REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
P-41/2021-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu toga suda Mati Kukavici kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AO (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupan po punomoćniku Borisu Rebiću, odvjetniku iz Imotskog, protiv tuženika Grada Imotskog (OIB 18919978758), Imotski, Ante Starčevića 23, zastupan po punomoćniku Mirku Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka 17. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja AO koji glasi: "Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 3.318,07 eura (25.000,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (iz ostalih odnosa) počev od 02. srpnja 2021.g. do isplate, kao i u istom roku nadoknaditi mu parnični trošak."
II/ Nalaže se tužitelju AO naknaditi tuženiku Gradu Imotskom trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura u roku od 15 dana.
III/ Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika Grada Imotskog za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je nezakonitim rješenjem gradonačelnika grada [adresa] od 9. srpnja 2018. razriješen s dužnosti ravnatelja Dječjeg vrtića Imotski (nadalje kratko: DV), a da je nakon poništenja tog rješenja (od strane Upravnog suda u Splitu presudom pod poslovnim brojem Uslrs-123/18 od 6. studenoga 2018.) Gradsko vijeće tuženika ponovno donijelo istu odluku koja je također poništena od strane Upravnog suda u Splitu presudom pod poslovnim brojem Uslrs- 179/18 od 25. travnja 2019.
1.1. Pored toga, navodi da je i sam DV putem v.d. ravnateljice njega obavijestio o prestanku radnog odnosa te ga odjavio sa svih radnih evidencija, a da je i ta obavijest pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pr-873/19 od 28. svibnja 2020. poništena.
1.2. U skladu s istaknutim, a kako tvrdi da nije vraćen na posao unatoč odlukama suda kojima se to nalaže, te da mu nije naknađena niti plaća, kao i da mu je nezakonitim i neobjektivnim postupanjem tuženika povrijeđena njegova čast, ugled i dostojanstvo što mu je izazvalo duboku uznemirenost, tjeskobu, nesanicu i duševne boli, smatra da mu je povrijeđeno pravo osobnosti te da mu je u tom smislu prouzročena neimovinska šteta, tužbenim zahtjevom traži da mu tuženik naknadi štetu i to u iznosu od 3.318,07 eura (25.000,00 kn) sa pripadajućom zateznom kamatom uz naknadu troška parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava u cijelosti tužbu i tužbenim zahtjev tužitelja. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije ukazujući da je tužitelj radnik DV-a, kao što je to bio i u spornom razdoblju, a da je tuženik samo donosio odluke koje je morao donijeti po zakonu po prijedlogu Upravnog vijeća DV-a. Nadalje, ističe da sa strane tuženika nije bilo nikakve namjere da se tužitelju nanese bilo kakva šteta pa time ni šikanoznog postupanja. Ističe i prigovor zastare tražbine.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u presliku Odluke o razrješenju ravnatelja Dječjeg vrtića Imotski od 14. studenoga 2018., presliku presude i rješenja Upravnog suda u Splitu pod posl. br. Uslrs- 179/18 od 25. travnja 2019., presliku presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Gžr- 724/2020 od 26. studenoga 2020., presliku rješenja o razrješenju ravnatelja Dječjeg vrtića Imotski od 9. srpnja 2018., presliku presude Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem Uslrs-123/18 od 6. studenoga 2018., presliku presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pr-873/19 od 28. svibnja 2020., presliku Obavijesti o prestanka ugovora o radu od 21. kolovoza 2018., presudu Županjskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Gžr-503/21 od 7. lipnja 2021., presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod proslovim brojem Rev-1131/2021 od 19. rujna 2023., presliku presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pr-2399/20 od 31. ožujka 2021., te presliku kataloga aktivnih zaposlenih kod tuženika u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019., a osim navedenog izveden je dokaz saslušanjem svjedoka NO i FO, te dokaz saslušanjem tužitelja, a izvršen je uvid i u spis tuženika (bez klase/poslovnog broja i dostavljen bez pratećeg dopisa) povodom odluka istog vezano za razrješenje tuženika s dužnosti ravnatelja.
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
5. Između stranaka nije sporno da su od strane tuženika donesene odluke o razrješenju tužitelja kao ravnatelja DV-a koje tužitelj navodi u tužbi, a nisu sporne ni sudske odluke povodom tih odluka, a niti da tužitelj nije u spornom razdoblju (pa ni danas) bio u radnom odnosu s tuženikom, već je bio (i danas je) u radnom odnosu s DV-om.
6. Međutim, između stranaka je sporno ima li u postupanju tuženika bilo kakvih elemenata protupravnosti u vidu šikanoznog postupanja prema tužitelju zbog čeha bi istome bila povrijeđena čast, ugled i dostojanstvo uslijed čega bi isti eventualno pretrpio i neimovinsku štetu, pa da bi tuženik bio u obvezi tužitelju naknaditi tu štetu, a sporna je i pasivna legitimacija tuženika te je li predmetna tražbina zastarjela.
7. Prije svega, u ovom postupku predmet rasprave ne može biti ocjena zakonitosti odluka donesenih od strane tuženika ni DV-a jer su iste bile predmet radnog, odnosno upravnog spora, a predmet rasprave u ovom postupku se može odnositi na to je li u konkretnom slučaju postoji odgovornost tuženika za naknadu štete zbog navodnog šikaniranja tužitelja u kontekstu njegova razrješenja s dužnosti ravnatelja DV- a.
8. Nastavno na navedeno, da bi tužitelj s uspjehom mogao zahtijevati naknadu štete mora dokazati mora u smislu odredbe čl. 1054. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) dokazati postojanje pretpostavki odnosa odgovornosti za štetu (postojanje subjekata odnosa odgovornosti za štetu, štete, štetne radnje, uzročne veze i protupravnosti), pri čemu svaka za sebe od navedenih pretpostavki čini conditio sine qua non, dakle, navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene da bi se zasnovao odnos odgovornosti za štetu.
9. U konkretnom slučaju, neovisno o ostalim navedenim pretpostavkama, nije se ispunila pretpostavka protupravnosti ovdje tuženika.
9.1. Naime, tužitelj ističe da je tuženik donio dvije odluke o razrješenju njega kao ravnatelja, prvu 09. srpnja 2018. po gradonačelniku, a drugu 14. studenog 2018. po Gradskom vijeću tuženika, time da su obje odluke poništene od strane Upravnog suda u Splitu, što i nije sporno između stranaka.
9.2. Međutim, sama činjenica poništenja navedenih akata ne ukazuje na protupravnost tuženika pogotovo ne u kontekstu eventualnog šikanoznog postupanja prema tuženiku.
9.3. U tom smislu, potrebno je razlikovati nezakonitost nekog akta u odnosu na protupravnost kao pretpostavku odnosa odgovornosti za štetu, a da bi se utvrdila i razumjela ta razlika, potrebno je sagledati kontekst donošenja odluka od strane tuženika kao i razloga zbog kojih su poništeni.
9.4. Tako iz odredbe čl. 37. st. 4. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (Narodne novine br. 10/97, 107/07, 94/13, 98/19, 57/22 i 101/23) proizlazi da ravnatelja dječjeg vrtića imenuje i razrješava dužnosti osnivač dječjeg vrtića (u ovom slučaju tuženik, uz općinu Proložac) na prijedlog Upravnog vijeća dječjeg vrtića. Slijedom istaknutog, tuženik kao osnivač mora donijeti odluku o tome hoće li prihvatiti prijedlog Upravnog vijeća za razrješenje ili će takav prijedlog odbiti, a navedena odluka doista spada u diskrecijsko pravo tuženika kao osnivača, pri čemu se, dakako, tuženik pri donošenju te odluke mora držati činjenica i pravnih pravila koji se odnose na konkretan slučaj, bez arbitrarnosti.
9.5. Upravo zbog toga je potrebno ukazati da je iz presude Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem Uslrs-123/18 od 06. studenog 2018. utvrđeno da je rješenje gradonačelnika tuženika o razrješenju tužitelja s dužnosti ravnatelja od 09. srpnja 2018. poništeno i vraćeno na ponovni postupak jer je donijeto po gradonačelniku umjesto po predstavničkom tijelu osnivača, dok je iz presude i rješenja Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem Uslrs-179/18 od 25. travnja 2019. utvrđeno da je rješenje Gradskog vijeća grada Imotskog od 14. studenog 2018. poništeno i predmet vraćen na ponovni postupka prvenstveno iz razloga jer su oba osnivača, ovdje tuženik i općina Proložac, donijele dvije zasebne odluke o razrješenju, umjesto jednu odluku, kako su prema mišljenju tog suda trebale.
9.6. S obzirom na istaknuto u prethodnoj točki obrazloženja, razvidno je da su predmetni akti tuženika o razrješenju tužitelja poništavani zbog proceduralnih, a ne meritornih (suštinskih) razloga, pa se stoga postupanje tužitelja ne može protumačiti kao protupravno i šikanozno prema tuženiku, pa kako nedostaje protupravnost kao jedna od bitnih pretpostavki odnosa odgovornosti za štetu, tužbeni zahtjev tužitelja ne može biti osnovan, a sud nije razmatrao preostale navode stranaka kao niti eventualno postojanje ostalih pretpostavki.
10. U pogledu tvrdnji tužitelja da je šikaniran i iz razloga jer nije vraćan na posao unatoč što je sudskim odlukama to naloženo, kao i da mu nije naknađena plaća, valja reći da to i nije obveza tuženika nego tužiteljeva tadašnjeg i sadašnjeg poslodavca – Dječjeg vrtića Imotski a sve sukladno odredbi čl. 124. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23), pa neovisno o konačnom ishodu tih postupaka, osnovan je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije u ovom dijelu.
11. Unatoč svemu navedenom, a vezano za tvrdnje tužitelja tijekom postupka, ovaj sud je uvidom u priklopljeni spi tuženika (bez klase i poslovnog broja) doista utvrdio da je u spornom razdoblju dužnost predsjednik Upravnog vijeća Dječjeg vrtića imotski (koji sukladno spomenutom zakonu predlaže imenovanje i razrješenje ravnatelja) kao i dužnost predsjednika Gradskog vijeća tuženika (koje donosi odluku o razrješenju/imenovanju) obavljala ista osoba – MO. U pravu je tuženik kada ističe da navedeno nije zabranjeno nijednom pravnom normom, ali ovaj sud ukazuje na pravnu apsurdnost situacije, koja, međutim, ne utječe na protupravnost zbog svih naprijed iznijetih razloga.
12. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedokinje NO jer ista nema nikakvih neposrednih saznanja vezano za predmet spora, dok sud nije posebno cijenio niti iskaz svjedokinje FO ni iskaz tužitelja jer isti u bitnome iskazuju o postupanju upravnog vijeća DV-a, a ovdje je tuženik grad [adresa], kao i o opravdanosti/neopravdanosti donošenja odluke o prijedlogu njegova razrješenja i same odluke o razrješenju, što nije predmet ovog postupka kako je već objašnjeno u točki 7. obrazloženja. Također, sama činjenica da je tužitelj imao ranije razmirice s predsjednikom upravnog vijeća dječjeg vrtića, ujedno i predsjednikom g radskog vijeća tuženika, nije od utjecaja na stav suda o tome da nedostaje protupravnost kao pretpostavka odnosa odgovornosti za štetu budući da su odluke donosila tijela većinom glasova, a ne pojedinac, neovisno o tome što je isti predsjednik.
12.1. U tom smislu, a s obzirom na razloge ove presude, sud je sve bitne činjenice mogao utvrditi uvidom u isprave, pa je na temelju toga i donio presudu.
13. Pored istaknutog, sud je odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedokinje JO jer je taj prijedlog tužitelj istaknuo nakon zaključenja prethodnog postupka u smislu odredbe čl. 299. ZPP-a, a nije bilo razloga da taj dokazni prijedlog isti nije mogao istaknuti prije zaključenja prethodnog postupka, a s tim u vezi je za ukazati da sud iz istog razloga nije uzeo u obzir niti isprave koje su dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka.
14. Slijedom svega navedenog, a zbog nedostatka protupravnosti na strani tuženika, te dijelom zbog promašene pasivne legitimacije, kako je obrazloženo u prethodnim točkama obrazloženja, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci pod točkom I presude.
15. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sukladno odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a, naloženo mu je da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka. Tako je temeljem Tbr. 7.-9. Tarife dosuđeno tuženiku po 200,00 eura za sastav odgovora na tužbu, te za sastav podneska od 13.03.2025., kao i za zastupanje na ročištima od 14.03.2025., 11.09.2025., te 07.11.2025., što ukupno s pripadajućim PDV-om iznosi 1.000,00 eura, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II.
16. Sud tuženiku nije dosudio trošak za sastav podneska od 12.09.2025. jer je taj trošak bio nepotreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a (tuženik je mogao u ranijim podnescima istaknuti navode iz tog podneska) , a osim toga, tuženiku nije dosuđen trošak koji se odnosi na sudsku pristojbu jer isti kao tuženik s obzirom na uspjeh u sporu niti nema obvezu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama platiti sudsku pristojbu, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom III.
U Imotskom, 17. prosinca 2025.
Sudac
Mate Kukavica
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
Žalba se može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.