REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Kenndyev trg 11
P – 1746/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Vjekoslavu Zaninoviću, u pravnoj stvari tužitelja SPEKTAR PUTOVANJA d.o.o., Zagreb, Strossmayerov trg 8, OIB 39672837472, kojeg zastupa Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Deutsche Lufthansa AG, Podružnica Zagreb, Radnička cesta 80, OIB 08184408943, zastupani po Nevenu Balenoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude, 17. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I Tužbeni zahtjev koji glasi:
''Nalaže se tuženiku DEUTSCHE LUFTHANSA AG iz SR Njemačke, D-50679 Köln, Von Gablenz-Strasse 2-6, OIB: 08184408943, Deutsche Lufthansa AG, Podružnica Zagreb, Zagreb, Maksimirska 112a da tužitelju SPEKTAR-PUTOVANJA d.o.o. iz Zagreba, Strossmayerov trg 8, OIB: 39672837472 isplati iznos od 16.096,70 eur / 121.280,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 2.4.2014. pa do 31.07.2015. po stopi koja je jednaka uvećanju eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.''
se odbija kao neosnovan.
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 8.750,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17.12.2023. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku petnaest (15) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je pokrenuo predmetnu parnicu podnošenjem tužbe protiv naznačenog tuženika radi naknade štete koju je pretrpio
2. Izlažući činjenične navode svoje tužbe tužitelj navodi da je kao organizator putovanja sklopio ugovor o organiziranju putovanja sa trgovačkim društvom AbbVie d.o.o. iz Zagreba, Strojarska cesta 20, OIB: 24960864553, a kojim ugovorom da se tužitelj obvezao organizirati putovanje zaposlenika trgovačkog društva AbbVie d.o.o. i njegovih klijenata radi sudjelovanja na kongresu u Malti u razdoblju od 30.3.2014. g. pa do 2.4.2014. g. U sklopu predmetnog putovanja tužitelj da je kupio avionske karte za putovanje putnicima koji su kretali iz Zagreba i to: [adresa] - Malta, a koji put je bio dana 30.3.2014., te Malta - [adresa], a koji put je bio dana 2.4.2014. Za putnike iz Sarajeva da je kupio avionske karte [adresa] - Malta, a koji put je bio dana 30.3.2014. te Malta - [adresa], a koji put je bio dana 2.4.2014. Za putnike koji su iz Beograda da je kupio avionske karte Beograd- Munchen, Munchen - Malta, a koji put je bio dana 30.3.2014. te Malte - [adresa], a koji put je bio dana 2.4.2014. Temeljem kupljenih avionskih karata tuženik da je trebao izvršiti uslugu prijevoza putnika iz [adresa] (S) u [adresa] dana 2.4.2014., međutim tuženik da nije izvršio uslugu prijevoza, a iz razloga što su radnici tužitelja, konkretno piloti, bili u štrajku u razdoblju od 2.4.2014. pa do 4.4.2014. Kako tuženik nije izvršio naručenu uslugu prijevoza putnika to je tužitelj radi otklanjanja štete koja bi nastala ugovaratelju putovanja i svakom pojedinačnom putniku od trgovačkog društva Croatia Airlines naručio čarter let iz Malte za Zagreb te je Croatia Airlines izvršila uslugu prijevoza putnika, a koju uslugu je trebao izvršiti tuženik. Trošak čarter leta koji je izvršila Croatia Airlines d.d. da iznosi 184.259,55 kn. Obzirom da tuženik nije izvršio preuzetu obvezu iz ugovora o prijevozu putnika, tuženik da je djelomično izvršio povrat novaca tuženiku za plaćene karte u iznosu od 14.350,39 kuna. Također, zbog činjenice što tuženik nije izvršio uslugu prijevoza putnika iz Malte, ([adresa]) u [adresa] dana 2.4.2014., da posljedično tome nije mogao biti niti izvršen prijevoz putnika na relaciji iz [adresa] za Zagreb istoga dana od strane prijevoznika Croatia Airlines d.d., te da je u tom smislu Croatia Airlines d.d. izvršila povrat novca tužitelju za plaćene karte u iznosu od 48.627,00 kuna. Zbog toga što tuženik nije izvršio ugovorenu uslugu prijevoza putnika tužitelj je da pretrpio štetu u iznosu od 121.280,56 kn, a koja šteta je jednaka cijeni čarter leta plaćenom Croatia Airlines d.d. na relaciji iz Malte za Zagreb u iznosu od 184.259,55 kn, koji iznos je umanjen za gore navedeni povrat u ukupnom iznosu od 62.977,39 kune. Dakle, tužitelj drži da je pretrpio štetu zbog toga što tuženik nije ispunio svoju obvezu iz ugovora o prijevozu putnika. Drži stoga da temeljem odgovarajućih odredbi Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.,145/2023. i 155/2023., dalje ZOO) ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koje je zbog toga pretrpio, i to naknadu obične štete i izmakle koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete. Navodi i da je radi smanjivanja štete koja bi nastala odgađanjem leta nastala putnicima u vidu 2 dana boravka na Malti, troškova dnevnica za 47 putnika, naknadu izgubljene dobiti putnicima itd., tužitelj spriječio naručivanjem čarter leta. Radi svega navedenog je i pokrenuo predmetni postupak zahtijevajući isplatu utuženog prema zahtjevu kojeg je uredio podneskom od 05. listopada 2023.
3. Za istaknute tvrdnje privija isprave kao dokaze, saslušanje svjedoka te predlaže izvesti dokaz financijskim vještačenjem.
4. Tuženik je pisano odgovarajući na tužbu i tužbeni zahtjev osporio njihovu osnovanost. Iznoseći pobijajuće tvrdnje u pisanom odgovoru na tužbu kao i nastavno tijekom postupka u bitnome osporava ustvrđenu odgovornost tuženika. Ističe prigovore nenadležnosti suda, prigovore promašene aktivne i pasivne legitimacije, osporavajući da bi između naznačenih stranaka uopće postojao ugovorni odnos. Pozivanjem na Uredbu (EZ) br. 261/2004 kao mjerodavno pravo upire na činjenicu da štrajk isključuje odgovornost prijevoznika.
5. S očitovanim dispozicijama stranke su ustrajale i tijekom nastavno ponovno provedene parnice i glavne rasprave održane u ovoj pravnoj stvari.
6. Prihvaćajući nadležnost za postupanje u ovoj pravnoj stvari ovaj sud drži da je mjerodavno pravo u predmetnom sporu Uredba (EZ) br. 261/2004 od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91., (dalje Uredba).
7. Tužitelj svoju tužbu temelji na tvrdnji da tuženik nije izvršio uslugu prijevoza budući da su piloti bili u štrajku i to dokazuje ispravom koju privija tužbi - pribavljenom ovjerenom potvrdom (list 102 spisa) o toj činjenici.
8. Budući da iz točke 14 preambule Uredbe proizlazi da su obveze stvarnih zračnih prijevoznika isključene u slučaju štrajkova koji utječu na operacije stvarnih zračnih prijevoznika kao izvanrednog događaja koji je uzrokovan izvanrednim okolnostima. Ratio navedene odredbe je isključene odgovornosti zračnog prijevoznika za nastup izvanrednog događaja i okolnosti na koje zračni prijevoznik nije mogao utjecati, a štrajk predstavlja takav događaj. Nije vjerodostojno tužiteljevo naknadno osporavanje ustvrđene činjenice na kojoj temelji svoju tužbu, odnosno da je razlog otkazivanja leta štrajk pilota. Za dodati je također s druge strane, da sud nema razloga sumnjati u vjerodostojnost isprave – ovjeren potvrđenja činjenice štrajka pilota, a na koju se sam tužitelj poziva.
9. Nadalje, svaka stranka u ovom sporu treba dokazivati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore (čl. 7. st.1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku NN 53/91., NN 91/92., NN 112/99, NN 88/01., NN 117/03., NN 88/05., NN 84/08., NN 96/08., NN 123/08., NN 57/11., NN 148/11, NN 25/13, NN 89/14, NN 70/19, 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP) , te navedene odredbe određuju teret dokazivanja odlučnih činjenica dočim glede pravnih pitanja i pravnih osnova spora sud nije vezan navodima stranaka (arg. iz čl. 186. st. 3. ZPP-a).
10. Temeljem čl. 219. ZPP-a dakle svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.
11. Temeljem čl. 221 a. ZPP-a pak, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP- a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.
12. Na tužitelju je bilo dokazati visinu ustvrđene pretrpljene štete pod pretpostavkom da je ona i nastala, te je stoga u svrhu dokazivanja iste predložio knjigovodstveno - vještačenje koji je dokaz sud prihvatio izvesti za potrebe potpunosti činjeničnih utvrđenja i eventualnog nastavnog odlučivanja u žalbenom postupku.
13. Sud je, dakle, izveo dokaz financijskim vještačenjem budući da je za utvrđenje ili razjašnjenje te sporne činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže (čl. 250. ZPP-a)
14. Sudska vještakinja Monika Stanić je u svrhu provedbe vještačenja proučila cjelokupni ispis, izvršila je neophodne analize i proračune te je izradila pisani nalaz i mišljenje sukladno rješenju suda o izvođenju tog dokaza.
15. Iz sadržaja nalaza i mišljenja vještakinje u bitnome proizlazi da su činjenična utvrđenja koja sudska vještakinja izlaže u Nalazu temeljena na hipotetskim premisama zbog nedostatne dokumentacije. Konkretno, popisa putnika, a koje isprave tužitelj nije vještakinji stavio na raspolaganje niti po njenom traženju kako to, suprotno tvrdnjama punomoćnika tužitelja, proizlazi iz elektroničke prepiske koju je vještakinja priložila spisu.
16. Kraj takvog stanja stvari, primjenjujući naprijed izložena pravila o teretu dokazivanja, sud nalazi i cijeni da tužitelj nije dokazao svoje tužbene navode te je stoga i odlučeno kao u izreci pod točkom I ove presude.
17. Troškovi postupka odmjereni su primjenom odredbe članka 154. st. 1., 155. i 164. ZPP-a, te je stoga tuženiku obzirom na uspjeh u sporu valjalo priznati naknadu troška postupka potrebnog radi vođenja ove parnice, a sastoji se od troškova odvjetničkog zastupanja tuženika temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022., dalje Tarifa)
18. Tuženik je imao opravdane troškove odvjetničkog zastupanja potrebne za vođenje parnice i to za: sastav odgovora na tužbu i dva obrazložena podneska temeljem Tbr. 7. t. 1 i 8. t. 1. u iznosu od po 1.250,00 eur, za pristup na četiri ročišta temeljem Tbr. 9. toč. 1. u iznosu od po 1.250,00 eur, sve uključujući pdv 25 % (sukladno Tbr. 42 Tarife) što ukupno iznosi 8.750,00 eur.
Tuženiku nisu priznati troškovi odvjetničkog zastupanja u postupku medijacije budući da ne predstavljaju troškove potrebne za vođenje parnice te sudske pristojbe za odgovor na tužbu budući da ta obveza nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka ( čl. 4. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama).
19. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 30. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje OZ), a ista teče od dana presuđenja (kao dana saznanja za visinu naloženog troška) pa do isplate prema stopi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
20. Slijedom izloženog je stoga i odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 17. prosinca 2025.
SUDAC:
Vjekoslav Zaninović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dostave pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu e komunikacijom, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA
tužitelj po pun
tuženik po pun
kal 30 dne
