REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-331/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić–Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INA-Industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB 27759560625, kojeg zastupa punomoćnik Siniša Baričević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vlado Vladika, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-570/2022-2 od 12. siječnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6155/17-25 od 11. travnja 2022., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
„Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama pod poslovnim brojem Ovrv- 11743/15 koja se vodi temeljem rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama poslovni broj Ovr-11743/15 od 15. prosinca 2015. godine po prijedlogu ovrhovoditelja ovdje tuženika SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika tužitelja INA - Industrija nafte d.d., Zagreb, Av. V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, te se nalaže tuženiku na ime parničnog troška tužitelju platiti iznos od 12.050,00 kn s kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a sve to u roku od 15 dana.“
2. Drugostupanjskom presudom je odlučeno:
„Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično uvažava, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-6155/17-25 od 11. travnja 2022.,
- p o t v r đ u j e u dijelu u kojem je ovrha proglašene nedopuštenom,
- p r e i n a č a v a u odluci o parničnom trošku tako da sada glasi:
"Nalaže se tuženiku VZ da na ime parničnog troška tužitelju Ina Industrija nafte d.d. Zagreb plati iznos od 1.357,07 eura1/10.225,00 kn s kamatama od 11. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.““
3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 3115/2023-2 od 24. listopada 2023. zbog pravnoga pitanja: „U situaciji kada pravomoćna i ovršna presuda iz radnog spora sadrži i nalog poslodavcu da radnika vrati na posao na iste ili slične poslove koje je radnik ranije obavljao, postupa li poslodavac po toj presudi odnosno ispunjava li nalog iz te presude ako radnika ne vrati na posao već donese odluku da radnika oslobađa dolaska na posao i bez obveze rada?“. Predložio je ovome sudu da preinači nižestupanjske presude tako da odbije tužbeni zahtjev i tužitelja obveže da mu nadoknadi trošak postupka.
4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.
5. Ovaj je sud na temelju članka 391. stavka 3. ZPP drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako ju revident po dopuštenju i pobija, i samo zbog pitanja zbog kojih mu je revizija dopuštena.
6. Revizija je neosnovana.
7.1. Predmet spora zahtjev je tužitelja da se nedopuštenom proglasi ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, poslovni broj Ovr-11743/15 od 15. prosinca 2015., na temelju pravomoćne sudske presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1961/12 od 17. lipnja 2014., kojom je utvrđeno da odluka tužiteljeva prednika kao poslodavca od 31. svibnja 2012. o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ovdje tuženikom kao radnikom nije dopuštena i da radni odnos nije prestao i kojom je tužitelju naloženo da tuženika vrati na posao i to na iste i slične poslove koje je tuženik obavljao prije donošenja odluke o otkazu.
7.2. Drugostupanjski sud je zaključak o osnovanosti tužbenoga zahtjeva obrazložio pozivom na to:
- da je tuženik, kao ovrhovoditelj, 25. studenoga 2015. podnio prijedlog za ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika, radi vraćanja na rad na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci broj P-1961/2012 od 17. lipnja 2014.,
- da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama broj Ovr-11743/2015 od 15. prosinca 2015. određena predložena ovrha,
- da je u povodu žalbe ovdje tužitelj kao ovršenik rješenjem ovršnoga suda broj Ovr- 11743/2015 od 24. listopada 2017. upućen da u roku od 15 dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu iz razloga propisanog člankom 50. stavkom 1. točkom 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13 i 93/14, dalje: OZ),
- da je tužitelj pravovremeno podnio tužbu na koju je upućen,
- da je presudom na temelju koje je ovrha određena utvrđeno da je odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu prednika tužitelja Sinaco d.o.o., Sisak, nedopuštena, te da radni odnos ovdje tuženika nije prestao, a ovdje tužitelju je naloženo da tuženika vrati na posao i to na iste ili slične poslove koje je obavljao prije donošenja nedopuštene odluke o otkazu, a iz te odluke da proizlazi da je tuženik bio zaposlen na radnom mjestu zaštitar - vođa smjene u PC Rijeka, Odjel Urinj,
- da je tužitelj u Odluci o vraćanju radnika na posao od 26. studenoga 2015., dakle, nakon pravomoćnosti ovršne isprave, naveo da vraća tuženika u radni odnos, ali je, pozvavši se na to da nema potrebe za radom tuženika, odnosno obavljanja poslova njegova radnog mjesta i na to da nema istih ili sličnih poslova na koje bi ga vratio, oslobodio tuženika obveze rada i dolaska na posao, s tim da će mu isplaćivati naknadu plaće kao da radi,
- da je tuženik osporavao zakonitost i dopuštenost te Odluke, ali je njegov tužbeni zahtjev odbijen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 581/2017 od 24. kolovoza 2017., a potom je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacio tuženikovu reviziju protiv te presude.
7.3. Drugostupanjski sud obrazlaže da je tuženikova tražbina prestala, jer je Odlukom o vraćanju radnika tj. tuženika na posao uspostavljen njegov radni odnos, čime su mu vraćena i sva druga prava iz radnoga odnosa, odnosno mirovinski staž, zdravstveno osiguranje i naknada plaće, a tuženik ne tvrdi da bi mu eventualno plaća bila veća da je stvarno dolazio na posao, pa bez obzira što doista nije stvarno obavljao posao, jer ga je tužitelj, kao poslodavac, oslobodio od dolaska na posao i obveze rada, time je ispunjena svrha presude, odnosno ovršne isprave na temelju koje je ovrha određena. Osim toga, drugostupanjski sud uvažava i to što je nakon takvoga vraćanja tuženika u radni odnos tužitelj donio novu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s tuženikom, 6. veljače 2017., protiv koje je tuženik podnio tužbu, ali je pravomoćno odbijen njegov tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ta odluka o poslovno uvjetovanom otkazu nedopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao kao i u dijelu da ga se vrati na rad na iste ili slične poslove koje je obavljao prije donošenja nedopuštene odluke o otkazu ili na druge odgovarajuće poslove i to presudom Općinskog suda u Rijeci broj Pr-84/2017-18 od 21. siječnja 2019., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-86/2019-2 od 3. listopada 2019.
8.1. Iz rješenja ovoga suda kojim je tuženiku dopuštena revizija proizlazi da o revizijskom pitanju postoji različita praksa županijskih sudova, odnosno, da je pravno shvaćanje drugostupanjskoga suda u ovome predmetu suprotno shvaćanjima izraženima u odlukama Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3214/2017-2 od 17. siječnja 2019. i Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2226/16 od 6. srpnja 2017.
8.2. Iz presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3214/2017-2 od 17. siječnja 2019. i Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2226/16 od 6. srpnja 2017. doista proizlazi shvaćanje da poslodavac nije postupio prema ovršnoj ispravi kojom mu je naloženo da radnika vrati na posao ako je odlučio da „se radnik … vraća u radni odnos“, ali u toj odluci navede i „da se radnik oslobađa obveze rada budući da nema potreba za radom radnika i činjenice da kod poslodavca nema istih i sličnih poslova na koje je dužan vratiti radnika“ (kako je to obrazloženo u navedenoj odluci Županijskog suda u Osijeku). Navedene presude županijskih sudova inače samo iznose takvo shvaćanje, no ne obrazlažu primjenom kojega materijalnoga prava se dolazi do takvoga zaključka. Iz predmetne pak drugostupanjske presude moglo bi se zaključiti da drugostupanjski sud smatra da je u tom slučaju poslodavac ipak postupio prema obvezi iz presude kojom mu je naloženo radnika vratiti na posao. Čini se da sve navedene odluke nespornim uzimaju da opisana odluka poslodavca podrazumijeva da ne samo da je radnik oslobođen obveze rada, u smislu da je na njemu hoće li raditi ili ne, već da mu je i dolazak na posao odnosno rad na radnome mjestu na koje ga je poslodavac dužan vratiti onemogućen.
8.3. U takvoj činjeničnoj situaciji ovaj revizijski sud smatra da kada pravomoćna i ovršna presuda iz radnog spora sadrži i nalog poslodavcu da radnika vrati na posao na iste ili slične poslove koje je radnik ranije obavljao, poslodavac ne postupi po toj presudi odnosno ne ispunjava nalog iz te presude ako radnika ne vrati na posao već donese odluku da radnika oslobađa dolaska na posao i bez obveze rada. Naime, odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023) propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Dakle, raditi na radnome mjestu prema ugovoru o radu s poslodavcem nije samo radnikova obveza već i njegovo pravo. Prema mišljenju ovoga suda, radnik ima pravo zbog više razloga (jer se radom želi usavršavati, jer zbog svoje časti i ugleda ne želi primati plaću bez rada itd.) inzistirati od poslodavca da mu omogući rad na njegovu radnom mjestu. Navedeno je i odgovor na predmetno revizijsko pitanje.
8.4. Neovisno o iznesenome odgovoru, to predmetnu reviziju ne čini osnovanom. Drugostupanjski se sud, naime, kako je to već navedeno, u opravdanje zaključka o nedopuštenosti ovrhe u konkretnome slučaju pozvao na još dvije okolnosti. Jedna je ta da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika kojim je tražio da se predmetna tužiteljeva odluka o vraćanju na rad uz oslobađanje od dolaska na posao utvrdi nevaljanom. To, međutim, predmetnu ovršnu ispravu nije stavilo izvan snage. No, nesporna je činjenica da je tužitelj 6. veljače 2017., prije pokretanja ovoga parničnog postupka, donio novu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s tuženikom protiv koje je tuženik podnio tužbu, ali je pravomoćno odbijen njegov tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ta odluka o poslovno uvjetovanom otkazu nedopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao kao i u dijelu da ga se vrati na rad na iste ili slične poslove koje je obavljao prije donošenja nedopuštene odluke o otkazu ili na druge odgovarajuće poslove prije donošenja predmetne prvostupanjske presude. Kako radni odnos između parničnih stranaka više ne postoji, tužitelj više nema obvezu vratiti tuženika na rad.
8.5. Zato je na temelju članka 391. stavka 6. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
