Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-950/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GBB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Željki Radoš Radičević, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženice OTP banka d.d. Split, Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupan po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-291/2025-8 od 18. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja GBB kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u stavku IV. izreke presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-291/2025-8 od 18. kolovoza 2025., u dijelu kojim nije udovoljeno zahtjevu tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
''I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 7. Ugovora o kreditu br. 174198 sklopljenog dana 29.01.2013. god. između tužitelja GBB,[adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika OTP BANKA d.d.,DOMOVINSKOG RATA 61, SPLIT, OIB 52508873833 (PRAVNI SLIJEDNIK SOCIETE GENERALE-SPLITSKA BANKA d.d.), a koja glasi: „Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1% od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno prije korištenja kredita.“
II. Nalaže se tuženici OTP banka d.d. Split, Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, (pravni slijednik Societe Generale-Splitska banka d.d.) da tužitelju GBB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 165,00 eura (stošezdesetpeteura) odnosno trošak obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana 01. veljače 2013. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženici OTP banka d.d. Split, Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, (pravni slijednik Societe Generale-Splitska banka d.d.) da tužitelju GBB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 245,29 eura (dvjestočetrdesetpeteura- dvadesetdevetcenti) sa zateznom kamatom tekućom od dana 18. kolovoza 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 906,25 eura (devetstošesteuradvadesetpetcenti) s pripadajućim zateznim kamatama od 18. kolovoza 2025. pa do isplate, kao neosnovanim.''
2. Protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u stavku IV. izreke presude i to u dijelu kojim nije udovoljeno njegovom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka žali se tužitelj. Tužitelj smatra da mu sud nije na pravilan način odmjerio troškove. Sud je neosnovano intervenirao u postavljenu vrijednost spora iz tužbe, obzirom se tako postavljeni VPS temeljio neposredno na kogentnim odredbama Zakona o parničnom postupku te Zakona o sudskim pristojbama, koje odredbe za ovu pravnu situaciju jasno i nedvosmisleno predviđaju kumuliranje vrijednosti obaju tužbenih zahtjeva, i to upravo u iznosima kako je to ovdje tužitelj u tužbi naznačio. Deklaratorni zahtjev ne predstavlja nekakav manje značajni sporedni zahtjev, već predstavlja jedan od dva glavna zahtjeva u pogledu kojeg se izvode čak i personalni dokazi, pa je vrijednost predmeta spora trebalo utvrditi prema zbroju vrijednosti oba zahtjeva, a sve sukladno čl. 37. st. 1. ZPP. Nepriznavanje kumulirane vrijednosti spora predstavljalo bi svojevrsni pravni apsurd, jer bi vrijednosti, hipotetski, odvojeno utuženih sporova nedvojbeno odgovarale upravo ovdje postavljenoj vrijednosti od strane tužitelja, slijedom čega proizlazi da je tužiteljeva logika kumuliranja vrijednosti obaju zahtjeva u ovom slučaju pravilna i zakonita. Svaki drukčiji stav bi implicirao da je tužitelj trebao zloupotrijebiti svoja procesna ovlaštenja te tužiti prvo na utvrđenje, a tek onda na isplatu, pa se time domoći još i većeg prava na naknadu troška. Izuzev prava na naknadu odvjetničkog troška, sud je tužitelju opisanim postupanjem pogrešno umanjio i iznos prava na naknadu sudske pristojbe, obzirom je tužitelj, vodeći se postavljenim VPS-om iz tužbe platio pristojbu na tužbu u iznosu koji je određen prema vrijednosti predmeta spora postavljenoj u iznosu od 1.492,01 eura. Predlaže se preinačiti pobijanu odluku o trošku na način da se dosudi tužitelju troškove u punom iznosu za svaku od pet odvjetničkih radnji, kao i da mu se dosudi puni iznos zatraženog troška sudskih pristojbi, odnosno da mu se ukupno dosudi iznos od 1.125,00 eura, skupa sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu odluku nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
5. U obrazloženju pobijane odluke je između ostalog navedeno:
- da je odluka o parničnom trošku donesena primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka
- da je tužitelj podnio zahtjev za naknadu parničnog troška od 1.125,00 eura što sa sudskim pristojbama od ukupno 26,54 eura, ukupno iznosi 1.151,54 eura
- da je zahtjev tužitelja za naknadom troška osnovan do iznosa od 245,29 eura
- da je vrijednosti predmeta spora sud odredio rješenjem na ročištu od 9. srpnja 2025., temeljem čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku
- da je tužitelju priznat trošak koji se sastoji od troška zastupanja po punomoćnici odvjetnici na ime sastava tužbe od 50,00 eura (Tbr. 7.t.1.) i podneska od 17. travnja 2025. od 50,00 eura (Tbr. 8.t.1.), te zastupanja na ročištu od 9. srpnja 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.t.1.), a na ročištu za objavu presude od 18. kolovoza 2025. u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 9.t.3.), obračunatog PDV-a na te iznose od 43,75 eura (Tbr. 46.) i obračunatim troškom pristojbe na tužbu od 13,27 eura i na presudu od 13,27 eura
- da preostali zahtjev tužitelja za naknadu troška od 906,25 eura, nije osnovan
- da nije postavljen sukladno vrijednosti predmeta spora koju je sud odredio
- da tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 2. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eura sa obračunatim PDV-om od 50,00 eura, jer u tom podnesku ponavlja navode iz podneska od 17. travnja 2025. za koji mu je dosuđen trošak
- da je zbog navedenog odlučeno kao pod IV. izreke.
6. Odredbom čl. 35. ZPP-a je propisano da kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Odredbom čl. 40. ZPP-a je propisano da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navodi da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota (st. 1.). U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (st. 2.). Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora (st. 3.), a što je prvostupanjski sud i učinio donošenjem rješenja na ročištu 9. srpnja 2025., kada je riješio da se vrijednost predmeta spora određuje u iznosu od 165,00 EUR-a sukladno čl. 40. st. 3. ZPP-a. Kada je predmet parničnog postupka zahtjev za utvrđenjem postojanja novčane tražbine u određenom iznosu, tada se kao vrijednost predmeta spora uzima iznos novčane tražbine čije se utvrđenje zahtijeva jer upravo ta tražbina predstavlja glavni zahtjev. Dakle, nije odlučno je li zahtjev upravljen na isplatu (kondemnatorni) ili na utvrđenje (deklaratorni), jer odredbom čl. 35. ZPP-a nije izričito propisano da bi glavni (novčani) zahtjev trebao biti postavljen isključivo kao kondemnatoran zahtjev da bi došlo do primjene te zakonske odredbe.
7. Suprotno žalbenim navodima da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora, jer da se radi o tužbi u kojoj je uz kondemnatorni zahtjev za isplatu istaknut i deklaratorni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe Ugovora, valja istaći da je deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti čl. 7. Ugovora o kreditu sklopljenog 29. siječnja 2013. poslužio samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa od 165,00 EUR-a, te se ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora mjerodavnog za odluku o naknadi troškova na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, već se vrijednost predmeta spora u tom slučaju određuje samo prema visini novčanog potraživanja iz zahtjeva za isplatu (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-374/2013-3 od 6. prosinca 2017.).
8. Sud prvoga stupnja pravilno tužitelju koji je uspio u sporu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP-a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje u tekstu: OT) prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora za svaku pojedinu radnju priznao 25 bodova (Tbr.7/1) ili 50,00 EUR-a.
9. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u stavku IV. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim nije udovoljeno njegovom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka.
10. U preostalom, a nepobijanom dijelu (stavak I., II. i III. izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 17. prosinca 2025.
Sudac
Vitomir Boić
