Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Povrv-70/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB 14828046348, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1 (ranije VIPnet d.o.o., OIB 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1), zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Zec&partneri d.o.o., iz Osijeka , protiv tuženika AB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Slunjski i Rudnički iz Varaždina, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 20. studenog 2025. u prisutnosti tuženika, zamjenice punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, te objave presude 17. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Koraljke Mađarić iz Varaždina, broj Ovrv-423/2017 od 4. kolovoza 2017. održava se u cijelosti na snazi te se nalaže tuženiku AB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplatiti tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, iznos od 784,42 EUR (sedamsto osamdeset četiri eura i četrdeset dva centa) stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 posto tna poena, od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na:

- iznos od 315,13 eur od 16. prosinca 2016. do isplate,

- iznos od 268,14 eur od 17. siječnja 2017. do isplate,

- iznos od 21,90 eur od 16. veljače 2017. do isplate,

- iznos od 21,90 eur od 16. ožujka 2017. do isplate,

- iznos od 19,54 eur od 16. travnja 2017. do isplate,

- iznos od 141,81 eur od 16. srpnja 2017. do isplate,

sve u roku od 8 dana.

II/ Tuženiku se nalaže nadoknaditi tužitelju prouzročeni trošak ovog postupka u iznosu od 937,47 EUR (devetsto trideset sedam eura i četrdeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku Koraljki Mađarić iz [adresa] protiv tuženika radi naplate potraživanja od 784,42 eur (5.910,21 kn) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, a koje potraživanje se odnosi na dugovanje za telekomunikacijske usluge. Javni bilježnik je i usvojio prijedlog tužitelja te je donijeto rješenje o ovrsi broj Ovrv-423/2017 od 4. kolovoza 2017.

2. Protiv naprijed citiranog rješenja o ovrsi ovdje tuženik je podnio pravovremeni prigovor u kojem osporava potraživanje navodeći da sa tužiteljem nikada nije ugovorio pružanje usluge VIP HOME BOX, a za koju uslugu ga tužitelj i tereti. Također da iz dokumentacije tužitelja proizlazi da je ta usluga bila isključena dana 5. prosinca 2016. iako ga tužitelj nakon tog razdoblja ponovno tereti za usluge zaključno do lipnja 2017. Tuženik navodi i da je tražio dostavu sve dokumentacije radi utvrđenja činjenice da on osobno nije ugovorio navedenu uslugu, a iz dokumentacije koja mu je dostavljena je vidljivo da je ta dokumentacija opremljena njegovim digitalno izvedenim potpisom time da tuženik posebno dodaje da tužitelj svakako posjeduje potpis tuženika obzirom je tuženik njegov dugogodišnji korisnik usluga. Zbog navedenog se i obratio pritužbom tužitelju te kasnije i Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti . U svakom slučaju tuženik je naveo da uslugu za koju tužitelj traži podmirenje troška nije nikada koristio, a niti ugovorio sa tužiteljem te je predložio i stavljanje rješenja o ovrsi van snage. Tijekom postupka navedeni prigovor je sud tretirao kao odgovor na tužbu.

3. Ovaj predmet je dostavljen od strane javnog bilježnika sukladno odredbama Ovršnog zakona ovome sudu. Ovaj sud je svojim rješenjem broj 20 Povrv-363/17-2 od 4. rujna 2017. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te odredio da će se daljnji postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a to temeljem odredbe iz čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 142/12, 25/13, 93/14, 73/17, 114/22 i 156/22-dalje OZ).

4. U dokaznom postupku sud je prije svega saslušao tuženika u svrhu dokazivanja te je izvršio uvid izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga sa lista 2 spisa, dokumentaciju tužitelja uz odgovor na prigovor sa listova 17 -48 spisa, u podatke promjene imena tužitelja sa lista 57 spisa, u rješenje od 2. siječnja 2019. Agencije za zaštitu osobnih podataka sa listova 65-70 spisa, u dokumentaciju tužitelja sa listova 76-80 spisa.

5. Na temelju tako provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Iz provedenih dokaza sud je kao nesporno utvrdio:

- da je na telefonskom broju priključka fiksne telefonske linije 38542631600 vlasništvo tuženika dana 14. rujna 2016. podnesen zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa za korištenje usluge Homebox M uz ugovornu obvezu u trajanju od 24 mjeseca te napomenu da je ukupna mjesečna naknada za navedenu uslugu tadašnji 190,00 kn (listovi 17-18 spisa),

- da je prije navedenog zahtjeva dana 13. rujna 2016. sastavljena i predugovorna obavijest, izjava o potpisanom pretplatničkom odnosu na ime tuženika za istu uslugu bez navođenja broja za koji se ta usluga ugovara (list 19 spisa),

- da je dana 29. rujna 2016. dostavljena i obavijest potrošaču o mogućnostima stavljanja prigovora i raskida ugovora prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača,

- da je tužitelj dostavio na adresu tuženika obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa dana 10. svibnja 2017. sa specifikacijom potraživanja te upozorenje na mogućnost raskida ugovora,

- da iz izvoda otvorenih stavaka (list 23 spisa) proizlazi da je navedena usluga korištena u razdoblju od 1. listopada 2016. do zaključno 15. travnja 2017. time da je sa danom 15. srpnja 2017. tužitelj pridodao troškovima za samu uslugu i naknadu štete za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od tadašnjih 1.068,47 kn,

- da su na tužiteljevu adresu isporučivani računi, a budući je upravo ta adresa i naznačena u samom zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa, a također i na tuženikovo ime,

- da je usluga korištena u spornom razdoblju i to upravo na pretplatničkom broju [broj telefona],

- da je tijekom korištenja usluge plaćen tek jedan račun i to u prosincu 2016. u iznosu od tadašnjih 361,16 kn, a koji se odnosio na račune za mjesec rujan i listopad 2016. dok ostali računi do raskida ugovora nisu plaćeni (list 23 spisa).

7. Sporno je između stranaka da li je tuženik ugovorio predmetnu uslugu sa tužiteljem te da lije isti potpisao predmetne zahtjeve i izjave kao i obavijest ili ne.

8. Iz provedenih dokaza, a to naročito iskaza samog tuženika sud je utvrdio da je tuženik u spornom razdoblju dozvolio svom nećaku DB korištenje njegovog telefonskog broja kojeg je imao ugovoreno sa tužiteljem, a radi se o broju 042631600 i to na zahtjev samog nećaka, a kako bi ga ovaj mogao koristiti za određene usluge tužitelja, što je u ovom slučaju usluga Homebox. Nadalje da je tužitelj bio upoznat sa troškovima nastalima radi korištenja navedene usluge jer je i prije pokretanja ovog postupka bio u kontaktu sa tužiteljem kako bi se razriješila predmetna situacija time da se ta usluga koristila u trajanju od nekih 6 mjeseci tj., a kada se njegov nećak po njegovoj tvrdnji odselio iz [adresa]. Također je naveo i da ga je nećak tražio određenu dokumentaciju poput osobne iskaznice, njegovog OIB [osobni identifikacijski broj]a pa i potpisa radi urednog zatvaranja navedene usluge. Međutim tuženik cijelo vrijeme ističe da on nije sa tužiteljem ugovorio predmetnu uslugu, a niti ju je koristio. Napomenuo je i da je dugogodišnji korisnik usluga koje je za vrijeme korištenja uredno podmirivao. Međutim sud je uvidom u izvornike zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa također i izjave o potpisanom pretplatničkom odnosu i obavijesti potrošaču sa listova 77 -78 spisa utvrdio da se na navedenim dokumentima nalazi potpis koji je gotovo istovjetan sa potpisom tuženika kakav se nalazi na punomoći dostavljenoj uz njegov prigovor u ovom predmetu time da je potpis na navedenoj dokumentaciji pisan tamno plavom kemijskom olovkom i svakako se ustvari ne radi o tzv. skenu njegovog potpisa. Uostalom navedeno proizlazi i iz rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka od 2. siječnja 2019. (listovi 65-70 spisa), a koje rješenje je doneseno po zahtjevu ovdje tuženika s tim da iz predmetnog rješenja proizlazi da je tuženik vodio i postupak kod Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, a to nakon što mu je odbijena pritužba kao potrošača na izdane račune u kojoj pritužbi ističe također da navedenu uslugu tužitelja nije niti ugovorio niti zatražio, a niti potpisao bilo kakvu dokumentaciju u vezi sa zasnivanjem i ugovaranjem predmetne usluge. Također je u prednjem isticao da postoji mogućnost krivotvorenja njegovog potpisa i to ispisom digitalnog potpisa o spomenutim dokumentima. Iz rješenja Agencije za zaštitu podataka od 2. siječnja 2019. (list 66 spisa) je vidljivo da je Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) rješenjem od 2. listopada 2017. prekinula rješavanje spora između ovdje stranaka, a to radi rješavanja prethodnog pitanja tj. utvrđivanja stvarnog potpisnika ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa.

9. U ovom predmetu su stranke predlagale i provedbu dokaza grafološkim vještačenjem, ali su od provedbe tog dokaza odustali na ročištu dana 20. studenog 2025. kada su ustvari predložili da se na navedenom ročištu zaključi glavna rasprava uz provedbu dokaza uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu. To nakon što je u spis dostavljen izvornik dokumentacije koji se odnosi na zasnivanje spornog pretplatničkog odnosa, a koja se nalazi u spisu na listovima 77-80 i gdje se potpis korisnika usluge nalazi potpisan tamno plavom kemijskom olovkom, a što svakako ne predstavlja nikakav digitalni odnosno skenirani potpis pretplatnika odnosno korisnika usluge. Obzirom na navedeno sud je utvrdio da je tuženik ipak u obvezi nadoknaditi trošak pružanja usluga tužitelju. To prvenstveno iz razloga što je tuženik u svom iskazu jasno naveo da je dozvolio korištenje svog pretplatničkog broja svom nećaku, a što znači da je svakako znao i morao znati da u tom slučaju kao vlasnik broja bi eventualno mogao odgovarati i za korištenje usluge i podmirivanje odgovarajućih računa. Dapače mišljenje je suda da je ustvari i pristao na takvu svoju odgovornost. To tim više što je nedvojbeno da je usluga zaključena sa njim kao sa pretplatnikom, a to obzirom na njegov pretplatnički broj. Sud smatra također da su svi računi dostavljeni upravo na njegovu adresu te ih je tuženik i morao primiti odnosno preuzeti i na taj način saznati za korištenje te usluge i to praktično prilikom dostave prvog računa za tu uslugu. Prema dostavljenim podacima od strane tužitelja, a koji su dostavljeni i uz odgovor na prigovor i uz podnesak tužitelja od 8. rujna 2025. sud je nedvojbeno utvrdio da je doista tuženik taj koji je u obvezi podmiriti račune za pružanu uslugu tužitelju bez obzira na svoj dogovor sa nećakom, a od kojeg bi eventualno mogao potraživati povrat plaćenih sredstava za tu uslugu. To tim više što tuženik ipak nije tijekom ovog postupka ni na koji način dokazao da on osobno nije potpisao predmetni zahtjev, izjavu i primitak obavijesti već je isključivo tvrdio da se radi o prekopiranom potpisu koji je već imao deponiran kod tužitelja kao njegov dugogodišnji korisnik jer iz izvornika te dokumentacije je vidljivo da se ne radi niti o kopiranom niti o skeniranom potpisu već o potpisu koji je izravno stavljen na navedenu dokumentaciju. Tuženik je svjesno dozvolio korištenje svog telefonskog broja svom nećaku i svakako je mogao i morao pretpostaviti da bi mu se moglo dogoditi da se upravo njemu kao vlasniku broja ispostave računi za ispostavljene usluge, a što se konačno i dogodilo. Stoga su i smatra da je upravo i tuženik u obvezi podmiriti utuženu tražbinu tužitelju.

10. Samo potraživanje tužitelja pak se odnosi na trošak usluga tužitelja isporučenih u razdoblju od listopada 2016. do zaključno ožujka 2017., a kojem iznosu je pribrojen i trošak naknade štete u iznosu od tadašnjih 1.068,47 kn (141,81 eur), a koji trošak je tužitelj obračunao sukladno čl. 14. Općih uvjeta poslovanja, a koje Opće uvjete je svakako mogao i morao vidjeti na mrežnim stranicama tužitelja te se praktično u zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa i obvezao upravo na takvo upoznavanje općih uvjeta poslovanja. Navedena naknada koju tužitelj traži u ovom predmetu je naknada štete na koju tužitelj ima pravo u slučaju prijevremenog raskida ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, a ovaj ugovor je zaključen na 24 mjeseca, i to umjesto preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja jer je ugovor ipak raskinut prije isteka ugovornog razdoblja dakle prijevremeno i koji iznos ukupnih preostalih mjesečnih naknada bi bio veći od utažene naknade štete koja se odnosi samo na visinu popusta i usluga te je svakako manja u odnosu na zbroj preostalih mjesečnih naknada do kraja ugovorenog razdoblja, a kako to proizlazi iz podataka sa lista 34 spisa. Naime kao što je već rečeno ugovor je zaključen u rujnu 2016., a raskinut u srpnju 2017. s tim da je posljednja usluga izvršena prema podacima sa lista 23 spisa u ožujka 2017. Sud je inače iz provedenih dokaza, a to naročito uvidom u dokumentaciju utvrdio da je tužitelj prilikom osnivanja pretplatničkog odnosa u vezi kojeg se i vodi ovaj postupak i koji je inače zaključen na daljinu postupio u cijelosti po odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/2014, 110/2015 i 14/2019-dalje ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka ovog obveznog odnosa te je osobi sa kojom je zaključen navedeni odnos dostavljena na potpis materijalna dokumentacija u papirnatom obliku dakle na krajnom mediju te je i korisnik bio upozoren o mogućnostima raskida u probnom razdoblju od zaključenja ugovora odnosno primitka opreme preko koje će se usluga primati. Kako dakle tuženik nije dokazao, a to unatoč pokrenutim postupcima kod HAKOM-a i Agencije za zaštitu osobnih podataka da nije on osoba koja je potpisala zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, a sa druge strane je ipak u iskazu kod suda naveo da je dozvolio i omogućio korištenje svog pretplatničkog broja trećoj osobi sa kojom je u bližem rodu to je sud utvrdio da je doista tuženik i u obvezi nadoknaditi potraživanje tužitelju kako je to utuženo u ovom predmetu. Tu moramo reći da sud nije prihvatio iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi da on nije imao nikakvog saznanja o korištenju predmetne usluge tužitelja, a to tim više što iz dostavljene dokumentacije, koju tuženik nje osporio, jasno proizlazi da je sva ta dokumentacija dostavljena upravo na adresu prebivališta tuženika. Činjenica jest da su stranke predložile i provedbu dokaza grafološkim vještačenjem, ali kao što je već rečeno na ročištu od 20. studenog 2025. odustali su od provedbe tog dokaza jer su predložili na tom ročištu da se samo provede dokaz uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, a to nakon što je na tom ročištu proveden dokaz saslušanjem tuženika. Doduše tuženik je predlagao i pribavu zvučne snimke ugovaranja sporne narudžbe, ali iz dopisa tužitelja od 8. rujna 2025. je vidljivo da takva snimka ne postoji. Sud smatra istinitim taj navod, a obzirom na provedene postupke kod HAKOM-a i Agencije za zaštitu osobnih podataka. To naročito jer iz rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka proizlazi da su i jedno i drugo tijelo izvršili uvid u svu dostupnu dokumentaciju kako bi riješili prigovor potrošača tj. tuženika.

11. Obzirom na prednje sud je dakle presudio kako je naznačeno u izreci ove presude pod toč. I/, a to temeljem odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP-a.

12. Što se tiče odluke o troškovima, ista se temelji na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a s tim da je sud tužitelju priznao i dosudio trošak priznat od strane javnog bilježnika, a koji se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu, materijalnih troškova tužitelja, javnobilježničkog trošak i paušalnih troškova javnog bilježnika u ukupnom iznosu od tadašnjih 1.212,50 kn odnosno 160,93 eura, a tome je pridodan i trošak sastava podneska tužitelja kojim je odgovorio na prigovor tuženika u iznosu od 150,00 eur prema tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje OT), zatim trošak sastava dvaju podnesaka prema tbr. 8. toč. 3. OT svaki puta u iznosu od 75,00 eur, trošak zastupanja na dva ročišta kod suda svaki puta u iznosu od 150,00 eur prema tbr. 9. toč. 1. OT, PDV na navedene iznose u ukupnom iznosu od 150,00 eur prema tbr. 46. OT, i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura, odnosno sveukupno 937,47 eura. Priznati trošak je bio potreban po mišljenju suda prema odredbi iz čl. 155 ZPP-a, a isti je i usklađen s važećom OT time da je na dosuđeni trošak sud dosudio i zateznu kamatnu prema odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a od dana donošenja ove sudske odluke.

U Varaždinu 17. prosinca 2025.

Sutkinja

Lidija Krašek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka odnosno putem e-komunikacije. Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e -oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte, odnosno putem e-komunikacije. Presuda u sporu male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP - a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1/ Odvjetničko društvo Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18 (za tužitelja)

2/ Odvjetničko društvo Slunjski i Rudnički, Varaždin (za tuženika)