REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] F 5

Poslovni broj: Us I-5/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Helena Kovačić Lijović, odvjetnica u Zagrebu, Savska cesta 41, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatska elektroprivreda d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587koju zastupa opunomoćenica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, Maksimirska 25, radi izvlaštenja, 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/I-943- 02/23-01/239, URBROJ: 514-04-02-02/01-24-23 od 14. studenoga 2024., u odnosu na suvlasnički dio predmetne nekretnine i naknadu za izvlaštenje FČ

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

III. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu sa pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

V. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/I-943-02/23-01/239, URBROJ: 514- 04-02-02/01-24-23 od 14. studenoga 2024. u točkama I. i II., utvrđen je interes Republike Hrvatske i prihvaćen prijedlog za izvlaštenje korisnika izvlaštenja trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d.d., Zagreb, ovdje zainteresirane osobe, radi izgradnje hidroenergetskog sustava HES Kosinj, Etapa 11 – izgradnja građevina na uređenju prostora izgradnje akumulacije HES Kosinj, te je određeno da se potpuno izvlašćuje nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 355 m[2] u suvlasništvu i suposjedu FČ, ovdje tužitelja, i FČC, svakog u ½ dijela. Točkom III. je suvlasnicima određena naknada za izvlaštenje, svakom u iznosu od 433,40 eura. Točkama IV.-VI. je određena isplata naknade za izvlaštenje, točkom VII. je određena predaja u posjed predmetne nekretnine, točkama VIII. -X. određeni su upisi u zemljišnu knjigu, dok je točkama XI. i XII. odlučeno o troškovima postupka.

2. Tužitelj FČ je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnio tužbu kojom je osporava zakonitost navedenog rješenja. U tužbi i kasnijem podnesku u prvom redu navodi da je temeljem odredbe članka 11. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade tražio naknadu za izvlaštenu nekretninu u vidu druge nekretnine čija tržišna vrijednost odgovara tržišnoj vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u istoj općini, jer da je to jedini način da bude u cijelosti obeštećen za svoju nekretninu. S tim u svezi dodaje da navod da korisnik izvlaštenja Hrvatska elektroprivreda d.d. nema drugih nekretnina nije i da ne može bitni pravno odlučujući iz razloga što se predmetno izvlaštenje provodi u ime i za račun Republike Hrvatske, koja se upisuje kao vlasnik novih nekretnina, a ne Hrvatska elektroprivreda d.d., pa da je pravi korisnik izvlaštenja je formalnopravno Republika Hrvatska, a da je općepoznata činjenica da Republika Hrvatska u vlasništvu ima velik broj nekretnina. Nadalje se u bitnom poziva na ustavno i konvencijsko jamstvo vlasništva pa navodi da je Europski sud za ljudska prava u predmetima u predmetima Scordino protiv Italije, Sporrong i Lönroth protiv Švedske i dr. iznio pravno shvaćanje da se svakim miješanjem u pravo na mirno uživanje vlasništva mora postići poštena ravnoteža između javnog interesa zajednice i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca, a što da u konkretnom slučaju nije ispunjeno. S tim u svezi u prvom redu navodi da tuženik uopće nije proveo test razmjernosti kako bi utvrdio je li ravnoteža ostvarena, te nadalje da nije uzeo u obzir navode tužitelja da trpi nerazmjeran i prekomjeran teret budući da mu se izvlašćuju sve nekretnine u navedenom mjestu i u cijelosti ga se onemogućuju u vlasništvu nekretnina koje za njega imaju ne samo ekonomsku nego i emocionalnu vrijednost, jer da to predstavlja njegovu djedovinu koja je u vlasništvu obitelji preko 150 godina. Nadalje navodi da u konkretnom slučaju naknada nije određena pravilno i da ne odgovara tržišnoj vrijednosti te ističe da za utvrđenu naknadu ne može kupiti nekretninu na predmetnom području, a ni bilo gdje u okolici, jer da se po toj cijeni ne može pronaći slična nekretnina budući su sve cijene znatno više, pa da stoga ovo izvlaštenje predstavlja prekomjerno ograničenje prava vlasništva i trpljenje tužitelja. Dodaje da je Europski sud za ljudska prava u predmetu Scordino protiv Italije istaknuo da nije postojao nijedan legitimni cilj u javnom ili općem interesu koji bi mogao opravdati činjenicu da su podnositelji zahtjeva dobili naknadu manju od tržišne vrijednosti za svoju izvlaštenu nekretninu. U odnosu na nalaz vještaka Damira Stipanova u prvom redu navodi da je početna premisa da je riječ o šumskom zemljištu pogrešna, zbog čega da je cjelokupna procjena vrijednosti nekretnine pogrešna, jer da je predmetna nekretnina morala biti procijenjena kao građevinsko, a ne kako to pogrešno obrazlaže tužitelj kao šumsko zemljište, budući da predmetno zemljište sukladno prostornom planu definirano kao vodene površine akumulacija Kruščica-planirano, a što da je značajno utjecalo na procijenjenu vrijednost nekretnine. Nadalje navodi da je iz nalaza vještaka Damira Stipanova razvidno da je kao dan vrednovanja nekretnine naveden dan 30. studenog 2023., dok je prilikom ujednačavana vrijednosti nekretnine uzeo Indeks cijena stambenih objekata Q1 i Q2, za kvartale 1 i 2, ali ne i Q3 i Q4, za kvartale 3 i 4., koje je trebao primijeniti, pri čemu da je vještak stavio napomenu da je uzeo pogrešan bazni indeks jer mu drugi nisu dostupni, ali da je na dan održavanja rasprave povodom prigovora navedeni Q4 je bio dostupan i da je iznosio 167,17. Nadalje je naveo da Vještak nije dao niti jedan konkretan odgovor na ročištu na pitanja zašto je koristio konkretne usporedne nekretnine te po čemu su usporedive. Također navodi da mu je upravnom postupku na ime troškova zastupanja trebalo priznati trošak izbivanja iz pisarnice i trošak puta do Perušića, za odvjetnika koji ima sjedište u [adresa], budući da se rasprava održavala izvan sjedišta tuženika. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi spisu predmeta, saslušanjem tužitelja, voditelja postupka i odvjetnice Maje Antić Tucak, te vještačenjem radi procjene vrijednosti nekretnine, pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje u dijelu koji se odnosi na točke III., IV., VI., VII., VIII., IX., X.,

XI. i XII.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

4. Zainteresirana osoba u detaljnom i opširnom odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je u pravilno provedenom postupku tužiteljima pravilno utvrđena naknada koja odgovora tržišnoj vrijednosti nekretnine, pri čemu da je postignuta poštena ravnoteža između privatnog i javnog interesa pa predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Ističe da se suprotno navodima tužitelja, vrijednost nekretnine utvrđuje s obzirom na uporabno svojstvo nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja, pri čemu da je vještak primjenjujući poredbenu metodu, pravilno kao usporedne nekretnine uzeo tri nekretnine sličnih karakteristika iz šire okolice, koristeći tada dostupne indekse Q1 i Q2. Također ističe da Zakon naknadu u obliku davanja u vlasništvo zamjenske propisuje isključivo kao alternativnu i supsidijarnu opciju, i to samo u slučaju kada korisnik izvlaštenja raspolaže odgovarajućom nekretninom, što da ovdje nije slučaj.

5. Sud je održao ročište za raspravu 21. studenog 2025., na koje su pristupili tužitelji i zainteresirana osoba, svi zastupani po opunomoćenicima, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.

5.1. Tužitelj je na ročištu izjavio da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi i dotadašnjem tijeku postupka. Predložio je da se ovaj spor prekine do okončanja postupka u predmetu ovoga Suda poslovni broj Us I-2222/2024 u kojem je predložio da se predmet riješi kao ogledni spor. Istaknuo je da je iz dokumentacije koja je dostavljena naknadno u sporu razvidno da Republika Hrvatska raspolaže nekretninama koje se mogu dati kao zamjenska nekretnina umjesto izvlaštene nekretnine.

5.2. Na upit Suda tužitelj FČ je izjavio da traži zamjensku nekretninu jer da se u mirovini želi vratiti na područje Like, jer da je, iako je rođen u [adresa], porijeklom i po ocu i majci E.

5.3. Zainteresirana osoba je na ročištu izjavila da ostaje kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu. U odnosu na naknadno zaprimljeni podnesak očitovala se da je korisnik izvlaštenja u predmetnom postupku Hrvatska elektroprivreda d.d., dok su nekretnine koje su navedenom podnesku u vlasništvu Republike Hrvatske, a ne Hrvatska elektroprivreda d.d., koja ne raspolaže nekretninama koje bi se tužiteljima mogle dati u vlasništvo. Nadalje je istaknula da se u postupku izvlaštenja naknada određuje u pravilu u novcu dok je dodjela zamjenske nekretnine samo iznimka, a što da je potvrđeno i u više presuda upravnih sudova. U odnosu na zaprimljene ugovore, očitovala se da je u tim ugovorima korištena ista metodologija kao u predmetu ovoga spora, dok je u ugovoru u kojem je vrijednost nekretnine utvrđena u iznosu od 40.000,00 kn, vrijednost utvrđena u znatno nižem iznosu nego u predmetu ovoga spora i stoga bi ta okolnost mogla ići tužiteljima samo na štetu.

6. Među strankama u ovome sporu je sporno je li naknada za izvlaštenje u predmetu ovoga spora pravilno određena.

7. Iako su tužitelji pred ovim Sudom pokrenuli više sporova radi ocjene zakonitosti rješenja o izvlaštenju za predmetni zahvat, Sud je odbio prijedlog za prekidom ovoga spora do pravomoćnog okončanja predmeta u oglednom sporu, budući da prema ocjeni Suda nisu ispunjene pretpostavke za rješavanje u oglednom sporu, jer se ne radi o predmetnima iste činjenične osnove, budući da se radi o različitim nekretninama od kojih je za svaku potrebno zasebno ocijeniti je li naknada pravilno određena.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Prema odredbi članka 46. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" broj 74/14, 69/17, 98/19, dalje: Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade) naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje se u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju ili u vrijeme sklapanja nagodbe prema ovom Zakonu, uzimanjem u obzir uporabnog svojstva nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja.

10.1. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se iznimno, naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine čija vrijednost odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje, u istoj općini ili gradu, kojom se prijašnjem vlasniku nekretnine koja se izvlašćuje omogućavaju isti životni uvjeti i uvjeti korištenja kakve je imao koristeći tu nekretninu, kada korisnik izvlaštenja s takvom nekretninom raspolaže.

11. Sukladno citiranim odredbama se naknada za potpuno izvlaštenje u pravilu određuje u novcu, dok se naknada davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine određuje samo iznimno, na način da se prijašnjem vlasniku omogućavaju isti životni uvjeti i uvjeti korištenja kakve je imao do tada, i to ukoliko korisnik izvlaštenja s takvom nekretninom raspolaže.

12. Tužitelj je upravnom postupku izvlaštenja izjavio da želi naknadu davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine, a suvlasnik je i suposjednik predmetne nekretnine u ½ dijela, te suvlasnik i suposjednik u sličnim ili manjim omjerima i ostalih nekretnina koje se su predmetom izvlaštenja za isti zahvat, za koje je pokrenuo sporove pred ovim Sudom. Tužitelj ima prebivalište u [adresa], a na ročištu je izjavio da traži zamjensku nekretninu jer da se u mirovini želi vratiti na područje Like, jer da je, iako je rođen u [adresa], porijeklom i po ocu i majci E. Stoga, prema ocijeni Suda nisu ispunjene pretpostavke iz citirane odredbe članka 46. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade da se tužitelju odredi naknada davanjem u vlasništvo zamjenske nekretnine, jer tužitelj nikada nije živio na predmetnom području i koristio predmetnu nekretninu za obavljanje nekakve djelatnosti, pa njenim izvlaštenjem neće izgubiti dosadašnje životne uvjete i uvjete korištenja predmetne nekretnine. Osim toga, tužitelj je suvlasnik i suposjednik predmetne nekretnine i svim ostalih nekretnina za koje je pokrenuo upravni spor samo u suvlasničkom omjeru, što znači da se ne radi o gospodarskoj cjelini koja bi bila pogodna za gospodarsko iskorištavanje ni u budućnosti, već će naprotiv, ukoliko se doista namjerava naseliti na područje Like, tužitelj iz naknade u novcu sam moći kupiti nekretnine koje čine cjelinu i podobne su za stanovanje.

12.1. Nadalje, ni iz jedne odredbe Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, kao presude Europskog suda za ljudska prava na koje tužitelj poziva ne proizlazi da okolnost da se radi o tužiteljevoj djedovini utječe na vrstu ili visinu naknade, stoga su tužbeni navodi neosnovani i u tom dijelu.

12.2. Pritom Sud ukazuje tuženiku da ne može prihvatiti navode da zainteresirana osoba ne raspolaže drugim odgovarajućim nekretninama, jer budući da se predmetno izvlaštenje provodi u ime i za račun Republike Hrvatske, ukoliko zainteresirana osoba u svom vlasništvu nema odgovarajućih nekretnina, mogla ih je steći od Republike Hrvatske.

13. Nadalje, citiranom odredbom članka 46. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade propisano je da se vrijednost nekretnine određuje s obzirom na uporabno svojstvo koje je nekretnina imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja. Stoga su neosnovani tužbeni navodi da je vrijednost nekretnine trebalo odrediti prema vrijednosti građevinskog zemljišta, jer je sadašnja namjena zemljišta koja je prostornoplanskom dokumentacijom definirana kao vodene površine - akumulacija, upravo namjena koja je povod predmetnom izvlaštenju, odnosno da predmetno zemljište nije predviđeno za izgradnju predmetne akumulacije ne bi u prostornoplanskoj dokumentaciji ni imalo definiranu namjenu kakvu ima.

14. Nadalje, ni jednom odredbom Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 78/15, dalje: Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina) ili drugim mjerodavnim propisom nije propisano da se pri procjeni vrijednosti nekretnine poredbenom metodom za poredbene nekretnine moraju uzeti nekretnine iz iste katastarske općine, već iz odredbi članaka 22. i 24. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina te članaka 9.-10 i 35.- 38. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 105/215, dalje: Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina) proizlazi da bi to trebale nekretnine istih kategorija i sličnih karakteristika, odnosno da to budu nekretnine koje s procjenjivanom nekretninom pokazuju dovoljno podudarna obilježja. Stoga Sud ne vidi razloga zašto to ne bi mogle biti takve nekretnine s šireg područja Like, pri čemu treba uzeti u obzir da to budu područja otprilike istih tržišnih vrijednosti nekretnina. Štoviše, prema shvaćanju Suda bi bilo ispravnije uspoređivati nekretnine istih kategorija i sličnih karakteristika iz različitih katastarskih općina, nego nekretnine različitih kategorija i karakteristika iz iste katastarske općine. Stoga su tužbeni navodi neosnovani i u tom dijelu.

15. Isto tako, Sud je našao neosnovanim tužbene navode da pri međuvremenskom izjednačenju vještak Damir Stipanov nije koristio indekse Q3 i Q4 za 3. i 4.kvartal, koji su postali dostupni u vrijeme održavanja rasprave pred upravnim tijelom, jer je nesporno da su u vrijeme izrade nalaza bili dostupni indeksi Q1 i Q2, za kvartale 1 i 2. Naime, prema shvaćanju Suda vještak je dužan koristiti indekse koji su dostupni u vrijeme izrade nalaza, a kada bi svakom objavom novih indeksa trebao dopunjavati nalaz, povodom kojeg bi upravno tijelo trebalo sazivati novu raspravu, bilo bi znatno otežano ili čak onemogućeno okončati postupak.

16. Nadalje, Sud je našao neosnovanim tužbene navode da u postupku na ime troškova zastupanja trebalo priznati trošak izbivanja iz pisarnice i trošak puta do Perušića, za odvjetnika koji ima sjedište u [adresa], jer je tužitelj za zastupanje mogao odabrati odvjetnika koji ima sjedište na području na kojem se provodi izvlaštenje, pa ti troškovi ne bi ni nastali.

17. Međutim, Sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim iz razloga kako slijedi.

18. Kao što je ranije navedeno, prema odredbi članka 46. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade naknada za ovlaštenje određuje se s obzirom na uporabno svojstvo nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja.

19. Prema odredbi članka 50. stavka. 1. točke 1. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina pri procjeni iznosa naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu potrebno je utvrditi uporabno svojstvo nekretnine radi procjene naknade za gubitak prava na nekretnini prema utvrđenom uporabnom svojstvu nekretnine.

20. Nadalje, prema odredbi članka 35. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina za izvođenje poredbenih cijena koriste se kupoprodajne cijene onih nekretnina koje sa procjenjivanom nekretninom pokazuju dovoljno podudarna obilježja.

21. Iz nalaza vještaka Damira Stipanova Sud ne proizlazi da je vještak pri procjeni utvrdio uporabno svojstvo koju je nekretnina imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja. Štoviše, iz cjelokupne dokumentacije iz spisa predmeta proizlazi da je predmetna nekretnina u naravi oranica, odnosno livada, dok je vještak pri procjeni za poredbene uzeo tri nekretnine koje su sve po kulturi i u naravi šuma, pri čemu vještak, a ni tuženik, nije obrazložio zašto za poredbene nekretnine nije uzeo oranice, odnosno radi li se nekretninama koje imaju dovoljno podudarna obilježja. Stoga, prema ocjeni Suda, tržišna vrijednost nekretnine koja se izvlašćuje nije pravilno procijenjena.

22. Slijedom navedenog, na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) osporeno rješenje je odnosu na tužitelje valjalo poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

23. Predmet je sukladno odredbi članka 119. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima vraćen na ponovni postupak, budući da će u konkretnom slučaju postupak će brže i lakše provesti tuženik, na način da će pozvati vještaka da ispravi, odnosno upotpuni nalaz, ili će po potrebi provesti novo vještačenje. U ponovnom postupku naknadu za izvlaštenje treba odrediti na način da se utvrdi uporabno svojstvo koju je nekretnina imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja te da se pri odabiru poredbenih nekretnina uzmu one koje s procjenjivanom nekretninom pokazuju dovoljno podudarna obilježja u smislu odredbi Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina.

24. Kako iz svega navedenog proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, Sud je ostale dokazne prijedloge odbio kao suvišne.

24.1. Tužitelj je zatražio naknadu troškova ovoga spora za sastav tužbe i za zastupanje na ročištu za raspravu po opunomoćeniku odvjetniku, za svaku radnju po 1.000,00 eura, uvećano za PDV, što ukupno iznosi 2.500,00 eura.

24.2. Zainteresirana osoba je zatražila naknadu troškova spora, za sastav odgovora na tužbu, pristup ročištu, te trošak puta i izbivanja iz pisarnice, što ukupno iznosi 3.400,00 eura.

25. Prema odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

25.1. Prema članku 144. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

26. Budući da je uspio u sporu, tužitelju je priznat zatraženi trošak zastupanja, koji je u skladu s Tbr. 27. Odvjetničke tarife, stoga je tuženiku naloženo da mu naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude. Budući da je spor izgubila, zahtjev zainteresirana osobe za naknadu troškova spora je odbijen.

27. Budući da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.) tužitelj nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe.

U Rijeci 17. prosinca 2025.

S u d a c

dr. sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točaka I., II. i III. ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv točaka IV., V. i VI. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 128. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opun. tužitelja: Odvjetnici Heleni Kovačić Lijović, Zagreb, Savska cesta 41

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- opun. zaint. osobe: Odvjetnici Iris Šanjug, Zagreb, Maksimirska 25