REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1171/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv tuženika NU, vlasnika obrta „[obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž- 2780/2024-3 od 20. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Gospiću broj P-190/2021-23 od 25. srpnja 2024., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-2780/2024-3 od 20. ožujka 2025. i presuda Općinskoga suda u Gospiću broj P-190/2021-23 od 25. srpnja 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos 2.383,38 eura sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je navedeno u izreci presude, sve u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2965/2025-2 od 22. srpnja 2025. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

„Da li u postupku pokrenutom tužbom nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja za naknadu štete zbog troškova liječenja i naknade plaće na ime bolovanja osiguranika, utvrđeni nedostaci u provedbi mjera zaštite na radu, dovode do isključenja ekskulpacijskih razloga na strani poslodavca, odnosno doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štete?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predložio je preinačiti pobijanu presudu sukladno revizijskim navodima, odnosno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 2.383,38 eura s pripadajućim zateznim kamatama na ime troškova liječenja ĆU, tužiteljevog osiguranika i tuženikova radnika.

9. Tužbeni zahtjev je prihvaćen u cijelosti, uz poziv na odredbe čl. 139. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23 - dalje: ZOZO), čl. 143. ZOZO te čl. 25. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 - dalje: ZZR).

10. Prema odredbama čl. 25. st. 1. i 2. ZZR, ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Polazeći od navedene zakonske odredbe čl. 25. st. 1. i 2. ZZR, sudovi su ocijenili da je preduvjet oslobođenja ili umanjenja odgovornosti poslodavca okolnost da je on proveo mjere zaštite na radu, a taj preduvjet da u ovom slučaju nije ispunjen jer poslodavac nije proveo sve propisane mjere zaštite radnika na radu. Stoga su sudovi zaključili da, unatoč tome što je osiguranik tužitelja uzrokovao nesreću zbog svoje krajnje nepažnje (budući da je riječ o radniku s četrdesetogodišnjim iskustvom, upoznatim s pojmom prijelomnice, ureza na stablu koji usmjerava njegov pad, za koji on sam navodi da se ne sjeća da bi bio učinjen na stablu koje je palo i prouzročilo njegove ozljede), poslodavac se ne može niti djelomično osloboditi odgovornosti za nastalu štetu.

12. Takvo shvaćanje nižestupanjskih sudova odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda izraženog u odluci broj Rev-1016/2024-2 od 10. rujna 2024. koje polazi od toga da se sukladno odredbi čl. 146. ZOZO u primjeni ZOZO supsidijarno primjenjuju čl. 25. ZZR i čl. 68. st. 1. ZZR, te odredba čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO).

13. Stoga, dajući odgovor na pravno pitanje naznačeno u reviziji tuženika, ovaj sud upućuje na pravno shvaćanje zauzeto u navedenoj odluci ovog suda broj Rev-

1016/2024-2 od 10. rujna 2024.:

„...po ocjeni ovog suda odredba čl. 116. st. 1. ZOZO iz koje proizlazi da je tužitelj obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana ne znači da je tužitelj ima pravo tražiti naplatu cjelokupne štete koju trpi neovisno o postojanju odgovornosti poslodavca ili neovisno od postojanju poslodavčeve umanjene odgovornosti ako postoje ekskulpacijski razlozi iz čl. 1067. ZOO-a.

11.1. Dakle, odgovarajući na postavljeno pitanje, iz svih gore navedenih razloga ovaj sud izražava pravno shvaćanje kako slijedi:

U postupku pokrenutom tužbom nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja za naknadu štete zbog troškova liječenja i naknade plaće na ime bolovanja osiguranika, a na temelju utvrđenih nedostataka u provedbi mjera zaštite na radu, visina štete koju tužitelj može ostvariti ovisi i o postojanju ekskulpacijskih razloga na strani poslodavca, odnosno doprinosu osiguranika tužitelja nastanku štete.“.

14. Ovaj sud ovom odlukom reafirmira prethodno izraženo pravno shvaćanje, slijedom čega ocjenjuje da je pred nižestupanjskim sudovima došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, zbog čega su odlučne činjenice u pogledu visine naknade štete primjenom relevantnih zakonskih odredbi ostale neutvrđene. Stoga je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

15. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 17. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina