od činjenice da je neimovinska šteta po osnovi povrede prava osobnosti jedinstvena šteta, a posljedice manifestacije te štete su tek kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane satisfakcije, smatra da je dosuđeni iznos u svojoj ukupnosti primjeren i sukladan pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednica održanih 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., te tužitelj neosnovano navodi kako sud prvog stupnja nije uzeo u obzir sve okolnosti slučaja.

 

14.1. Moglo bi se, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, polemizirati je li po pojedinom kriteriju mogao biti utvrđen viši ili niži iznos novčane satisfakcije, ali okolnosti nastanka štetnog događaja, težina pretrpljenih ozljeda ali i količina straha i stresa kojemu je tužitelj bio izložen u trenutku nastanka štetnog događaja, činjenica da je dugotrajniji oporavak tužitelja trajao zbog od ranije postojećih degenerativnih promjena vratne i slabinske kralježnice, opravdavaju ukupno dosuđeni iznos novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 55.000,00 kuna.

 

15. Imajući u vidu da iznos dosuđene imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege stranke nisu osporavale, ukupna šteta iznosi 56.260,00 kuna, a nakon što je taj iznos umanjen za iznos od 8.000,00 kuna koji iznos je plaćen prije pokretanja postupka, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu od 48.260,00 kuna, dok je u preostalom dijelu za iznos od 101.740,00 kuna tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

16. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je tužitelj pretrpio lake tjelesne ozljede u vidu istegnuća vratne kralježnice na kojoj od ranije ima teže degenerativne promjene, te uganuće gležnja, smatrajući da je iznos od 55.000,00 kuna neprimjeren za lake tjelesne ozljede. Naime, tuženik ispušta iz vida da su vještaci prilikom ocjene posljedica i smanjenja životne aktivnosti uzeli u obzir ranije degenerativne promjene koje je tužitelj imao u predjelu vratne i slabinske kralježnice jer u svom nalazu i mišljenju navode da je ozljeda dovela do pogoršanja kliničkog stanja slabinske kralježnice odnosno pogoršanja stanja vratne kralježnice, a da su navedena pogoršanja uzrok umanjenja životne aktivnosti 5% odnosno 7% (ukupno 10% s kirurško-traumatološkog gledišta).

 

17. Pravilno je obračunata i zatezna kamata od dana podnošenja pisanog zahtjeva tuženiku, sukladno članku 29. stavku 1. i 2. i članku 1086. ZOO-a, u vezi s člankom 12. stavkom 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 dalje: ZOOUP), a što se žalbom posebno i ne osporava.

 

18. Odluku o parničnim troškovima sadržanu u točkama III. i IV. izreke valjalo je preinačiti.

 

18.1. U pravu je tužitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud trebao voditi računa ne samo o kvalitativnom uspjehu stranaka u parnici već i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. O dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva sud se u obrazloženju svoje odluke nije očitovao. Međutim, treba navesti da navedeno nije od utjecaja na omjer uspjeha stranaka u postupku. To stoga što je točno, kako to tužitelj u žalbi navodi, da je tuženik u odgovoru na tužbu osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Međutim u nastavku postupka, već podneskom od 16. lipnja 2020. (strana 118. – 119. spisa), dakle prije pripremnog ročišta tuženik je priznao osnov odgovornosti, pa je ostala samo sporna visina postavljenog tužbenog zahtjeva, što znači da se tijekom postupka nisu izvodili dokazi glede dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, zbog čega u tom pravcu nisu niti nastali posebni troškovi. Stoga je u pravu prvostupanjski sud kada je uspjeh tužitelja utvrdio sa 32%, uspjeh tuženika sa 68%, pa kada se od omjera stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu (tuženika) oduzme uspjeh stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu (članak 154. stavak 2. ZPP-a), dobije se iznos od 36% u kojem omjeru je tužitelj dužan naknaditi trošak tuženiku.

 

18.2. Pravilno tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud neosnovano tuženiku nije priznao trošak zastupanja po punomoćniku na glavnoj raspravi održanoj 12. srpnja 2021. u iznosu od 414,78 EUR/3.125,00 kuna1 po Tbr. 9. točki 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 dalje: Tarifa) jer se radi o ročištu na kojem je izveden dokaz saslušanjem liječnika vještaka, a na kojemu je bio prisutan punomoćnik tuženika (strana 250. – 252. spisa).Tako ukupni trošak tuženika iznosi 1.698,32 EUR/12.796,00 kuna1, a ne 1.283,56 EUR/9.671,00 kunu1 kako je to utvrdio prvostupanjski sud. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno, a suprotno žalbenim navodima tužitelja, priznao trošak sastava dva podneska po Tbr. 8. točki 1. Tarife jer se radi o podnescima tuženika u kojima se isti očitovao na medicinsku dokumentaciju koju je naknadno dostavio tužitelj (podnesak od 16. lipnja 2020.), te na nalaz i mišljenje vještaka (podnesak od 20. siječnja 2021.). S obzir na omjer uspjeha u sporu tuženiku pripada pravo na trošak u iznosu od 611,40 EUR/4.606,56 kuna1.

 

18.3. Suprotno žalbenim navodima tuženika tužitelju je bilo potrebno, neovisno o uspjehu u sporu, a stoga jer se radi o trošku koji je bio nužan, priznati trošak vještačenja u iznosu od 530,89 EUR/4.000,00 kuna1 za pisani nalaz i mišljenje, a također i trošak za pristup vještaka na glavnu raspravu u iznosu od 189,13 EUR/1.425,00 kuna1, odnosno ukupni trošak u iznosu od 720,02 EUR/5.425,00 kuna1, jer se dokaz vještačenjem sukladno članku 260. stavku 1. i 2. ZPP-a provodi prije svega usmeno na raspravi a može se, ukoliko sud tako odluči, podnijeti i u pisanom obliku prije rasprave, pa su žalbeni navodi tuženika u dijelu u kojem osporava trošak pristupa vještaka na ročište, neosnovani.

 

18.4. S obzirom na navedeno bilo je potrebno izvršiti prijeboj parničnih troškova, pa kada se od troška tužitelja koji je utvrđen u iznosu od 720,02 EUR/5.425,00 kuna1 oduzme trošak tuženika u iznosu od 611,40 EUR/4.606,56 kuna1, ostaje obveza tuženika da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 108,63 EUR/818,44 kune1. Ova odluka temelji se na članku 154. stavku 2. u vezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a.

 

19. Slijedom navedenog, a temeljem članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

20. Tužitelj i tuženik odbijeni su sa zahtjevima za naknadu troška žalbi jer su sa žalbom samo djelomično uspjeli u pogledu odluke o troškovima postupka. Ova odluka temelji se na članku 166. stavku 1. ZPP-a.

 

Slavonski Brod, 24. listopada 2023.

 

                                                                                                                        Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                  Irena Dikanović-Terzić