Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Zk-280/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Ankici Matić u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću i protustranke Hrvatske elektroprivrede d.d., OIB 28921978587, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, radi uknjižbe prava vlasništva, rješavajući žalbu predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Zp-571/2015 od 30. siječnja 2017., dana 17. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba predlagateljice kao neosnovana i potvrđuje pobijano prvostupanjsko rješenje.

II. Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje koje glasi:

"Preinačava se rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda sa sjedištem u [adresa] poslovni broj Zp-571/2015 od 26. rujna 2016 i rješava:

1. Odbija se prijedlog predlagatelja za upis Republike Hrvatske – javnog vodnog dobra u općoj uporabi od 7. prosinca 2015. kao neosnovan.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu sa sjedištem u [adresa] uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije dopuštenog upisa.

3. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu sa sjedištem u [adresa] upis zabilježbe odbijenog prijedloga predlagatelja."

2. Žali se predlagateljica i pobija predmetno prvostupanjsko rješenje sve sa prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi i postupi u skladu sa istima.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz spisa proizlazi da je predlagateljica zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu Gospić, podnijela prijedlog za upis Republike Hrvatske javnog vodnog dobra u općoj uporabi, što je prihvaćeno rješenjem zemljišnoknjižnog suda od 26. rujna 2016. na način (list 18 spisa) da je dopušten otpis određenih nekretnina i upis nekretnina navedenih u rješenju na ime Republike Hrvatske kao javno vodno dobro u općoj uporabi s pravom upravljanja Hrvatskih voda.

5. Na temelju prigovora protustranke zemljišnoknjižni sud preinačuje rješenje zk. referenta, zaključujući da se radi o nekretninama za koje se iz potvrde Hrvatskih voda ne može izvesti zaključak da su predstavljale vodno dobro, do dana stupanja na snagu Zakona o vodama ("Narodne novine" broj 107/95), te da nije bilo materijalno pravne osnove da sud usvoji prijedlog predlagateljice radi uknjižbe prava vlasništva i upisa javnog vodnog dobra s obzirom na odredbu članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 53/13, 60/13, dalje: ZZK).

6. Prema navedenoj odredbi određuje se upis u zemljišnu knjigu protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava, glede kojega se upis zahtjeva ili koja bar istodobno bude kao takva upisana ili predbilježena (knjižni prednik).

7. Temeljem Zakona o pomorskom dobru, lukama i pristaništima („Narodne novine“ broj 19/74, 39/75, 17/77 i 18/91; dalje: ZPDLP) pomorsko i vodno dobro imalo status dobra u društvenom vlasništvu u općoj uporabi na kojima nitko nije imao vlasničke ovlasti te da su nekretnine koje su bile opće dobro zakonom o vodama iz 1995. postale vodno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske, dok su Zakonom o vodama iz 2009. nekretnine koje su između ostalog imale status društvenog vlasništva i općeg dobra postale javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske, da kao vodno dobro određeni su samo unutrašnji plovni putovi na kojima se obavlja plovidba, a ne rijeke u cjelini (članak 24.). Tek Zakonom o vodama iz 2009. godine su rijeke u cjelini (sve rijeke u Republici Hrvatskoj), a koje su bile u režimu društvenog vlasništva postale javnim dobrom.

8. Stoga, po mišljenju ovog žalbenog suda stečena prava protustranke ne mogu se derogirati, a radi se o pravima stečenim na temelju ranijih propisa ili nadležnog tijela, odnosno predlagatelj ne može, na temelju prijedlogu priloženim ispravama zahtijevati upis prava vlasništva. U odnosu na istaknuto navesti je da sudska praksa promatra stečena prava kroz načelo "legitimnih očekivanja" (tako i Ustavni sud RH U- IIIB-1373/2009) koji je stečena prava, odnosno zahtjev za "legitimna očekivanja" klasificirao u imovinu u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, dok ih je Europski sud pravde svrstao u skupinu općih pravnih načela kao izvora prava Europske unije. Stoga, sredstva koja su unesena u bilancu društva na dan 30. lipnja 1990. kao u konkretnom slučaju predstavljaju stečena prava te ista nije moguće novim poretkom po Zakonu o vodama derogirati.

9. S obzirom na sve izneseno, valjalo je odbiti žalbu predlagateljice kao neosnovanu, jer iz spisa nepobitno proizlazi da se iz potvrde Hrvatskih voda ne može izvesti zaključak da su predmetne nekretnine vodno dobro s obzirom na odredbu članka 40. ZZK-a, pa je slijedom navedenog valjalo potvrditi rješenje prvostupanjskog suda sukladno odredbi članka 128. stavak 3. ZZK-a te naložiti brisanje zabilježbe žalbe, jer žalbeni navodi ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja.

U Splitu, 17. prosinca 2025.

Sutkinja

Ankica Matić