REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-351/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E LJ U O D R I C A N J A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Albini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice LJD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanoj po punomoćniku Milku Križanoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete- ispravka informacije, 17. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja LJ koji glasi:
" I. Nalaže se Tuženici da objavi ispravak bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi, a koji glasi:
„IMPERIJAL JUČER DANAS SUTRA J.D.O.O. ističe da su netočne informacije objavljene o LJ dana 23. prosinca 2024. na internetskom portalu https://www.imperijal.net/, link: https://www.imperijal.net/1/19/imperijalove-poznate- face/6520/sin-ministra-fuchsa-ekspresno--u-samo-53-dana-izborio--presudu-u-svoju- korist-trazio-uklanjanje-clanka-o-optuznici-za-djecju-pornografiju.html, pod naslovom „PRAVDA SVIMA A NE SAMO NJIMA Sin ministra LJ ekspresno, u samo 53 dana, izborio presudu u svoju korist, tražio uklanjanje članka o optužnici za dječju pornografiju.“.“
II Nalaže se Tuženici prestanak emitiranja i uklanjanje cijelog spornog Članka pod naslovom „PRAVDA SVIMA A NE SAMO NJIMA Sin ministra LJ ekspresno, u samo 53 dana, izborio presudu u svoju korist, tražio uklanjanje članka o optužnici za
dječju
pornografiju“,
objavljenog
na
adresi https://www.imperijal.net/1/19/imperijalove-poznate-face/6520/sin-ministra-fuchsa- ekspresno--u-samo-53-dana-izborio--presudu-u-svoju-korist-trazio-uklanjanje-clanka- o-optuznici-za-djecju-pornografiju.html, s internet portala https://www.imperijal.net/ te da ga odmah ukloni s interneta.
III Nalaže se Tuženici da Tužitelju naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, po stopi koja se određuje svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.“
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženica glavna urednica nakladnika Imperijal jučer danas sutra j.d.o.o. sa sjedištem na adresi [adresa] ([adresa]) [adresa], OIB: 17271262971, upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem MBS: [matični broj subjekta]. Dana 23. prosinca 2024. godine u elektroničkoj publikaciji, Internet portalu Nakladnika https://www.imperijal.net/, objavljen je članak pod naslovom: „PRAVDA SVIMA A NE SAMO NJIMA Sin ministra LJ ekspresno, u samo 53 dana, izborio presudu u svoju korist, tražio uklanjanje članka o optužnici za dječju pornografiju“ na adresi https://www.imperijal.net/1/19/imperijalove-poznate- face/6520/sin-ministra-fuchsa-ekspresno--u-samo-53-dana-izborio--presudu-u-svoju- korist-trazio-uklanjanje-clanka-o-optuznici-za-djecju-pornografiju.html. Tužitelj je, sukladno čl. 40. Zakona o medijima (NN 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022). nakladniku i tuženici dostavio zahtjev za ispravak objavljene informacije. Tuženica, kao glavna urednica, nije objavila ispravak informacije sukladno Zakonu o medijima i time nanosi tešku povredu časti i ugleda Tužitelja te njegove obitelji, izravno postupa suprotno Ustavu Republike Hrvatske, Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, Zakonu o medijima i Kodeksu časti hrvatskih novinara. Nije ispunjen niti jedan uvjet za neobjavljivanje ispravka informacija, predviđen Zakonom o medijima. Isti zakon jasno određuje što Zahtjev za ispravak treba sadržavati, na koji se način, u kojem roku te kojoj se osobi podnosi. Tužitelj je Zahtjev za ispravak obrazložio, potpisao, naveo sve potrebne podatke o podnositelju, dakle sastavio Zahtjev za ispravak na način sukladan Zakonu o medijima, podnio ga u roku i to ovlaštenoj osobi, slijedom čega valja naložiti tuženici da objavi ispravak informacija na način određen Zahtjevom za ispravak. Shodno navedenom, ne postoji temelj za neobjavljivanje ispravka informacija, s obzirom na to da je tužitelj, u sastavljanju i podnošenju Zahtjeva za ispravak, zadovoljio sve odredbe ZM-a. Tužitelj je u više navrata zahtijevao od tuženice i nakladnika da objave ispravak informacije, koja ne odgovara istini, kako bi se otklonile netočne informacije, sukladno čl. 40. st. 1. ZM-a. Tužitelj je tuženici podnio Zahtjev za ispravak preporučenom pošiljkom, a koju tuženica i nakladnik nisu preuzeli, zatim joj se obratio i dostavio Zahtjev za ispravak elektroničkom poštom. Naposljetku je tužitelj bio prisiljen dostaviti Zahtjev za ispravak javnobilježničkom dostavom. Tužitelj je na sve moguće načine, koje mu dopušta zakon, pokušao dostaviti Zahtjev za ispravak Tuženici, koja je već o njemu bila obaviještena i s njim upoznata jer joj je bio dostavljen elektronički. S obzirom na to da je cilj dostave Zahtjeva za ispravak informacije glavnom uredniku upravo taj da ga glavni urednik uzme u razmatranje te da se upozna sa Zahtjevom kako bi mogao ispraviti netočno iznesene informacije, procesna pretpostavka za podnošenje ove tužbe je ispunjena. U protivnom bi kruto formaliziranje dovelo do povrede tužiteljevog prava na pristup sudu, odnosno prava nepravično suđenje. Shodno navedenom, tužitelj je ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe. Objavljenim Člankom iznesene su netočne informacije kojima su povrijeđeni tužiteljeva čast i ugled. Članak u pitanju, između ostalog, navodi sljedeće: „No, konačno je nestala sporost hrvatskog pravosuđa ako sudimo po ekspresnom iskustvu suđenju koje je imao čast doživjeti zagrebački milijunaš i sin ministra KJ - LJ. (…) Tu se odjednom radi o najekspresnijem suđenju 'od stoljeća sedmog', odnosno otkako su L stigli na ovu stranu Jadranu. Konkretno, LJ podnio je tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu zbog objave članka na portalu imperijal.net iz kojeg se vidi kako je policija bila podnijela kaznenu prijavu protiv sina ministra KJ zbog sumnji na dječju pornografiju. Članak je inače počivao na službenom dokumentu - optužnici Općinskog kaznenog suda u Zagrebu iz koje se vidjelo kako je prvotno on bio prvookrivljeni ali da je taj predmet doživio neku drugu procesnu sudbinu te da se sudi dvojici drugih sudionika WhatsApp grupe naziva 'Forberovi dečki' a kojoj je i sam pripadao.“ Tvrdnje iznesene u Članku netočne su, a što dokazuje i odgovor Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, od 11. rujna 2024. godine, koji glasi: „(…) kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu ne vodi se kazneni postupak protiv LJ, radi kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanjem djece za pornografiju, niti je zaprimljena optužnica Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu radi istog kaznenog djela.“ Tuženica objavom netočnih informacija ponovno maliciozno dovodi tužitelja u vezu s kaznenim djelima spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanjem djece za pornografiju, a što nedvojbeno predstavlja teško difamirajuća i stigmatizirajuća kaznena djela. Stoga se radi o teškoj povredi prava tužitelja na dostojanstvo, ugled i čast te prava na privatnost osobnog i obiteljskog života. Navedene netočne tvrdnje stvaraju pogrešnu percepciju o tužitelju te bacaju stigmu na njegovu obitelj. U društvenim krugovima dolazi do animoziteta prema tužitelju što utječe na njegova poznanstva i poslovne prilike. Nadalje, netočne tvrdnje Članka pogađaju i tužiteljevu suprugu i djecu kojima se teško nositi s osudama okoline, a sve zbog objavljenih netočnosti te na taj način vrijeđaju tužiteljeve slobode zajamčene člankom 35. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) valja naglasiti da pravo na čast, ugled i dostojanstvo predstavlja temeljno ljudsko pravo koje nikada i nigdje nije ograničeno bilo kakvim medijskim pravima. S druge strane medijska prava su uvijek ograničena pravom na zaštitu časti i ugleda, kako to izričito proizlazi iz članak 3. stavak 3. ZM-a, ali i iz članka 10. stavak 2. Europske konvencije o ljudskim pravima, što navodi i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 586/2013 od 27. ožujka 2013. godine. S obzirom na sve navedeno, predlaže se Naslovu da donese presudu:
I/ Nalaže se Tuženici da objavi ispravak bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi, a koji glasi:
„IMPERIJAL JUČER DANAS SUTRA J.D.O.O. ističe da su netočne informacije objavljene o LJ dana 23. prosinca 2024. na internetskom portalu https://www.imperijal.net/, link: https://www.imperijal.net/1/19/imperijalove-poznate- face/6520/sin-ministra-fuchsa-ekspresno--u- u samo 53 dana, izborio presudu u svoju korist, tražio uklanjanje članka o optužnici za dječju pornografiju.“.“
II/ Nalaže se Tuženici prestanak emitiranja i uklanjanje cijelog spornog Članka pod naslovom „PRAVDA SVIMA A NE SAMO NJIMA Sin ministra LJ ekspresno, u samo 53 dana, izborio presudu u svoju korist, tražio uklanjanje članka o optužnici za
dječju
pornografiju“,
objavljenog
na
adresi
https://www.imperijal.net/1/19/imperijalove-poznate-face/6520/sin-ministra-fuchsa- ekspresno--u-samo-53-dana-izborio--presudu-u-svoju-korist-trazio-uklanjanje-clanka- o-optuznici-za-djecju-pornografiju.html, s internet portala https://www.imperijal.net/ te da ga odmah ukloni s interneta.
III/ Nalaže se Tuženici da Tužitelju naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, po stopi koja se određuje svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.“
2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da tuženica osporava tužbeni zahtjev te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Prvenstveno, ukazuje se sudu kako je ovo zasad peti parnični postupak koji vezano uz istu tematiku tužitelj pokreće protiv tužene, odnosno protiv nakladnika portala Imperijal.net. Radi se o postupcima koji se pred Naslovnim sudom vode pod poslovnim brojevima Pn- 1983/24, Pn-1984/24, Pn- 2515/24 i Pn-2516/24. Svi predmeti, pa tako i ovaj, vezani su uz nepobitnu činjenicu da je portal Imperijal.net putem oglasne ploče suda, a koja je dostupna svima, došao do saznanja da je protiv dvoje hrvatskih državljana podignuta optužnica radi kaznenog djela povezanog sa distribucijom dječje pornografije, a u obrazloženju optužnice izrijekom se spominje ime tužitelja kao osobe protiv koje je policija bila podnijela kaznenu prijavu. Tužitelj, koji očito uskraćuje tuženoj kao glavnoj urednici pravo da objavi nepravomoćnu presudu koja je donijeta njemu u korist, očito se ne može pomiriti sa nepobitnom činjenicom da se njegovo ime spominje upravo u kontekstu u kojem se spominje. Tužitelj u tužbi navodi da su tvrdnje iznesene u članku, a koje citira na stranici 4 svoje tužbe, netočne. Prva rečenica predstavlja vrijednosni sud o duljini trajanja sudskog postupka pokrenutog po tužitelju. Tužitelj nesporno ne obrazlaže u kakvoj je korelaciji predmetna rečenica sa dokumentom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu u kojem se navodi da se protiv tužitelja ne vodi kazneni postupak. Druga rečenica također predstavlja vrijednosni sud o duljini trajanja sudskog postupka pokrenutog po tužitelju. Tužitelj nesporno ne obrazlaže u kakvoj je korelaciji predmetna rečenica sa dokumentom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu u kojem se navodi da se protiv tužitelja ne vodi kazneni postupak. U trećoj rečenici se vrlo jasno navodi kako je policija bila podnijela kaznenu prijavu. Taj navod je istinit i proizlazi iz optužnice koja je bila glavni izvor informacija za pisanje članka. U četvrtoj rečenici se vrlo jasno navodi ako je tužitelj prvotno bio prvookrivljeni, a da je taj predmet doživio drugu procesnu sudbinu. Nigdje u članku, kao niti u prethodnim člancima, ne navodi se da se protiv tužitelja vodi kazneni postupak, već se vjerno prenosi tekst optužnice, sa kojom optužnicom tužitelj očito ima neki problem obzirom stalno podnosi tužbe radi iste, ali ne protiv skriptora optužnice ili suda koji ju je objavio, već samo i isključivo protiv tužene i nakladnika portala Imperijal.net. Takve radnje tužitelja usmjerene su samo i jedino na pokušaj cenzuriranja beskrajnim utuživanjem, a radi očitog nezadovoljstva što se medijski prenosi sadržaj optužnice. Obzirom na broj sudskih postupaka koji je tužitelj pokrenuo, činjenicu da je isti svjesno podnio identične tužbene zahtjeve te imajući u vidu da je tužitelj osoba koja je dio obitelji sa vrlo jakim političkim zaleđem što je općepoznata činjenica, ukazuje se kako su sve navedeno indikatori da se radi o očito neosnovanom i zlonamjernom sudskom postupku kojem je isključivi cilj zastrašivanje i uznemiravanje suprotne strane, i to kako tužene tako i nakladnika portala kao i ostvarenja odvraćajućeg učinka na bilo koju osobu koja bi se usudila objaviti podatke od javnog interesa koji se tiču tužitelja, a što je sve definicija tzv SLAPP tužbe. Ovakvo utuživanje od strane tužitelja dovodi do pravne neizvjesnosti za tužene strane zbog mogućeg donošenja različitih sudskih odluka povodom podnesene tužbe. Kako bi se u cijelosti razjasnili svi razlozi neosnovanosti tužbenog zahtjeva, navodi se da je tužitelj u tužbi naveo da je na portalu www.imperijal.net dana 23. prosinca 2024. objavljen je tekst sljedećeg Naslova: „PRAVDA SVIMA A NE SAMO NJIMA Sin ministra K ekspresno, u samo 53 dana, izborio presudu u svoju korist, tražio uklanjanje članka o optužnici za dječju pornografiju“ Tužitelj u točki IV tužbe navodi na koje je načine uputio zahtjev za ispravak objavljene informacije sukladno čl. 40 Zakona o medijima. Tužena nikada nije zaprimila predmetni zahtjev. Dostavlja se dokaz da je privremeno pohrana na e- mail poslužitelju nakladnika bila puna, tako da se ne radi ni o kakvoj opstrukciji, već o činjenici da nikakav zahtjev tužitelja nije zaprimljen putem redakcijskog emaila. Na stranici 3 optužnice navodi se kako slijedi: Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zaprimilo je 11. listopada 2022. Posebno izvješće Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta pod poslovnim brojem: K-264/2022 od 7. listopada 2022., kao dopunu kaznene prijave protiv I.okrivljenog LJ, II. okrivljenog… prema maloljetnom … zbog kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 2 Kaznenog zakona/11. Ovo državno odvjetništvo zaprimilo je 7. prosinca 2022. posebno izvješće Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta, poslovni broj K-264/22 od 5. prosinca 2022. kao dopunu kaznene prijave protiv III. okrivljenog. … zbog kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163 stavka 2. kaznenog zakona/11. U odnosu na maloljetnog … ovo državno odvjetništvo je razdvojilo kazneni postupak i podnijelo Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, Odjelu za mladež prijedlog za izricanje maloljetničke sankcije zbog naprijed opisanog kaznenog djela, dok je u odnosu na I. okrivljenog … sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu donijelo rješenje broj Kir-ž-49/2023 od od 5. prosinca 2023. kojim se ukida rješenje ovog državnog odvjetništva, poslovni broj Kis-DO-45/2023 od 14. Veljače 2023. zbog kaznenog djela iz članka 163. stavka 2. Kaznenog zakona/11. Dakle, iz citirane optužnice jasno je da su svi navodi koje tužitelj u tužbi označava kao sporne u potpunosti utemeljeni u tekstu optužnice. Tužitelj u tužbi navodi dva pasusa članka pritom ne označavajući što je točno u predmetnom članku netočno, već se poziva dopis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 11.9.2024., u kojem se navodi da se protiv tužitelja ne vodi kazneni postupak niti je zaprimljena optužnica. Ukazuje se kako nigdje u tužitelju spornom članku ne stoji tvrdnja da se protiv njega vodi kazneni postupak, niti da je podignuta optužnica, već je u članku vjerno prenesen sadržaj optužnice koja je gore citirana. Tužitelj niti jednim dokazom nije osporio da se u gore citiranoj optužnici ne spominju navodi citirani u članku, upravo iz razloga jer se u članku ne tvrdi da bi se protiv vodio kazneni postupak već se spominju upravo iste riječi kao u optužnici, pa je nejasno na koji bi uopće način tuženik trebao i morao provjeravati sadržaj dokumenta izdanog od sudbene vlasti Republike Hrvatske, a koji dokument je osnov za vođenje određenog kaznenog postupka. Dakle, tužitelja se u javno dostupnom dokumentu optužnice, u dijelu obrazloženja, naziva I okrivljenim te se navodi da je protiv njega bila podnesena kaznena prijava PU zagrebačke. Tužitelj neistinito konstruira da je u članku navedeno kako je protiv tužitelja podignuta optužnica – navedena tvrdnja nije dio članka koji osporava tužitelj. Nesporno jest da članak sadrži samo i jedino one navode dostupne u optužnici, a to je da se tužitelja označava kao I-okrivljenika u nekom predmetu, a koja tvrdnja je istinita. Zakon o kaznenom postupku u članku 202 stavku 2 točki 2 definira okrivljenika kao osobu protiv koje je doneseno rješenje o provođenju istrage ili osoba koja je obaviještena na temelju članka 213 stavka 2 ovog Zakona, osoba protiv koje je podnesena privatna tužba i osoba protiv koje je presudom izdan kazneni nalog. Dakle, nejasno je kako i zašto bi tuženik „stvarao pogrešnu percepciju“ o tužitelju, obzirom se članak bazira na podacima pribavljenima iz javno dostupne gore citirane optužnice. Tužitelj u tužbi navodi da su mu povrijeđena prava iz Opće deklaracije o ljudskim pravima, implicirajući da bi tužena se samovoljno miješala u njegov privatni život, obitelj… Tužena nije povrijedila nikakva prava tužitelja, obzirom je tužena glavna urednica koja je objavila sadržaj nepravomoćne presude u korist tužitelja, a koja je donesena jer je tužena, također u svojstvu glavne urednice medija, objavila službeni dokument službenog tijela Republike Hrvatske, odnosno Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, a ne postoji niti jedan propis koji bi tuženoj isto zabranjivao. Niti jedan podatak u članku nije objavljen zadiranjem u privatni život tužitelja niti povredom njegovih prava. Ukazuje se da je portal imperijal.net i ranije objavljivao identične dokumente o tužitelju, protiv kojeg se vodi postupak radi kaznenog djela prijevare pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, dakle portal je već izvještavao o činjenici da ponašanje tužitelja nije uvijek u skladu sa zakonom, a obzirom se protiv tužitelja vodi postupak u kojem je optužen za počinjenje kaznenog djela prijevare, a isti je osoba za koju tuženik sumnja da koristeći društvenu poziciju i ugled koju generira činjenica da je ministrov sin već dulji niz godina i posluje na rubu zakona, što se očituje u tome da kroz tvrtke generira velike dugove koje rješava kroz stečajne postupke čime ostvaruje veliku imovinsku korist, koja je vidljiva iz imovinske kartice njegove supruge, u ovom predmetu predložene svjedokinje KJD, a koja imovinska kartica je javno dostupna stranicama sukobinteresa.hr. Tužena smatra kako nesporno postoji interes javnosti za objavom predmetnog članka, kao i onih koji su mu prethodili, a obzirom su javne osobe su one koje obnašaju javne funkcije ili su u središtu javnog interesa zbog svojih aktivnosti ili položaja. Sin ministra može biti smatran javnom osobom ako je zbog svog ponašanja ili aktivnosti u središtu javnog interesa, a obzirom je isti poduzetnik protiv kojeg se vodi kazneni postupak radi kaznenog djela prijevare. Tužena se poziva na članak 21 stavak 4 Zakona o medijima koji glasi Nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena: – vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom. Državno odvjetništvo je neovisno tijelo Republike Hrvatske koje djeluje unutar svojih zakonom predviđenih ovlasti, pa je nejasno na koji način bi tužena bila ovlaštena provjeravati istinitost navoda sadržanih u dokumentu državnog odvjetništva, koji navodi su na portalu vjerno preneseni. Tužena kao glavna urednica u tužitelju spornom članku nije objavila informaciju da se protiv njega vodi kazneni postupak, koju informaciju onda tužitelj mogao pobijati potvrdom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu na koju se isti poziva, već da je u optužnici koja je javnoobjavljena na oglasnoj ploči i bila dostupna svima bilo navedeno kako se tužitelj prvotno nalazio u procesnoj ulozi okrivljenika. U ovom postupku bitno je naglasiti da je tužitelj sin ministra znanosti, obrazovanja i mladih, a supruga tužitelja je svakako obvezna postupati po Zakonu o sprječavanju sukoba interesa radi funkcije koju obavlja. Samim tim razvidan je interes javnosti za relevantne činjenice vezane uz poslovni život i privatni život tužitelja, a tuženik je došao do javno dostupnih saznanja o tužitelju koje uključuje kaznene prijave, postupanje državnog odvjetništva i sudova, te je tuženik postupao sukladno pravilima struke a obzirom je interes javnosti saznati uvid u sve pretpostavke vezane za temu tužitelju spornog članka, a posebno je li tijekom postupanja nadležnih tijela bilo privilegiranja tužitelja kao sina državnog dužnosnika, člana Vlade, ministra, i supruga ravnateljice Stomatološke poliklinike Grada Zagreba koja je obveznica po Zakonu o sprečavanju sukoba interesa. Uklanjanje tužitelju spornog članka bilo bi protivno zakonu, dobrim običajima ali i Ustavu Republike Hrvatske koji zabranjuje cenzuru i propisuje da novinari imaju pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. U objavljenim člancima navedeni su podaci koje posjeduju tijela javne vlasti. Tema članka je profesionalno i objektivno obrađena, te je postupanje tuženika bilo u dobroj vjeri, usmjereno na prenošenje informacija iz gore citirane optužnice koja je vjerodostojni izvor informacija, niti su navodi članka koje citira tužitelj takve prirode da su podobni narušiti dostojanstvo, ugled i čast osobe. Nesporno je da se sloboda izražavanja misli ne odnosi samo na izražavanje i objavljivanje podataka i ideja koje imaju pozitivan stav kako to očekuje tužitelj, već i na objavljivanje informacija koje bi mogle imati negativan odjek u javnosti, a potječu iz vjerodostojnog izvora. Tužitelj ovom tužbom pokušava tuženiku uskratiti slobodu novinarske analize službenih dokumenata DORH-a, koja se temelji na konkretnom činjeničnom supstratu, a što predstavlja nedopustiv napad na slobodu izražavanja. Tuženik smatra i ovu tužbu čistim pokušajem da sve pokrenute sudske postupke instrumentalizira kako bi naveo sud, lažnim prikazom, na izdavanje isprave neistinita sadržaja a što bi u naravi bila presuda koja ne odgovara činjenicama niti dokazima koji su objavljeni u utuženom članku, a koji su nesporno legalno pribavljeni od tijela javne vlasti RH te kao takvi predstavljenim javnosti u članku koji utužuje kao i prethodnim člancima. Mišljenje je tuženika kako meritum ovog predmeta, kao svih gore citiranih predmeta pokrenutih kako protiv tuženika, tako i protiv nakladnika je na zakonu neutemeljeni pokušaj tužitelja da prisili iste na cenzuru s jedne strane, a potom na postupanje protivno njihovim činjenicama i interesima - dakle da objavljenu istinu o tužitelju proglasi lažima. Tuženik je mišljenja kako je tužitelj osoba koja ima interes zataškati radnje u kojima je sudjelovao a koje su predmetom optužnice na kojoj je utemeljen tekst, jer te iste radnje mogu naškoditi njegovom dobrom glasu s obzirom na poslovne planove u inozemstvu. No, tužitelj pritom ignorira činjenicu da u utuženom članku nema neistinitog navoda o njemu već se isključivo radi o činjenicama i dokazima nastalim na temelju službenih postupanja službenih tijela RH. Sve pokrenute gore citirane postupke tužena može shvatiti jedino kao pritiske koje tužitelj kontinuirano provodi protiv tužene i nakladnika, a u koje involvira i Općinski građanski sud u Zagrebu kroz 4 postupka, za objavu članka nastalog na temelju službenog dokumenta, te pokušava tuženika zastrašiti i navesti na nezakonito postupanje protivno njegovim interesima, navesti ga da dezinformira javnost kako je objavio neistinit sadržaj, a što ne odgovara činjenicama. Samim time, tuženik smatra kako radnje tužitelja imaju obilježja kaznenog djela u pokušaju jer pokušava prisiliti tuženika da postupa protivno svojim interesima i interesima javnosti da sazna istinitu i točnu informaciju, da cenzurira sadržaj, ali i da provede ekonomsko iscrpljivanje kako tužene, tako i nakladnika potala. Tuženik smatra kako tužitelj zlorabi činjenicu da je ministrov sin, da njegov otac kao ministar te osoba koja dugi niz godina obnaša visoke ministarske te druge funkcije u RH, uživa samim tim privilegirani status jer javnost kao i javni namještenici nemaju uvid u to da je ministrov sin osoba koja je dolazila u sukob sa zakonom, a koje generiranjem SLAPP tužbi protiv medija, poput 4 tužbe protiv istog nakladnika - tuženika, samo za jednu meritornu objavu, skriva od javnosti. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.
3. Zajedničkim podneskom stranaka od 27. studenoga 2025. tužitelj je obavijestio sud da su tužitelj i tuženica sklopili nagodbu kojim su mirnim putem riješili svoje međusobne odnose te se tim podneskom tužitelj odrekao tužbe i tužbenog zahtjeva i predložio donijeti presudu na temelju odricanja.
4. Imajući u vidu sadržaj zajedničkog podneska stranaka te da se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva sud je bez daljnjeg raspravljanja na temelju odredbe čl. 331.a. st 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja (presuda na temelju odricanja).
U Zagrebu, 17. prosinca 2025.
Sutkinja:
Ingrid Šegon
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda, a o njoj odlučuje županijski sud.
Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja uz rješenje za pristojbu na presudu 48,23 eura
2. Punomoćniku tuženice
