Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-501/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, u pravnoj stvari tužitelja FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici BF, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupan po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplata, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-343/2023-9 od 12. veljače 2025., 17. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-343/2023-9 od 12. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao nepravovremen.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga, a osobito zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je donoseći pobijano rješenje počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. u vezi s odredbom čl. 193. ZPP-a, kao i apsolutno bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Pobijanim rješenjem zahtjev tuženika za naknadom troška uslijed povučene tužbe odbačen je kao nepravovremen temeljem čl. 164. st. 8. ZPP-a. Odluka o odbacivanju zahtjeva tuženika rezultat je pogrešne primjene čl. 164. st. 8.ZPP-a, međutim ta pogrešna primjena uvjetovana je prvenstveno pogrešnom primjenom čl. 193. st. 2. ZPP-a. Tuženik je bio ovlašten postaviti zahtjev za naknadu troška u roku od 15 dana od dana dostave obavijesti o povlačenju, a takva obavijest tuženiku nikad nije dostavljena, niti mu je dostavljen podnesak u kojem je tužitelj procesno disponirao svojim tužbenim zahtjevom. Tuženik smatra da zbog toga nikad nije ni počeo teći rok u kojem bi tuženik bio ovlašten postaviti zahtjev za trošak. Tuženiku nije dostavljena obavijest o povlačenju tužbe, niti mu je dostavljen podnesak tužitelja kojim se povlači tužba, pa je tim propustima tuženiku bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom, pa je učinjena apsolutno bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, jer je tuženiku propuštanjem dostave uskraćena mogućnost da raspravlja pred sudom. Sud je odluku kojom je utvrdio povlačenje tužbe donio bez prethodne obavijesti tuženom, bez ostavljanja rok za očitovanje (izričito ili prešutno), i bez prethodne dostave tuženiku podneska tužitelja kojim je povlačenje tužbe i učinjeno, što je u konačnici dovelo do toga da je tuženik prije svega prekludiran u svom pravu očitovati se na povlačenje i time izazvati bitne procesnopravne posljedice za daljnji postupak, ali je prekludiran i u svom pravu na podnošenje zahtjeva za naknadom troška sukladno čl. 164. st. 8. ZPP-a. Pobijanim rješenjem odbačen je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka iz razloga što je tuženik propustio staviti isti u roku od 15 dana od dostave obavijesti o povlačenju tužbe, koja mu nikad nije dostavljena, koje povlačenje je učinjeno u podnesku tužitelja koji mu nikad nije dostavljen, a koje povlačenje je deklaratorno utvrđeno neovisno i usprkos nedostatku konstitutivnog pristanka tuženika. Tuženik smatra da je nezakonito onemogućen protiviti se povlačenju tužbe. Predlaže se preinačiti pobijano rješenje na način da se usvoji zahtjev tuženika za naknadom troška postupka, a podredno ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbe tuženiku.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 146/25 – dalje: ZPP), a u vezi s čl. 381. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u istom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka glede propusta u dostavi, a suprotno žalbenim navodima pobijano rješenje sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, jer je predmet žalbenog postupka osporavano rješenje od 12. veljače 2025., a ne pravomoćno rješenje od 5. srpnja 2024. Nesporno je da je rješenjem od 5. srpnja 2024. utvrđeno da je tužba povučena, a da je rješenje postalo pravomoćno 23. srpnja 2024. Pravomoćna sudska odluka, bila ona zakonita ili ne, mjerodavna je za pravne odnose stranaka koji su prije pravomoćnosti bili sporni.

5. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi:

- da je rješenjem suda od 5. srpnja 2024. utvrđeno da je tužba povučena u ovoj pravnoj stvari

- da je rješenje postalo pravomoćno 23. srpnja 2024., a da ga je tuženik primio 5. srpnja 2024.

- da je podneskom od 1. listopada 2024. tuženik zahtijevao naknadu troškova postupka u kojem navodi da je tek toga dana uvidom u e-komunikaciju utvrdio da spisu prileži podnesak tužitelja od 1. srpnja 2024. kojim tužitelj povlači tužbu, a koji nikad nije dostavljen tuženiku sukladno Pravilniku o elektroničkoj komunikaciji niti je tuženik navedeni podnesak ikada preuzeo u e komunikaciji

- da moli urednu dostavu podneska od 1. srpnja 2024.

- da smisao dostave tuženiku obavijesti o povlačenju tužbe je da se tuženik izjasni da li daje pristanak na povlačenje tužbe sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a

- da je u obrazloženju rješenja od 5. srpnja 2024. navedeno da je tužitelj podneskom od 1. srpnja 2024. povukao tužbu

- da je čl. 164. st. 8. ZPP-a propisano u slučaju iz čl. 158. ZPP-a, kao i u slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako povlačenje tužbe, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka, priznanje ili odricanje nisu obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke

- da je tuženik zahtjev za naknadu parničnog troška podnio tek 1. listopada 2024., dakle, po proteku zakonskog roka za njegovo podnošenje, odlučeno je kao u izreci rješenja.

6. Svoju odluku prvostupanjski sud obrazlaže navodeći da se zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke, a da je tuženik zahtjev za naknadu parničnog troška podnio 1. listopada 2024.

7. Pregledom spisa je utvrđeno da je rješenjem od 5. srpnja 2024. prvostupanjski sud riješio da se utvrđuje da je tužba u toj pravnoj stvari povučena, jer je tužitelj podneskom od 1. srpnja 2024. povukao tužbu. Citirano rješenje je tuženik primio 5. srpnja 2024., a postalo je pravomoćno 23. srpnja 2024.

8. Kada je parnični postupak okončan tužiteljevim povlačenjem tužbe, zahtjev za naknadu troškova postupka ispituje se kroz odredbu čl. 158. ZPP-a, kojom je određeno tko i pod kojim pretpostavkama duguje naknaditi parnični trošak. Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Temeljem čl. 164. st. 8. ZPP-a u slučaju iz čl. 158. ZPP-a, kao i u slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako povlačenje tužbe, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka, priznanje ili odricanje nisu obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke. Temeljem čl. 193. st. 1. i 2. ZPP- a tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. Prema odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. Ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlog o kojem sud treba odlučiti. Smatra se da je tuženik koji se u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome pristao na povlačenje (193/2.), odnosno od donošenja rješenja o povlačenju tužbe, na koje se tuženik nije žalio, pa isto ne može biti predmet ove žalbe.

9. Žalbeni navodi koji sadržajno osporavaju zakonitost rješenja od 5. srpnja 2024. nisu uzeti u obzir, jer je predmetno rješenje postalo pravomoćno 23. srpnja 2024., te se ne može preispitivati u ovom žalbenom postupku.

10. Treba reći da ako povlačenje tužbe nije obavljeno na raspravi (što je ovdje bio slučaj), tuženik ima pravo postaviti zahtjev za naknadu parničnih troškova u roku od 15 dana od dostave rješenja o povlačenju tužbe, jer je tek tada primio obavijest o ispunjenju zakonskih pretpostavaka za presumirano povlačenje tužbe. Ako je tužba povučena izvan rasprave, sud neće tuženiku dosuditi parnične troškove koje je on zatražio po proteku roka od petnaest dana od dana primitka obavijesti da je tužba povučena u ovom slučaju od dostave rješenja o povlačenju tužbe.

11. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske odluke pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

12. Stoga je, postupajući temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

13. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan (točka II. izreke).

U Velikoj Gorici 17. prosinca 2025.

Sudac

Vitomir Boić