REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-14739/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ninoslav Pintarić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 6. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Andreje Srednoselec Pintarić, odvjetnice i zz tužene DNL, državnoodvjetničke savjetnice u OGDO Zagreb, dana 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, platiti tužitelju DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], razliku plaće za razdoblje od studenog 2014. do listopada 2019. u ukupnom iznosu od 2.227,76 eura, zajedno sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

-na iznos od 41,56 eur od dana 20.12.2014. godine,

-na iznos od 9,64 eur od dana 20.01.2015. godine,

-na iznos od 35,26 eur od dana 20.02.2015. godine,

-na iznos od 41,56 eur od dana 20.03.2015. godine,

-na iznos od 22,67 eur od dana 20.04.2015. godine,

-na iznos od 32,74 eur od dana 20.05.2015. godine,

-na iznos od 42,22 eur od dana 20.06.2015. godine,

-na iznos od 40,48 eur od dana 20.07.2015. godine,

-na iznos od 26,62 eur od dana 20.08.2015. godine,

-na iznos od 37,11 eur od dana 20.09.2015. godine,

-na iznos od 35,42 eur od dana 20.10.2015. godine,

-na iznos od 37,95 eur od dana 20.11.2015. godine,

-na iznos od 31,81 eur od dana 20.12.2015. godine,

-na iznos od 36,30 eur od dana 20.01.2016. godine,

-na iznos od 24,78 eur od dana 20.02.2016. godine,

-na iznos od 41,30 eur od dana 20.03.2016. godine,

-na iznos od 37,71 eur od dana 20.04.2016. godine,

-na iznos od 38,54 eur od dana 20.05.2016. godine,

-na iznos od 21,02 eur od dana 20.06.2016. godine,

-na iznos od 36,96 eur od dana 20.07.2016. godine,

-na iznos od 33,19 eur od dana 20.08.2016. godine,

-na iznos od 37,88 eur od dana 20.09.2016. godine,

-na iznos od 42,24 eur od dana 20.10.2016. godine,

-na iznos od 33,19 eur od dana 20.11.2016. godine,

-na iznos od 44,88 eur od dana 20.12.2016. godine,

-na iznos od 15,84 eur od dana 20.01.2017. godine,

-na iznos od 51,16 eur od dana 20.02.2017. godine,

-na iznos od 44,43 eur od dana 20.03.2017. godine,

-na iznos od 38,64 eur od dana 20.04.2017. godine,

-na iznos od 44,43 eur od dana 20.05.2017. godine,

-na iznos od 43,79 eur od dana 20.06.2017. godine,

-na iznos od 48,69 eur od dana 20.07.2017. godine,

-na iznos od 42,51 eur od dana 20.08.2017. godine,

-na iznos od 36,95 eur od dana 20.09.2017. godine,

-na iznos od 37,58 eur od dana 20.10.2017. godine,

-na iznos od 49,66 eur od dana 20.11.2017. godine,

-na iznos od 39,40 eur od dana 20.12.2017. godine,

-na iznos od 11,79 eur od dana 20.01.2018. godine,

-na iznos od 45,76 eur od dana 20.02.2018. godine,

-na iznos od 49,53 eur od dana 20.03.2018. godine,

-na iznos od 47,84 eur od dana 20.04.2018. godine,

-na iznos od 44,22 eur od dana 20.05.2018. godine,

-na iznos od 32,30 eur od dana 20.06.2018. godine,

-na iznos od 56,27 eur od dana 20.07.2018. godine,

-na iznos od 48,06 eur od dana 20.08.2018. godine,

-na iznos od 29,74 eur od dana 20.09.2018. godine,

-na iznos od 37,32 eur od dana 20.10.2018. godine,

-na iznos od 43,26 eur od dana 20.11.2018. godine,

-na iznos od 39,58 eur od dana 20.12.2018. godine,

-na iznos od 11,85 eur od dana 20.01.2019. godine,

-na iznos od 9,36 eur od dana 20.01.2019. godine,

-na iznos od 17,60 eur od dana 20.02.2019. godine,

-na iznos od 33,42 eur od dana 20.02.2019. godine,

-na iznos od 16,01 eur od dana 20.03.2019. godine,

-na iznos od 36,60 eur od dana 20.04.2019. godine,

-na iznos od 46,59 eur od dana 20.05.2019. godine,

-na iznos od 41,78 eur od dana 20.06.2019. godine,

-na iznos od 16,09 eur od dana 20.07.2019. godine,

-na iznos od 10,17 eur od dana 20.07.2019. godine,

-na iznos od 39,17 eur od dana 20.08.2019. godine,

-na iznos od 29,25 eur od dana 20.09.2019. godine,

-na iznos od 34,38 eur od dana 20.10.2019. godine,

-na iznos od 25,68 eur od dana 20.11.2019. godine,

-na iznos od 18,03 eur od dana 20.11.2019. godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u visini od 1.687,50 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao policijski službenik, rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova raspoređen u Ravnateljstvo policije, Upravu za posebne poslove sigurnosti, Služba za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora na radno mjesto policijski službenik za osiguranje objekta. U razdoblju od mjeseca studenog 2014. do mjeseca listopada 2019. tužitelj je po usmenom nalogu nadređenih osoba dolazio na posao u sjedište službe, odnosno Ravnateljstvo policije, Upravu za posebne poslove sigurnosti, Služba za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora 45 minuta ranije radi pripreme za službu i upućivanja službenim vozilom u štićene objekte i prostore, a nakon završetka smjene morao se ponovno javiti u sjedište službe radi razduženja po obavljanom poslu pa je stoga i odlazio pola sata kasnije s posla, a koji rad ima tretman rada dužeg od punog radnog vremena koji je isti po osnovu rada u smjenama i turnusima stvarno obavljao i koji rad mu nije plaćen, a što je protivno odredbama Zakona o radu Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Opis poslova radnog mjesta u opisanoj Službi obuhvaća pripremne mjere i radnje osiguranja i zaštite objekata i prostora na području Republike Hrvatske. Isto tako, kada se tužitelj angažira za rad u druge smjene radi popune smjene, mora se javiti jedan sat ranije na posao. Tuženik, kao poslodavac, nije regulirao način preračunavanja takve obavezne prisutnosti tužitelja na radnom mjestu u sate efektivnog rada tužitelja, te nije niti isplatio tužitelju tako stvarno odrađene sate odnosno nije tužitelju prilikom obračuna plaće priznao tako odrađene sate. U konkretnom slučaju riječ je o stalnom radu odnosno o situaciji u kojoj je tužitelj u predmetnom razdoblju radio jedan sat duže od punog radnog vremena. Vrijeme provedeno na radu dulje od formalnog propisanog radnog vremena potrebno je vrednovati odnosno honorirati tužitelju po osnovi rada u turnusima i smjenama. Odredbom čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike propisano je kako se osnovna plaća može službenika i namještenika uvećati između ostalog i po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima pa tužitelju pripada pravo na uvećanje plaće za rad duži od punog radnog vremena. Nadalje, odredbom čl. 56. st.9. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike propisano je da ukoliko se službenici i namještenici organizirano upućuju na rad na terenu (osiguranje utakmica, preprata), u stvarno odrađene sate rada ubraja im se i vrijeme putovanja do mjesta rada na terenu kao i vrijeme putovanja provedeno na povratku s mjesta rada na terenu. U prilog tvrdnjama tužitelju idu i tumačenja zajedničke Komisije za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj: 16/56 sa 21. sjednice od dana 29.01.2016., zatim broj: 15/56 sa 20. sjednice od dana 18.11.2015., te broj: 7/56 sa 31. sjednice od dana 04.07.2014., a koja tumačenja se dostavljaju u prilogu tužbe. Navedena Komisija dala je tumačenje da ukoliko se službenici i namještenici upućuju organizirano na rad na terenu, u stvarno odrađene sate ubraja se i vrijeme putovanja do mjesta rada na terenu kao i vrijeme putovanja provedeno na povratku od mjesta rada na terenu pri čemu su osiguranje utakmica i preprata navedeni kao primjeri poslova/aktivnosti i nema osnove ograničiti ovo samo na pojmove navedene kao promjere u tekstu čl. 56. st. 9. Kolektivnog ugovora. Da bi se sati putovanja obračunali u stvarno odrađene sate osim što se mora raditi o organiziranom putovanju, upućivanje na teren, rad na terenu i povratak s mjesta rada moraju predstavljati kontinuitet. Ako je službenicima i namještenicima koji su upućeni na rad na terenu pri tome osiguran adekvatan smještaj u objektu u kome se vrši primopredaja/otprema službe, vrijeme organiziranog putovanja od mjesta primopredaje službe do mjesta rada te vrijeme povratka u objekt gdje su smješteni treba uračunati u stvarno odrađene sate. Napominje se i da je tužitelj u predmetnom razdoblju svakodnevno bio na poslu duže od pola sata prije početka smjene i duže od pola sata nakon završetka smjene jer nije roku od pola sata stigao obaviti zaduženja i razduženja po obavljenom poslu. Stoga, potrebno je pola sata prisutnosti na posu prije početka smjene i pola sata prisutnosti na poslu nakon završetka smjene tretirati na način da se ima računati da je tužitelj radio u predmetnom razdoblju dnevno jedan sat duže od punog radnog vremena. Iz gore navedenog jasno je razvidno da se u konkretnom slučaju radio organizaciji rada koja se sastoji o vremena efektivnog rada odnosno rada provedenog u štićenom objektu i prostoru i vremena obvezne prisutnosti policijskog službenika na radnom mjestu (sjedištu službe). Tužitelj u konačnici potražuje ukupan iznos od 2.227,76 eura (zbroj svih pojedinačnih mjesečnih iznosa), na ime razlike plaće za pola sata raniji dolazak na posao, za razdoblje od studenog 2014. do listopada 2019., zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 20. -tog u mjesecu za rad obavljen u prethodnom mjesecu. Potražuje i parnični trošak sa zateznom kamatom

2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da je uvidom u relevantnu dokumentaciju utvrđeno je da je tužitelj policijski službenik Uprave za posebne poslove sigurnosti Službe za osiguranje i zaštitu diplomatskih misija i konzularnih ureda. Rad policijskih službenika koji obavljaju poslove redovnog osiguranja štićenih objekata organiziran je u sustavu rada "turnus" (sustav rada 12-24-12-48) i to u dnevnom turnusu od 07,00 do 19,00 sati ili u noćnom turnusu od 19,00 do 07,00 sati. Ponekad je radno vrijeme organizirano na drugačiji način (nije turnus), a što je prikazano u evidenciji o prisutnosti na radu tužitelja. Svi odrađeni sati rada tužitelja su uredno isplaćeni što je vidljivo iz isplatnih lista. Navodi da je ovakav način organizacije rada dogovoren sa policijskim službenicima i predstavnicima sindikata, sukladno njihovim zahtjevima, kao i najoptimalniji način organizacije službe, prvenstveno u interesu policijskih djelatnika. Nesporno je da se tužitelj i drugi policijski službenici Službe za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora i Službe za osiguranje i zaštitu diplomatskih misija i konzularnih ureda, koji rade u turnusu, prije upućivanja u službu okupljaju u prostoriji Službe 30 minuta prije početka rada (u 06,30 dnevna smjena i u 18,30 noćna smjena) kako bi ih se organizirano službenim vozilom prevezlo do mjesta rada. U takvim okolnostima, kada se policijski službenici okupljaju u sjedištu službe radi organiziranog odlaska na mjesto rada, pruža se mogućnost neposrednom rukovoditelju da informacije od interesa za policijske službenike (realizacija prava iz radnog odnosa, podnošenje zamolbi za slobodne dane, obrazaca za odlazak na godišnji odmor, najava rješavanja osobnih obveza zbog kojih bi trebali biti izvan službe, zamijeniti smjenu i sl.) i samu službu, priopći odjednom većem broju policijskih službenika u kratkoj i izravnoj komunikaciji. Također, sukladno članku 170. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika (NN br. 89/10 i 76/15) otprema službe provodi se prije upućivanja policijskih službenika u službu, kako bi se utvrdila psihofizička spremnost i opremljenost prije službenog radnog vremena, što sve skupa traje oko 5 minuta. Ističe da je člankom 170. navedenog Pravilnika zakonodavac propisao da iznimno, u specifičnim uvjetima, kao i što su neadekvatne službene prostorije, brojnost policijskih službenika, udaljenost radnog mjesta od sjedišta ustrojstvene jedinice i dr., otprema službe može se organizirati i na drugačiji način. Dakle otprema službe mogla bi se organizirati i na drugi način npr. direktnim dolaskom policijskog službenika na mjesto rada i sl. Dakle, takva dugogodišnja, a i trenutna praksa da policijski službenici dolaze u sjedište Službe pola sata prije početka radnog vremena provodi se prvenstveno iz razloga kako bi se policijskim službenicima omogućilo korištenje organiziranog i za njih besplatnog prijevoza sa službenim vozilima od sjedišta Službe do njihovog mjesta rada i obrnuto, kao i drugih razloga koji su isključivo u njihovom interesu (presvlačenje iz civilne odjeće u policijsku odoru i obrnuto, odlaganje i čuvanje zaduženog osobnog naoružanja u metalnim ormarićima u sjedištu Službe, korištenje besplatnog parkirnog prostora i okupljanja u sjedištu Službe po nekoliko policijskih službenika iz istog mjesta stanovanja radi prijevoza kući ili na posao u Zagrebu jednim privatnim vozilom, a ne npr. sa četiri vozila ako su primjerice njih četvorica iz istog mjesta i rade u istoj smjeni, itd.). Nakon završetka rada, policijski službenici imaju mogućnost da ih se službenim vozilom preveze do prostorija Službe, ili mogu napustiti štićeni objekt bez obaveze da se organizirano službenim vozilom vrate u sjedište Službe. Dana 13. travnja 2004. policijskim službenicima Službe za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora izdana je obavijest da nisu dužni dolaziti u prostorije Službe po završetku smjene koja je na snazi i danas. Ukazuje se nadalje da dio policijskih službenika Službe za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora svakodnevno dolazi izravno na štićeni objekt, a svi ostali policijski službenici Službe za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora i Službe za osiguranje i zaštitu diplomatskih misija, i konzularnih ureda koji rade u turnusu, dolaze na otpremu smjene u sjedište Službe pola sata ranije. Međutim, ukoliko iz nekog razloga pojedini službenici ne mogu doći na otpremu smjene (lošiji vremenski uvjeti, zastoj u prometu, kašnjenje javnog prijevoza i dr.) odobrava im se da, uz telefonsku najavu službujućem šefu smjene, dođu izravno na štićeni objekt. Navedenim policijskim službenicima se obavijesti bitne za obavljanje službe priopćavaju službenim telefonom ili sredstvima veze, i to nakon što preuzmu smjenu. Dakle, ovakva organizacija rada, na način da policijski službenici koji rade u smjeni dolaze u prostorije Službe pola sata ranije, prvenstveno je u funkciji prijevoza policijskih službenika do štićenog objekta, iz razloga kako ne bi sa svojim vozilima morali dolaziti na radna mjesta rada odnosno štićenog objekta i tražiti parkiralište i plaćati parking kartu za svoje privatno vozilo te tako proizvesti sebi dodatne financijske troškove. Također policijski službenici koji Službu obavljaju u policijskoj odori sami odlučuju da li će na posao dolaziti u policijskoj odori ili civilnoj odjeći i da li će se presvlačiti u sjedištu službe, pa im je i iz tog razloga prihvatljivo dolaziti u sjedište Službe od kuda ih se organizirano prevozi na mjesto rada. Ukazuje se nadalje da je ovakav način organizacije službe dogovoren i prihvaćen od većine policijskih službenika, kao i njihovih sindikalnih predstavnika. Naime, tijekom 2004. sindikalni povjerenici Sindikata policije Hrvatske i Nezavisnog sindikata djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova predlagali su da se otprema smjene evidentira kao radno vrijeme policijskih službenika, što nije prihvaćeno, s obzirom da redovno radno vrijeme policijskih službenika ne može trajati duže od 12 sati neprekidno. Tadašnji rukovoditelji Službe za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora su predstavnicima Sindikata predložili ukidanje otpreme smjene te da policijski službenici ne dolaze u prostorije Službe već izravno na štićeni objekt prema rasporedu koji će im biti unaprijed priopćen. Predstavnici sindikata su prihvatili navedeni prijedlog, ali su zatražili da prije konačne odluke provedu anketu sa policijskim službenicima u kojoj bi im se omogućilo da se izjasne o tome žele li dolaziti izravno na štićeni objekt u 7,00 sati odnosno u 19,00 sati ili žele da im se prije početka radnog vremena organizira prijevoz iz prostorija Službe do mjesta rada, nakon otpreme smjene, u 6,30 sati odnosno u 18,30 sati. Nakon provedene ankete predstavnici Sindikata upoznali su rukovoditelje Službe za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora da se preko 90% anketiranih policijskih službenika izjasnilo kako i dalje želi dolaziti u prostorije Službe kako bi im se organizirao prijevoz do štićenih objekata. Navedeni prijedlog Sindikata je prihvaćen od strane rukovoditelja Službe za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora i Uprave za posebne poslove sigurnosti. Novi prijedlog sindikalnih predstavnika je bio da se otprema smjene održava 15 minuta prije početka smjene (u 6,45 sati dnevna smjena i 18,45 sati noćna smjena), što je i prihvaćeno od strane nadređenih rukovoditelja. Dana 26. ožujka 2004. izdana je obavijest policijskim službenicima Službe za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora da će od 29. ožujka 2004. otprema službe policijskih službenika redovnog osiguranja započeti u 6,45 sati - dnevna smjena i 18,45 sati - noćna smjena. Međutim kako policijski službenici nisu bili zadovoljni s otpremom smjene u 6,45 sati i 18,45 sati, šefovi smjena su proveli anketu u kojoj se od 152 anketiranih policijskih službenika, njih 142 izjasnilo da želi otpremu smjene u 6,30 sati i 18,30 sati. S obzirom da se većina izjasnila na gore navedeni način, izdana je obavijest policijskim službenicima da će otprema službe policijskih službenika redovnog osiguranja započinjati u 6,30 sati odnosno u 18,30 sati. U veljači 2019. u Službi za osiguranje i zaštitu diplomatskih misija i konzularnih ureda provedena je interna anketa u kojoj su se policijski službenici mogli izjasniti da li žele dolaziti u sjedište službe ili izravno na štićeni objekt. Od ukupno anketiranih 113 policijskih službenika, samo njih 8 je iskazalo interes za dolazak izravno na štićeni objekt, a 105 policijskih službenika (oko 93 %) izjasnilo se da i dalje želi dolaziti u sjedište Službe prije početka rada. S obzirom na izneseno, nesporno je da je tužitelj dolazio na posao pola sata ranije, ali prvenstveno iz razloga što je takva organizacija rada dogovorena upravo sa tim istim policijskim službenicima i sindikatima, radi organiziranog prijevoza službenim vozilima na mjesto rada, jer je to prvenstveno u njihovom interesu zbog naprijed iznesenih razloga. Pravilnikom o načinu policijskog postupanja u glavi VII. Osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora (članak 169.) propisano je da policijski službenik može napustiti objekt, osobu ili prostor koji osigurava samo u situacijama kada se u neposrednoj blizini izvršava kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti i za koje se može izreći kazna zatvora od 5 godina ili više, ili kada je to nužno radi sprječavanja izravne opasnosti, osim u situacijama kada napuštanjem mogu biti ugroženi životi i sigurnost štićenih osoba, objekta i prostora. Dakle, policijski službenik vrši Službu osiguranja i zaštite štićenog objekta do primopredaje smjene policijskom službeniku iz iduće smjene, odnosno dok mu ne dođe zamjena na štićeni objekt, a samo vrijeme zamjene zavisi od udaljenosti štićenog objekta od sjedišta Službe, gustoće prometa na prometnicama, radi li se o jutarnjim ili poslijepodnevnim satima, radi li se o danima vikenda ili radnom tjednu i sl. Tako se u pojedinim danima vršenja službe događa da policijski službenik dobije zamjenu ranije od predviđenog vremena rada, a da mu u pojedinim danima vršenja službe smjena dođe kasnije od predviđenog radnog vremena. Po dobivenoj zamjeni i izvršenoj primopredaji službe na štićenom objektu, policijski službenici su slobodni i ne moraju se vraćati u sjedište Službe. U dane radnog tjedna (od ponedjeljka do petka) vrijeme primopredaje dnevne smjene varira do 18,55 sati do 19,15 sati, a vrijeme primopredaje noćne smjene od 6,50 do 7,15 sati (izuzetno i rijetko na najudaljenijem štićenom objektu do 7,30 sati), s time da većina policijskih službenika dobije zamjenu na štićenom objektu i prije 19,00 sati. Vrijeme ostajanja duže od predviđenog u dane vikenda (subota i nedjelja) odnosno vrijeme ostajanja do izvršene primopredaje se znatno skraćuje i u pravilu se pri završetku noćnog turnusa u jutarnjim satima primopredaja izvrši od 6,45 sati do 7,15 sati, a pri završetku dnevnog turnusa od 18,50 sati do 19,05 sati te uglavnom većina policijskih službenika dobije zamjenu na štićenom objektu i prije 7,00 sati odnosno prije 19,00 sati. Ukazuje se da nije sporno da policijski službenici nekada "ostaju duže" na radnom mjestu, jer isto ne mogu napustiti dok im ne dođe smjena i dok se ne obavi otprema smjene. Međutim, kao što je razvidno iz gore opisanoga, nekada se dogodi da im smjena završi ranije, a nekada kasnije. Nadalje, policijski se službenici kroz mjesec raspoređuju na osiguranje različitih štićenih objekta, neki su objekti udaljeniji a neki bliži sjedištu Službe. Stoga se, ovisno o udaljenosti, u praksi dešava da nekada policijski službenici ostanu nešto duže na osiguranju od predviđenog završetka smjene, a nekada nešto kraće od previđenog završetka smjene, međutim se kroz nekoliko mjeseci "ostajanje" nekoliko minuta duže odnosno "odlazak" nekoliko minuta ranije od predviđenog, vremenski anulira. Navodi da je vrlo bitno napomenuti da su policijski službenici, kada dobiju zamjenu, slobodni i nakon izvršene primopredaje se ne moraju vraćati u objekt sjedišta Službe, pa stoga ako npr. dobiju smjenu u 18,50 sati ili 6,50 sati, završavaju ranije sa svojim službenim obvezama. Slijedom iznesenoga, zahtjev tužitelja da se njegov dolazak na posao pola sata ranije odnosno odlazak s posla pola sata kasnije prizna kao prekovremeni rad, u cijelosti je neosnovan. Dalje navodi da su u nekim predmetima sudovi zauzeli stajalište da ako tužitelji rade dulje od formalno propisanog vremena, primjerice radi zaduživanja i razduživanja po obavljenom poslu odnosno ako su u obvezi doći u postaju pola sata prije početka radnog vremena radi predaje smjene i sl., pripada im naknada za rad u smjenama odnosno na turnusima. Za vrijeme koje se odnosi na javljanje u postaju nakon obavljenog posla, a gdje su policijski službenici dolazili isključivo radi prijevoza službenim vozilom od graničnog prijelaza do postaje, tužiteljima nije priznato pravo na naknadu, s obzirom da je sud ocijenio da je to vrijeme bilo isključivo u funkciji prijevoza policijskih službenika službenim vozilom. Naime, da bi se moglo govoriti o prekovremenom radu bitno je postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i prijeke potrebe odnosno izvanrednosti nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije. U konkretnom slučaju ti faktor ne postoje, već se radi o stalnoj organizaciji rada na ovaj način. Također, ukazuje se da tih pola sata nije efektivan rad, već se radi o vremenu koje su podnositelji proveli u sjedištu odnosno u vozilu radi prijevoza do mjesta rada. Stoga se isto ne može podvesti pod pojam prekovremeni rad kako je to propisano člankom 65. Zakona o radu. Slijedom iznesenoga, neosnovan je tužbeni zahtjev za isplatu naknade za prekovremeni rad, odnosno razlika plaće. Naglašava da tužitelj ima mogućnost dolaska direktno na mjesto rada odnosno na štićeni objekt, ali se opredijelio za dolazak u sjedište službe pola sata ranije od početka radnog vremena (što je razvidno iz anketa), kako bi se organizirano službenim vozilom prevezao do mjesta rada. Stoga neosnovano potražuje da mu se za takav dolazak i organizaciju rada, koja je prvenstveno u interesu policijskih službenika, plati naknada za prekovremeni rad. Predlaže se tužbeni zahtjev odbiti te naložiti tužitelju da naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom prema članku 29. stavku 1. ZOO-a, tekućim od dana donošenja odluke do isplate.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u svu dokumentaciju koju su stranke priložile u spis ,saslušani su svjedoci HN, TN, ŠN, i tužitelj kao stranka u postupku. Na glavnoj raspravi održanoj 15. listopada 2025., stranke su dale svoj izričiti pristanak da se u ovom parničnom predmetu koriste iskazi svjedoka:

GN i RN koji su dani u parničnom predmetu ovoga suda posl.br. Pr- 3811/2019 a na ročišni zapisnik od 28.05.2020.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tužene za isplatom razlike plaće za razdoblje od studenog 2014. do listopada 2019. s osnove rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena i to za redovan rad u turnusu, koje temelji na činjenici pola sata ranijeg dolaska na posao u sjedište službe.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik MUP RH, u zvanju policijskog narednika u Ravnateljstvu policije, Uredu za posebne poslove sigurnosti, Službi za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora, te da je bio raspoređen na radno mjesto policijskog službenika- Rtg operatera, kako to slijedi iz Rješenja RH MUP-a, od 28.07.2012. (strana 14 spisa), kao i da se tužitelj prije podnošenja ove tužbe, obratio tuženoj na temelju odredbe čl. 186.a ZPP-a sa zahtjevom za mirno rješenje spora (strana 18-25 spisa).

7. Među strankama u ovoj pravnoj stvari sporno je ima li tužitelj pravo na to da mu tužena plati kao vrijeme provedeno na radu 30 minuta prije početka turnusa. Naime, tužitelj tvrdi da je na temelju usmenog naloga bio dužan dolaziti na posao 30 minuta prije početka turnusa radi obavljanja konkretnih radnih zadataka.

8. Na okolnost utvrđenja činjenice je li tužitelj dolazio na posao 30 minuta prije početka turnusa, odnosno je li bio dužan dolaziti na posao prije početka turnusa, sud je proveo dokaze saslušanjem svjedoka, te su na prijedlog stranaka korišteni i iskazi onih svjedoka koji su dani u drugim parničnim predmetima, a za koje su stranke dale svoj izričiti pristanak.

9. Iz iskaza svjedoka ŠN, pirotehničara, zaposlenog od 1.11.2015 u Službi za osiguranje i zaštitu štićenih objekata, slijedi da se radilo dvokratno, odnosno od 7,00-19,00 ili od 19,00-7,00 sati, s tim da se radilo u turnusima (12-24-12-48) ali su svi, pa tako i tužitelj na posao dolazili ranije i to ne samo pola sata, već i više od toga. Tada bi preuzeli hranu te bi čekali da ih šef smjene obavijesti da li će raditi u civilu ili u uniformi, a tada bi šef smjene čitao raspored i objašnjavao na koje objekte idu. Stoga je sama otprema službe počela točno u 6,30 sati, ukoliko se radilo o jutarnjoj smjeni, odnosno u 18,30 sat,i ukoliko se radilo o poslijepodnevnoj i noćnoj smjeni. Isto tako iz iskaza svjedoka ŽN zaposlenog u operativnom dežurstvu u Službi za osiguranje štićenih objekata i prostora, proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju na posao dolazio pola sata ranije, konkretno na otpremu službe, kada je tužitelja i druge policijske službenike šef smjene upućivao na koji objekt idu i što su njihovi radni zadaci na tom objektu, a prije toga tužitelj bi preuzeo hranu i prije ovih pola sata ranijeg dolaska. Svjedok također iskazuje da je sam dijelio hranu ali i ostala potrebna sredstva za rad, primjerice ključeve od službenog vozila, sredstva veze, termoviziju i drugo. Potvrđuje da je tužitelj radio u turnusu, od 7,00-19,00 ili od 19,00-7,00 sati, ali bi na posao dolazio u 6:30 sati ukoliko je radio od jutra, odnosno od 18:30 sati ukoliko bi radio noćnu smjenu. Navedeni iskazi su identični iskazu samog tužitelja koji potvrđuje da je radio u turnusu (12-24-12- 48), s početkom rada od 7,00 sati, odnosno 19,00 sati, ali bi uobičajeno na posao dolazio oko 6 sati ujutro, odnosno 18,00 sati poslijepodne kako bi se presvukao u službenu odjeću, uzeo paket s hranom i sva druga sredstva rada, primjerice ključeve od službenog vozila, što bi mu predao dežurni policajac. Također i da su se u 7:30, odnosno 18:30 sati svi nalazili u otpremi, konkretno zajedničkoj prostoriji gdje bi ih šef smjene obavijestio na koje objekte odnosno prostore idu, obavijestio ih o svim novostima, a potom bi uslijedio i pregled općeg izgleda u smislu da li su svi u službenoj odjeći i da li imaju sva sredstva rada. Slijedom navedenih suglasnih, logičnih i životnih iskaza, sud zaključuje da je obaveza policijskih službenika u utuženom razdoblju, bila da pola sata ranije dolaze na posao, budući je tada započela otprema službe kada bi ih šef smjene upućivao i objasnio lokaciju rada te upoznavao s radnim zadatcima. Iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da su isti na posao dolazili i prije ovih pola sata, radi odijevanja u službene uniforme, preuzimanja hrane i zaduživanja sa sredstvima rada.

10. Iskaze svjedoka HN, kada navodi da je uobičajeno da službenici dolaze pola sata ranije na posao radi korištenja organiziranog prijevoza do mjesta rada te da već na posao mogu doći u službenoj uniformi i sa naoružanjem; iskazu svjedoka GN pomoćnika šefa smjene u Službi za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora, a da se većina službenika izjasnila da žele da tuženik organizira prijevoz za štićene objekte i da zbog toga službenici dolaze pola sata ranije u bazu; iskazu svjedoka RN, a da službenici isključivo po želji mogu dolaziti ranije u središnjicu gdje im je organiziran prijevoz, a do štićenog objekta mogu doći sami; sud cijeni iskazima datim radi pogodovanja interesima tužene. Naime, obveza policijskih službenika je bila da na posao dolaze pola sata ranije radi otpreme službe, što ovi svjedoci zanemaruju, pri čemu dolazak službenika direktno na štićeni objekt, predstavlja izuzetak.

11. Nije logično da se otprema službe od šefa smjene radi dolaskom na teren, odnosno štićeni objekt i prostor a nije logično niti da se na istom dijele pripremljeni obroci ili pak sredstva rada. Mišljenje je ovog suda da bi to dovelo do neurednog, stihijskog i nedosljednog početka rada, osobito jer iz iskaza tužitelja proizlazi da je u jednoj smjeni radilo 40 policijskih službenika. Pri tome nije relevantno da li je službenicima dozvoljeno dolaziti na posao u službenim uniformama i s naoružanjem ili da li je sindikat proveo anketu između službenika a za koji način rada se opredjeljuju u odnosu na prijevoz do posla. U tom smislu sud cijeni i iskaz svjedoka HN, GN i RN, koje iskaze zbog ovih nelogičnosti ne može prihvatiti.

12. Stoga sud smatra da je bila obveza tužitelja doći 30 minuta ranije na posao, što tužitelj zasigurno ne bi činio da mu nije dan nalog za to i da to nisu zahtijevale potrebe posla.

13. Slijedom navedenog u ovom postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj kontinuirano u spornom razdoblju dolazio na posao ranije, pola sata prije početka smjene te da je to činio po nalogu i uz znanje nadređenih djelatnika, kao što su to činili i drugi policijski službenici, pa i drugi nadređeni djelatnici te da je u tom razdoblju obavljao poslove vezano za njegovo radno mjesto.

14. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (NN 104/13, 112/17) propisano je da radnik ima pravo na uvećanje plaće za svaki sat rada noću 40%, prekovremeni rad 50%, subotom 25%, nedjeljom 35%, blagdanom neradnim danom utvrđenim Zakonom i dan Uskrsa 150%, u drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%. Prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (čl. 44 KU-NN 104/13), odnosno čl. 38. st. 1 i 10 (NN 112/17). Zakonom o radu, čl. 61 st 1 ZR (NN 93/147, 127/17, 98/19) propisano je da puno radno vrijeme ne može biti duže od 40 sati tjedno, a čl. 94. ZR/14 propisuje pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekom drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi.

15. Kako je utvrđeno da je tužitelj počeo s radom u policijskoj postaji 30 minuta prije početka smjene, odnosno prije početka radnog vremena, to se u konkretnom slučaju ima smatrati da se radi o vremenu provedenom na radu duljem od formalno propisanog radnog vremena. To vrijeme ne može se podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali isto valja vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusu (Vrhovni sud RH Revr- 446/07 od 5.9.2007. i Revr-1668/12 od 26.4.2016.). Slijedom navedenog, dodatno odrađeni sati tužitelja (pola sata prije početka smjene) nemaju karakter prekovremenog rada, ali imaju karakter redovnog rada u turnusu, pri čemu je u ovom postupku utvrđeno da se radi o stalnom radu jer je tužitelj kontinuirano u policijskoj postaji obavljao poslove pola sata prije početka smjene, pri čemu mu je rad bio organiziran u turnusu, odnosno ne radi se o povremenom obavljanju poslova po nalogu kako to propisuje odredbe čl. 65. ZR koja regulira pojam prekovremenog rada. Stoga tužitelj ima pravo i da mu se plati tih pola sata prije početka smjene, ali ne kao prekovremeni rad, već kao za rad u turnusu, odnosno u smjeni.

16. Po stavu suda za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari nije odlučno što je Sindikat policijskih službenika provodio ankete u kojima su se policijski službenici izjašnjavali o organizaciji dolaska na posao, niti na koji način i u kojem postotku su se izjasnili o tome, već je odlučno da je tužitelj kao policijski službenik kontinuirano u utuženom razdoblju dolazio na posao 30 minuta prije početka radnog vremena, kao i drugi policijski službenici.

17. Slijedom svega navedenog, kako je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev sa izračunom kojeg je sačinila tužena, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i tužitelju na ime razlike plaće dosuditi ukupan iznos od 2.227,76 eura (zbroj pojedinačnih utuženih mjesečnih iznosa), koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. tog u mjesecu za prethodni mjesec, koji tijek zateznih kamata tužena nije sporila, a isti je u skladu s odredbom čl. 92. st. 3. ZR.

18. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a.

19. Preostale navode stranaka i eventualne dokazne prijedloge, sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati i izvoditi, kraj utvrđenog i opisanog činjeničnog stanja na temelju kojeg je donesena ova odluka.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 2.227,26 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima 18.02.2020., 04.10.2023., 15.10.2025., 06.11.2025. za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za zastupanje na ročištu 18.03.2021. u visini 50 bodova (Tbr. 9.t.2., 7.t.1.), za sastav podneska od 19.10.2023. u visini od 100 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), za sastav podneska od 23.06.2021. u visini od 25 bodova (Tbr. 8.t.4., 7.t.1.), što ukupno iznosi 675 bodova, odnosno 1.350,00 eura odmjerenih temeljem vrijednosti jednog boda od 2,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 337,50 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 1.687,50 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 17.02.2020., budući je navode iz tog podneska mogao iznijeti na ročištu na kojem je podnesak predan.

21. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 17. prosinca 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženoj po OGDO Zagreb