Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž Ovr-456/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica odvjetnica Antonija Kanjer iz Odvjetničkog društva Ilej & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenice ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Edviga Sušenj Janjatović, odvjetnica iz Rijeke, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj Ovr-257/2021-11 od 3. srpnja 2024., 17. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba ovršenice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava te se rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj Ovr-
257/2021-11 od 3. srpnja 2024.:
- potvrđuje u točki I. izreke,
- preinačuje u točki II. izreke tako da se odbija prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenice kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:
"I Priznaje se pravomoćno i ovršno rješenje Osnovnog suda u Užicu, Republika Srbija, broj I liv. 210/2019 od 27. lipnja 2019. godine.
II Nalaže se ovršenici, ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju, ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja Osnovnog suda Užice, Republika Srbija, broj I liv.210/2019 od 27. lipnja 2019. godine, namiri novčanu tražbinu u iznosu od RSD 6.437.905,60, uz nadoknadu pripadajućih troškova u iznosu od RSD 56.996,00 i zakonskih zateznih kamata koje teku od 6. listopada 2013. pa do konačne isplate, sve u protuvrijednosti eura, kao i troškove nastale vođenjem ovog ovršnog postupka sukladno niže navedenom troškovniku s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja ovog rješenja do isplate, u roku od 8 dana.
III Radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine iz točke II. ovog rješenja određuje se ovrha na nekretnini ovršenice upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Krk, k. o. [katastarska općina], [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor ukupne površine 635 m2, upisana ZK uložak broj [broj ZK uloška], zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom.
Nalaže se Općinskom sudu u Crikvenici, Zemljišnoknjižnom odjelu Krk, na gore opisanim nekretnini u vlasništvu ovršenice upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, upis zabilježbe ovrhe."
2. Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je ovršenica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, odnosno podredno da rješenje preinači i prijedlog odbije odnosno odbaci.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava sve žalbene navode te predlaže da sud drugog stupnja žalbu odbije kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrdi.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Sud prvog stupnja utvrđuje da je ovrhovoditelj podnio prijedlog radi priznanja strane sudske odluke te prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenice. U odnosu na prijedlog za priznanje strane sudske odluke – pravomoćnog i ovršnog rješenja Osnovnog suda u Užicu, Republika Srbija, sud prvog stupnja utvrđuje da su ispunjene sve pretpostavke propisane odredbom članka 87. do 96. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991.) jer je sudska odluka pravomoćna po pravu države u kojoj je donesena, a strani sud je bio nadležan postupati u toj pravnoj stvari. Sud također utvrđuje da je iz odluke razvidno da su ovrhovoditelj i ovršenica, kao predlagatelj i protustranka, uredno sudjelovali u postupku u kojem je strani sud donio odluku, a odluka nije suprotna s Ustavom Republike Hrvatske te osnovama državnog uređenja i državnim poretkom. Pozivom na odredbu paragrafa 21. stavak 4. Zakona o sudskom vanparničnom postupku („Službene novine Kraljevine Jugoslavije“ broj 45/1934. i „Narodne novine“ broj 73/1991.) sud utvrđuje da se u tom postupku odluke u pravilu donose bez prethodnog izjašnjenja protustranke, iz kojih razloga je prihvatio ispravljeni prijedlog ovrhovoditelja u pogledu naznake sudske odluke i riješio kao u točki I. izreke, a ovrhu je odredio sukladno prijedlogu ovrhovoditelja.
6. Ovršenica prije svega u žalbi tvrdi da rješenje suda prvog stupnja nema razloga o odlučnim činjenicama te da postoji proturječnost između razloga koje je sud naveo o sadržaju isprava i samih isprava jer po ocjeni ovršenice ovrhovoditelj nije priložio odluku koju je sud priznao ukazujući na oznake broja odluke koja je priznata koje ne odgovaraju sadržaju isprave koja je priložena u spis.
6.1. Ove žalbene tvrdnje ovršenice nisu osnovane jer je jedina razlika u naznaci broja odluke, koja je priznata točkom I. izreke pobijanog rješenja, ta što je prvi broj označen rimskom brojkom jedan, dok je na izvorniku taj broj naznačen arapskom brojkom jedan, što ne utječe na pravilnost pobijane odluke. Ostali dio naznake odluke koja je priznata identičan je rješenju o ovrsi koje postoji u spisu (list 16 spisa). Neosnovane su žalbene tvrdnje da ovrhovoditelj traži priznanje sudske odluke poslovnog broja malo slovo L, malo slovo I, malo slovo V, jer u fontu (Arial), kojim je izrađena pobijana odluka, ne postoji razlika u pisanju velikog slova I i malog slova L.
6.2. Ovršenica u žalbi tvrdi da punomoćnici ovrhovoditelja nisu imali ovlaštenje za pokretanje postupka priznanja strane sudske odluke prema sadržaju punomoći te da je zbog toga trebalo prijedlog odbaciti. Ove žalbene tvrdnje nisu osnovane iz razloga što prema odredbi članka 354. stavak 3. ZPP-a, koji se na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22.; dalje: OZ), žalbu zbog toga što punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje postupka može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču pa ovršenica nije ovlaštena zbog tog žalbenog razloga podnositi žalbu.
6.3. Međutim, osnovane su žalbene tvrdnje ovršenice da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je o priznanju sudske odluke odlučivao primjenom Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima, jer u vrijeme pokretanja ovog postupka 15. prosinca 2020. taj Zakon nije bio na snazi obzirom da je 29. siječnja 2019. stupio na snagu Zakon o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/2017.; dalje: ZMPP), kojim je u članku 80. propisano da stupanjem na snagu toga Zakona prestaje važiti Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima, pa je o prijedlogu za priznanje strane sudske odluke trebalo odlučivati primjenom ZMPP-a. Međutim, i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je odlučiti na jednak način o priznanju strane sudske odluke.
6.4. Odredbom članka 68. ZMPP-a propisano je da će sud Republike Hrvatske odbiti priznanje stranke sudske odluke ako u povodu prigovora stranke protiv koje se priznanje traži utvrdi da u postupku u kojem je odluka donesena bilo povrijeđeno pravo te stranke na sudjelovanje. Iz te odredbe slijedi da je sud prvog stupnja bio dužan prije donošenja odluke o priznanju strane sudske odluke dostaviti prijedlog za priznanje ovršenici kako bi ona eventualno mogla iznijeti prigovor da nije sudjelovala u postupku u kojem je donesena strana sudska odluka čije se priznanje traži.
6.5. Ovršenica u žalbi tvrdi da joj prijedlog za priznanje strane sudske odluke nije dostavljen prije donošenja pobijanog rješenja u točki I. izreke, zbog čega do trenutka pisanja žalbe nije imala priliku istaknuti prigovore koji se tiču povreda vezanih uz njezino sudjelovanje u postupku u kojem je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave čije se priznanje traži.
6.6. Ove žalbene tvrdnje ovršenice nisu osnovane jer je prijedlog za priznanje strane sudske odluke, zajedno s prijedlogom za ovrhu, ovršenica primila 20. travnja 2023., kako to proizlazi iz dostavnice na poleđini lista 46 spisa, iz kojih razloga je imala mogućnost iznijeti prigovor da u postupku u kojem je donesena strana sudska odluka nije sudjelovala. Kako taj prigovor nije iznijela do dana donošenja pobijanog rješenja 3. srpnja 2024., pravilno je sud prvog stupnja priznao stranu sudsku odluku na temelju odredbe članka 67. ZMPP-a, obzirom da je ovrhovoditelj u spis dostavio stranu sudsku odluku s dokazom o pravomoćnosti i potvrdom o ovršnosti po pravu države u kojoj je donesena, iz kojih razloga je u odnosu na točku I. izreke žalbu ovršenice trebalo odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.
7. U odnosu na rješenje o ovrsi kojim je sud temeljem prijedloga ovrhovoditelja odredio ovrhu na nekretninama ovršenice, ovršenica tvrdi da je takva odluka suda pogrešna jer je ovrhovoditelj na temelju ovršne isprave tražio donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave iako nije raspolagao vjerodostojnom, već ovršnom ispravom. Ove žalbene tvrdnje ovršenice osnovane su jer pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi Osnovnog suda Užice, koje je doneseno na temelju vjerodostojne isprave te je sadržavalo nalog ovršenici da u roku od 5 dana od dana primitka pismenog otpravka namiri tražbinu ovrhovoditelju, te je u suprotnom određena ovrha na pokretninama ovršenice, predstavlja ovršnu ispravu iz kojih razloga je ovrhovoditelj bio ovlašten tražiti ovrhu u smislu odredbe članka 39. stavak 3. OZ-a. Kada je na temelju ovršne isprave ovrhovoditelj zatražio određivanje ovrhe kao da raspolaže s vjerodostojnom ispravom na način propisan odredbom članka 39. stavak 2. OZ-a, dakle, s prijedlogom da se naloži ovršenici da u roku od 8 dana namiri tražbinu ovrhovoditelju, a tek u suprotnom određivanje ovrhe na nekretninama ovršenice, takav prijedlog je neosnovan.
7.1. Iz obrazloženih razloga u odnosu na točku II. izreke rješenja žalbu ovršenice trebalo je uvažiti, a rješenje suda prvog stupnja preinačiti primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a te odbiti prijedlog za ovrhu kao neosnovan.
Koprivnica, 17. prosinca 2025.
Sutkinja
Tatjana Kučić
