REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-11014/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene GŽ zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljene GŽ podnesenoj po braniteljici Vesni Šnur, odvjetnici iz Vinkovaca protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: Pp-2684/2024-33 od 16. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao žalba okrivljene GŽ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljena GŽ je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura u roku 30 dana od primitka ove presude.
- Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljena GŽ je
proglašena krivom da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinila prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji prekršaj joj je na temelju odredbe članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana od 137,72 eura koju kaznu je obvezna platiti u roku 2 mjeseca po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.
2. Okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prvostupanjskog postupka u
paušalnom iznosu od 30,00 eura na temelju članka 138. stavka 2. točke 3a. u svezi članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona.
3. Protiv te presude okrivljena GŽ je pravodobno po braniteljici podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žaliteljica u bitnom ističe da na temelju provedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi da je počinila prekršaj za koji ju se tereti, te da negira počinjenje prekršaja, ističući da se svjedok FŽ odbio suočiti sa okrivljenicom. Nadalje ističe da je počinjena povreda odredaba prekršajnog materijalnog prava jer u činjeničnom opisu optužnog akta nije opisano bitno obilježje prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kažnjivo po članku 22. stavak 1. istog Zakona to je nastupanje posljedice koje se ogleda u povredi dostojanstva i uznemirenosti kod žrtve, a jednako tako žaliteljice ističe da se iz činjeničnog opisa tereti da je počinila psihičko nasilje prema bivšoj svekrvi, a da odnos snaha-svekrva je tazbinsko srodstvo, a tazbinsko srodstvo nastaje upravo na temelju činjenice postojanja braka, pa prestanak tog braka (budući da se razvela od njezina sina i zasnovala drugu bračnu zajednicu) prestaje tazbinski odnos snahe i svekrve, a da se u činjeničnom opisu ne navodi niti da se radi o osobama koje žive u zajedničkom kućanstvu pa da je prvostupanjski sud trebao na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona ispitujući optužni prijedlog donijeti presudu kojom se okrivljenica oslobađa od optužbe jer djelo za koje se optužuje nije prekršaj.
1. Nadalje, žaliteljica ističe da je počinjena bitna povreda odredaba
prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.
5. Predlaže da se žalba prihvati, da se pobijana presuda preinači na način da je se oslobodi od optužbe za prekršaj koji joj se stavlja na teret ili da se ukine citirana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
6. Žalba nije osnovana.
7. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenica navodi da obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih se ista ne može ispitati, da je izreka presude nerazumljiva, te da je obrazloženje presude znatno proturječno razlozima presude, a da je izostala argumentacija odlučne činjenice je li uopće s obzirom da je prestao tazbinski odnos navedeno djelo prekršaj.
8.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima kojima se u jednom dijelu samo parafrazira zakonski tekst odredbe članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud je nakon detaljnog iznošenja dokaznog materijala decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje je odlučne činjenice uzeo dokazanim, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni. Dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, isti su jasni i nisu proturječni, pa je ocijenjeno da ovi žalbeni navodi nisu osnovani.
9. Nije prihvaćen žalbeni navod žaliteljice da je počinjena povreda odredaba prekršajnog materijalnog prava jer da se ne radi o tazbinskom srodstvu, budući da je iz činjeničnog opisa razvidno da tazbinsko srodstvo nastaje na temelju činjenice postojanja braka pa prestankom braka (budući da se razvela od njezina sina i zaključila drugu bračnu zajednicu), prestao je i tazbinski odnos snahe i svekrve.
10. Međutim, u činjeničnom opisu optužnog prijedloga u izreci pobijane presude je pravilno navedeno da je 2. okrivljena ĆŽ počinila psihičko nasilje u obitelji koji je prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost prema svekrvi BŽ, osobi starije životne dobi rođene 1946. godine, a što proizlazi iz izreke pobijane presude odnosno u vrijeme počinjenja prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret okrivljenica i oštećena su činile obitelj u smislu odredbe članka 8. Prekršajnog zakona pa dakle nije počinjena povreda odredaba prekršajnog materijalnog prava na koju žaliteljica ukazuje.
11. Jednako tako nije prihvaćen žalbeni navod žaliteljice da nedostaje zakonsko obilježje prekršaja u činjeničnom opisu optužnog akta izreke, a to je da je okrivljenica postupanjem navedenim u izreci i optužnom aktu prouzročila povredu dostojanstva i uznemirenost kod oštećene. Međutim, navedeno proizlazi i iz optužnog prijedloga i iz izreke, dakle da je postupanjem navedenim u izreci došlo do posljedice odnosno prouzročenja povrede dostojanstva i uznemirenosti, pa dakle ne stoji niti žalbeni navod.
12. Nadalje, suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na obezvrjeđivanje vjerodostojnosti iskaza svjedokinje oštećene BŽ te pobijanje zaključaka koje je prvostupanjski sud izveo iz dokazne radnje suočenja kako okrivljenice i oštećenice tako i okrivljenice i svjedoka IŽ, a jednako tako i da se svjedok FŽ odbio suočiti sa okrivljenicom.
13. Međutim, oštećenica je prilikom davanja iskaza pred prvostupanjskim sudom opisala dinamiku događaja kritične zgode, te je opisala riječi koje joj je okrivljenica uputila i da su je iste uznemirile i uvrijedile, navedeno djelomično proizlazi iz obrane okrivljenice, a jednako tako iz iskaza svjedoka OŽ te IŽ. Prvostupanjski sud je dao i analizu provedenog suočenja između okrivljenice i svjedoka IŽ te okrivljenice i oštećenice BŽ, dakle prvostupanjski sud je sve provedene dokaze cijenio po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona i po ocjeni ovog Suda na temelju provedenih dokaza pravilno zaključio da je okrivljenica postupanjem navedenim u izreci ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz primijenjene odredbe zakona, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke i isti je valjalo odbiti kao neosnovan.
14. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je zaključio da ista nije previsoka jer je prvostupanjski sud okrivljenici izrekao novčanu kaznu znatno ispod zakonom propisanog minimuma, cijeneći joj kao olakotnu okolnost prekršajnu nekažnjavanost, način izvršenja djela te da nije utvrdio postojanje otegotnih okolnosti, međutim, navedene okolnosti su od utjecaja na izbor vrste i mjere prekršajne sankcije u okviru propisane kazne odnosno nisu ostvareni uvjeti iz članka 37. Prekršajnog zakona međutim, po žalbi okrivljenice ovaj Sud ne može izmijeniti pobijanu prvostupanjsku presudu na njenu štetu (članak 202. stavak 4. Prekršajnog zakona).
14.1. Zbog navedenog, nisu se stekli uvjeti za preinaku izrečene novčane kazne na blažu te ovaj Sud zaključuje da će se tako izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.
15. Nadalje, okrivljenica je obvezana na naknadu troškova drugostupanjskog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona u iznosu od 40,00 eura, imajući u vidu trajanje i složenost postupka te sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.) kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 13,22 do 663,61 eura.
16. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 17. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Mirjana Medić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenicu, braniteljicu, oštećenicu i tužitelja.
