Republika Hrvatska

K-376/2024-49

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Veroniki Sajfert kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Edite Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ČJ zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva (dalje – ODO) u Bjelovaru broj KO-DO-165/2024-1 od 24. travnja 2024., izmijenjene podneskom ODO u Bjelovaru broj KO-DO-165/2024-22 od 8. prosinca 2025., nakon održane usmene i javne rasprave 15. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenice ODO u Bjelovaru IJ, optuženika ČJ i branitelja optuženika Ive Farčića, odvjetnika u [adresa], na ročištu za objavu odluke, dana 17. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. OPTUŽENIK ČJ – OIB: [osobni identifikacijski broj], sina Č i MJ, rođene I, rođenog **.**.1981. u [adresa],  državljanin  Republike  Hrvatske,  s prebivalištem u [adresa], poljoprivrednik, sa završenom srednjom stručnom spremom, kemijski laborant, nezaposlen, razveden, otac  jednog  maloljetnog  djeteta,  prekršajno nekažnjavan, ranije osuđivan,

k r i v  j e

što je dana 13. ožujka 2024. u Bjelovaru i Zagrebu, nazvao socijalnog radnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Bjelovar UJ na broj telefona [broj telefona] te mu, u nakani da ustraši bivšu suprugu ĆJ, rekao da učine nešto prije nego dođe i upuca je, jer drugog rješenja nema, da stane pred nju i da je upuca, referirajući se na svoju bivšu suprugu ĆJ zbog problema oko viđanja zajedničkog djeteta JJ, koje riječi prijetnje su od strane policijskih službenika Policijske postaje Bjelovar prenesene ĆJ te su kod ĆJ izazvale osjećaj straha za vlastiti život,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga ubiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022 i 114/2023 – dalje u tekstu: KZ/11), za koje se

na temelju odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11 optuženik ČJ

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

II. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 optuženiku ČJ u izrečenu se kaznu zatvora uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode i to od uhićenja 18. ožujka 2024. u 20,20 sati do 20. ožujka 2024. u 12,45 sati, kada je pušten na slobodu.

III. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu ZKP/08) optuženik ČJ oslobađa se obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru pod brojem KO-DO-165/2024-1 od 24. travnja 2024. podiglo je kod ovoga suda optužnicu protiv optuženika ČJ zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

2. Optužnica je izmijenjena u činjeničnom opisu kaznenog djela podneskom ODO u Bjelovaru broj KO-DO-165/2024-22 od 8. prosinca 2025., na način kako je to sada navedeno u izreci presude (str. 221).

3. Optuženik ČJ u svojoj izjavi o osnovanosti optužbe očitovao se da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret izmijenjenom optužnicom (str. 223).

4. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitano je posebno izvješće Policijske postaje Bjelovar od 19. ožujka 2024. (str. 6-7), izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku jedinicu od II. PP Zagreb od 18. ožujka 2024. (str. 8 -10), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika kod Policijske postaje Bjelovar od 19. ožujka 2024. (str. 24-27), obavijest HZSR, PU Bjelovar od 14. ožujka 2024. uz priložene službene zabilješke (str. 30-33), optužnica ODO u Bjelovaru broj KO-DO-1370/2020-1 od 30. studenog 2020. (str. 41-45), presuda ovoga suda broj K-38/2021-70 od 30. ožujka 2022. (str. 46-62), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika kod ODO u Bjelovaru od 19. ožujka 2024. (str. 67-70), rješenje Županijskog suda u Bjelovaru broj Kir-141/2024-4 od 20. ožujka 2024. (str. 88-90), rješenje Županijskog suda u Bjelovaru broj Kv II- 33/2024-2 od 4. travnja 2024. (str. 103-104, 107-108), zapisnik o ispitivanju oštećenice ĆJ kod Policijske postaje Bjelovar od 10. travnja 2024. (str. 112-113), zapisnik o ispitivanju svjedoka UJ kod PP Bjelovar od 12. travnja 2024. (str. 114-116), rješenje ovoga suda broj Kov-145/2024-5 od 25. travnja 2024. (str. 127-129), rješenje ovoga suda broj Kv-124/2024-3 od 11. listopada 2024. (str. 145-147), rješenje ovoga suda broj Kv-153/2025-3 od 9. travnja 2025. (str. 161-163), iskaz oštećenice ĆJ ispitane izvanraspravno 2. listopada 2025. (str. 194-195), iskaz svjedoka UJ ispitanog izvanraspravno 2. listopada 2025. (str. 195-196), rješenje Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-489/2025-4 od 20. studenog 2025., izvod iz kaznene evidencije za optuženika (str. 36-38, 200-202) i izvod iz prekršajne evidencije (str. 39-40, 191-192) za optuženika.

5. Ispitan u prethodnom postupku optuženik ČJ (str. 24-28, 67-71) porekao je počinjenje kaznenog djela te je u bitnome naveo da nije točno da bi izrekao ove prijeteće riječi BJ, nikada ne bi nanio zlo majci njegovog djeteta, ostao je šokiran kaznenom prijavom. S Markom se čuje svaki dan s obzirom da ima poteškoća vidjeti dijete SJ kojega ima iz braka s ĆJ. Smatra da je Marko ili to krivo shvatio ili je rekao na nagovor ĆJ s obzirom je dan prije njegovog uhićenja navodno Inspektorica II Policijske postaje Zagreb protiv nje podnijela kaznenu prijavu budući da mu ista ne da vidjeti dijete. Iznoseći svoju obranu pred sudom optuženik ČJ (str. 224-225) naveo je da nije kriv za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret da je počinio u [adresa] i [adresa]. Taj dan kada je razgovarao s Markom Štavljom rekao mu je riječi koje su navedene u optužnici, a koje je on prenio njegovoj supruzi i koje su kod nje izazivale osjećaj straha, međutim, nije mu bila nikakva namjera da se te riječi njoj prenesu, odnosno nije imao niti ideju prijetiti joj. Ispričava joj se i kaje se što je rekao navedene riječi. U to vrijeme imao je izrečene mjere opreza zabrane napuštanja boravišta u [adresa] i zbog toga nije vidio svog sina SJ tri godine, a smatra da je ĆJ dosta utjecala na to i da mu ona onemogućava kontakte s djetetom. Nekoliko dana prije tog razgovora sa socijalnim radnikom bio je u školi koju pohađa SJ i razgovarao je s njegovom učiteljicom, a nakon tog razgovora trebao je tri do četiri sata provesti s SJ, on ga je čekao na klupi u školi, a u jednom trenutku SJ je zaprimio poziv od majke ĆJ, ona i njezin sadašnji suprug zvali su ga na mobitel, a nakon toga SJ je otrčao do njihovog automobila, oni su ga pokupili i odveli, a on ga nakon toga više nije vidio. Zbog toga nije mogao doći k sebi i to je uzrokovalo tešku emotivnu situaciju kod njega. Tada nije bilo načina na koji bi mogao stupiti u kontakt sa svojim djetetom. U to vrijeme gotovo svaki dan čuo se putem telefona sa socijalnim radnikom Markom Štavljom i razgovarali su o njegovim susretima s djetetom SJ. Imao je sudsku odluku za provedbu ovrhe nad djetetom zbog ne predaje djeteta od strane ĆJ njemu kao ocu na susrete i druženja, ali nikada nije htio pristati niti inicirati tu ovrhu nad djetetom jer mu je to bilo emotivno teško. Priznaje da je izgovorio riječi koje su navedene u optužnici, ali nije to rekao u namjeri da bi to predstavljao prijetnju ĆJ, već se radi o njegovom očaju. Nikada tako nešto ne bi učinio bivšoj supruzi. On je samo nastojao uspostaviti kontakte sa svojim djetetom SJ i već dugo vremena se pita zašto ĆJ otuđuje njihovog sina SJ od njega i njegove obitelji. Kada je navedeno rekao Marku Štavlju, on ga je upozorio da to predstavlja prijetnju i da mora po službenoj dužnosti to prijaviti, a nakon toga su nastavili razgovarati. Protiv ĆJ nije podnosio nikakve prijave zbog toga što nije dopuštala da ostvari susrete i druženja s njihovim djetetom, nadao se da će ĆJ djelovati kako treba i zbog toga se zatvorio u sebe i tugovao. Socijalnom radniku Marku Štavlju požalio se na Ivanino ponašanje, a ističe da je ĆJ rekla da će plaćati penale dok god to bude mogla samo da dijete ne bude kod njega. U pogledu osobnih prilika navodi da živi na adresi stanovanja s majkom u kući koja je majčino vlasništvo. Trenutno ne plaća uzdržavanje za sina SJ, ali kupi mu i pošalje sve što može.

6. Tijekom ovog postupka nije bilo sporno da su optuženik ČJ i oštećenica ĆJ bivši bračni drugovi, da imaju zajedničko maloljetno dijete JJ, te da je optuženik 13. ožujka 2024. nazvao socijalnog radnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Bjelovar UJ na telefona te mu rekao da učine nešto prije nego dođe i upuca je, jer drugog rješenja nema, da stane pred nju i da je upuca, kao i da je pod time mislio na bivšu suprugu ĆJ. Nesporno je i da je BJ navedene riječi prenio oštećenici ĆJ.

7. Spornim se nalazi je li optuženik ČJ izgovarajući riječi socijalnom radniku Marku Štavlju da učine nešto prije nego dođe i upuca je jer drugog rješenja nema, da stane pred nju i da je upuca, a pri tome misleći na bivšu suprugu ĆJ, imao namjeru istoj prijetiti i na taj način ju ustrašiti.

8. Ispitana u prethodnom postupku oštećenica ĆJ (str. 112-116) navela je da je bila u braku sa AJ, razvedeni su od 2019. godine te imaju zajedničko dijete mljt. JJ. Sada je u braku sa GJ s kojim ima kćer mljt. EJ, stanuju u [adresa], a zajedno s njima stanuje i mljt. SJ. AJ živi u [adresa] te je rješenjem određeno da AJ može viđati dijete svaki drugi vikend od petka od 18,00 sati do nedjelje do 18,00 sati i to na način da on dolazi po SJ, a ona odlazi u Zagreb po njega. Inkriminiranog dana zaprimila je poziv iz Policijske postaje Bjelovar da dođe na razgovor te joj je po dolasku policijski službenik rekao da je zaposlenik Hrvatskog zavoda za socijalni rad BJ prijavio da ga je telefonom nazvao njen bivši suprug ČJ i uputio riječi „Učinite nešto prije nego što dođem i upucam ju jer drugog rješenja nema nego da stanem pred nju i da ju upucam” Smatra da je AJ izrekao prijetnju iz razloga što je tražio BJ da SJ provede jednu subotu kod njega, nakon čega ju je Marko kontaktirao i prenio joj njegov prijedlog, što je ona odbila navodeći da se AJ mora pridržavati rješenja, odnosno da može provesti cijeli vikend s djetetom, a ne jedan dan. Inače, AJ se ne pridržava navedenog rješenja, u zadnjih godinu dana sina SJ je posjetio tek nekoliko puta u školi, nije dolazio po njega u [adresa], niti je SJ dolazio kod njega u Zagreb. Ispitana izvanraspravno pred sudom oštećenica ĆJ (str. 194-195) u bitnome je ponovila svoj raniji iskaz te je dodala da ČJ smatra da ona ne dopušta da on vidi njihovo zajedničko dijete, a što nije istina. Kada je čula što je on rekao socijalnom radniku Marku Štavlju, osjećala se katastrofa, kosti su joj se sledile. I dan danas boji se za svoju obitelj i djecu jer smatra da je ČJ psihički neuračunljiva osoba, a i to nije bilo prvi put da joj on prijeti. I 2019. ili 2020. godine isto joj je prijetio, a zbog čega je i kažnjen. O navedenoj prijetnji nije razgovarala sa socijalnim radnikom Markom Štavaljom, navedeno je čula samo od djelatnika policijske postaje. Ne sjeća se točno, ali misli da je ona podnijela kaznenu prijavu u policiji protiv ČJ. Ne ostvaruje nikakve kontakte sa AJ jer on ima zabranu, a misli da ta zabrana treba ostati i dalje. On sa zajedničkim djetetom kontakte ostvaru je putem telefona. Zadnji kontakt sa AJ imala je u mjesecu veljači prije dvije godine, prije spornog događaja. Taj kontakt ostvarili su na način da je AJ došao jedan ponedjeljak po dogovoru vidjeti zajedničko dijete, s njim je bio 1 -2 sata i nakon toga joj je vratio dijete. Tu su se razišli, a onda su uslijedile odvratne poruke poput "Vidi se da si dobro obučena, ništa ti u životu ne fali…". Navodi da je AJ b io usmjeren više na nju, nego li na dijete. Nekoliko dana poslije, AJ je uputio prijetnju njoj putem socijalnog radnika zbog čega je bila pozvana u Policijsku postaju Bjelovar. Ne zna što se dogodilo između toga dana kada je bio s djetetom i dana kada joj je prijetio putem socijalnog radnika. ČJ si je sve to posložio u glavi , istaknula je da on ima psihičkih problema, a to nije samo njezina ocjena, već on stvarno ima i neku dijagnozu koju ona ne može priložiti, to može samo sud ili neki viši organi.

9. Svjedok BJ iskazujući u prethodnom postupku (str. 114-116) naveo je da je zaposlen u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Bjelovar od 2018. godine. Između ostalog, radio je i s obitelji ČJ odnosno sa AJ, ĆJ i njihovim djetetom SJ. U ožujku 2024. kada ga je ČJ nazvao u ured zamolio ga je da nešto učini prije nego što dođe i upuca ju jer nema drugog rješenja nego da stane pred nju i daju upuca. On je pokušao smiriti AJ i pitao ga je u čemu je problem, a on se potužio kako mu bivša supruga ĆJ ne omogućuje vidjeti sina JJ. Zahtijevao je da ĆJ dovede dijete na jedan dan u Zagreb. Nakon razgovora, nazvao je ĆJ i prenio joj zahtjev ČJ, a što je ona odbila jer to nije po presudi i da on od srpnja 2023. niti jednom nije došao po dijete. Nakon razgovora s ĆJ, nazvao je AJ i prenio mu Ivanine odgovore i uputio ga na to što može pravno poduzeti. Iskazujući pred sudom svjedok je naveo (str. 195-197) da poznaje ČJ samo po službenoj dužnosti, bio je stranka u postupku obveznog savjetovanja kao i savjetovanja u vezi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom koje živi s majkom u [adresa]. U jednom navratu ČJ je putem telefonskog razgovora koji je obavljao s njim uputio prijeteće riječi upućene ĆJ, a on je to prijavio policiji. ČJ je bio ljut što ne može ostvariti susret s djetetom pa je u razgovoru rekao "Marko, molim vas učinite nešto, inače ću stati pred nju i upucati je". Odmah mu je rekao da će navedeno prijaviti policiji, a on je iste riječi ponovio. Njegov dojam bio je da je ČJ navedene riječi izgovorio u afektu, ali kako nije mogao znati hoće li on to učiniti ili ne, smatrao je da navedeno mora prijaviti policiji. Ne zna je li o tome osobno obavještavao ĆJ. Između ČJ i ĆJ bio je visoko konfliktan razvod i od samog početka teško su se dogovarali u vezi ostvarivanja osobnih odnosa između oca i djeteta. O tome imaju i sudsku presudu, a usprkos tome i dalje se teško uspostavljalo ostvarivanje tih odnosa. ČJ tražio je od njega da provjeri s ĆJ može li on ostvariti i kada susrete s djetetom. ČJ je tvrdio da mu ĆJ ne odgovara na pozive i poruke i da ona ne želi da se on i dijete druže. ČJ je prilikom izgovaranja riječi koje je naveo u svom iskazu zapravo uvjetovao da ako on nešto ne učini, on će u protivnom ispuniti prijeteće riječi prema ĆJ. On je to tako formulirao. Cijeli njihov razgovor kasnije protekao je mirno, ali on nije mogao ne prijaviti takve riječi jer kada bi se kasnije nešto dogodilo on bi bio kriv s obzirom da nije reagirao. U tom razgovoru navodio je ČJ koje su sve njegove mogućnosti da ostvari osobne kontakte s djetetom SJ. Misli da je ČJ to shvatio i njihov razgovor do kraja tekao je mirno. ČJ navedene riječi nije izrekao s ciljem da se one prenesu oštećenici ĆJ, rekao ih je više da bi pokazao koliko mu je teško, ali svakako smatra da one nisu bile primjerene. Misli da navedeno nije rekao kako bi se prenijelo oštećenici jer on od njega nije tražio da takve riječi prenese ĆJ. Koliko se sjeća, kod ČJ nije se spominjala nikakva medicinska dijagnoza kroz njegovo postupanje prema njima. Misli da je istoga dana obavijestio policiju o Sinišinim riječima. Optuženi ČJ je unatoč razmiricama između njega i ĆJ viđao dijete, ali vrlo rijetko. Zna samo da je ČJ imao česte telefonske kontakte s djetetom. Kritičnog dana kontaktirao ga je preko centrale HZSR-a, a to je broj 043/247260. Ne zna zašto je ČJ bio spriječen inače dolaziti i viđati svoje dijete.

10. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti kao i same obrane optuženika, sud nalazi utvrđenim činjenično stanje kako je ono navedeno izreci ove presude.

11. Analizirajući sve izvedene dokaze, sud je iskaz oštećenice ĆJ prihvatio u cijelosti budući da ista jasno, određeno i sigurno iskazuje o njoj poznatim činjenicama. Naime, oštećenici su od strane djelatnika Policijske postaje Bjelovar prenijete riječi koje je optuženik ČJ izrekao socijalnom radniku Marku Štavlju, a koji je o tome i obavijestio policiju. Životno je i logično da je oštećenica takve riječi shvatila kao prijetnju upućenu njoj, posebno kada se uzme u obzir situacija u kojoj su one izgovorene kao i prethodno narušeni međusobni odnosi oštećenice i optuženika, a upravo u pogledu ostvarivanja osobnih odnosa optuženika sa zajedničkim djetetom SJ. Kako tijekom postupka nije niti bilo sporno da je optuženik doista i rekao socijalnom radniku Marku Štavlju da ''učine nešto prije nego dođe i upuca je, jer drugog rješenja nema, da stane pred nju i da je upuca'', opravdano je prihvatiti iskaz oštećenice da se osjećala katastrofa i da su joj se kosti sledile kada je čula za navedeno jer je ocijenila da se navedeno odnosi na nju, a od optuženika ima strah i zbog ranije upućenih prijetnji za koje je i osuđen, a što proizlazi i iz pravomoćne presude ovoga suda broj K-38/2021-70 od 30. ožujka 2022. (str. 46-62).

12. Nadalje, iskaz svjedoka BJ sud ocjenjuje istinitim te ga prihvaća u cijelosti budući da se radi o nepristranom svjedoku koji nije zainteresiran za ishod ovog postupka, odnosno navedeni svjedok se ne priklanja niti jednoj strani u postupku, a što proizlazi iz iskaza svjedoka u kojem je vidljivo da je njegovo osobno mišljenje da je optuženik ČJ inkriminirane riječi izgovorio u afektu, dok je s druge strane, o navedenim riječima za koje je 13. ožujka 2024. smatrao da su prijetnja, obavijestio policiju. Svjedok iskazujući na raspravi navodi da je njegov dojam bio da je optuženik sporne riječi izgovorio u afektu jer je bio ljut budući da nije mogao ostvariti kontakt s oštećenicom kako bi se dogovorio o susretima i druženju s djetetom, međutim, istovremeno svjedok jasno potvrđuje da je smatrao da navedeno mora prijaviti policiji jer ako bi se kasnije nešto dogodilo, on bi bio kriv s obzirom da nije reagirao. Upravo navedeno upućuje na zaključak da je optuženik ČJ inkriminirane riječi izrekao na način da je ostavljao dojam da ozbiljno prijeti usmrćenjem ĆJ, ne bude li se učinilo nešto po njegovu traženju.

13. U pogledu obrane optuženika ČJ, sud ne prihvaća obranu optuženika u dijelu u kojem poriče da mu je namjera bila prijetiti oštećenici ĆJ, već da je sporne riječi izrekao u očaju. Neprihvatljiva je takva obrana optuženika jer suprotno takvoj neuvjerljivoj obrani proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka. Prije svega, optuženik nije niti dosljedan tijekom postupka jer je prilikom ispitivanja u prethodnom postupku naveo da nije točno da je izrekao inkriminirane riječi, da je BJ to krivo shvatio ili da je rekao na nagovor ĆJ, dok pred sudom priznaje da je sporne riječi rekao, ali bez namjere da prijeti ĆJ. Optuženik u svojoj obrani nastoji prikazati da je neosnovano onemogućen u ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom mlljt. SJ, a da je na to dosta utjecala oštećenica ĆJ pa da se zbog toga našao u teškoj emotivnoj situaciji. Navedeno sud može prihvatiti kao osobni doživljaj i osjećaj optuženika u situaciji u kojoj se našao, međutim, ne nalazi se opravdanje za upućivanje prijetećih riječi oštećenici. Štoviše, na upornost optuženika da prijeti usmrćenjem oštećenice ĆJ upućuje i činjenica da je optuženik nakon što ga je socijalni radnik BJ upozorio da će njegovo postupanje prijaviti policiji, isti prijeteće riječi ponovio.

14. Stoga, kraj nesporne činjenice da optuženik i oštećenica od prestanka zajedničkog života tijekom 2019. imaju izuzetno loše odnose vezano uz susrete i druženja njihova zajedničkog sina SJ s optuženikom kao ocem, da je o tome vođen sudski postupak kao i da je postupao nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad, kao i da je optuženik kroz to vrijeme iskazivao nezadovoljstvo opsegom i realizacijom održavanja tih susreta i druženja te ostvarivanja kontakata sa sinom, sud zaključuje da takve narušene odnose optuženik prezentira isključivo kao posljedicu postupaka oštećenice, pri čemu svoj doprinos takvim narušenim odnosima negira, iako iz iskaza oštećenice proizlazi da je optuženik nekoliko dana prije spornog događaja proveo sat do dva sa zajedničkim sinom, a da su nakon toga uslijedile ''odvratne'' poruke.

15. Dakle, prema ocijeni ovoga suda, a na temelju provedenih dokaza koji su naprijed analizirani, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je optuženik ČJ **.**.2024. prilikom telefonskog razgovora sa socijalnim radnikom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Bjelovar Markom Štavljom, govoreći mu da učine nešto prije nego dođe i upuca je, jer drugog rješenja nema, da stane pred nju i da je upuca, referirajući se na svoju bivšu suprugu ĆJ zbog problema oko viđanja zajedničkog djeteta JJ, počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju prema svojoj bivšoj supruzi ĆJ, koja mu je prema odredbama Kaznenog zakona bliska osoba.

16. Budući da iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka, a posebno iz obrane optuženika, proizlazi da su prethodnih dana (prije 13. ožujka 2024.) postojali prijepori između optuženika i oštećenice u vezi dogovora oko ostvarivanja optuženikovih osobnih odnosa sa zajedničkim djetetom, zaključuje se da je kod optuženika postojala ljutnja, revolt i namjera prijetiti usmrćenjem oštećenice ĆJ, ne postupi li HZSR po njegovom traženju.

17. Optuženik izgovarajući inkriminirane riječi uvjetuje socijalnom radniku Marku Štavlju da nešto učine u vezi problema koje ima oko viđanja djeteta JJ jer će u protivnom on doći i upucati je, misleći pri tome na oštećenicu ĆJ. Dakle, bez obzira što se optuženik tako izgovorenim riječima obraća socijalnom radniku Marku Štavlju, nedvojbeno se zaključuje da je izgovorena prijetnja usmrćenjem upućena oštećenici ĆJ s kojom se i nalazi u sukobu. Za postojanje kaznenog djela prijetnje nije odlučno što optuženik ČJ nije izričito tražio od socijalnog radnika UJ da navedene riječi prenese oštećenici ĆJ, već je tako izgovorenim riječima ostvario sva obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

18. Sud nalazi dokazanim da su navedene prijeteće riječi izgovorene od strane optuženika ČJ, a koje su oštećenici ĆJ prenesene od strane policijskih službenika Policijske postaje Bjelovar, kod oštećenice izazvale osjećaj straha za vlastiti život budući da tako izgovorene riječi mogu, uslijed međusobno narušenih odnosa, ali i ranijih postupanja optuženika zbog kojih je osuđivan, kod oštećenice, ali i kod svake druge osobe izazvati opravdani strah za život i sigurnost.

19. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je optuženik ČJ ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela prijetnje, te da je time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

20. Nakon provedenog dokaznog postupka i ocijenjenih svih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, nije bilo dvojbe u pogledu krivnje optuženika za počinjeno kazneno djelo prijetnje koje mu se stavlja na teret jer optuženikova sposobnost shvaćanja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom prilikom počinjenja terećenog kaznenog djela nije dovedena u pitanje. Također, iz gore obrazloženog utvrđeno je da je kod optuženika postojala namjera prijetiti oštećenici jer je bio svjestan da izgovaranjem takvih riječi prijeti smrću, a to je i htio. Ovo posebno proizlazi iz iskaza svjedoka UJ koji navodi da je optuženik, nakon što ga je upozorio da njegove riječi mora prijaviti policiji jer predstavljaju prijetnju, iste ponovio. Optuženik je već zbog svoje životne dobi i ranije osuđivanosti bio svjestan da je njegovo postupanje protupravno, a sud nije pronašao niti jedan ispričavajući razlog. Stoga je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret i na temelju odredbe čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

21. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije za počinjeno kazneno djelo, sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja kod optuženika cijenio sve one okolnosti od kojih ovisi sankcija pa je tako na strani optuženika otegotnim cijenjena njegova ranija osuđivanost što proizlazi iz izvoda iz kaznene evidencije (str. 200-202), a posebno činjenica da je optuženik ranije osuđen za isto kazneno djelo počinjeno na štetu iste oštećenice i to presudom ovoga suda broj K-38/2021-70 od 30. ožujka 2022., a koja je postala pravomoćna 4. studenog 2022. Uvidom u navedenu presudu koja se nalazi u spisu, utvrđeno je da je povod optuženika ČJ da tada prijeti oštećenici ĆJ, također vezan uz njegovo ostvarivanje osobnih odnosa sa zajedničkim djetetom. Navedeno upućuje na zaključak da na optuženika ČJ nisu utjecale ranije izrečene sankcije da svoje ponašanje uskladi sa zakonskim normama i da se suzdrži od činjenja kaznenih djela, već da isti navedeni problem u vezi susreta i druženja s mlljt. djetetom SJ rješava na identičan način, unatoč znanju da postoji i sudski postupak kojim bi mogao ostvariti svoja prava za koja tvrdi da su mu povrijeđena od strane ĆJ. Olakotnom okolnošću smatra se optuženikova prekršajna nekažnjavanost.

22. Uzimajući u obzir gore navedene okolnosti, sud smatra kako je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci prikladna počinjenom kaznenom djelu i težini posljedice kaznenog djela. Za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11 propisana je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci do 5 (pet) godina, iz čega proizlazi da je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci propisani minimum, a sud smatra da će se i tako izrečenom kaznom zatvora postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Posebno se kaznom zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci nastoji utjecati na svijest optuženika da shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, odnosno da ubuduće poštuje pravni sustav i da više ne čini kaznena djela.

23. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 optuženiku ČJ u izrečenu se kaznu zatvora uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode i to od uhićenja 18. ožujka 2024. u 20,20 sati do 20. ožujka 2024. u 12,45 sati, kada je pušten na slobodu.

24. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 optuženik ČJ oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, pri čemu je sud cijenio činjenicu da je optuženik nezaposlen i bez primanja, otac jednog maloljetnog djeteta o kojem je dužan skrbiti te bi plaćanjem tih troškova bila dovedena u pitanje njegova egzistencija kao i egzistencija osobe koju je dužan uzdržavati.

25. Iz navedenih razloga, presuđeno je kao u izreci.

U Bjelovaru 17. prosinca 2025.

Sudac:

Veronika Sajfert

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.