REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-126/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužiteljice MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-420/2022- 2 od 14. travnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-5351/2019 od 21. prosinca 2021., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-420/2022-2 od 14. travnja 2022. i presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 5351/2019 od 21. prosinca 2021. u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu za razdoblje od 1. svibnja 2014. do 19. lipnja 2016., od čega za razdoblje od 1. svibnja 2014. do 30. travnja 2016. u iznosima od po 3.500,00 kuna mjesečno, za svibanj 2016. u iznosu 4.500,00 kuna, za razdoblje od 1. do 19. lipnja 2016. u iznosu 3.205,52 kuna, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, te se predmet u navedenom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Dužan je tuženik u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima (i to tužiteljima pod 1. ŽK i pod 2. CK svakome po ¼ od ukupnog iznosa, a tužiteljici pod 3. ČK ½ ukupnog iznosa) ukupan iznos od 172.074,62 kn (stosedamdestdvijetisuće sedamdesetčetiri kune i šezdesetdvije lipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje duže od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

-na iznos od 1.058,54 kn (lipanj 2016.) od 31. srpnja 2016. pa do isplate

-na iznos od 3.175,59 kn (srpanj 2016.) od 31. kolovoza 2016. pa do isplate

-na iznos od 3.175,59 kn (kolovoz 2016.) od 30. rujna 2016. pa do isplate

-na iznos od 3.175,59 kn (rujan 2016.) od 31. listopada 2016. pa do isplate

-na iznos od 3.175,59 kn (listopad 2016.) od 30. studenog 2016. pa do isplate

-na iznos od 3.175,59 kn (studeni 2016.) od 31. prosinca 2016. pa do isplate

-na iznos od 3.175,59 kn (prosinac 2016.) od 31. siječnja 2017. pa do isplate

-na iznos od 3.175,59 kn (siječanj 2017.) od 28. veljače 2017. pa do isplate

-na iznos od 3.175,59 kn (veljaču 2017.) od 31. ožujka 2017. pa do isplate

-na iznos od 3.175,59 kn (ožujak 2017.) od 30. travnja 2017. pa do isplate

-na iznos od 3.175,59 kn (travanj 2017.) od 31. svibnja 2017. pa do isplate

-na iznos od 3.175,59 kn (svibanj 2017.) od 30. lipnja 2017. pa do isplate

-na iznos od 3.175,59 kn (lipanj 2017.) od 31. srpnja 201. pa do isplate

-na iznos od 3.175,59 kn (srpanj 2017.) od 31. kolovoza 2017. pa do isplate

-na iznos od 3.175,59 kn (kolovoz 2017.) od 30. rujna 2017. pa do isplate

-na iznos od 3.175,59 kn (rujan 2017.) od 31. listopada 2017. pa do isplate

-na iznos od 3.175,59 kn (listopad 2017.) od 30. studenog 2017. pa do isplate

-na iznos od 3.160,98 kn (studeni 2017.) od 31. prosinca 2017. pa do isplate

-na iznos od 3.160,98 kn (prosinac 2017.) od 31. siječnja 2017. pa do isplate

-na iznos od 3.160,98 kn(siječanj 2018.) od 28. veljače 2017. pa do isplate

-na iznos od 3.160,98 kn (veljaču 2018.) od 31 ožujka 2017. pa do isplate

-na iznos od 3.160,98 kn (ožujak 2018.) od 30 travnja 2018. pa do isplate

-na iznos od 3.160,98 kn (travanj 2018.) od 31 svibnja 2018. pa do isplate

-na iznos od 3.160,98 kn (svibanj 2017.) od 30 lipnja 2018. pa do isplate

-na iznos od 3.160,98 kn (lipanj 2018.) od 31 srpnja 2018. pa do isplate

-na iznos od 3.160,98 kn (srpanj 2018.) od 31 kolovoza 2018. pa do isplate

-na iznos od 3.160,98 kn (kolovoz 2018.) od 30 rujna 2018. pa do isplate

-na iznos od 3.190,00 kn (rujan 2018.) od 31. listopada 2018. pa do isplate

-na iznos od 3.190,00 kn (listopad 2018.) od 30. studenog 2018. pa do isplate

-na iznos od 3.190,00 kn (studeni 2018.) od 31. prosinca 2018. pa do isplate

-na iznos od 3.190,00 kn (prosinac 2018.) od 31. siječnja 2019. pa do isplate

-na iznos od 3.190,00 kn (siječanj 2019.) od 28. veljače 2019. pa do isplate

-na iznos od 3.190,00 kn (veljaču 2019.) od 31. ožujka 2019. pa do isplate

-na iznos od 3.190,00 kn (ožujak 2019.) od 30. travnja 2019. pa do isplate

-na iznos od 3.190,00 kn (travanj 2019.) od 31. svibnja 2019. pa do isplate

-na iznos od 3.190,00 kn (svibanj 2019.) od 30. lipnja 2019. pa do isplate

-na iznos od 3.190,00 kn (lipanj 2019.) od 31. srpnja 2019. pa do isplate

-na iznos od 3.190,00 kn (srpanj 2019.) od 31. kolovoza 2019. pa do isplate

-na iznos od 3.190,00 kn (kolovoz 2019.) od 30. rujna 2019. pa do isplate

-na iznos od 2.616,43 kn (rujan 2019.) od 31. listopada 2019. pa do isplate

-na iznos od 2.616,43 kn (listopad 2019.) od 30. studenog 2019. pa do isplate

-na iznos od 2.616,43 kn (studeni 2019.) od 31. prosinca 2019. pa do isplate

-na iznos od 2.616,43 kn (prosinac 2019) od 31. siječnja 2020. pa do isplate

-na iznos od 2.616,43 kn (siječanj 2020.) od 28. veljače 2020. pa do isplate

-na iznos od 2.616,43 kn (veljaču 2020.) od 31. ožujka 2020. pa do isplate

-na iznos od 2.616,43 kn (ožujak 2020.) od 30. travnja 2020. pa do isplate

-na iznos od 2.616,43 kn (travanj 2020.) od 31. svibnja 2020. pa do isplate

-na iznos od 2.616,43 kn (svibanj 2020.) od 30. lipnja 2020. pa do isplate

-na iznos od 2.616,43 kn (lipanj 2020.) od 31. srpnja 2020. pa do isplate

-na iznos od 2.616,43 kn (srpanj 2020.) od 31. kolovoza 2020. pa do isplate

-na iznos od 2.616,43 kn (kolovoz 2020.) od 30. rujna 2020. pa do isplate

-na iznos od 2.343,94kn (rujan 2020.) od 31. listopada 2020. pa do isplate

-na iznos od 2.343,94kn (listopad 2020.) od 30. studenog 2020. pa do isplate

-na iznos od 2.343,94kn (studeni 2020.) od 31. prosinca 2020. pa do isplate

-na iznos od 2.343,94kn (prosinac 2020.) od 31. siječnja 2021. pa do isplate

-na iznos od 2.385,98 kn (siječanj 2021.) od 28. veljače 2021. pa do isplate

-na iznos od 2.385,98 kn (veljaču 2021.) od 31. ožujka 2021. pa do isplate

-na iznos od 2.385,98 kn (ožujak 2021.) od 30. travnja 2021. pa do isplate

-na iznos od 2.385,98 kn (travanj 2021.) od 31. svibnja 2021. pa do isplate.

II Tužitelji se odbijaju s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 181.925,38 kn (stoosamdesetjedne tisuće devetstodvadesetpet kuna i tridesetosam lipa) od čega sa cjelokupnim zahtjevom za razdoblje od 1. svibnja 2014. do 30. travnja 2016. (24 mjeseca) u mjesečnim iznosima od po 3.500,00 kn i za svibanj 2016. u iznosu od 4.500,00 kn; djelomično sa zahtjevom za isplatu preko dosuđenih iznosa i to za razdoblje od 1. do 19. lipnja 2016. u iznosu od 3.441,46 kn; od 1. srpnja 2016. do 31. listopada 2017. (16 mjeseci) u mjesečnim iznosima od po 1.324,41 kn; od 1. studenog 2017. do 31. kolovoza 2018. (10 mjeseci) u mjesečnim iznosima od po 1.339,02kn; od 1. rujna 2018. do 31. kolovoza 2019. (12 mjeseci) u mjesečnim iznosima od po 1.310,00 kn; od 1. rujna 2019. do 31. kolovoza 2020. (12 mjeseci), u mjesečnim iznosima od po 1.883,57 kn; od 1.rujna 2020. do 31. prosinca 2020. (4 mjeseca) u mjesečnim iznosima od po 2.156.06 kn i od 1.siječnja 2021. do 30. travnja 2021. (4 mjeseca) u mjesečnim iznosima od po 2.114,02 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od kraja slijedećeg mjeseca pa do isplate.

III Svaka stranka snosi svoj trošak.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana dok se žalba tuženice odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5351/2019 od 21. prosinca 2021.:

- potvrđuje u točki I. izreke za glavnicu s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kako je to specificirano, u točki II. izreke za 148.193,98 kn (slovima: sto četrdeset osam tisuća sto devedeset tri kune i devedeset osam lipa) od čega za cjelokupno razdoblje od 1. svibnja 2014. do 30. travnja 2016. mjesečno po 3.500,00 kn (slovima: tri tisuće petsto kuna) te za svibanj 2016. 4.500,00 kn (slovima: četiri tisuće petsto kuna), sa zahtjevom za isplatu 3.205,52 kn (slovima: tri tisuće dvjesto pet kuna i pedeset dvije lipe) za razdoblje od 1. do 19. lipnja 2016., od 1. srpnja 2016. do 31. kolovoza 2020. mjesečno 969,59 kn (slovima: devetsto šezdeset devet kuna i pedeset devet lipa), za razdoblje od 1. rujna do 31. prosinca 2020. mjesečno 1.904,94 (slovima: tisuću devetsto četiri kune i devedeset četiri lipe) te za razdoblje od 1. siječnja do 30. travnja 2021. mjesečno 1.862,90 kn (slovima: tisuću osamsto šezdeset dvije kune i devedeset lipa) sve sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom,

- preinačuje u točki II. izreke za iznos od 33.731,40 kn (slovima: trideset tri tisuće sedamsto trideset jednu kunu i četrdeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate i to za lipanj 2016. 235,94 kn (slovima: dvjesto trideset pet kuna i devedeset četiri lipe), za srpanj 2016. do listopada 2017. za 354,82 kn (slovima: tristo pedeset četiri kune i osamdeset dvije lipe) mjesečno, za studeni 2017. do kolovoza 2018. za 369,43 kn (slovima: tristo šezdeset devet kuna i četrdeset tri lipe) mjesečno, za rujan 2018. do kolovoza 2019. za iznos od 340,41 kn (slovima: tristo četrdeset kuna i četrdeset jedna lipa) mjesečno, za rujan 2019. do kolovoza 2020. za 913,98 kn (slovima: devetsto trinaest kuna i devedeset osam lipa) mjesečno, za rujan do prosinac 2020. za 1.154,94 kn (slovima: tisuću sto pedeset četiri kune i devedeset četiri lipe) mjesečno, za siječanj do travanj 2021. za 1.112,90 kn (slovima: tisuću sto dvanaest kuna i devedeset lipa) mjesečno te u točki

III. izreke tako da se sudi:

Nalaže se tuženici da tužiteljima FK i CK isplati svakom po ¼, a tužiteljici MK ½ od ukupno 33.731,40 kn (slovima: trideset tri tisuće sedamsto trideset jednu kunu i četrdeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje duže od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

- na 235,94 kn (slovima: dvjesto trideset pet kuna i devedeset četiri kune) od 31. srpnja 2016.,

- na 354,82 kn (slovima: tristo pedeset četiri kune i osamdeset dvije lipe) od 31. kolovoza 2016.,

- na 354,82 kn (slovima: tristo pedeset četiri kune i osamdeset dvije lipe) od 30. rujna 2016.,

- na 354,82 kn (slovima: tristo pedeset četiri kune i osamdeset dvije lipe) od 31. listopada 2016.,

- na 354,82 kn(slovima: tristo pedeset četiri kune i osamdeset dvije lipe) od 30. studenog 2016.,

- na 354,82 kn (slovima: tristo pedeset četiri kune i osamdeset dvije lipe) od 31. prosinca 2016.,

- na 354,82 kn (slovima: tristo pedeset četiri kune i osamdeset dvije lipe) od 31. siječnja 2017.,

- na 354,82 kn (slovima: tristo pedeset četiri kune i osamdeset dvije lipe) od 28. veljače 2017.,

- na 354,82 kn (slovima: tristo pedeset četiri kune i osamdeset dvije lipe) od 31. ožujka 2017.,

- na 354,82 kn (slovima: tristo pedeset četiri kune i osamdeset dvije lipe) od 30. travnja 2017.,

- na 354,82 kn (slovima: tristo pedeset četiri kune i osamdeset dvije lipe) od 31. svibnja 2017.,

- na 354,82 kn (slovima: tristo pedeset četiri kune i osamdeset dvije lipe) od 30. lipnja 2017.,

- na 354,82 kn (slovima: tristo pedeset četiri kune i osamdeset dvije lipe) od 31. srpnja 201.,

- na 354,82 kn (slovima: tristo pedeset četiri kune i osamdeset dvije lipe) od 31. kolovoza 2017.,

- na 354,82 kn (slovima: tristo pedeset četiri kune i osamdeset dvije lipe) od 30. rujna 2017.,

- na 354,82 kn (slovima: tristo pedeset četiri kune i osamdeset dvije lipe) od 31. listopada 2017.,

- na 354,82 kn (slovima: tristo pedeset četiri kune i osamdeset dvije lipe) od 30. studenog 2017.,

- na 369,43 kn (slovima: tristo šezdeset devet kuna i četrdeset tri lipe) od 31. prosinca 2017.,

- na 369,43 kn (slovima: tristo šezdeset devet kuna i četrdeset tri lipe) od 31. siječnja 2018.,

- na 369,43 kn(slovima: tristo šezdeset devet kuna i četrdeset tri lipe) od 28. veljače 2018.,

- na 369,43 kn (slovima: tristo šezdeset devet kune i četrdeset tri lipe) od 31. ožujka 2018.,

- na 369,43 kn (slovima: tristo šezdeset devet kuna i četrdeset tri lipe) od 30. travnja 2018.,

- na 369,43 kn (slovima: tristo šezdeset devet kuna i četrdeset tri lipe) od 31. svibnja 2018.,

- na 369,43 kn (slovima: tristo šezdeset devet kuna i četrdeset tri lipe) od 30. lipnja 2018.,

- na 369,43 kn (slovima: tristo šezdeset devet kuna i četrdeset tri lipe) od 31. srpnja 2018.,

- na 369,43 kn (slovima: tristo šezdeset devet kuna i četrdeset tri lipe) od 31. kolovoza 2018.,

- na 369,43 kn (slovima: tristo šezdeset devet kuna i četrdeset tri lipe) od 30. rujna 2018.,

- na 340,41 kn (slovima: tristo četrdeset kuna i četrdeset jedna lipa) od 31. listopada 2018.,

- na 340,41 kn (slovima: tristo četrdeset kuna i četrdeset jedna lipa) od 30. studenog 2018.,

- na 340,41 kn (slovima: tristo četrdeset kuna i četrdeset jedna lipa) od 31. prosinca 2018.,

- na 340,41 kn (slovima: tristo četrdeset kuna i četrdeset jedna lipa) od 31. siječnja 2019.,

- na 340,41 kn (slovima: tristo četrdeset kuna i četrdeset jedna lipa) od 28. veljače 2019.,

- na 340,41 kn (slovima: tristo četrdeset kuna i četrdeset jedna lipa) od 31. ožujka 2019.,

- na 340,41 kn (slovima: tristo četrdeset kuna i četrdeset jedna lipa) od 30. travnja 2019.,

- na 340,41 kn (slovima: tristo četrdeset kuna i četrdeset jedna lipa) od 31. svibnja 2019.,

- na 340,41 kn (slovima: tristo četrdeset kuna i četrdeset jedna lipa) od 30. lipnja 2019.,

- na 340,41 kn (slovima: tristo četrdeset kuna i četrdeset jedna lipa) od 31. srpnja 2019.,

- na 340,41 kn (slovima: tristo četrdeset kuna i četrdeset jedna lipa) od 31. kolovoza 2019.,

- na 340,41 kn (slovima: tristo četrdeset kuna i četrdeset jedna lipa) od 30. rujna 2019.,

- na 913,98 kn (slovima: devetsto trinaest kuna i devedeset osam lipa) od 31. listopada 2019.,

- na 913,98 kn (slovima: devetsto trinaest kuna i devedeset osam lipa) od 30. studenog 2019.,

- na 913,98 kn (slovima: devetsto trinaest kuna i devedeset osam lipa) od 31. prosinca 2019.,

- na 913,98 kn (slovima: devetsto trinaest kuna i devedeset osam lipa) od 31. siječnja 2020.,

- na 913,98 kn (slovima: devetsto trinaest kuna i devedeset osam lipa) od 28. veljače 2020.,

- na 913,98 kn (slovima: devetsto trinaest kuna i devedeset osam lipa) od 31. ožujka 2020.,

- na 913,98 kn (slovima: devetsto trinaest kuna i devedeset osam lipa) od 30. travnja 2020.,

- na 913,98 kn (slovima: devetsto trinaest kuna i devedeset osam lipa) od 31. svibnja 2020.,

- na 913,98 kn (slovima: devetsto trinaest kuna i devedeset osam lipa) od 30. lipnja 2020.,

- na 913,98 kn (slovima: devetsto trinaest kuna i devedeset osam lipa) od 31. srpnja 2020.,

- na 913,98 kn (slovima: devetsto trinaest kuna i devedeset osam lipa) od 31. kolovoza 2020.,

- na 913,98 kn (slovima: devetsto trinaest kuna i devedeset osam lipa) od 30. rujna 2020.,

- na 1.154,94 kn (slovima: tisuću sto pedeset četiri kune i devedeset četiri lipe) od 31. listopada 2020.,

- na 1.154,94 kn (slovima: tisuću sto pedeset četiri kune i devedeset četiri lipe) od 30. studenog 2020.,

- na 1.154,94 kn (slovima: tisuću sto pedeset četiri kune i devedeset četiri lipe) od 31. prosinca 2020.,

- na 1.154,94 kn (slovima: tisuću sto pedeset četiri kune i devedeset četiri lipe) od 31. siječnja 2021.,

- na 1.112,90 kn (slovima: tisuću sto dvanaest kuna i devedeset lipa) od 28. veljače 2021.,

- na 1.112,90 kn (slovima: tisuću sto dvanaest kuna i devedeset lipa) od 31. ožujka 2021.,

- na 1.112,90 kn (slovima: tisuću sto dvanaest kuna i devedeset lipa) od 30. travnja 2021.,

- na 1.112,90 kn (slovima: tisuću sto dvanaest kuna i devedeset lipa) od 31. svibnja 2021., pa sve do isplate, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljima naknadi trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 25.264,80 kn (slovima: dvadeset i pet tisuća dvjesto šezdeset četiri kune i osamdeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje duže od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od presuđenja, tj. od 21. prosinca 2021. pa do isplate te da im naknadi troškove žalbe u iznosu od 1.669,81 kn (slovima: tisuću šesto šezdeset devet kuna i osamdeset jednu lipu), u roku 15 dana.

III. Rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe nije bilo predmet drugostupanjskog postupka jer protiv istog nije podnesena žalba.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3149/2022-3 od 24. rujna 2024. tužiteljima dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odbijajućem dijelu, zbog pravnog pitanja:

„Koji zastarni rok se primjenjuje u postupcima radi isplate razlike primjerene (tržišne) i zaštićene najamnine po zahtjevu vlasnika stana koji se nalazi u sustavu zaštićenog najma protiv Republike Hrvatske, i od kada počinje teći zastara potraživanja?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelji su podnijeli reviziju protiv dijela drugostupanjske presude kojim je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predložili su preinačiti pobijanu presudu sukladno revizijskim navodima, odnosno ukinuti je i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu zbog nerazmjernog i nepravičnog ograničenja vlasničkih prava tužitelja na stanu koji se nalazi u zgradi u [adresa], na adresi [adresa], zbog toga što posjed stana ima zaštićeni najmoprimac koji plaća zaštićenu najamninu. Tužitelji potražuju isplatu razlike između zaštićene najamnine i tržišne najamnine za navedenu nekretninu za razdoblje od 1. svibnja 2014. do 30. travnja 2021., s pripadajućim zateznim kamatama.

9. U revizijskom stupnju postupka, sporan je početak tijeka zastarijevanja tražbine tužitelja, koja predstavlja razliku između iznosa zaštićene najamnine koju tužitelji, kao vlasnici stana, primaju od zaštićenog najmoprimca i iznosa tržišne najamnine koju bi ostvarivali da stan nije opterećen posjedom zaštićenog najmoprimca i pitanje zastarnog roka koji se u takvom slučaju primjenjuje.

10. Sudovi su djelomično odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan smatrajući da su zastarjele tražbine tužitelja dospjele do 19. lipnja 2016. s obzirom na to da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 19. lipnja 2019., a riječ je o tražbini radi naknade štete-gubitka zarade od najamnine, koja dospijeva mjesečno, na koju se stoga primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/111, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO).

11. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-3219/2019 od 13. prosinca 2023., naslanjajući se na odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima Mirošević-Anzulović protiv Hrvatske (br. 25815/14, § 30., presuda od 4. listopada 2016.), Bego i drugi protiv Hrvatske (br. 35444/12, 35576/12, 41555/12, 41558/12 i 48914/12, § 38., presuda od 15. studenoga 2016.), Gostović protiv Hrvatske (br. 37006/13, § 32., presuda od 4. travnja 2017.), Arambašin protiv Hrvatske (br. 48981/17 i 49727/17, §§ 12., 13., 14., 15., 26., 27., 28. i 29., presuda od 23. lipnja 2022.), Skelin- Hrvoj i Đuričić protiv Hrvatske (br. 23414/15 i 52161/15, §§ 50., 51. i 52., presuda od 10. lipnja 2021.), naveo sljedeće:

„8. U konkretnom slučaju za sudove nije bilo sporno da je visinom zaštićene najamnine nametnut podnositeljici nerazmjeran teret, iako je status najmoprimca sa zaštićenom najamninom u podnositeljičinom stanu ostvaren na temelju zakona i navedeno ograničenje je bilo u općem interesu. U konkretnom slučaju sporan je bio nastup i tijek zastare potraživanja naknade štete.

9. Do donošenja presude ESLJP-a u predmetu Statileo protiv Hrvatske (navedeno) i njome uzrokovane promjene pravnih stajališta sudova u Republici Hrvatskoj, vlasnici stanova u kojima se nalaze zaštićeni najmoprimci nisu imali na raspolaganju efikasno pravno sredstvo kojim bi na teret države ostvarili pravo na naknadu štete uzrokovane zakonom propisanim ograničenjem visine mjesečne zaštićene najamnine koja pripada vlasnicima, jer su uz prevladavajuću sudsku praksu mogli predvidjeti negativan ishod sudskog postupka pokrenutog protiv države radi naknade za zakonom propisano ograničenje prava vlasništva, te stoga pravo vlasnika stanova na pristup sudu, sastavni dio prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava, nije bilo stvarno i učinkovito nego iluzorno i teorijsko.

Nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: Rev 2364/2016-3 od 19. prosinca 2018. prihvatio stajališta ESLJP-a iznesena u predmetu Statileo protiv Hrvatske i izrazio pravno shvaćanje da "zbog povrede Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, Republika Hrvatska je dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu", odnosno da "Vlasnici stanova imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, a i pravo na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu", vlasnici su mogli pokrenuti parnične postupke radi naknade štete protiv Republike Hrvatske, ovaj put s predvidivim ishodom postupka.

Stoga se vlasnicima stanova, prema ocjeni Ustavnog suda, a u pogledu računanja početka tijeka zastarnog roka i nastupa zastare, ne može staviti na teret kao njihov propust činjenica da prije odluke Statileo protiv Hrvatske odnosno prije promjene pravnog stajalište Vrhovnog suda izraženog u rješenju Vrhovnog suda broj: Rev 2364/2016-3 od 19. prosinca 2018. nisu pred sudovima u Republici Hrvatskoj pokretali postupke protiv države radi naknade štete uzrokovane navedenim zakonom nametnutim ograničenjem prava vlasništva. Također, prema ocjeni Ustavnog suda vlasnicima stanova ne može se staviti na teret niti činjenica da su ih, kao u konkretnom slučaju, pokrenuli prije promjene pravnog stajališta Vrhovnog suda od 19. prosinca 2018., a nakon odluke Statileo protiv Hrvatske (vidi predmete ESLJP-a Skelin-Hrvoji Đuričić protiv Hrvatske /navedeno/ i Arambašin protiv Hrvatske /navedeno/).

Ocjena je Ustavnog suda da je potrebno šest mjeseci kako bi nakon promjene određenog pravnog stajališta razvoj sudske prakse dosegnuo takav (dovoljan) stupanj pravne sigurnosti da bi se moglo smatrati kako je javnost zaista postala svjesna prevladavajuće sudske prakse. Slijedom navedenog, proizlazi da je tek nakon proteka šest mjeseci od zauzimanja stajališta Vrhovnog suda u rješenju od 19. prosinca 2018. u pogledu prava vlasnika na naknadu štete u visini razlike između tržišne i zaštićene najamnine, a kojim je Vrhovni sud promijenio prevladavajuću sudsku praksu, dakle od 19. lipnja 2019., sudska praksa kojom se utvrđuje kompenzacijsko pravno sredstvo postala stabilna i tek od tada su mogli početi teći zakonski rokovi za računanje i nastup zastare (vidi predmet ESLJP-a Arambašin protiv Hrvatske, navedeno, § 14.) propisani člankom 230. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; u daljnjem tekstu: ZOO/05).

10. Iz navedenih razloga Ustavni sud cijeni ustavnopravno neprihvatljivim stajalište drugostupanjskog suda izraženog u pravomoćnoj presudi prema kojemu podnositeljici ne pripada pravo na naknadu štete, izraženu kroz razliku tržišne vrijednosti najma i zaštićene najamnine za razdoblje do 26. siječnja 2012., iz razloga nastupa zastare, a s obzirom na činjenicu da je tužba u konkretnom slučaju podnesena 26. siječnja 2015.

S obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, podnositeljici ne pripada samo pravo na naknadu štete isključivo za razdoblje od tri godine prije podnošenja tužbe sudu, već se tijek zastarnog roka računa od 19. lipnja 2019. Dosuđivanje naknade štete podnositeljici samo za trogodišnje razdoblje koje prethodi podnošenju tužbe, u okolnostima konkretnog slučaja, u kojima je podnositeljica tužbu podnijela nakon što je ESLJP donio presudu u predmetu Statileo protiv Hrvatske, a prije rješenja Vrhovnog suda broj: Rev-2364/2016-3 od 19. prosinca 2018., ima značaj nerazmjernog ograničenja prava na pristup sudu - sastavnog dijela prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava koje za svoju posljedicu ima propust pružanja podnositeljici, člankom 48. stavkom 1. Ustava zajamčene cjelovite pravne zaštite njezina vlasništva.

S obzirom na činjenicu da je podnositeljica u konkretnom slučaju tužbu podnijela 26. siječnja 2015., nakon što je ESLJP donio presudu u predmetu Statileo protiv Hrvatske, a prije donošenja rješenja Vrhovnog suda broj: Rev-2364/2016-3 od 19. prosinca 2018., Ustavni sud utvrđuje da u trenutku podnošenja tužbe, rok propisan člankom 230. stavkom 1. ZOO-a/05 nije niti tekao jer je tužba podnesena i prije pravnog stajališta izraženog u rješenju Vrhovnog suda od 19. prosinca 2018.

Ustavni sud smatra potrebnim ovdje uputiti i na sadržaje obrazloženja datih u odluci broj: U-III-1685/2019 i U-III-4740/2021 (www.usud.hr)., te u odluci broj: U-III- 3482/2021 ("Narodne novine" broj 131/23.), sve od 3. listopada 2023.

11. Slijedom svega navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je osporenom presudom podnositeljici povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno člankom 48. stavkom 1. Ustava.“.

12. Ovaj sud je u odluci broj Rev-314/2025-2 od 9. travnja 2025. prihvatio argumentaciju Ustavnog suda Republike Hrvatske, te je, vodeći računa o navedenim shvaćanjima Europskog suda za ljudska prava, zauzeo pravno shvaćanje:

„Potraživanje naknade štete vlasnika stana u kojem posjed stana ima zaštićeni najmoprimac, a s naslova gubitka zarade od najamnine dospijeva mjesečno, radi čega se radi o trogodišnjem zastarom roku iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23- dalje ZOO) , s time da zastara takvih potraživanja ne može početi teći prije 19. lipnja 2019.“.

13. Ovaj sud ovom odlukom reafirmira prethodno izraženo pravno shvaćanje, slijedom čega ocjenjuje da je pred nižestupanjskim sudovima došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova odlučne činjenice u pogledu visine naknade štete (za sporno razdoblje glede kojeg je tužbeni zahtjev odbijen zbog zastare), su ostale neutvrđene. Stoga je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka (jer uspjeh stranaka u sporu zasad nije poznat), te predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

14. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 17. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina