REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara

Poslovni broj: Pr-2405/2022-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TNT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Kristina Rakuša, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski restauratorski zavod, sa sjedištem u [adresa], OIB: 08647229584, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Kristine Rakuša i odvjetničkog vježbenika TN u zamjeni za punomoćnika tuženika, 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Utvrđuje se da Odluka tuženika Hrvatskog restauratorskog zavoda, [adresa], OIB: 08647229584 o otkazu ugovora o radu radi nezadovoljavanja djelatnice na probnom radu od dana 4. studenog 2022. godine kojom se otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 16. svibnja 2022. godine između tužiteljice LN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Hrvatskog restauratorskog zavoda, [adresa], OIB: 08647229584 nije dopuštena te da radni odnos tužiteljice nije prestao temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu radi nezadovoljavanja djelatnice na probnom radu od dana 4. studenog 2022. godine.

II. Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 16. svibnja 2022. godine te tužiteljici LN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prestaje radni odnos kod tuženika Hrvatskog restauratorskog zavoda, [adresa], OIB: 08647229584 s danom 14. veljače 2024. godine.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskom restauratorskom zavodu, [adresa], OIB: 08647229584 naknaditi tužiteljici LN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od pet prosječnih plaća odnosno iznos od 6.332,88 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskom restauratorskom zavodu, [adresa], OIB: 08647229584 isplatiti tužiteljici LN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] bruto iznos od 18.343,57 EUR, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom:

- na iznos od 1.266,58 EUR od 16.01.2023. godine do isplate,

- na iznos od 1.266,58 EUR od 16.02.2023. godine do isplate,

- na iznos od 1.266,58 EUR od 16.03.2023. godine do isplate,

- na iznos od 1.266,58 EUR od 16.04.2023. godine do isplate,

- na iznos od 1.266,58 EUR od 16.05.2023. godine do isplate,

- na iznos od 1.266,58 EUR od 16.06.2023. godine do isplate,

- na iznos od 1.266,58 EUR od 16.07.2023. godine do isplate,

- na iznos od 1.266,58 EUR od 16.08.2023. godine do isplate,

- na iznos od 1.266,58 EUR od 16.09.2023. godine do isplate,

- na iznos od 1.266,58 EUR od 16.10.2023. godine do isplate,

- na iznos od 1.266,58 EUR od 16.11.2023. godine do isplate,

- na iznos od 1.266,58 EUR od 16.12.2023. godine do isplate,

- na iznos od 1.266,58 EUR od 16.01.2024. godine do isplate,

- na iznos od 1.266,58 EUR od 16.02.2024. godine do isplate,

- na iznos od 611,45 EUR od 16.03.2024. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotnih poena, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.“

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.125,00 eura, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici LNT naknaditi tuženiku Hrvatskom restauratorskom zavodu troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu suradnika konzervatora-restauratora u Odsjeku za tekstil, Odjela za tekstil, papir i kožu, Službe za pokretnu baštinu temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 16. svibnja 2022. godine. Tuženik je dana 21. studenog 2022. godine na oglasnoj ploči objavio Odluku o otkazu ugovora o radu radi nezadovoljavanja djelatnice na probnom radu (dalje u tekstu: „Odluka“) te je tužiteljicu i odjavio dana 4. prosinca 2022. godine. Sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu tužiteljica je u roku 15 dana od dana dostave Odluke podnijela Zahtjev za zaštitu prava radnika, a kojim zahtjevom je ista predložila bez odgode ukinuti predmetnu Odluku. Međutim, tuženik se u cijelosti oglušio na predmetni zahtjev za zaštitu prava radnika. Odredbom čl. 26. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora propisano je ako poslodavac zaposleniku otkaz iz stavka 1. ovoga članka ne dostavi najkasnije do posljednjega dana probnoga rada, smatrat će se da je zaposlenik zadovoljio na probnom radu. Tužiteljica je temeljem Ugovora o radu započela s radom dana 16. svibnja 2022. uz ugovoreni probni rad od šest mjeseci, a koji je istekao dana 16. studenog 2022. godine. Tuženik je dana 21. studenog 2022. godine objavio Odluku na oglasnoj ploči te se sukladno Granskom kolektivnom ugovoru ima smatrati da je predmetna Odluka dostavljena protekom roka od 8 radnih dana od dana objave, odnosno dana 1. prosinca 2022. godine. Kako je probni rad tužiteljice istekao dana 16. studenog 2022., a Odluka je oglašena na oglasnoj ploči tuženika 21. studenog 2022. čime se smatra dostavljenom tek dana 1. prosinca 2022., dakle sve nakon isteka probnog rada tužiteljice, očito je da tuženik više nije imao pravo na uručivanje otkaza tužiteljici zbog nezadovoljavanja na probnom radu, jer se od dana 17. studenog smatra da je tužiteljica zadovoljila na probnom radu. Tužiteljica nadalje navodi da niti jednom tijekom probnog rada nije primila kritiku niti je bila dovedena u pitanje njezina sposobnost i kvaliteta rada, kao niti radna disciplina iste. Također, tužiteljica tijekom probnog rada nije počinila niti jednu povredu obveze iz radnog odnosa. Obzirom da je otkaz dostavljen tužiteljici nakon isteka probnog rada te da tuženik u otkazu navodi kako je rad tužiteljice nezadovoljavajući, tužiteljica je stava da se sporni otkaz u smislu ovog postupka ima promatrati ne kao otkaz zbog nezadovoljavanja tužiteljice na probnom radu već kao redovni otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužiteljice, čiju zakonitost tužiteljica u cijelosti osporava budući da iz samog obrazloženja nije niti razvidno u čemu se konkretno sastoji kršenje obveza iz radnog odnosa tužiteljice, niti je tužiteljici dana opomena prije otkazivanja, a niti mogućnost izjašnjavanja, sve sukladno odredbi čl. 119. Zakona o radu. Traži da sud utvrdi da je odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu radi nezadovoljavanja tužiteljice na probnom radu od 4.11.2022. nedopuštena te da radnik odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao. Nadalje traži vraćanje na rad na radno mjesto suradnika konzervatora-restauratora u Odsjeku za tekstil, Odjelu za tekstil, papir i kožu, Službe za pokretnu baštinu ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, kao i naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 12.665,75 eura s pripadajućim zateznim kamatama te naložiti tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka tužiteljici. Tužiteljica postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te predlaže da sud donese odluku kojom će utvrditi da je odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu radi nezadovoljavanja tužiteljice na probnom radu od 4.11.2022. kojim se otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme nedopuštena, traži sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme s danom zaključenja glavne rasprave, naložiti tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužiteljici iznos od 6.332,88 eura, nadalje da naloži tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 12.665,75 eura s pripadajućim zateznim kamatama te da naloži tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka.

2. Tužiteljica je podneskom od 28.3.2024. uredila tužbeni zahtjev na način da sada traži da sud utvrdi da je odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu radi nezadovoljavanja tužiteljice na probnom radu od 4.11.2022. nedopuštena, nadalje traži sudski raskid Ugovora o radu s danom 14. veljače 2024., traži da sud naloži tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 6.332,88 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude, nadalje traži da sud naloži tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 18.343,57 eura sa zateznim kamatama kako je pobliže opisano u podnesku te da naloži tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Nije sporno a je tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu suradnika konzervatora-restauratora u Odsjeku za tekstil, papir i kožu, Službe za pokretnu baštinu temeljem Ugovora o radu zaključenog dana 16.5.2022, niti da je taj ugovor sklopljen uz uvjet probnog rada od 6 mjeseci, stoga je posljednji dan probnog rada tužiteljice bio 16.11.2022. te da je tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice radi nezadovoljavanja na probnom radu dana 4.11.2022. Navodi da je odluka o otkazu u pisanom obliku poslana pošiljkom putem Hrvatske pošte gotovo dva tjedna prije isteka probnog rada, a o namjeri donošenja te odluke Tuženik je Tužiteljicu obavijestio i usmenim putem dan prije donošenja predmetne odluke, i to dana 3. studenog 2022. godine. O navedenom svjedoči i e-mail Tužiteljice kojeg je poslala gospođi ŠN dana 4. studenog 2022. godine u kojem je Tužiteljica obavještava da taj dan neće doći na posao jer se "zbog jučer proživljenog šoka i stresa ne osjeća dobro", aludirajući pri tom na saznanje o donošenju Odluke o otkazu. Tužiteljica nije preuzela pošiljku koja joj je upućena, a stigla je na njezinu prijavljenu adresu te je upravo radi ne primanja pošte Odluka o otkazu stigla nakon proteka probnog rada. Nadalje, navodi da tužiteljica pogrešno smatra da je cilj i svrha odredbe čl. 26. Temeljnog kolektivnog ugovora da se posljednji dan probnog rada uopće ne uzima u obzir prilikom evaluacije radnika jer bi doslovno tumačenje navedenih odredbi pretpostavljalo da poslodavac mora ranije donijeti odluku o otkazu kako bi je najkasnije posljednjeg dana probnog rada mogao fizički uručiti zaposleniku. Odredbom čl. 53. st. 5. Zakon o radu propisano je da se ugovor o radu može otkazati zbog nezadovoljavanja na probnom radu najkasnije zadnjeg probnog dana. Prilikom tumačenja predmetnih odredbi treba primijeniti teleološku metodu, odnosno odredbe treba tumačiti sukladno cilju i svrsi pravnog pravila. U konkretnom slučaju uopće nema govora o propuštanju zakonskog roka, a budući da tužiteljica nije bila prisutna na radnom mjestu te je otvorila bolovanje dana 7. studenog 2022. godine s početkom nesposobnosti 4. studenog 2022. tuženik nije mogao utjecati na to do kada će tužiteljica biti na bolovanju, kao niti na to kojeg dana će pošiljka biti uručena tužiteljici. Stoga je ispravno prosuđivati je li tuženik postupio unutar zakonskog roka s aspekta posljednje radnje nad kojom je mogao imati utjecaj, a to je dan predaje Odluke o otkazu Hrvatskoj pošti. Nadalje, navodi da su u Odluci o otkazu jasno navedeni razlozi zbog kojih tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu, a smisao samog instituta probnog rada je upravo da poslodavac tijekom tog razdoblja prosudi zadovoljava li radnik potrebne uvjete za nastavak radnog odnosa te sukladno tome nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu (čl. 53. st. 8. ZR-a). Dakle, utvrđenje da radnik ne zadovoljava kriterije zbog čije provjere je ugovorio probni rad ili da ne ostvaruje očekivane rezultate rada već i samo za sebe predstavlja razlog za otkaz ugovora o radu kod kojeg je takav probni rad ugovoren. U slučaju otkaza ugovora o radu kojim je ugovoren probni rad, dovoljno je da poslodavac u otkazu naznači da radnik tijekom probnog rada nije svojim radom zadovoljio potrebama radnog mjesta odnosno da nema stručne i druge sposobnosti koje su mu potrebne. Poslodavac, pri tome, ne treba iznositi sve činjenice zbog kojih nije zadovoljan radnikovim radom, već u otkazu treba naznačiti nepovoljnu ocjenu radnikova probnog rada. Sud nema ovlast upuštati se u takvu poslodavčevu ocjenu, osim ako iz činjeničnog stanja proizlazi da je poslodavčeva ocjena posljedica diskriminacije. Nadalje, tvrdnje tužiteljice da niti jednom tijekom probnog rada nije primila kritiku niti je bila dovedena u pitanje njezina sposobnost i kvaliteta rada, nisu točne. Tužiteljica je tijekom razdoblja probnog rada pružala otpor u odnosu na pozitivne savjete njene nadređene voditeljice, gospođe VN te je imala problem s priznavanjem i poštivanjem autoriteta. Tužiteljica se otvorenim iskazivanjem nepristupačnog stava nije uklopila u kolektiv do te mjere da je od strane nadležnih osoba tuženika procijenjeno da je nemoguć nastavak radnog odnosa s tužiteljicom. Zbog navedenog nije bilo izgledno da bi tužiteljica u budućnosti pokazala volju za održavanjem mirne atmosfere u kolektivu, što je moguće jedino uz mentorstvo, odnosno skladan rad i odnos s njenom nadređenom, gospođom VN. Tužiteljicu je na sve propuste pravodobno upozoravala gospođa VN, i to prilikom nadzora nad obavljanjem njenih radih zadataka. Tijekom probnog rada, Tužiteljičin opći pristup je ocijenjen kao nedovoljan. Utvrđeno je da je ponekad kasnila u izvršavanju radnih zadataka, prilagodljivost je ocijenjena kao nedovoljna, a što se tiče pouzdanosti u izvršavanju radnih zadataka utvrđeno je da je tužiteljicu potrebno nadgledati, kao i da je neprilagođena timskom radu, dok je izvedba posla ocijenjena kao solidna, s ponekom greškom. Nadalje, utvrđeni su problemi s izražavanjem što je dovelo do grešaka i nesporazuma. Zaključno je, temeljem navedenog, opći dojam ocijenjen kao nedovoljan. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice te naložiti tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, izveo je dokaz saslušanjem svjedoka VN te je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika AN kao stranaka.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenom Odluke o otkazu Ugovora o radu radi nezadovoljavanja na probnom radu, zatim zahtjev za sudski raskid ugovora o radu na dan 14.2.2024., zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida u iznosu od 6.332,88 eura te isplatu bruto iznosa od 18.343,57 eura.

7. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu suradnika konzervatora-restauratora u Odsjeku za tekstil, Odjela za tekstil, papir i kožu, Službe za pokretnu baštinu temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 16. svibnja 2022. godine. s trajanjem probnog rada od 6 mjeseci,

- da je tužiteljica zatražila sudsku zaštitu svojih prava u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, i daljnjem tekstu: ZOR), a što je i ovaj sud utvrdio.

8. Među strankama je sporno:

- je li Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu) dopuštena i zakonita,

- je li tužiteljici predmetna odluka dostavljena u roku od 6 mjeseci u vremenu trajanja probnog rada.

9. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16.5.2022. (list 9 spisa) i to toč. čl. 2. Ugovora ovaj sud je utvrdio da je predmetni ugovor sklopljen uz uvjet probnoga rada do 6 mjeseci.

10. Uvidom u Odluku otkazu Ugovora o radu radi nezadovoljavanja djelatnice na probnom radu od 4.11.2022. (list11-12- spisa) ovaj sud je utvrdio da je tužiteljici otkazan ugovor o radu budući da je njezin rad tijekom trajanja probnog rada vrednovan u više segmenata, od čega je u većini (opći pristup na radu, prilagodljivost, pouzdanost u izvršavanju radnih zadataka, odnos u timu odnosno vještine timskog rada te komunikacijske vještine) ocijenjen nezadovoljavajuće.

11. Uvidom u Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad (list 35) ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad od 4.11.2022., a očekivano trajanje bolovanja iznosilo je 30 dana.

12. Uvidom u e-mail koji je poslala tužiteljica sa adrese [adresa elektroničke pošte] za primatelja ŠN čija adresa [adresa elektroničke pošte] od 4.11.2022. ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica obavijestila ŠN da toga dana neće moći doći do navedene djelatnice jer se zbog jučerašnjeg proživljenog šoka i stresa ne osjeća dobro, a da će o tome također informirati svoje nadređene.

13. Uvidom u povratnicu koja je zalijepljena na zadnjoj strani omotnice (list 32 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tuženik uputio tužiteljici pošiljku dana 4.11.2022. broj pošiljke: RG 110628380 HR. Na poleđini je vidljiv i otisnuti datum pokušaja dostave pošiljke 11.11.2022.

14. Uvidom u prednju stranu omotnice (list 31 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tuženik uputio tužiteljici pošiljku broj: RG 110628380 HR koja se vratila s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“.

15. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je za vrijeme rada kod tuženika njezina e- mail adresa [adresa elektroničke pošte]. Navodi da je gospođa ŠN djelatnica u pravnoj službi tuženika, a da je njezina e- mail adresa [adresa elektroničke pošte]. Također je potvrdila je upravo ona poslala e-mail sadržaja da neće moći doći do ŠN dana 4.11.2022. zbog prethodnog dana doživljenog šoka i stresa slijedom čega se ne osjeća dobro. U odnosu na taj prethodni dan 3.11.2022. iskazala je da je imala razgovor sa kolegicom VN koja je njoj nadređena kao i sa ŠNT u kojem razgovoru su je obavijestile da nije zadovoljila na probnom radu. Navela je da je znala da to znači da će u nekom trenutku dobiti otkaz, ali nije znala kako ide procedura u vezi toga. Na tom sastanku od 3.11.2022. joj nije objašnjeno koji su razlozi za otkaz, navela je da je uglavnom riječ vodila gospođa ŠNT, a potom su i neke kolegice otišle na razgovor kod nje jer im nije bilo jasno zašto je dobila otkaz. Navela je da je potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad poslala VN i ŠNT na e-mail. Ujedno je navela da ona osobno nije dogovarala sastanak sa ŠN već je taj sastanak bio ranije dogovoren od strane druge kolegice te je ona priupitala hoće li na tom sastanku njoj biti uručena odluka o otkazu. Bilo joj je rečeno od strane ŠNT da nije sigurna jer takva odluka mora biti potpisana od ravnatelja koji je tek stupio na dužnost. U odnosu na ocjenu probnog rada navela je da će ocjenu probnog rada davati VN, koja je njoj bila nadređena kao voditeljica odsjeka, a da se ocjena probnog rada trebala davati uz konzultacije s kolegicama s kojima je radila na dijelu poslova. Međutim, poznato joj je da do takvih konzultacija nije došlo te je VN bez ikakvih konzultacija sama donijela ocjenu probnoga rada. Ocjenu mjesečnoga rada nikada nije vidjela, a tijekom rada je imala jedan nesporazum s VN koji se odnosio na tehniku šivanja po predmetu. Prigovora na njezin rad nije bilo, a jedna je situacija prezentirana kao njezin neposluh, iako je radila sukladno uputama voditeljice projekta gospođe T. Navela je da se bila riječ o posebnom materijalu od labudovog paperja na kojem su radili i koji je svima bio nov odnosno nisu se s njim do sada susreli. Gospođa VN je htjela da ona radi u odvojenoj prostoriji dok gospođa T s tim nije bila suglasna jer nije htjela da na takvom materijalu radi bez nadzora. U jednom trenutku gospođa VN je ušla u prostoriju i vidjela da se tamo nalazi i tužiteljica te ju je uputila da nastavi s radom u drugoj prostoriji kako je prethodno ona to htjela. Navela je da joj nije poznato zašto je trebala raditi u izdvojenoj prostoriji, a došla je i do saznanja da je VN izjavila da nikada ne bi mogla raditi sa osobom poput nje. Navela je da je nakon njezinog otkaza kod tuženika došlo do izmjene načina donošenja ocjene rada, a o tome ima saznanja s obzirom da se još nekoliko novih kolega zaposlilo kod tuženika. Navodi da je kod tuženika obavljala poslove temeljem autorskog ugovora od ožujka do rujna 2021., te od ožujka do svibnja 2022. nakon čega je sklopljen ugovor o radu.

16. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika iska proizlazi da je on kao ravnatelj 2.11.2022. dobio informaciju da tužiteljica nije zadovoljila na radu. Naime, u hijerarhiji ispod njega nalazi se pomoćnik ravnatelja, pročelnik, voditelj odjela i voditelj odsjeka. Dakle svima je informacija o nezadovoljenju na probnom radu bila poznata prije nego što je ta ista informacija došla do njega. Navodi da su svi zajedno prodiskutirali razloge te su došli do zaključka da nakon ocjene kojom je tužiteljica ocjenjena kao nezadovoljavajuća jednostavno nema druge nego slijedi odluka o otkazu. Poznato mu je da je 3.11.2022. održan sastanak sa tužiteljicom i to od strane kolegica s kojima je bila u kontaktu i to sa kolegicom VN i ĐN jer smatra da je to i ljudski nego da joj se samo pruži list papira sa odlukom o otkazu. Navodi da se među ocjene nikada radniku ne daju na uvid jer je riječ o internoj dokumentaciji koja prati radnika kroz probni period. Do sada nisu imali ovakvu situaciju tako da nema ni neke ustaljene prakse u postupanju tuženika. Navodi da kod tuženika nije došlo do promjene u odnosu na proceduru oko davanja otkaza vezano za probni rad. Uobičajeno je da 15 dana prije isteka ugovora odnosno probnog rada kadrovska podsjeća voditelja odsjeka na završnu ocjenu o radu, ako je ocjena zadovoljavajuća radnik nastavlja s radom, a ako nije onda je situacija kao što je ova. Ono što se promijenilo na odjelu tekstila je da se pojavila potreba formiranja komisije oko ocjene rada na pojedinom predmetu, budući da se nekada radi i sa neobičnim materijalima. Navodi da je hijerarhija tu s razlogom i jasno je da što je netko u hijerarhiji više teško da će moći nadgledati sve radnike tuženika. Osobno ne zna točno jesu li njemu u hijerarhiji podređeni na dnevnoj bazi surađivali sa tužiteljicom, međutim oni su upoznati sa svim aktivnostima koji se u odjelu odvijaju jer im je to posao i dužnost. Navodi da su oni znali da je tužiteljica na probnom radu, znali su s kojim zahtjevima se susreće, a isto tako bilo je moguće svaku neobičnost zajedno iskomunicirati. Neki od njih nisu nužno i tekstilci. On je dobio e-mail s mišljenjem VN o radu tužiteljice kao i drugi u hijerarhiji. Navodim da su razlozi otkaza tužiteljici bili da se nije uklopila u radni kolektiv, te da je imala neke poteškoće u rješavanju zadataka.

17. Iz iskaza svjedokinje VN proizlazi da je bila nadređena tužiteljici te da je donijela ocjenu o nezadovoljenju na probnom radu. Da tužiteljica nije zadovoljila obznanila joj je na sastanku koji je održan zajedno s njezinom nadređenom gospođom ĐN. Tada su joj rekle da nije zadovoljila te da nastavak radnog odnosa neće biti moguć. Navela je da tužiteljica često nije bila na radnom mjestu, znala je doći kod nje u sobu te je tamo ne bi našla, a išla je pitati kako napreduje posao. Navela je da je tužiteljica prema njezinoj uputi trebala raditi u posebnoj prostoriji na projektu sa paperjem labuda, bio joj je osiguran poseban prostor jer ju je ona na taj način mogla nadzirati, a pritom je za obavljanje posla potreban mir, stoga je očekivala da radi na svom radnom mjestu, da ne bi ometala i druge kolegice koje također rade. Međutim, zatekla ju je sa cijelim stolom u posve drugoj prostoriji. Navodi da je tužiteljica za tim stolom radila, ali isto tako je često nije bilo u sobi. Nije joj poznato da je tužiteljica dobila uputu od voditeljice projekta da baš radi u toj prostoriji.

18. Sud je prihvatio iskaze tužiteljice, zakonskog zastupnika tuženika i svjedokinje VN jer su u bitnome iskazivali međusobno suglasno i uvjerljivo. Ono što čini razliku u iskazu svjedokinje VN i tužiteljice je subjektivna ocjena pojedinih situacija koje imaju uporište u istim činjenicama.

19. Sukladno čl. 8. stavku 1. ZOR u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

20. U konkretnoj pravnoj stvari valja primijeniti odredbu čl. 53. st. 8. ZOR kojom je propisano da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada. Sukladno čl. 53. st. 9. ZOR propisano je da na otkaz iz stavka 8. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. ovoga Zakona.

21. Sukladno čl. 26. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 56/22, u daljnjem tekstu: TKU) propisano je da zaposleniku koji nije zadovoljio na probnom radu, prestaje radni odnos otkazom zbog nezadovoljavanja na probnom radu, koji mora biti u pisanom obliku i obrazložen. Sukladno st. 2. istog čl. propisano je da ako poslodavac zaposleniku otkaz iz stavka 1. ovoga članka ne dostavi najkasnije do posljednjega dana probnoga rada, smatrat će se da je zaposlenik zadovoljio na probnom radu.

22. Iz iskaza same tužiteljice, ali i iskaza zakonskog zastupnika tuženika AN te svjedokinje VN jasno proizlazi da je tužiteljici bilo poznato da joj se otkazuje ugovor o radu zbog nezadovoljenja na probnom radu, a što joj je priopćeno na sastanku od 3.11.2022. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je znala da će dobiti odluku o otkazu, ali nije znala proceduru te je ujedno i potvrdila da je s danom 4.11.2022. otvorila bolovanje upravo radi stresa koji je proživjela nakon opisanog sastanka na kojem joj je rečeno da joj se Ugovor o radu otkazuje.

23. Prema tome, iz iskaza same tužiteljice proizlazi da je tužiteljica znala odnosno morala znati da će joj poslodavac poslati Odluku o otkazu putem pošte, uzimajući u obzir da je otvorila bolovanje u predviđenom trajanju od 30 dana, što proizlazi iz Potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad, stoga poslodavac nije bio u mogućnosti dostaviti joj tu odluku na radnom mjestu iako joj je to pravovremeno najavio.

24. Iz povratnice i omotnice koje prileže spisu vidljivo je da je tuženik u vremenu trajanja probnog rada tužiteljici uputio pismeno 4.11.2022. Također je na poleđeni pošiljke vidljiv i otisnut datum pokušaja dostave na dan 11.11.2022., dok je na prednjoj strani omotnice jasno vidljivo da se pošiljka vratila s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“.

25. Prema ocjeni ovog suda, u okolnostima konkretnog slučaja kada je s tužiteljicom prethodno bio obavljen razgovor na kojem je bila obaviještena o otkazu radi nezadovoljenja na probnom radu, kada joj je poslodavac odmah dan nakon predmetnog razgovora po saznanju da je otvorila bolovanje uputio preporučenu pošiljku putem pošte na adresu prebivališta, kada je tužiteljica dostavu Odluke o otkazu putem pošte mogla i morala očekivati (u skladu s odredbom čl. 26. st. 1. TKU), ne može tuženik snositi posljedice toga što tužiteljica koja je o pošiljci bila obaviještena nije podigla pismeno. Dan predaje pošti smatra se danom predaje tužiteljici kojoj je pošiljka upućena i to 4.11.2022.

26. Prema tome, Odluka o otkazu dostavljena je tužiteljici pravovremeno tijekom trajanja probnog rada. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 1149/2012 od 1. listopada 2013. i poslovni broj Revr 1299/2014 od 9. rujna 2014., kao i u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj: Gž-1654/14-2 od 25. kolovoza 2015.

27. Suprotno navodima tužiteljice čl. 27. st. 2., st. 3. i st. 4. Granskog kolektivnog ugovora za zaposlenike u ustanovama kulture koje se financiraju iz državnog proračuna (Narodne novine broj 46/18) propisan je način dostave Odluka o ostvarivanju prava (st. 2. „Odluka o ostvarivanju prava neposredno se uručuje zaposleniku ili dostavlja preporučenom poštom na posljednju adresu koji je zaposlenik prijavio poslodavcu“, st. 3. „Ako se dostava ne izvrši na način iz stavka 2. ovoga članka, dostavljanje se obavlja isticanjem na oglasnoj ploči poslodavca koja je dostupna radniku“, st. 4. „Dostava odluke iz stavka 3. ovog članka smatra se obavljenom protekom roka od 8 radnih dana od dana objave odluke na oglasnoj ploči“), dok Odluka o otkazu nedvojbeno ne predstavlja odluku o ostvarivanju prava, stoga se navedena odredba o dostavi putem oglasne ploče ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

28. Nadalje, valja ukazati da sud nije ovlašten upuštati se u pravilnost ocjene poslodavca o radu radnika tijekom probnog rada jer je autonomno pravo poslodavca da ocijeni je li radnik koji ima ugovoren probni rad udovoljio zahtjevima radnog mjesta odnosno ostvario rezultate koji bi bili dostatni za nastavak radnog odnosa. Takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj Rev 861/2020 od 9. ožujka 2021., poslovni broj Revr 276/2013 od 4. veljače 2014., poslovni broj Revr 793/2018 od 9. listopada 2019. i drugima.

29. Obzirom da je konačna ocjena je li radnik zadovoljio na probnom radu procjena samog poslodavca, poslodavac je ovlašten samostalno odrediti način na koji će pratiti i ocjenjivati radnika na probnom radu, kao što je to poslodavac učinio u ovom slučaju. Takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj Rev 2094/2018 od 22. travnja 2020., poslovni broj Revr 1423/2012 od 29. listopada 2014. te odluci poslovni broj Revr 793/2018 od 2. listopada 2019.

30. Dakle, pravo je poslodavca da u ugovorenom probnom radu utvrdi na bilo koji način, pa makar i samo putem razgovora sa kolegama, u konkretnom slučaju s mentoricom koju je tuženik dodijelio tužiteljici, da li radnik udovoljava određenom radnom mjestu ili ne i pri tome nije dužan radnika uključiti u taj proces jer ZOR ne propisuje takvu obvezu.

31. Poslodavcu koji tijekom probnog rada utvrdi da radnik ne zadovoljava kriterije zbog provjere kojih je ugovorio takav rad ili ne ostvaruje očekivane rezultate rada pripada (upravo zbog prirode probnog rada i istaknute njegove svrhe) pravo otkazati ugovor istekom ugovorenog roka probnog rada, ali i prije isteka toga roka - i to (obzirom da je riječ o posebnom institutu), već i samo pozivom na to što je utvrdio. Konkretno, utvrđenje da radnik ne ostvaruje očekivane rezultate rada već i samo za sebe predstavlja razlog za otkaz ugovora o radu kod kojeg je takav probni rad ugovoren, s time da tako dani otkaz jedino ne smije biti diskriminirajući i šikanozan ili rezultat ugovaranja probnog rada protivno svrsi zbog koje je propisan. U konkretnom slučaju dani otkaz nije diskriminirajući i šikanozan jer takvo što tužiteljica nije niti tvrdila, a posljedično niti učinila vjerojatnim. Takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr 87/2017 od 13. svibnja 2020.

32. U odnosu na navod tužiteljice da ista nije bila upozoren na povrede iz radnog odnosa, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica bila upozoren usmenim putem od strane svoje mentorice jer to proizlazi iz iskaza svjedokinje VN koji je ovaj sud prihvatio. Međutim, unatoč tom utvrđenju za ukazati je da se odredba čl. 119. ZOR, kojom je propisana dužnost pisanog upozorenja na povrede iz radnog odnosa, ne primjenjuje za vrijeme trajanja probnog rada na temelju odredbe čl. 53. st. 9. ZOR.

33. Uzimajući sve navedeno u obzir, prema ocjeni ovog suda Odluka o otkazu zbog nezadovoljavanja na probnom radu u je cijelosti dopuštena i zakonita.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. I. izreke ove presude.

35. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa). Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu na temelju Tbr. 7.2. Tarife pripadaju ukupni troškovi od 875,00 eura (PDV uključen) koji se odnose na jednokratnu naknadu za zastupanje (četiri radnje i to odgovor na tužbu, ročište od 9.11.2023., sastav podneska od 14.11.2023. i ročište od 12.4.2024.) te za dvije daljnje radnje i to na temelju Tbr. 9.1. tarife za zastupanje na ročištima od 13.3.2025. i 14.5.2025. Tuženiku nije priznat iznos od 66,36 eura za sudske pristojbe budući da nije dokazao da je iste platio

36. Tuženiku na troškove parničnog postupka pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).

37. Budući da tužiteljica nije uspjela u sporu, odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.125,00 eura kao neosnovan.

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. II. i III. izreke ove presude.

39. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 17. prosinca 2025 .  Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u četiri primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku