Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-177/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vladimir Koprivnjak, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara 2, OIB: 31982620821, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. 20 Pr-1408/2022-22 od 09. veljače 2024., 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje sadržajno odbijajući dio točke II izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. 20 Pr-1408/2022-22 od 09. veljače 2024.

2. Preinačuje se citirana presuda u dijelu točke I i usvajajućem dijelu točke II izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće bruto iznos od 4.586,60 eur sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose po mjesecima za razdoblje dospijeća od 15. lipnja 2017. pa zaključno sa 15. siječnja 2022. do isplate.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 890,45 eura sa zateznom kamatom.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka (prvostupanjskog i žalbenog) u iznosu od 1.062,50 eur u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 4.586,60 eur sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kao u tom dijelu izreke, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Točkom II izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 890,45 eura s kamatama kao u tom dijelu izreke dok je točkom III izreke odbijen tužbeni zahtjev u dijelu isplate iznosa poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima sa zateznom kamatom.

2. Protiv sadržajno odbijajućeg dijela točke II izreke presude, odluke o parničnim troškovima, pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23- dalje: ZPP) dok protiv točke I i usvajajućeg dijela točke II izreke presude žalbu ulaže tuženik, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. stavak 1. točka 1. i 3. ZPP-a.

3. Tuženik u žalbi tvrdi da sud prvog stupnja nije primijenio odredbu članka 203. stavak 8. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.- dalje ZR) u smislu koje je na konkretan predmetu trebao primijeniti kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je razvrstan poslodavac prema službenoj klasifikaciji. Tužiteljica da se ne bavi djelatnošću obrazovanja već radi u djelatnosti socijalne skrb, što da tuženik tvrdi od početka pa da je pogrešno pravno stajalište suda prvog stupnja da se na radni odnos imaju primijeniti odredbe čl. 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Tužiteljica da nema pravo izabrati sustavne elemente plaće iz dva izvora prava i međusobno ih kombinirati jer ti elementi u ovom slučaju nisu samostalno pravo nego sastavni elementi pojedinog prava. Povoljniji pravni izvor i jedini koji se može primijeniti da je Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi.

4. Tužiteljica u žalbi tvrdi da ju je sud prvog stupnja neosnovano odbio s dijelom zahtjeva za naknadom troškova postupka.

5. Svaka stranka predlaže uvaženje svoje žalbe.

6. U odgovoru na žalbu koji je dostavila tužiteljica osporava žalbene navode tuženika i predlaže njezino odbijanje.

7. Žalba tuženika je osnovana, a žalba tužiteljice nije osnovana.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi sa člankom 381. i člankom 457. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijane odluke nije počinjena neka od tih povreda.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao zaposlenice tuženika, za isplatu razlike plaće za razdoblje od svibnja 2017. (s dospijećem u lipnju 2017.) do prosinca 2021. (s dospijećem 15. siječnja 2022.) na ime neisplaćenih dodataka na plaću ugovorenih Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., u ukupnom iznosu od 4. 586,60 eur prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu. Navedeni dodatak tužiteljica potražuje pored dodatka koji joj je isplaćen na temelju Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine“ broj: 7/11 i 42/14).

10. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu njegovatelja,

- da su prema čl. 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. sporazumne strane (Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikat hrvatskih učitelja s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske s druge strane) utvrdile da će se, u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće uz povećanje osnovice utvrđeno u članku 2. Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećanje obujma i složenosti poslova kako slijedi:

- od dana 1. kolovoza 2007. godine: 2,0%

- od dana 1. srpnja 2008. godine: 2,1%

- od dana 1. srpnja 2009. godine: 2,2%

- od dana 1. srpnja 2010. godine: 2,2%

- od dana 1. srpnja 2011. godine: 2,2%

- od dana 1. srpnja 2012. godine: 2,3%,

a uvećanja iz stavka 1. obračunavaju se na način da se navedeni ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodne godine,

-da prema Odluci Vlade Republike Hrvatske o donošenju mreža osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja („Narodne novine“ broj: 70/11, dalje u tekstu: Odluka) u prilogu 2. citirane Odluke gdje je utvrđena mreža srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja, pod točkom XXI. 1.1. da je pod brojem škole 58 naveden tuženik, kao srednja škola s obrazovnim programima ekonomija, poslovna administracija i trgovina, grafička tehnologija i audio-vizualno oblikovanje, strojarstvo, brodogradnja i metalurgija te tekstil i koža,

-da je djelatnost tuženika između ostalog i obavljanje obrazovnog srednjoškolskog obrazovanja i da se sredstva za plaće tuženiku osiguravaju iz Državnog proračuna Republike Hrvatske, pa se na radni odnos tužitelja, primjenjuje i Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi kao i odredbe Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine broj: 7/11, dalje u tekstu: KU/11), Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine broj: 72/14, dalje u tekstu: KU/14) i Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine broj: 51/18, dalje u tekstu: KU/18) i da u smislu odredbe čl. 16. KU/11, Sporazum sadržajno predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora i primjenjuje se na način i u rokovima određenim istim, slijedom čega se Sporazum primjenjuje i na plaću tužitelja,

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da tužiteljici nisu obračunavana niti isplaćena predmetna uvećanja osnovne plaće za 13,7%, te da visina neisplaćene bruto plaće za sporno razdoblje, a koja se odnosi na neobračunata uvećanja osnovne plaće za kumulativni postotak od 13,7%, iznosi ukupno 4.586,60 eura bruto.

11. U ovoj žalbenoj fazi postupka je sporno koji Kolektivni ugovor se primjenjuje na tuženika obzirom da je tuženik ustanova socijalne skrbi, ali se nalazi i na popisu srednjih škola Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH te se bavi i djelatnošću odgoja i obrazovanja i osposobljavanja u posebnim uvjetima.

12. Protivno utvrđenju suda prvog stupnja u ovom predmetu primjenjuje se odredba čl. 203. st. 8. ZR-a kojom je propisano kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijeniti će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac. Ovakvom zakonskom odredbom otklonjena je pravna nesigurnost koju bi stvorila mogućnost da se stranke ugovora o radu istovremeno pozivaju na primjenu više kolektivnih ugovora (tako Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-520/2023 od 23. travnja 2024.).

13. Polazeći od odredbe čl. 203. st. 8. ZR-a, u situaciji kada je poslodavac u obvezi primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. To stoga što neovisno od činjenice što, kao u konkretnom slučaju, poslodavac osim usluga socijalne skrbi obavlja i djelatnost srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac. (tako Vrhovni sud RH u odluci broj Rev- 797/2024 od 18. lipnja 2024.)

14. Kako je konkretnom slučaju tuženik prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi, to znači da se na tuženika primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, a ne kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama.

15. Sukladno tome tužitelju koji potražuje isplatu na ime neisplaćenih dodataka na plaću prema Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., prema ocjeni ovog suda to pravo ne pripada pa je valjalo pobijanu odluku u dijelu glavne tražbine preinačiti i usvojiti žalbu tuženika.

16. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP-a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa) tuženik koji je uspio u sporu ostvaruje pravo na naknadu troškova postupka zbog čega je valjalo preinačiti i pobijanu presudu u usvajajućem dijelu točke II izreke i tuženiku koji je uspio u sporu dosuditi opravdane troškove postupka, odnosno odbiti žalbu tužiteljice na sadržajno odbijajući dio točke II izreke i potvrditi taj dio presude.

17. Tuženiku je dosuđen trošak pristupa na ročište 18. prosinca 2023. u iznosu od po 200,00 eura (tbr. 9/1), sastava podneska-odgovora na tužbu od 19. srpnja 2022., te sastava obrazloženog podnesaka od 10. studenog 2023. u iznosu od po 200,00 eur (tbr.8/1), te sastava žalbe u iznosu od 250,00 eur (tbr 10. točka 1.) što uvećano za PDV po stopi od 25 % iznosi 1.062,50 eur.

18. Odbijen je zahtjev tužiteljice za sastav odgovora na žalbu jer tužiteljica nije uspjela u sporu (čl. 154. stavak 1. ZPP-a) a i sastav odgovora na žalbu nije potreban (čl. 155. ZPP-a).

19. Iz navedenih razloga, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a te čl. 373. st. 1. t. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

20. Nepobijani dio točke III izreke presude ostaje neizmijenjen.

U Rijeci, 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Tajana Polić