REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9826/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljenog GE i dr., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. i 5. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 26/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbama 1. okrivljenog GE podnesenoj po branitelju Lovri Vitlovu odvjetniku iz Zadra i žalbi 2. okrivljene PE protiv presude Općinskog suda u Zadru broj Pp-6368/2023-11 od 2. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe 1. okrivljenog GE i 2. okrivljene PE i pobijana presuda potvrđuje.

II Na temelju odredbe članka 139 stavka 3 Prekršajnog zakona 1. okrivljeni GE i 2. okrivljena PE obvezni su naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 30 eura (trideset eura) svaki, u roku od 30 dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima 1. okrivljeni GE da je počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj mu je na temelju odredbe članka 37 Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna od 150 eura (sto pedeset eura), a 2. okrivljena PE je proglašena krivom da je počinila prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji činjenično opisan u izreci i za koji prekršaj joj je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna od 300 eura (tristo eura), a okrivljenici su obvezni novčane kazne platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, ako u tom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2. Na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22) okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka od 14 eura (četrnaest eura) svaki u roku 30 dana po pravomoćnosti presude.

3. Protiv te presude 1. okrivljeni GE je po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalno - prekršajnog prava, zbog pogrešno i nepotpunog činjeničnog stanja te odluke o prekršajno-pravnoj kazni i troškovima postupka s prijedlogom da se presuda preinači na način da se oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, a 2. okrivljena PE je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpunog činjeničnog stanja te s tim u svezi povrede prekršajno – materijalnog prava kako bi to proizlazilo iz sadržaja žalbe. Predlaže da se žalba prihvati.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinje bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točaka 6,7,9 i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom ovaj sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Nadalje, 1. okrivljeni GE paušalno navodi da je u postupku počinjena bitna povreda prekršajnog postupka, međutim istu ne obrazlaže o kojoj bi se povredi odredaba prekršajnog postupka radilo već iz sadržaja žalbe proizlazi da je ista podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, žalitelj ističe da je iz provedenih dokaza prvostupanjski sud trebao zaključiti da nije počinio djelo iz domene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji već da je jedini počinitelj djela u konkretnom slučaju 2. okrivljenica PE i da je on u konkretnom slučaju oštećenik.

6.1. Međutim, nije prihvaćen navedeni žalbeni navod 1. okrivljenika GE, a jednako tako nije prihvaćena niti 2. okrivljenice PE u kojoj ističe da nije počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret jer da nije udarila GE po desnoj strani lica jer da je malo vjerojatno da osoba zaboravi na koju stranu lica i dobila udarac, a jednako tako da nije kriva niti za odguravanje kako je to navedeno u izreci pobijane presude, navodeći da je bila napadnuta i u šoku i da je zvala policiju da je zaštiti.

7. Prvostupanjski sud je, naime, odluku o krivnji žalitelja za počinjeno fizičko nasilje temeljio na iskazima svjedoka u odnosu na 1. okrivljenog GE, i to na temelju suglasnog iskaza svjedokinja IE i ZE te iskaza svjedoka AE koji je vidio naguravanje 1. okrivljenog GE i 2. okrivljene PE, a odluku o postupanju 2. okrivljenice PE je utemeljio na iskazu svjedoka AE koji je u svom iskazu, naveo da je navedene prigode vidio 1. okrivljenog GE i 2. okrivljenu PE kako se naguravaju, dok misli da 2. okrivljena PE nije udarila djeda 1. okrivljenog GE za vrijeme dok se on tu nalazio. Prvostupanjski sud dao dostatne razloge zbog kojih je prihvatio iskaz navedenog svjedoka istinitim, te iz kojih razloga nisu prihvaćeni iskazi IE i ZE, u odnosu na ponašanje I. okrivljenog GE a treba naglasiti da je u točki 37 prvostupanjski sud obrazložio razloge prihvaćanja iskaza i 1. okrivljenog GE u tom dijelu s tim da iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika GE od 1. studenog 2023. godine proizlazi da ga je unuka udarila u lijevu stranu lica, a okolnost da je okrivljenik prilikom ispitivanja na glavnoj raspravi izjavio da ga je udarila po desnoj strani lica na kojoj ima slušni aparat navedeno odstupanje nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

8. Prvostupanjski sud je sve provedene dokaze cijenio sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona po slobodnom sudačkom uvjerenju pri čemu nije bio ograničen ni vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge, koji su, po mišljenju i ovog suda opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbi nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na osnovu dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje ne koje je pravilno primijenio materijalno pravo, a razloge prvostupanjske odluke prihvaća i ovaj sud pa kako okrivljenici nisu naveli nikakve nove niti uvjerljive razloge u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona kojima bi potkrijepili svoje osporavanje odgovornosti za prekršaje koji su im pobijanom presudom stavljeni na teret nije odvedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke pa je iz navedenih razloga nisu osnovane žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Nadalje, želeći se zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni 1. okrivljeni GE smatra da je u svakom slučaju prestrogo izrečena novčana kazna osobito imajući u vidu njegovo materijalno i zdravstveno stanje te životnu dob, međutim, po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazan primjenom odredbe članka 37. Prekršajnog zakona o ublažavanju novčane kazne u iznosu od 150 eura nije previsoka.

10.1. Za počinjeni prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisana novčana kazna u najmanjem iznosu od 300 eura ili kazna zatvora do 90 dana te kako je 1. okrivljenik GE novčana kazna ublažena znatno ispod zakonom propisanog minimuma ista nije previsoka niti su se stekli uvjeti za daljnje ublažavanje novčane kazne, ovaj sud zaključuje da će se tako novčanom kaznom ostvariti svrha generalne specijalne prevencije iz članka 6. i 32. Prekršajnog zakona.

11. Nadalje, 2. okrivljenica PE u žalbi osporava činjenično stanje, ne navodeći da podnosi žalbu zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, međutim u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona u korist okrivljenika podnesena žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji pa je zbog navedenih razloga ispitana i odluka o izrečenoj novčanoj kazni u iznosu na 2. okrivljenicu. Ovaj sud zaključuje da izrečena novčana kazna nije previsoka jer je također kao i 1. okrivljeniku na temelju članka 37. Prekršajnog zakona ublažena znatno ispod propisanog zakonskog minimuma, a za prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisana novčana kazna od najmanje 1700 eura ili kazna zatvora od najmanje 70 dana, pa dakle izrečena novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne i ovaj sud zaključuje da će se upravo takovom izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.

12. 1. okrivljenik GE u žalbenim osnovama ističe i da žalbu podnosi zbog odluke o troškovima postupka, međutim troškovi postupka su 1. okrivljeniku pravilno odmjereni te valjano obrazloženi u točki 47. obrazloženja prvostupanjske presude i isti nisu previsoki.

13. Nadalje, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c Prekršajnog zakona 1. okrivljeni GE, 2. okrivljena PE su obvezani na naknadu troškova drugostupanjskog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3c Prekršajnog zakona imajući u vidu trajanje i složenost postupka te sukladno rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 13,27 do 663,61 eur.

14. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 17. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Mirjana Medić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 6 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.