REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-542/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-595/2022-3 od 6. prosinca 2023. kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-612/2016-36 od 11. ožujka 2022., na sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-595/2022-3 od 6. prosinca 2023. u točki I. izreke.
II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženici platiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 4.628,44 eur / 34.873,02 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Drugostupanjskom rješenjem, djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženice, ukinuta je presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr- 612/2016-36 od 11. ožujka 2022. u točki I. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu za iznos od 350,21 eur / 2.638,72 kn bruto (slovima: tristopedeset eura dvadesetjedan cent / dvijetisućešsetotridesetosam kuna sedamdesetdvije lipe) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je odbačena tužba tužitelja u tom dijelu.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači pobijano rješenje na način da odbije žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da ukine drugostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Tuženica nije dostavila odgovor na reviziju.
4. Revizija je osnovana.
5. Temeljem odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud ispitao je pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
6. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-212/2025-2 od 21. siječnja 2025. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:
„Da li je pravilno i zakonito stajalište suda prema kojem je radnik/tužitelj u postupku radi isplate razlike plaće bio u obvezi podnijeti novi zahtjev za mirno rješenje spora (čl. 186 a Zakona o parničnom postupku) za sate obvezatne prisutnosti na radnom mjestu prilikom obavljanja rada na terenu, kada je radnik/tužitelj već podnio zahtjev za mirno rješenje spora i u kojem su obuhvaćeni svi ukupno odrađeni sate rada na terenu koji se segmentiraju na efektivan rad i vrijeme obvezatne prisutnosti na radnom mjestu?“.
7. Prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu te je prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti i naložio tuženici da isplati tužitelju, na ime razlike plaće, iznos od 4.628,44 eur / 34.873,02 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama.
8. Drugostupanjski sud je rješenjem, protiv kojeg je izjavljena revizija, prihvatio žalbu tuženice te je djelomično ukinuo prvostupanjsku presudu i u tom dijelu djelomično odbacio tužbu. Drugostupanjski sud navodi da se tužitelj u ovoj pravnoj stvari u odnosu na pravnu osnovu svog zahtjeva za isplatom naknade za aktivnu pripravnost za rad tijekom boravka u kompleksu u kojem se odvijao terenski rad, nije obratio tuženici za mirno rješenje spora u smislu odredbe čl. 186.a st. 1. ZPP. Pritom drugostupanjski sud navodi da iz sadržaja Zahtjeva za mirno rješenje spora upućenog tuženici prije pokretanja ove parnice, nije razvidno da je njime obuhvaćen i zahtjev za isplatu naknade za aktivnu pripravnost za rad tijekom boravka u kompleksu u kojem se odvijao terenski rad, a po kojoj osnovi je tužitelju dosuđen iznos od 350,21 eur / 2.638,72 kn bruto, i da se stoga ne može smatrati da je u odnosu na taj dio zahtjeva ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u pogledu tog zahtjeva (čl. 354. st. 2. t. 14. ZPP).
9. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj tužbenim zahtjevom u tužbi zatražio isplatu ukupnog iznosa na ime razlike plaće od 4.628,44 eur / 34.873,02 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama. Radi se o zahtjevu za isplatu dodatka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, te u smjenama na terenu za razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014., kao i isplate naknada za aktivnu pripravnost za rad tijekom boravka u kompleksu u kojem se odvijao terenski rad.
10.1. Pogrešno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da se tužitelj nakon provedenog vještačenja i utvrđenja opsega isplate razlike plaće morao ponovno obratiti tuženici za mirno rješenje spora.
10.2. Naime, rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-612/2016-27 od 21. srpnja 2021. određeno je knjigovodstveno vještačenje na temelju dokumentacije u spisu na okolnosti „po prijedlogu tužitelja A) da prilikom izrade nalaza i mišljenja razlike plaće za rad na terenu obračuna vrijednosti sukladno djelomično dostavljenoj dokumentaciji tuženika i provedenim personalnim dokazima u postupku kao donjim korektivom radne angažiranosti tužitelja tako da: - rad na terenu u tjednu vještak obračuna najmanje kao rad od 05.00 do 22.00 sata, odnosno do naznačenog početka/završetka radnog vremena prema evidenciji tuženika (ukoliko se radilo prije 05.00 sati i nakon 22.00 sata), - rad na terenu subotom najmanje kao rad od 05.00 do 22.00 sata, odnosno do naznačenog početka/završetka radnog vremena prema evidenciji tuženika (ukoliko se radilo prije 05.00 sati i nakon 22.00 sati), - rad na terenu nedjeljom najmanje kao rad od 05.00 do 22.00 sata, odnosno do naznačenog početka/završetka radnog vremena prema evidenciji tuženika (ukoliko se radilo prije 05.00 sati i nakon 22.00 sata), B) da prilikom izrade nalaza i mišljenja razliku plaće za rad na terenu prilikom odavanja počasti na sahranama preminulim hrvatskim braniteljima obračuna prema iskazanim preostalim prekovremenim satima prema evidencijama tuženika, C) da prilikom izrade nalaza i mišljenja razlike plaće za rad na terenu kod obračuna slobodnih dana vještak izuzme slobodne dane ostvarene od službe dežurstva, stražarske službe, rada u turnusu, slobodne dane ostvarene temeljem dobrovoljnog davanja krvi, dane tjednog odmora koji tužitelju nisu bili omogućeni naknadno iskoristio u utuženom razdoblju, D) da prilikom izrade nalaza i mišljenja razlike plaće za rad na terenu sate obvezatne prisutnosti na radu kada tužitelj nije smio napuštati kompleks gdje se rad obavljao obračuna sukladno toč. VI. Odluke u vezi s čl. 17.b. Pravilnika, tj. da se preostali radni sati nakon efektivnog rada svakog dana rada na terenu, dakle vrijeme obvezatne prisutnosti, tj. raspoloživosti na radnom mjestu koji također spadaju u radno vrijeme tužitelja, obračunaju kao sati aktivnog dežurstva - po prijedlogu tuženog da se temeljem evidencije radnog vremena dostavljene u spis utvrdi koje dane je tužitelj radio prekovremeno na terenu i koliko sati prekovremenog rada je ostvario za utuženo vrijeme.“.
10.3. Činjenično je utvrđeno da tužitelj nije mijenjao svoj zahtjev. I u zahtjevu za mirno rješenje spora upućenom tuženici, i u tužbi, kao i tijekom postupka, zahtjev se odnosio na isto potraživanje - neisplaćenu razliku plaće za ukupno odrađene sate rada na terenu. Naziv tog potraživanja (prekovremeni, redovni ili drugi rad) pritom je pravno nebitan.
11. U smislu odredbe čl. 186. st. 3. ZPP parnični sud nije vezan za pravnu osnovu koju je tužitelj naveo, a slijedom toga za pravnu osnovu nije vezano ni nadležno državno odvjetništvo kojem se stranka obratila prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske jer zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati i tužba. Stoga bi bio pretjerani formalizam da se u ovakvim i sličnim slučajevima tužitelj morao ponovno obraćati sa zahtjevom za mirno rješenje spora jer je svoj zahtjev trebao dopunili manjim činjeničnim navodima.
12. Stoga odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
Smatra se da je tužitelj ispunio obvezu obraćanja sa zahtjevom za mirno rješenje spora prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske (sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku) u postupku radi isplate razlike plaće za sate obvezatne prisutnosti na radnom mjestu prilikom obavljanja rada na terenu, kada je radnik/tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora i u kojem su obuhvaćeni svi ukupno odrađeni sati rada na terenu koji se segmentiraju na efektivan rad i vrijeme obvezatne prisutnosti na radnom mjestu.
13. Kako se pobijano rješenje temelji na pravnom shvaćanju koje odstupa od pravnog shvaćanja iznijetog u odgovoru na postavljeno pitanje, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. u svezi s čl. 400. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke te će se u ponovljenom postupku odlučiti ponovno o žalbi tuženice iz ostalih razloga navedenih u žalbi.
14. O troškovima povodom revizije odlučeno je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke).
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
