Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-70/2025-4

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja APS MALL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 43, OIB: 04020123743, zastupan po Ljubomiru Vukoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Jelić, Vuković & Vukšić iz Zagreba protiv tuženika ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Denisu Miriću, odvjetniku iz Zagreba, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu pod posl. br. P-512/2024 od 06. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu pod posl. br. P-512/2024 od 06. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke naloženo je tuženiku da tužitelju preda u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretninu upisanu u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], [adresa] površine 3931 m2, DVORIŠTE površine 805 m2, STAMBENA ZGRADA, [adresa] površine 3126 m2, sveukupno površine 3931 m2, povezano sa 53. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-53), stan na I (prvom) katu desno, u površini od 78,74 m2, dok je toč. II) izreke naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.053,55 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, a toč. III) izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a). Predlaže preinačiti pobijanu odluku na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. U žalbi tuženik u bitnom navodi da je činjenično stanje ostale pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer da je sud propustio provesti dokaz saslušanjem parničnih stranaka, iako je taj dokaz predložen. Navodi da je u ovom postupku odlučna činjenica da li je predmetni ugovor raskinut ili nije, a kako da ispunjenje u roku nije bitna stavka ugovora jer takvo što nikada nije ugovoreno, tada da ga je tužitelj, ukoliko je smatrao da je ugovor raskinut, o navedenom trebao izrijekom obavijestiti, a što da nikada nije učinio slijedom čega da predmetni kupoprodajni ugovor i dalje egzistira. Navodi da je prvostupanjski sud pobijanom odlukom propustio utvrditi važnost čl. 8. predmetnog kupoprodajnog ugovora prema kojem su stranke preuzele jasnu obvezu da svako sporno pitanje riješe aneksima ugovora, pa da je i raskid ugovora trebalo riješiti putem aneksa. Navodi da je posljedično tome prvostupanjski sud pogrešno primijenio i materijalno pravo, a posebno kada nije odbacio tužbu kao neurednu jer ista ne sadrži osobni identifikacijski broj osoba ovlaštenih za zastupanje tužitelja. Navodi da je donošenjem pobijane odluke počinjena i bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu istakao da su svi žalbeni navodi neosnovani, da isti predstavljaju zlouporabu prava u postupku, te je predložio odbiti žalbu kao neosnovnu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev za predaju u posjed stana na 1. katu desno u površini od 78,47 m2 koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u [adresa] u [adresa].

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje:

- da među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, te da je tuženik u posjedu iste,

- da nije sporno niti da su stranke sklopile predugovor i ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine, kao i aneks ugovora kojim su produljile rok ispunjenja obveze tuženika na plaćanje ostatka kupoprodajne cijene, te da je tužitelj tuženika potom još pozvao isplatiti ostatak kupoprodajne cijene u daljnjem roku od 15 dana, no da tuženik ni po proteku tog roka tu svoju obvezu nije ispunio,

- da je među strankama sporno da li tuženik ima, obzirom na sklopljene ugovore, valjanu pravnu osnovu za posjed,

- da iz sadržaja ugovora koje su stranke sklopile proizlazi da su Ugovorom o kupoprodaji od 29.09.2022. stranke ugovorile kupoprodajnu cijenu predmetne nekretnine od 110.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, da su suglasno utvrdile da je tuženik tužitelju na ime kapare za kupnju predmetne nekretnine isplatio iznos od 10.000,00 eura, te da su ugovorile obvezu tuženika isplatiti tužitelju na ime ostatka kupoprodajne cijene iznos od 100.000,00 eura i to izravno na račun tužitelja najkasnije u roku od 90 dana od dana sklapanja tog ugovora, kao i da su Aneksom ugovora od 15.12.2022. ugovorile obvezu tuženika isplatiti tužitelju na ime ostatka kupoprodajne cijene iznos od 100.000,00 eura izravno na račun tužitelja najkasnije do 31.01.2023.

- da iz sadržaja dopisa na listu 32 spisa, a kojeg je tuženik nesporno primio, proizlazi da je tužitelj pozvao tuženika još 20.06.2023. da mu ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 100.000,00 eura isplati u roku od 15 dana od primitka tog dopisa,

- da iz navedenog proizlazi da tuženik nije isplatio ostatak kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu u iznosu od 100.000,00 eura, pa da je tužitelj primjenom odredaba čl. 360., 361. i 362. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO ) tuženiku nakon što je istekao i prvotno ugovoren i naknadno produljen rok za ispunjenje obveze na isplatu ostatka kupoprodajne cijene predmetne nekretnine, ostavio naknadni rok za ispunjenje ove obveze (15 dana), a čime da je postupio sukladno odredbama čl. 361. st. 2. i čl. 362. st. 2. ZOO-a pri čemu da se radilo o roku primjerene dužine u smislu odredbe čl. 362. st. 2. ZOO-a, odnosno razumnom roku u smislu odredbe čl. 361. st. 3. ZOO-a obzirom na dužinu prethodno ugovorenih rokova (90 pa 45 dana) te činjenicu da je od isteka prvotno ugovorenog roka prošlo vrijeme od gotovo šest mjeseci,

- da je dopisom na listu 32 spisa tužitelj sukladno odredbama čl. 361. st. 3. ZOO- a izjavio tuženiku da se po isteku ostavljenog roka za ispunjenje prethodno navedene obveze tuženika, ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine raskida,

- da je iz navedenog utvrđeno da ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine raskinut primjenom odredbe čl. 361. st. 3. i čl. 362. st. 3. ZOO-a i to prije podnošenja tužbe u ovom postupku obzirom je ista podnesena tek 11.08.2023. i nakon proteka prethodno navedenog roka koji je tužitelj bio ostavio tuženiku za ispunjenje njegove ugovorene obveze,

- slijedom navedenog da u vrijeme podnošenja tužbe u ovom postupku stranke više nisu bile u ugovornom odnosu kupoprodaje, pa da takav ugovorni odnos stranaka ne predstavlja pravnu osnovu za, među strankama nesporno, posjedovanje tuženika predmetne nekretnine, odnosno da tuženik bez valjane pravne osnove posjeduje predmetnu nekretninu.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, pročišćeni tekst i 94/17, dalje ZV-a) prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti, dok odluku o trošku donosi na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

9. Ocjenjujući prvostupanjsku odluku, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. ZPP-a. Također nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati.

10. Isto tako pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, te je pravilno primijenio materijalno pravo posljedično čemu je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Naime, u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev predstavlja pravu vlasničku tužba (rei vindicationis) radi povrata stvari reguliranu odredbama čl. 161. do 165. ZV-a prema kojoj vlasnik neposjednik od posjednika, zahtijeva predaju u posjed predmeta na kome ima pravo vlasništva, a podiže ju zbog toga što je vlasniku uskraćena ovlast posjedovati spornu stvar.

12. U parnici povodom vindikacijske tužbe tužitelj je dužan dokazati svoje pravo vlasništva na stvari, da se stvar koju traži nalazi u posjedu tuženika i identitet stvari.

13. U konkretnom slučaju nisu sporne materijalno pravne pretpostavke propisane odredbom čl. 162. st. 1. i st. 2. ZV-a koje su nužne za pravnu utemeljenost reivindikacijskog zahtjeva tj. da je predmetna nekretnina vlasništvo tužitelja, da se ista nalazi u posjedu tuženika i identitet nekretnine.

14. Sporno je da li tuženik utuženu nekretninu drži u posjedu bez valjane pravne osnove. Naime, tuženik tužitelju ne osporava pravo vlasništva, niti poriče da posjeduje utuženu nekretninu, već tvrdi da posjed nije neovlašten, tj. da njegovo pravo na posjed izvire iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29.09.2022. ( list 42-45 spisa ) i Anexa od 15.12.2022. ( list 37 spisa ) temeljem kojeg obveznog odnosa, zaključenog sa tužiteljem, da ima subjektivno stvarno pravo, koje ograničava pravo vlasništva tužitelja i istovremeno mu daje ovlast posjedovati tuđu stvar. Tuženik je, dakle protiv reivindikacijskog zahtjeva istakao dilatorni prigovor ( koji vlasnički zahtjev zaustavlja ) u smislu odredbe čl. 163. ZV-a, pa je za pravilno rješavanje spora bilo potrebno utvrditi da li tuženik predmetni stan drži u posjedu bez pravne osnove.

15. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je predmetni ugovorni odnos među strankama raskinut na valjani način u skladu s čl. 360. i 361. ZOO-a i to prije podnošenja tužbe slijedom čega tuženik nema valjanu pravnu osnovu za posjedovanje prijeporne nekretnine.

16. Naime iz stanja u spisu nesporno proizlazi da su predmetnim Ugovorom o kupoprodaji od 29.09.2022. stranke u čl. 3. ugovorile obvezu tuženika kao kupca da isplati ostatak kupoprodajne cijene najkasnije u roku od 90 dana od dana sklapanja ugovora, te da tuženik u navedenom roku nije ispunio svoju obvezu. Također proizlazi da su stranke međusobno zaključile i Aneks ugovora o kupoprodaji od 15.12.2022. kojim se u čl. 2. tuženik obvezao isplatiti ostatak kupoprodajne cijene najkasnije do dana 31.01.2023.

17. Obzirom da je predmetnom ugovornom odredbom čl. 2. Aneksa ugovora od 15.12.2022. jasno i izričito naznačena obveza tuženika na plaćanje ostataka kupoprodajne cijene „najkasnije do dana 31.01.2023.“ tj. do točno određenog roka, to je navedenim po stavu ovog drugostupanjskog suda između stranaka ugovoren rok za ispunjenje ugovora kao bitan sastojak u smislu odredbe čl. 361. st. 4. ZOO-a. Naime, raskidna klauzula ugovorne strane, osim izričitim riječima da će se ugovor smatrati raskinutim ako dužnik ne ispuni obvezu u određenom roku, stranke mogu ugovoriti i na druge načine, kao npr. „da je rok bitan sastojak ugovora“, „u fiksnom roku“, „u strogom roku“ ili „najkasnije do“ kao u konkretnom slučaju.

18. Nadalje proizlazi da je tužitelj dopisom od 20.06.2023. pozvao tuženika da u naknadom roku od 15 dana izvrši plaćanje ostataka kupoprodajne cijene jer da će se u suprotnom smatrati da se ugovor raskida po samom zakonu, te da tuženik niti u tom naknadnom roku nije ispunio svoju obvezu.

19. Na temelju navedenih činjenica pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj u konkretnom slučaju dopisom od 20.06.2023. postupio u smislu odredbe čl. 361. st. 2. i 3. ZOO-a, odnosno da je nakon isteka ugovorenog roka, zahtijevao od tuženika kao kupca ispunjenje ugovora na isplatu ostatka ugovorene kupoprodajne cijene u naknadno ostavljenom roku, uz izjavu da će se u suprotnom ugovor smatrati raskinutim.

20. Kako je dakle utvrđeno da je tužitelj u konkretnom slučaju postupio sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je predmetni Ugovor o kupoprodaji od 29.09.2022. raskinut i to prije podnošenja predmetne tužbe slijedom čega tuženik nema valjanu pravnu osnovu za posjedovanje predmetne nekretnine. Stoga su žalbeni navodi tuženika u tom smislu neosnovani.

21. Nadalje u odnosu na žalbene navode ističe se da prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, dok prema odredbi čl. 264. st. 1. ZPP-a sporne činjenice važne za odluku sud može utvrditi i saslušanjem stranaka. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da parnični sud nije obavezan provesti sve predložene dokaze, već samo one na temelju kojih će utvrditi odlučne činjenice. Slijedom navedenog pravilno je prilikom donošenja pobijane odluke, postupio prvostupanjski sud kada nije izveo dokaz saslušanjem stranaka i to iz razloga što su sve odlučne činjenice u konkretnom slučaju utvrđene na osnovu materijalnih dokaza koje je izveo prvostupanjski sud. Stoga su žalbeni navodi u tom pravcu neosnovani.

22. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud propustio utvrditi važnost odredbe čl. 8. predmetnog Ugovora o kupoprodaji kojim su stranke ugovorile da će sva sporna pitanja rješavati aneksima ugovora i to iz razloga što se svaki aneks ugovora mora temeljiti na slobodnoj volji i sporazumu stranaka, a u konkretnom slučaju se ne radi o sporazumnom raskidu ugovora, već o raskidu zbog neispunjenja ugovorne obveze od strane tuženika.

23. Konačno neosnovani su i žalbeni navodi tuženika o neurednosti tužbe zbog toga što ista ne sadrži OIB osoba ovlaštenih za zastupanje jer navedeno ne predstavlja obvezan sadržaj tužbe, već samo OIB stranke (čl. 106. ZPP), a koji predmetna tužba sadrži.

24. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 17. prosinca 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec