REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-154/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužiteljice ŽE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Košutić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika NE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vladimira Hebrang, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. studenog 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnica, na ročištu za objavu i uručenje presude 17. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku NE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ŽE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 33.900,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. srpnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 101.700,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. srpnja 2024. do isplate.

III Nalaže se tuženiku NE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ŽE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 2.078,41 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 28. ožujka 2025. podnijela tužbu u kojoj navodi da je bila vlasnica nekretnine koju čini zk.č.br. 2703/2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi Sopnička ulica površine 355 m[2] , dvorište površine 205 m , zgrada površine 28 m[2] i kuća, [adresa] površine 122 m i da je specijalnom punomoći koju je 10. lipnja 2024. ovjerila javna bilježnica Milka Čergar pod brojem OV-6484/2024 ovlastila svog sina tuženika da proda tu nekretninu i da u njeno ime obavlja sve radnje potrebne za prodaju nekretnine. Dalje navodi da su stranke suglasno dogovorile da će dio kupoprodajne cijene u iznosu od 135.600,00 eura biti isplaćen na račun tuženika te da će ga on potom isplatiti tužiteljici. Tuženik je kao zastupnik tužiteljice 18. lipnja 2024 zaključio ugovor o kupoprodaji s kupcima HE i ME i taj je ugovor ovjerio javni bilježnik Mladen Ježek 20. lipnja 2024. pod brojem OV-4061/2024. Kako tuženik nije postupio po dogovoru stranaka i nije tužiteljici isplatio primljeni iznos, tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 135.600,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 5. srpnja 2024. do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev. Potvrđuje da je prodao predmetnu nekretninu na temelju punomoći koju mu je izdala tužiteljica, no navodi da primljeni iznos kupoprodajne cijene nije zadržao za sebe, nego ga je iskoristio za podmirenje tužiteljičinih dugova. Dodaje da tužiteljica nije ovlaštena potraživati cijeli iznos jer je predmetna nekretnina bila suvlasništvo tužiteljice i njene djece. Pojašnjava da je prema rješenju Centra za socijalnu skrb od 31. siječnja 2004. tužiteljica imala obvezu sagraditi predmetnu nekretninu na k. č. br. [katastarska čestica] (u rješenju pogrešno označeno kao zk.č.br. 894/70) koja je sada k. č. br. [katastarska čestica] i upisati je kao suvlasništvo u korist djece uključujući i tuženika. Tuženik navodi da tužiteljica nije postupila po tom rješenju i da se upisala kao samovlasnik iako nije za to imala ovlaštenje te pojašnjava da se radi o imovini koju su tužiteljica i njena djeca naslijedila iza smrti oca tuženika i supruga tužiteljice LE. Tvrdi da je tužiteljica postupila protupravno i da ne može potraživati cijeli iznos. Smatra da bi tužiteljica imala pravo samo na iznos od 33.900,00 eura koji odgovara njenom suvlasničkom dijelu, no kako je tuženik podmirio njene dugove prema trećim osobama predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti. Potražuje naknadu parničnog troška.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužiteljica na ročištu 3. rujna 2025. navodi da je iz vlasničkog lista jasno tko je bio vlasnik nekretnine, a tuženik ako je smatrao da mu pripada neko pravo na tu nekretninu, mogao je pokrenuti odgovarajući postupak ili navesti to u specijalnoj punomoći. Navodi da nije točno da tuženik podmiruje njene dugove i ističe da u specijalnoj punomoći nije navedeno da tuženik može zadržati novac.

4. Sud je pročitao isprave u spisu i to: punomoć od 10. lipnja 2024. (str. 4, 5), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 18. lipnja 2024. (str. 6-9), tabularnu izjavu (str. 10), izvadak iz zemljišne knjige (str. 11-15), rješenje Centra za socijalnu skrb od 31. siječnja 2004. (str. 33, 34), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (str. 38-66), dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Sesvete (str. 72). Izvršen je uvid u spis ovog suda poslovni broj Z-1854/04 i saslušane su stranke.

5. Nisu saslušani svjedoci ZE, tuženikova prijateljica koja mu je prema njegovom iskazu liječila dijete od epilepsije, njegova baka VE, supruga PE i sestra RE te njegovi prijatelji OE, ĐE i JE jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u sporu.

6. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Među strankama nije sporno da su kupci predmetne nekretnine tuženiku kao punomoćniku tužiteljice isplatili cijenu u iznosu od 135.600,00 eura i da tuženik taj iznos nije predao tužiteljici što proizlazi i iz njegovog iskaza. Sporno je je li tuženik dužan tužiteljici platiti utuženi iznos i je li tužiteljica ovlaštena od njega potraživati cijeli iznos isplaćene cijene.

8. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine od 18. lipnja 2024. (str. 6-9) na kojem je javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba 20. lipnja 2024. pod brojem OV- 4061/2024 ovjerio potpis tuženika NE utvrđeno je da su ga sklopili tužiteljica kao prodavateljica i HE i ME kao kupci i da je predmet kupoprodaje nekretnina koju čini zk.č.br. 2703/2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U čl. 2 tog ugovora ugovoreno je da će kupci preostali dio kupoprodajne cijene u iznosu od 135.600,00 eura uplatiti na račun tuženika, u skladu s punomoći predlagateljice koju je 10. lipnja 2024. ovjerila javna bilježnica Milka Čergar pod brojem OV-6484/2024, u roku od 15 dana od sklapanja tog ugovora. U punomoći (str. 4, 5) na kojoj je potpis tužiteljice ovjerila javna bilježnica Milka Čergar 10. lipnja 2024. pod brojem OV-6484/2024 tužiteljica je tuženika ovlastila da poduzima sve potrebne pravne radnje oko prijenosa prava vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koju čini zk.č.br. 2703/2. Prema toj punomoći tuženik je ovlašten potpisati predugovor, kupoprodajni ugovor i njihove anekse za predmetnu nekretninu, preuzeti kaparu i cjelokupnu isplatu kupoprodajne cijene, izdati potvrdu o isplati te cijene kao i tabularnu ispravu, sklopiti sporazum o zasnivanju založnog prava na predmetnoj nekretnini do iznosa od 200.000,00 eura.

9. Tuženik u svojem iskazu navodi da iznos od 135.600,00 eura koliko su mu isplatili kupci nije dao svojoj majci, nego je vratio njene dugove jer ih ona ne bi platila. Dodao je da ga ona nije tražila da vrati te dugove i da je on to napravio samoinicijativno te da su ti dugovi ukupno iznosili oko 150.000,00 eura. Pojasnio je da je time podmirio dug za najamninu za trgovinu u kojoj se obavljao obrt koji je glasio na njega, a kojeg je njegova majka bila dužna platiti jer su živjeli zajedno. Naveo je i da je platio dugo prema njenom stricu iz Amerike za kojeg misli da se zove ŠE i da je podmirio režije koje se odnose na komunalije, otpadne vode, plin, struju, vodu i sve vezano za njegov obrt koji je bio blokiran zbog nje. Dodao je i da je od novaca koje je dobio od prodaje kuće majci platio najam stana u [adresa] i da joj je, na njeno traženje, kupio rabljeni automobil BMW 3 koji je platio 12.000,00 eura. Tuženik je naveo i da su u toj kući živjeli tužiteljica, njegova supruga i dijete te on i da je kuća prodana jer majka nije platila kredit i trebalo je doći do njihove deložacije. Naveo je i da nije tužio majku vezano za predmetnu nekretninu te da njegova majka nikad nije vraćala dugove i da su osobe kojima je ona dugovala njega zvali zbog njenih dugova.

10. Tužiteljica je iskazala da joj sin nije ništa dao od novaca od prodaje kuće i da nju Centar za socijalnu skrb nije tražio da tu kuću upiše na sebe i djecu te da je ta kuća glasila na nju. Potvrdila je da je njen potpis na rješenju Centra i da nije znala da je dužna upisati kuću na sebe i djecu. Dodala je da joj je automobil BMW 3 kupio njen otac UE i da tuženik nije podmirio njene dugove kao i da je njen račun i dalje blokiran zbog dugova. Navela je da njen stric u Americi kojem je dugovala 20.000,00 eura nije tražio da mu to vrati i dodala je da je do deložacije došlo jer joj tuženik više nije davao novce za ratu kredita koja je iznosila 200,00 eura. Navela je da joj najam stana u [adresa] nije plaćao tuženik nego ona sama i da nije postojao dug za najam prostora u kojem se obavljao obrt i da je to prostor u vlasništvu djeda tuženikove supruge koji nije tražio nikakve novce. Tužiteljica je iskazala i da joj je tuženik rekao da će joj od novaca od prodaje kuće kupiti stan ili da će njih dvoje podijeliti te novce. Navela i da su se ona i tuženik dogovorili da će podijeliti novac od prodaje kuće po pola odnosno da ju je tuženik prisilio da pristane na takav dogovor jer da je to njemu nasljedstvo iza oca. Dodaje da mu je ona rekla da ima još dvoje djece i da bi ga onda trebalo dijeliti na četiri dijela te da to ne može tako biti jer je ona uložila dosta u tu nekretninu.

11. Tuženik je iskazao da je tužiteljica njemu predložila da njih dvoje podijele novce od prodaje kuće i da je on na to pristao ako ostane išta nakon što podmiri sve dugove. Dodao je da je tužiteljica bila svjesna da postoje njeni dugovi i da će on s tim novcima platiti te dugove. Naveo je i da nije točno da je tužiteljici njen otac kupio automobil i da nije postojao nikakav dogovor da se njoj kupi stan s novcima od prodaje kuće.

12. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 11-15) utvrđeno je da je kao vlasnik nekretnine koju čini k. č. br. [katastarska čestica] , ranije k. č. br. [katastarska čestica] bila upisana tužiteljica ŽE u 1/1 dijela, a na temelju ugovora o kupoprodaji od 18. lipnja 2024. sada su kao suvlasnici, svaki u 1/2 dijela, upisani TE, ranije HE, i ME. Rješenjem od 31. siječnja 2004. Centar za socijalnu skrb Zagreb (dalje: Centar) Klasa: UP/I-552-04/04-02/1, Urbroj: 381-104-02/2-04-02 (str. 33, 34) tužiteljici je odobreno da kupoprodajnim ugovorom otuđi nekretninu koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koju čini k. č. br. [katastarska čestica] u naravi livada Zelengajska ulica površine 100 čhv , čiji su suvlasnici i njeno troje djece, svaki u 1/4 dijela. Centar je tužiteljicu ujedno obvezao da u roku od godine dana na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] izgradi obiteljsku kuću i nakon toga u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva u 1/4 dijela u ime svoje maloljetne djece RE (rođene 1990.), Ž (rođene 1995.) i NE (rođenog 1996.) i da o izvršenom obavijesti Centar. Time što je kuća koja je sada k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila upisana kao vlasništvo samo tužiteljice, a ne kao suvlasništvo nje i njeno troje djece tužiteljica je postupila protivno citiranom rješenju Centra i sud ne prihvaća njenu tvrdnju da je nitko nije tražio da kuću upiše kao suvlasništvo svoje djece i sebe i da nije znala za to jer je u svojem iskazu potvrdila da se na tom rješenju nalazi njen potpis tako da joj nije mogao ostati nepoznat sadržaj tog rješenja.

13. Prema čl. 8 Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19, 128/22, 155/23, 127/24) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, no tužiteljica se u ovom predmetu ne može pozivati na to načelo istinitosti i potpunosti zemljišne knjige i tvrditi da je ona samovlasnik predmetne nekretnine jer prilikom upisa svog prava vlasništva na toj nekretnini nije postupala u dobroj vjeri. Naime, ona se upisala kao samovlasnik iako je znala odnosno nije joj moglo ostati nepoznato da su kao suvlasnici predmetne nekretnine u skladu s odobrenjem Centra trebali biti upisani ona i njena djeca, svaki u 1/4 dijela. S obzirom na to, utvrđeno je da je tužiteljica bila suvlasnik predmetne nekretnine u 1/4 dijela pa ima pravo na isplatu samo jedne četvrtine kupoprodajne cijene, a to je iznos od 33.900,00 eura.

14. Prema čl. 315 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) opunomoćenik može poduzimati samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten. Tuženik je na temelju specijalne punomoći od 10. lipnja 2024. bio ovlašten kao opunomoćenik svoje majke tužiteljice preuzeti isplatu kupoprodajne cijene u ime i za račun tužiteljice, a nije bio ovlašten primljeni iznos zadržati za sebe. Njegovi navodi da je primljeni iznos iskoristio za podmirenje tužiteljičinih dugova što ona osporava, sve kad bi i bili točni, ne oslobađaju ga obveze da tužiteljici isplati dio kupoprodajne cijene koji otpada na njen suvlasnički dio. Naime, sam je izjavio da je to podmirenje dugova napravio samoinicijativno i da ga majka to nije tražila tako da s obzirom na takvo postupanje bez ovlaštenja tužiteljice kao i na to da je novac od kupoprodaje od kupaca primio kao opunomoćenik svoje majke tuženik je dužan tužiteljici isplatiti iznos kupoprodajne cijene kojeg je preuzeo, ali samo četvrtinu tog iznosa jer je tužiteljica bila suvlasnica predmetne nekretnine u 1/4 dijela.

15. Sud je odlučne činjenice utvrdio na temelju isprava u spisu i iskaza stranaka koji su tom dijelu suglasni i to da tuženik tužiteljici nije predao iznos kupoprodajne cijene i da ga ona nije ovlastila da u njeno ime i za njen račun podmiruje njene dugove pa nije bilo potrebno saslušavati svjedoke koje je tuženik predlagao. Navode o tome tko je tužiteljici kupio osobni automobil, o čemu stranke iskazuju različito, sud nije posebno razmatrao jer nijedna od stranaka nije dostavila kupoprodajni ugovor koji se kod prodaje automobila uobičajeno sklapa u pisanom obliku.

16. Slijedom svega navedenog tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 33.900,00 eura. Iz tabularne isprave od 25. lipnja 2024. (str. 10) proizlazi da je kupoprodajna cijena za nekretninu u cijelosti isplaćena što znači da su najkasnije tog dana kupci taj novac predali tuženiku kao opunomoćeniku tužiteljice i on je već tada bio dužan predati tužiteljici dio koji odgovara njenom suvlasničkom dijelu. Tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom potražuje zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 5. srpnja 2024. što je u skladu s čl. 29 ZOO-a pa je sud u točki I izreke presude naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 33.900,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 5. srpnja 2024. do isplate, a u točki II izreke sud je odbio kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 101.700,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 5. srpnja 2024. do isplate.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 2 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Tužiteljica je u sporu u odnosu na osnovu uspjela s 100 % dok u odnosu na visinu njen uspjeh iznosi 25 % jer je potraživala 135.600,00 eura, a dosuđeno joj je 33.900,00 eura. Ukupni uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 62,50 % (125:2) pa kad se od toga oduzme tuženikov uspjeh od 37,50 %, tužiteljici u skladu s čl. 154 st. 2 ZPP- a parnični trošak treba priznati u omjeru od 25 %.

18. Njen je trošak odmjeren prema troškovniku izjavljenom na zapisniku od 12. studenog 2025. i obuhvaća sudsku pristojbu na tužbu koja je tužiteljici priznata u polovici iznosa od 331,81 eura jer je tužiteljica mogla ovu pristojbu platiti čim je podnijela tužbu i tada bi prema čl. 7 st. 1 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23 – dalje: ZPP) bila dužna platiti samo polovicu propisanog iznosa pristojbe pa se ne može tuženika obvezati da podmiruje potpuni iznos ove pristojbe kad je tužiteljica sama odgovorna za to što je morala platiti puni iznos pristojbe. I sudska pristojba na presudu je tužiteljici u skladu s čl. 7 st. 2 ZSP-a priznata u iznosu od 331,81 eura tj. 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23) jer se ova presuda punomoćnici tužiteljice dostavlja u elektroničkom obliku pa je ona dužna platiti samo polovicu ove pristojbe ako je plati u roku od 3 dana od dostave ove presude. Tužiteljičin trošak obuhvaća i nagradu za zastupanje koja se sastoji od nagrade za sastav tužbe zatraženih 2.040,00 eura prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – dalje: OT) i za zastupanje na dva ročišta 3. rujna 2025. i 12. studenog 2025. po 2.040,00 eura za svako odnosno ukupno 6.120,00 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 1.530,00 eura. Ukupni parnični trošak tužiteljice iznosi 8.313,62 eura pa je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati 25 % tog iznosa i to 2.078,41 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

19. Tužiteljici nije priznat trošak pristojbe na rješenje o pristojbi na tužbu u iznosu od 13,27 eura jer je taj trošak skrivila sama tužiteljica time što nije pravovremeno platila pristojbu na tužbu pa je sud morao donositi rješenje o pristojbi iz čl. 28 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Sesvetama 17. prosinca 2025.

Sutkinja

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnica Jelena Košutić

2. odvjetnica Vladimira Hebrang