REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-730/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Pezer, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, iz Zagreba, OIB 52634238587, koju zastupa Općinskom državno odvjetništvo iz Velike Gorice, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-14/2025-3 od 3. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-17/2023-26 od 17. siječnja 2025., na sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R- 14/2025-3 od 3. ožujka 2025. i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-17/2023-26 od 17. siječnja 2025. pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 7.976,01 EUR bruto na ime naknade za neiskorištene slobodne dane u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. kolovoza 2022. sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.550,00 eura.

2. Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvog stupnja u cijelosti.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1525/2025-2 od 23. travnja 2025., dopustio tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

1. „Da li tužitelju, kao djelatnoj vojnoj osobi Ministarstva obrane, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, pripada pravo na korištenje slobodnih dana nakon odrađenog dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu (dežurstva u sustavu zaštite zračnog prostora borbenim dvojcem), sukladno odredbi čl. XIX. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/2014, 23/2015, 84/2015, 106/2017, 39/2018 i 46/2018) odnosno pravo na isplatu naknade za neiskorištene slobodne dane u slučaju kada je tužitelju isplaćena novčana naknada za borbeno dežurstvo temeljem Odluke Ministra obrane o novčanoj naknadi za pilote i tehničare na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a, klasa: 023- 03/15-03/1, urbroj:512-01-15-941 od 28. prosinca 2015., donesenoj sukladno odredbi čl. 13. st. 5. Zakona o obrani ("Narodne novine" broj 73/13 i 75/15)?“

2. „Da li se Odluka Ministra obrane o novčanoj naknadi za pilote i tehničare na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a, klasa: 023-03/15- 03/1, urbroj:512-01-15-941 od 28. prosinca 2015., primjenjuje samo na 2016. godinu ili i na cijelo utuženo razdoblje na temelju koje Odluke je tužitelju isplaćivana novčana naknada?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da ih preinači, uz naknadu troškova revizije.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s čl. 391. st. 3. ZPP ovaj je sud drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojem je revizija protiv nje dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od iznos od 7.976,01 EUR bruto na ime naknade za neiskorištene slobodne dane u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. kolovoza 2022. sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate utemeljen na činjeničnim navodima tužbe:

- da je tužitelj kao djelatna vojna osoba zrakoplovni tehničar u utuženom razdoblju bio raspoređen na rad u zrakoplovnu bazu, eskadrilu borbenih aviona, satniju za održavanje višenamjenskog borbenog aviona, i to u specifičnom režimu rada pod nazivom „dežurstvo borbenog dvojca zaduženog za nadzor i zaštitu zračnog prostora“,

- da je tužitelj u pravilu jednom mjesečno po sedam dana neprekidno radio u dežurstvu borbenog dvojca, dok je preostale dane u mjesecu radio u drugačijem režimu rada,

- da po osnovi dežurstva u sustavu „dežurnog borbenog dvojca“ tužitelju nije odobren niti jedan slobodni dan,

- da je radni angažman tužitelja u „dežurnom borbenom dvojcu“ vještak utvrdio uvidom u listu angažiranosti na dežurstvu „dežurnog borbenog dvojca“ od 2017. do 2022. godine, a nakon toga u tablici 2 polazeći od osnovne plaće tužitelja vještak je izračunao i po mjesecima prikazao naknadu (novčanu protuvrijednost) neiskorištenih slobodnih dana u ukupnom iznosu od 7.976,01 EUR.

9.1. Nižestupanjski sudovi smatraju kako tužitelju pripada pravo na isplatu naknade za neiskorištene slobodne dane u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. kolovoza 2022. budući da tuženica, kao poslodavac, neosnovano nije tužitelju, kao djelatnoj vojnoj osobi Ministarstva obrane, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, omogućila korištenje slobodnih dana nakon odrađenog dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu (dežurstva u sustavu zaštite zračnog prostora borbenim dvojcem), sukladno odredbi čl. XIX. Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18 i 46/18 - dalje: ORRV).

9.2. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi kako sud smatra da je pravilno postupio prvostupanjski sud kada nije uzeo u obzir novčane naknade isplaćene tužitelju na temelju Odluke Ministra obrane o novčanoj naknadi za pilote i tehničare na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-A za 2016. godinu, a koja je donesena na temelju Zakona o obrani i odnosi se samo na 2016. godinu. Naime, drugostupanjski sud ističe da iz samog naziva odluke proizlazi da se ona odnosila na 2016. godinu, pa da se ne može primijeniti na razdoblje od kolovoza 2017. do srpnja 2022., odnosno na utuženo razdoblje.

10.1. Pravilno tuženica polazi od toga da je Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13, 75/15 i 50/16 - dalje: ZSOSRH) za djelatne vojne osobe lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o radu pa je tako čl. 1. st. 1. toga Zakona propisano da se njime prvenstveno uređuje služba u Oružanim snagama Republike Hrvatske, prijam, raspored na ustrojbena mjesta, činovi i promaknuća u činove, obveze, prava i odgovornosti, izdvajanje i prestanak službe te ostala pitanja pripadnika Oružanih snaga. Osim toga, primjenjuju se i podzakonski akti doneseni na temelju tog zakona i to Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17 i 39/18), Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18 i 54/19) i dr.

10.2. U Glavi VI. ZSOSRH-a, naslovljenoj „Prava iz radnog odnosa“, sadržane su odredbe o plaći i dodacima na plaću te odredbe o naknadi plaće.

Odreda čl. 135. ZSOSRH-a glasi:

(1) Djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava, na način i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

10.3. Prema odredbi čl. 136. st. 1. i 2. ZSOSRH-a plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a plaća se određuje odlukom o rasporedu.

10.4. Odredbama čl. 139. ZSOSRH-a je propisano: (1) Dodaci na plaću su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. (2) Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. (3) Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe. (4) Dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. (5) Dodaci iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se u postotku od osnovice za obračun plaće. (6) Ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.

10.5. Odredbama čl. 149.a ZSOSRH-a je propisano: (1) Djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu za posebne oblike rada u službi. (2) Posebni oblici rada u službi iz stavka 1. ovoga članka su rad u terenskim uvjetima, stražarska služba i dežurstvo…. (5) Pod dežurstvom iz stavka 2. ovoga članka podrazumijeva se dežurstvo u funkciji unutarnje službe koje se provodi u Oružanim snagama u skladu s propisom kojim se uređuje unutarnja služba u Oružanim snagama. (6) Naknada za posebne oblike rada iz stavka 2. ovoga članka isključuje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično. (7) Naknada za posebne oblike rada iz stavka 2. ovoga članka ne smatra se oporezivim primitkom po osnovi nesamostalnog rada u skladu s propisima o porezu na dohodak. (8) Visinu, uvjete i način ostvarivanja prava na naknadu iz stavka 2. ovoga članka propisuje odlukom ministar obrane uz prethodnu suglasnost ministra financija.

10.6. Odredbama čl. 155. ZSOSRH-a je propisano: Djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s čl. 139. ovoga Zakona.

10.7. Kao pravni temelj isplate naknade za borbeno dežurstvo vrijedila je Odluka Ministra obrane o novčanoj naknadi za pilote i tehničare na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-A za 2016. godinu. Navedenom odlukom, koja je donesena na temelju čl. 13. st. 5., a u vezi čl. 56.a Zakona o obrani („Narodne novine“, broj 73/13 i 75/15), propisano je da djelatne vojne osobe koje su u sastavu dežurnog borbenog dvojca neposredno angažirane za zaštitu nadzora i zaštite zračnog prostora u sustavu NATINAMDS i dodijeljene pod zapovijedanje NATO CAOC-a ostvaruju pravo na naknadu za borbeno dežurstvo koja im se isplaćuje i to:

- vojni letači-piloti za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva ostvaruju naknadu u neto iznosu od 220,00 kn,

- zrakoplovno tehničko osoblje - zrakoplovni tehničari za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva ostvaruju naknadu u neto iznosu od 150,00 kn.

Pod neposrednim angažiranjem podrazumijeva se borbeno dežurstvo radi obavljanja zadaće u sklopu zajedničkog sustava protuzračne i proturaketne obrane u trajanju od sedam dana.

Točkom IV. citirane Odluke isključena je mogućnost ostvarivanja prava na prekovremene sate i slobodne dane.

10.8. Odredbom čl. XIX. ORRV propisano je: Kada dežurstvo u sustavu zaštite zračnog prostora borbenim dvojcem, medicinskog prevoženja, Obalne straže Republike Hrvatske, protupožarne pripravnosti te službe traganja i spašavanja helikopterima traje pet i više dana djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na slobodne dane, na način da za svakih navršenih pet radnih dana dežurstva ostvaruju pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan dežurstva jedan slobodan dan.

10.9. Odredbom čl. IV. ORRV propisano je: Djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s čl. 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13, 75/15, 50/16 i 30/18).

10.10. Odredbom st. 4. čl. XII. iz glave IV. ORRV pod nazivom „Pravo na slobodne dane“ propisano je da se na pripadnike borbenog dvojca ne primjenjuju odredbe ovog članka, koji, između ostalog, regulira da će se slobodni dani ostvareni u skladu s ovom Odlukom plaćat kao da je djelatna vojna osoba radila u redovno radno vrijeme.

11.1. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3652/2019 od 12. listopada 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da ako je na temelju Odluke ministra isplaćena naknada (u konkretnom slučaju naknada za pilote i tehničare na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a), onda sud takvu isplatu treba cijeniti i uzeti u obzir prilikom odlučivanja o nekom drugom pravu tužitelja (u konkretnom slučaju pravu na slobodne dane), odnosno u tom slučaju nema mjesta kumulaciji tih prava na strani tužitelja. Nadalje se u navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pojašnjava da iako Ministar obrane ne može svojom odlukom umanjiti ili isključiti prava predviđena odredbama zakona jer ga na to ne ovlašćuje odredba čl. 10. st. 3. Zakona o obrani, navedeno ne znači ujedno, u slučaju kada je primjenom donesenih Odluka ministra obrane isplaćena naknada za, tamo, protupožarnu zaštitu, i mogućnost kumulacije tih prava (prava na prekovremeni rad, prava korištenja slobodnih dana i dr.) na strani zaposlenika za iste sate provedene u, tamo, protupožarnoj zaštiti. Ovom odlukom se reafirmira navedeno stajalište i time daje odgovor na prvo postavljeno pitanje.

11.2. Neosnovani su navodi tužitelja iz odgovora na reviziju da se odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3652/2019 od 12. listopada 2022. ne može primijeniti u predmetnoj pravnoj stvari. Naprotiv, upravo se radi o činjenično i pravno usporedivim situacijama, jer je u tom predmetu odlučno pravno pitanje bilo: može li djelatna vojna osoba za isto vrijeme rada ostvarivati više prava po različitim osnovama, odnosno postoji li nedopuštena kumulacija prava. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u navedenoj odluci jasno zauzeo pravno shvaćanje da, ako je za određeni oblik rada već isplaćena posebna naknada temeljem odluke ministra, tada nema mjesta priznavanju dodatnih prava (prekovremeni rad, slobodni dani i sl.) za isto razdoblje rada. Stoga je pogrešna tvrdnja tužitelja da se citirana praksa odnosi isključivo na prekovremeni rad - bit odluke nije u vrsti prava, nego u zabrani kumulacije prava za isto vrijeme rada po posebnom rasporedu.

11.3. Također, za istaknuti je da iako je Odluka o novčanoj naknadi donesena na temelju Zakona o obrani, ona operativno uređuje upravo naknadu za posebni oblik rada - borbeno dežurstvo, koji je istodobno uređen i ZSOSRH-om. Stoga se ne mogu interpretirati odredbe Odluke o rasporedu radnog vremena, osobito točku XIX., kao apsolutnu i bezuvjetnu osnovu za priznavanje prava na slobodne dane. Naime, ORRV je podzakonski akt i mora se tumačiti u skladu sa zakonom, osobito s odredbama čl. 149.a ZSOSRH-a i čl. 155. ZSOSRH-a i nijedna odredba ORRV-a ne može se primjenjivati izolirano, bez uvažavanja činjenice da je za isti oblik rada isplaćena posebna novčana naknada. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Rev- 3652/2019 izričito naglasio da isplata posebne naknade mora biti uzeta u obzir pri odlučivanju o drugim pravima, jer u protivnom dolazi do nedopuštene kumulacije prava.

12.1. Tuženica je tvrdila, ali zbog pogrešnog pravnog pristupa, sudovi navedeno nisu utvrđivali, a tužitelj nije učinio nespornim, da je tijekom cijelog utuženog razdoblja tužitelju bilo priznato pravo i isplaćena naknada za borbeno dežurstvo na temelju već citirane Odluke Ministra, kojom odlukom je bilo izričito isključeno i pravo na slobodne dane zbog čega tuženica u reviziji tvrdi da se Odluka Ministra obrane o novčanoj naknadi za pilote i tehničare primjenjivala kroz cijelo utuženo razdoblje, odnosno sve do 2022. godine kada je donesena nova Odluka Ministra obrane koja je drugačije regulirala pravo na slobodne dane.

12.2. Dakle, odgovor na drugo postavljeno pitanje glasi: Odluka se ne smatra automatski ograničenom samo na 2016. godinu isključivo zbog svog naziva, nego se njezina primjena na utuženo razdoblje ne može isključiti bez činjeničnih utvrđenja o tome je li se naknada po toj Odluci stvarno isplaćivala i primjenjivala tijekom cijelog spornog razdoblja.

13. S obzirom da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova, nisu raspravljene odlučne činjenice, nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, kao i odluku o troškovima postupka i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 17. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić