Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Posl.br. 4 P Ob-104/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB 29399232217, po sutkinji Melini Gulin Pavlaković, u pravnoj stvari tužitelja: 1. NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po pun. Ani Vlašić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu "Višić i partneri" d.o.o. Šibenik, protiv tužene OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja da nekretnina predstavlja bračnu stečevinu, nakon provedene i dovršene glavne rasprave dana 06. studenoga 2025., na ročištu objave dana 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da etažni dio nekretnine kat. oznake k. č. br. [katastarska čestica] , K. O. [katastarska općina] i to suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-3), stan na drugom katu zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika, lođe i balkona, površine 60,54 m2, čini bračnu stečevinu pok. BB za ½ dijela.

II. Utvrđuje se da su tužitelji MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], i ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem nasljeđivanja iza smrti pok. majke BB, suvlasnici nekretnine opisane u točki I. tužbenog zahtjeva, svaki za 1/6 dijela pa se ovlašćuju tužitelj ad.1. NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužitelj ad.2. ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], da na temelju ove presude u zemljišnim knjigama ovog suda zatraže i postignu upis prava suvlasništva na nekretnini iz točke 1. izreke ove presude na svoje ime za 1/6 dijela, sve uz istodobni izbris tog prava u navedenom suvlasničkom dijelu sa imena tužene OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužiteljima NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], i SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 4.375,00 €, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatarom koja na ovaj iznose teče od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate po stopi iz čl.29. ZOO-a.

Obrazloženje

1. Tužitelji MB i ČB su u tužbi i tijekom postupka naveli da je u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini i to etažnom dijelu nekretnine kat. oznake k. č. br. [katastarska čestica] , K. O. [katastarska općina] suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-3), stan na drugom katu zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika, lođe i balkona, površine 60,54 m2, upisana tužena OB temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je zaključila s svojim suprugom , a ocem tužitelja pok. FB.

1.1. Predmetni stan da predstavlja bračnu stečevinu pok. FB i njegove prve supruge, a majke tužitelja, BB jer da je FB zaključio ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo dana 22. rujna 1992.g.za vrijeme trajanja braka sa BB te da je stan otplaćen u potpunosti u roku od 8 dana od zaključenja ugovora i to sredstvima bračne zajednice pok. GB i BB.

1.2. Tužitelji da su tijekom ostavinskog postupka iza pok. FB da su ukazali tuženoj na činjenicu da je predmetni stan bračna stečevina njihovih roditelja, na što da se tužena oglušila i predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju podnijela na upis u zemljišnu knjigu.

1.3.Tvrdili su da ona nije mogla steći predmetni stan za cijelo jer da je FB bio suvlasnik istog samo za 4/6 dijela na temelju bračne stečevinu i dijelom nasljeđivanjem iza pok. supruge BB.

1.4. Tužitelji da su uz pok. oca jedini nasljednici iza pok. majke BB , te da u ostavinskom postupku za njezine smrti nije raspoređen predmetni stan kao ostavinska imovina po osnovi bračne stečevine, pa da oni ovdje imaju pravni interes utvrditi bračnu stečevinu roditelja i nastavno utvrditi pravo suvlasništva na predmetnom stanu osnovom nasljeđivanja iza pok. majke, pri čemu da nasljedni dio iza pok. BB koji bi pripao oca pok. RB pripada tuženoj na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju.

1.5. Zato su predložili da sud, po provedenom postupku, donese presudu kojom će se utvrditi da predmetni stan čini bračnu stečevinu pok. BB za ½ dijela, te utvrđiti da su temeljem nasljeđivanja iza smrti pok. majke BB, suvlasnici ove nekretnine svaki za 1/6 dijela, te ovlastiti ih da na temelju presude zatraže i postignu upis prava suvlasništva na svoje ime za 1/6 dijela, sve uz istodobni izbris tog prava sa imena tužene.

2. Tužena OB se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu uz prijedlog da se odbije. Tvrdila je da je predmetni stana tekla temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, te da se u trenutku sklapanja ugovora vodila načelom povjerenja u zemljišne knjige gdje da je upisani vlasnik za cijelo bio FB, pa da ona nije imala saznanja da bi itko drugi polagao vlasnička prava na predmetni stan. Tada da je samostalno vodila brigu o ocu tužitelja i da tužitelji s ocem nisu imali komunikaciju niti vodili brigu o njemu. Ona da je od pok. supruga GB imala saznanja da je on dobio stan jer je bio policijski inspektor i da je njegova prva supruga umrla kao i da tužitelji nikad nisu tvrdili da je stan u vlasništvu njegove pok. supruge. Ona da je predmetni stan stekla dvostrano obvezujućim ugovorom i s povjerenjem u zemljišne knjige u trenutku sklapanja ugovora jer da je tada upisani vlasnik za cijelo bio FB. Tužitelj da u ostavinskom postupku iza smrti majke pok. BB nisu utvrđivali i isticali prigovor da bi premetni stan bio njezina bračna stečevina.

2.1. Uz to da je, obzirom na vrijeme stjecanja predmetnog stana, tada bio na snazi Zakon o braku i porodičnim odnosima koji je određivao da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine njihova zajednička imovina u kojoj se suvlasnički dio svakog bračnog druga određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju, a da je iz dokaza jasno proizlazi da je predmetni stana pok. FB dobio na korištenja a kasnije i na otkup temeljem svog zaposlenja u policiji, radi čega da se je doprinos pok. VB u stjecanju bio puno manji nego što se to tužbom tvrdi.

3. Izvedeni su dokazi pregledom ostavinskog spisa Općinskog suda u Šibeniku br. O-855/2024 ( prije O-542/1996 ), ostavinskog spisa Općinskog suda u Šibeniku br. O-956/2024, ugovora o doživotnom uzdržavanju od 29. lipnja 2015.g. s potvrdom Općinskog suda u Šibeniku br. R2-272/2015 od 29. lipnja 2015.g., vjenčanog lista Branka Milak i OB izdanog u Matičnom uredu Šibenik od 12. rujna 2024.g., vjenčanog lista FB i TB izdanog u Matičnom uredu Šibenik 11. rujna 2024.g., Ugovora broj : 511-01-80-16708/1-92 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 31. kolovoza 1992.g. i aneksa ugovora broj : 511-01-80- 16708/1-92 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 6. studenoga 1992.g., uvjerenja MUP RH PU Šibenik od 5. ožujka 1992.g., predmeta Z-15039/2024 Općinskog suda u Šibeniku, smrtnog lista FB izdanog u Matičnom uredu Koprivnica 3. rujna 2024.g., pregledom zemljišne knjige Općinskog suda u Šibeniku za Z. U. [broj ZK uloška], saslušanjem svjedoka KB i ZB, te saslušanjem tužitelja ad.1. NB i tužene OB.

4. Tužitelj ad.2. ČB se odrekao prava biti saslušan kao stranka.

5. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 7. i čl.8. ZPP-a, a uz primjenu čl. 219. i čl.221.a. ZPP-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet postupka je utvrđenje da bi nekretnina koja se katastarski identificira kao etažni dio nekretnine kat. oznake k. č. br. [katastarska čestica] , K. O. [katastarska općina] i to suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-3), stan na drugom katu zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika, lođe i balkona, površine 60,54 m2, bila bračna stečevinu pok. BB i pok. Branka Milak svakog za ½ dijela, pa da bi tužitelji ad.1. i ad.2. temeljem nasljeđivanja iza smrti pok. majke BB, bili suvlasnici ove nekretnine svaki za 1/6 dijela.

8. Nesporno je da su roditelji tužitelja FB i BB rođ. TB bili u braku i bračnoj zajednici od vjenčanja 6. veljače 1949.g. do smrti BB **.**.1996., a da se FB s tuženom OB oženio dana 6. prosinca 2006.godine ( vidljivo iz vjenčanog lista Branka Milak i OB izdanog u Matičnom uredu Šibenik od 12. rujna 2024.g., vjenčanog lista FB i TB izdanog u Matičnom uredu Šibenik 11. rujna 2024.g.).

9. FB umro je 4. lipnja 2024.godine ( smrtni lista FB izdan u Matičnom uredu Koprivnica od 3. rujna 2024.g. koji prileži predmeta Z-15039/2024).

10. Iz ostavinsko spisa br. O-542/1996 ( sada O-855/2024) Općinskog suda u Šibeniku iza smrti pok. BB vidljivo je da se ostavinski postupak nije provodio jer je rješenjem suda od 11. lipnja 1996.g. obustavljen ostavinski postupak budući nema imovine. Nasljednici ČB i NB su 17. rujna 2021.g. podnijeli prijedlog za pretvaranjem ostavinskog postupka , ali je postupak rješenjem suda od 15. srpnja 2024.g. obustavljen jer su predlagatelji povukli prijedlog.

11. U ostavinskom postupku iza pok. FB pod posl.br. O-956/2024 gdje su kao nasljednici bili pozvani supruga OB, ovdje tužena, i sinovi , ovdje tužitelji ad.1. i ad.2., je na ostavinskom ročištu od 2. rujna 2024.g. bila proglašena vlastoručna oporuka ostavitelja od 30. lipnja 2015.g. a nasljednica OB se pozvala na Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je potpisala s pok. Brankom Milak, za koje su se tužitelji tada izjasnili da nisu znali ni za oporuku ni za ugovor te su tražili odgodu ročišta, da bi se na slijedećem ročištu izjasnili da ne osporavaju oporuku i da ostavinu čine nekretnine navedene u oporuci te da se prihvaćaju nasljedstva po oporuci, dok su u odnosu na predmetni stan istakli prigovor da je pok. otac mogao ugovorom o doživotnom uzdržavanja raspolagati samo 1/2 svog dijela stana jer da je stan bračna stečevina njihovih roditelja , pa je konstatirano da predmetni stana ne čini ostavinu ostavitelja i tužitelji su kao nasljednici poučeni da svoja prava u svezi nasljeđivanja polovine stana vlasništva njihove majke mogu ostvarivati u ostavinskom postupku iza njezine smrti ili u parnici koju će pokrenuti, te je dana 6. rujna 2024.g. doneseno rješenje o nasljeđivanja iza pok. Branka Milak javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz [adresa].

12. Iz pregleda Ugovor broj : 511-01-80-16708/1-92 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 31. kolovoza 1992.g., i aneksa ugovora broj : 511-01-80- 16708/1-92 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 6. studenoga 1992.g. te uvjerenja MUP RH PU Šibenik od 5. ožujka 1992.g. utvrđeno je da je predmetni stana otkupljen za iznos od 7.916 DEM i da je po jednokratnoj isplati otkupne cijene , te da se potom FB se upisao kao vlasnik predmetnog stana za cijelo.

13. Nedvojbeno je da je stan sa stanarskim pravom otkupljen za trajanja braka i bračne zajednice Branka Milak i BB ( bračnu zajednicu su zasnovali vjenčanjem 6. veljače 1949.g. a prestala je smrću BB **.**.1996.

14. Iz iskaza tužitelja NB je proizašlo da ni on ni brat nisu znali je li se proveo ostavinski postupak iza smrti majke jer da je pok. FB bio takvog karaktera da je malo govorio a oni nisu smjeli postavljati pitanja, te je sve držao pod svojom kontrolom i svima upravljao, te da je imao takav odnos i prema njihovoj majci za trajanja njihovog braka koja ga je bespogovorno slušala. Predmetni stan da je otac dobio od policije još 1962. godine na račun majke i dvoje djece jer su bili vjenčani od 1948. godine, on rođen 1949, a brat 1950.godine. Stan da je otkupljen 1991. ili 1992. godine za gotovinu, te da se sjeća da je otac od susjeda pozajmio 1000 maraka da bi platio za stan koji je plaćen nekih 10.000 ili 11.000 maraka.

14.1. Kazao je da su roditelji živjeli zajedno od vjenčanja pa do majčine smrti i tijekom braka majka da je "služila oca kao robinja" jer je on tražio da mu sve bude skuhano, serviramo, očišćeno, ispeglano, što je ona bez pogovora prihvaćala jer je smatrala da ako ne napravi sve što on traži, da je to njezina sramota. On da se uvijek držao kao glava obitelji i sam donosio sve odluke a oni ga slušali. Do 1962. godine da su živjeli u [adresa] kod [adresa] , kada je otac 2 ili 3 godine bio na školovanju u [adresa] a majka se sama brinula o njima, nakon čega su se uselili u ovaj stan. Majka da se brinula o kućanstvu i djeci, radila i u polju dok je otac radio u miliciji kao isljednik. Tražila je da se zaposli u Solarisu, ali to ocu nije dolazilo u obzir i on joj to nije dao.

14.2.. Pitanje vezano uz vlasništvo predmetnog stana da je ocu postavio 2012.g. nakon što se oženio sa tuženom, na što da mu je otac odgovorio da se tužena "neće dirati u stan", s tim da im je i sama tužena to rekla jednom prilikom na ručku. Kad su on i brat kod oca došli razgovarati o majčinom dijelu u studenom 2020. godine, otac da je samo šutio, a tužena da je bila neugodna i prigovorila im što su se sad sjetili dijela od majke, s tim da nitko od njih nije spomenuo ugovor o doživotnom uzdržavanju.

15. Navode tužitelja ad.1. potvrdili su saslušani svjedoci KB i ZB, koji su dugogodišnji prijatelji tužitelja ad.2. i koji su 70-tih i 80-tih godina dolazili kod N u predmetni stan gdje ih je uvijek dočekivala njihova majka BB i ugostila ih, dok da oca GB uglavnom nije bilo , s tim da kad je bio da je atmosfera bila potpuno drukčija u smislu da onda njihova majka nije ni progovarala. Obojica su potvrdili da je brigu o kućanstvu i djecu isključivo vodila majka BB a da im je otac većinom bio odsutan iz kuće.

15.1.. Ovi svjedoci nisu imali saznanja na koji način i kada je stečen u vlasništvo predmetni stana, ti ne poznaju tuženicu.

16. Tužena OB je s Brankom Milak brak sklopila 6. prosinca 2006.godine i nije sporno da je nakon toga živjela s njim u predmetnom stanu i o njemu skrbila do njegove smrti 4. lipnja 2024.godine.

17. Pregledom ugovora o doživotnom uzdržavanju vidljivo je da je FB , kao primatelj uzdržavanja, raspolagao predmetnim stanom za cijelo u korist OB, kao davateljice uzdržavanja, koji ugovor je sastavljen i potpisan 29. lipnja 2015.godine, te potvrđen i ovjeren na Općinskom sudu u Šibeniku dana 29. lipnja 2015.g pod br. R2-272/2015.

18. Kako je već navedeno FB umro je 4. lipnja 2024.godine, a tužena je prijedlog za uknjižbu na predmetnom stanu temeljem predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanja Zk. odjelu ovog suda podnijela dana 3 . rujna 2024.g.. kako je vidljivo iz pregleda spisa Z-15039/2024, te zk. izvatka za predmetnu nekretninu. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku, u K. O. [katastarska općina] , u Z. U. [broj ZK uloška], je rješenjem Z-15039/2024 od 3. rujna 2024.g. na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju potvrđenog 29. lipnja 2015.g. i smrtnog lista Branka Milak , dopuštena uknjižba prava vlasništva sa imena i vlasništva FB na korist OB.

19. U stranačkom iskazu OB je navela da je u [adresa] došla živjeti 2002.g. kod FB u njegov stan, te nedugo nakon toga da je upoznala tužitelje kao njegovu djecu koji su je nevoljko prihvatili te su se povremeno družili iako to nije bio neki prisan odnos.

19.1. Rekla je da je do potpisivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju došlo isključivo na inicijativu FB koji da je sam napisao ugovor o doživotnom uzdržavanju i rekao joj da ga potpiše da želi da ju obezbjedi, i nakon što je potpisala da su ugovor odnijeli na sud. Ona da je znala da je FB dobio stan od policije gdje je radio, da je znala za njegovu suprugu i da je umrla, i da je nije upoznala. Tužitelj ad.1. da je s njima prekinuo kontakte nakon 2021.g. kada su došli razgovarati o majčinom dijelu ostavine, da su je izvrijeđali, psovali, a ona da je bila toliko povrijeđena da je htjela zvati policiju. Tužitelji da su samo govorili o tome da žele stan i da ona može ostati u stanu do smrti a onda da stan treba biti njihov. Ona da je bila upoznata da su tužitelji podnijeli prijedlog za otvaranje ostavinskog postupka iza smrti majke u 2021.g. jer je primila poziv za FB.

19.2. Kazala je de je ugovor o doživotnom uzdržavanja na uknjižbu podnijela nekih tri ili četiri mjeseca nakon smrti FB , ali da se ne sijaća točno kada. Na ostavinsku raspravu ona da je donijela svoje primjerke oporuke i ugovora o doživotnom uzdržavanju sa pečatom i to dala javnoj bilježnici Malenici i tada da se pojavio kao problem stan.

20. Za utvrđenje vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni su propisi koji su važili u vrijeme njezina stjecanja. Kao sporno se postavilo pitanje je li predmetni stan predstavlja zajedničku imovinu roditelja tužitelja ili posebnu imovinu oca.

21. Čl.551.st.2. Obiteljskog zakona ( "Narodne novine" br.103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje ObZ) je propisano da danom stupanja na snagu ovog zakona se ne mijenjanju prava i dužnosti stečena prema prijašnjim propisima.

22. Obzirom na utvrđeno vrijeme trajanja bračne zajednica FB i BB i vrijeme stjecanja predmetnog stana, za utvrđenje bračne stečevine mjerodavno je primijeniti odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima ( „Narodne novine“ broj 11/78, 45/89, 15/89 i 59/90, 25/94, 162/9825/94, 162/98, dalje ZBPO) jer se radi o imovini stečenoj za bračne zajednice do 01. srpnja 1999.godine.

23. Mjerodavne su odredbe članka 277., čl. 278. i čl. 287. ZBPO-a kojima se propisuje da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potiče iz te imovine, je njihova zajednička imovina, te da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.

24. Bitna obilježja zajedničke imovine stranaka je da je stečena radom ili da potječe iz imovine stečene radom, te da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice.

25. Jedino bi imovina koju je jedan bračni drug imao u času zaključenja braka ostala njegova posebna imovina, kao i ona imovina koju bi jedan od bračnih drugova tijekom braka stekao po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi različitoj od osnove iz čl.277. ovog Zakona, što konkretno nije slučaj jer se ni jedna od stranka.

26. U okviru iznesenog zakonskog određenja, a na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno je da je predmetni stana stečen za trajanja braka Branka Milak i BB i da je predmetni stana njihova bračna stečevina.

27. U smislu odredbe čl.287. ZBPO udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom ukupnom radnom doprinosu pri čemu doprinos predstavljaju svi oblici i načini rada. Kao doprinos, osim zarade, uzima se u obzir i pomoć jednog bračnog druga drugom, rad u domaćinstvu i porodici, briga oko odgoja i podizanja djece, kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju, povećanju zajedničke imovine.

29. Nesporno je da je FB od poslodavca dobio stanarsko pravo na predmetnom stanu još 1962.godine zajedno suprugom BB i dvoje djece kao članovima domaćinstva, i da je taj stan "otkupljen" po ugovoru o prodaji stanova na kojem postoji stanarsko pravo jednokratnom isplatom kupoprodajne cijene stana odmah po sklapanju ugovora o otkupu.

30. Iz iskaza stranaka i svjedoka utvrđeno je da je FB bio zaposlen kao inspektor u policiji a da je BB isključivo sama vodila brigu o domaćinstvu, brinula se o podizanju , odgoju i obrazovanju djece, te uz to sudjelovala u ostalim dodatnim obiteljskim poslovima kao što je rad u polju dok su živjeli u [adresa] i slično. Proizašlo je da BB se nije zapošljavala odlukom supruga FB jer joj to nije dozvoljavao i da se u potpunosti posvetila brizi za kućanstvo, potrebama supruga i djece. Slijedom toga, obzirom da je otac doprinos u bračnoj zajednici dao radom i ostvarenom plaćom, majka je isto tako podjednak doprinos toj zajednici dala svojim radom za kućanstvo, supruga, djecu i obiteljske potrebe, o kojim se predano i kvalitetno skrbila , podređujući svoje potrebe potrebama braka i obitelji.

31. Radi toga je cijenjeno da je doprinos u bračnoj zajednici bračnih drugova bio podjednaka pa da je stečeno pravo suvlasništva na predmetnom stanu jednako, svakog za 1/2 dijela. Kako je iznos za otkupnu stana plaćen odmah jednokratno po sklapanju ugovora sud je prihvatio tvrdnju tužitelja da je stan otkupljen ušteđevinom roditelja koji su je mogli imati obzirom na godine braka, te je izvjesno da u otkup nije uložena vlastitom imovinom nekog od njih. Kada je pravo na otkup stečeno iz stanarskog prava stečenog za vrijeme trajanja bračne zajednice tada to imovinsko pravo predstavlja zajedničku imovinu, kako i vlasništvo stana koji je jedan od bračnih drugova otkupio na svoje ime na temelju takvog imovinskog prava ( odluka Ustavnog suda U-III-3136/2003 od 25. siječnja 2006.g. i odluka Vrhovnog suda RH br. Rev 393/11 od 5. ožujka 2014.).

32. Slijedom ovakvog utvrđena, proizašlo je da tužitelji ad.1. i ad.2. kao nasljednici majke imaju pravo zahtijevati utvrđenja udjela majke u zajedničkoj imovini roditelja, jer se radi o Zakonom stečenom pravu majke u stjecanju zajedničke imovine tako da svakom bračnom drugu pripadne ono što je njegovo odnosno da udio umrlog bračnog druga pripadne njegovim nasljednicima , što ovdje tužitelja zahtijevaju obzirom da ostavinski postupak iza pok. BB nije proveden.

33. Ovdje je utvrđeno da je majke tužitelja BB u času smrti bila suvlasnica predmetnog stana za ½ dijela po zakonskoj osnovi njezina udjela u zajedničkoj imovini stečenoj za trajanja braka s suprugom FB , radi čega ½ stana predstavlja njezinu ostavinsku imovinu.

34. Stoga, FB nije imao ovlaštenje raspolagati predmetnom stanu za cijelo u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju jer je bio suvlasnik samo ½ dijela stana po osnovi bračne stečevine te suvlasničkog dijela od 1/6 dijela stečenog po osnovi nasljeđivanja pok. supruge, radi čega je mogao raspolagati samo s ovim dijelom i otuđiti ga u korist tužene jer je pravna norma da nitko na drugoga nije može prenijeti više prava nego što ga on sam ima.

35. Po čl.255. st.1. 3. ObZ 03 ( koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju) ograničeno je prema trećim osobama raspolaganje imovinom time da je potrebno da su bračni drugovi prethodno imali ugovor kojim su uredili svoje imovinske odnose na postojećoj imovini koji bi ima pravni učinak samo ako je upisani u zemljišne knjige, odnosno u javne upisnike kod kojih je upis nužan za stjecanje prava ili se stvari ne može rabiti bez takvog upisa, a ovdje je izvjesno da roditelji tužitelja takav ugovor nisu imali .

36. Nadalje, čl. 115.st.1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( "Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV) određuje se da se na temelju pravnog posla vlasništvo nekretnine može steći samo u granicama otuđivateljeve ovlasti da raspolaže sa stvari, osim kad je vlasništva stečeno u dobroj vjeri kad uživa pravnu zaštitu.

37. Ovdje je utvrđeno da tužena u odnosu na sporni dio stana nije ostvarila pravo na zaštitu temeljem djelovanja povjerenja u zemljišne knjige iz čl.122. do 124. ZV-a jer je pouzdano utvrđeno da nije postupala savjesno i u dobroj vjeri kada je potpisala ugovor o doživotnom uzdržavanju niti kada je zatražila njegov upis u zemljišnu knjigu.

38. Iz iskaza same tužene je proizašlo da je ona bila upoznata s činjenicom da je ovaj stan stečen u braku GB i BB ( koju nije upoznala) , da je njegove sinove- tužitelje ad.1. i ad.2. upoznala i prije udaje za Branka Milaka 2006.g. i s njima imala korektan odnos te da je tužitelj ad.1. već 2012.godine ocu postavljao pitanje vlasništva stana, pa njezino očitovanje da joj FB "garantirao" da je stan njegov jer je bio upisani vlasnik što nije dovoljno da bi imala dobru vjeru u njegovu stjecanju.

39. Nedvojbeno je bilo da su se odnosi stranka bitno poremetili 2019.g. upravo kada su tužitelji došli kod oca raspraviti majčin vlasnički dio na stanu, kojem razgovoru je neposno prisustvovala tužena i bila aktivno uključena, što pokazuje da je još za života FB bila upoznata da bi majka tužitelja imala vlasnička prava na predmetnom stanu.

40. Dodatna potvrda nedostatka dobre vjere tužene jest činjenica da je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanja podnijela na uknjižbu u zemljišne knjige gotovo tri mjeseca nakon smrti EB, dana nakon što je 2. rujna 2024.g. održano ročište u ostavinskom postupku iza njegove smrti kada je priložila javnom bilježniku ovaj ugovor za koji tužitelji ad.1. i ad.2. do tada nisu znali, i koji su radi tih novih saznanja tražili odgodu ročišta za četiri dana, za 6. rujna 2024.g., na koje ročište tužena više nije pristupila iako je poziv primila na znanje.

41. Ovim je dokazano da je tužena znala da je predmetni stana stečen za trajanja braka GB i BB, kao i da je znala da je suvlasništvo stana između FB i njegovih sinova kao nasljednika majke BB bilo neriješeno i sporno jer se njezina ostavina nije raspravila, i to kako u vrijeme njegova potpisivanja i ovjere na sud , tako i u vrijeme podnošenje na uknjižbu što je napravila tek nakon što su tužitelji saznali za predmetni ugovor na ostavinskoj raspravi oca.

42. Prihvatio je i zahtjev tužitelja da se temeljem utvrđenja da je njihova majka suvlasnica predmetnog stana za 1/2 dijela, ovlasti ih se da upišu svoj suvlasnički dio od 1/6 dijela stečen po osnovi nasljeđivanja majke. To zato jer prema čl.129. Zakona o nasljeđivanju ( "narodne novine" 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 ) ostavina umrle osobe prelazi na nasljednike po sili zakona u času smrti te osobe, pa nasljednik može prava koja mu u povodu nasljedstva pripadaju ostvarivati odmah poslije ostaviteljeve smrti ne čekajući donošenje rješenja o nasljeđivanju. Slijedom toga, ovaj je sud ovlašten i dužan, obzirom da je kao prethodno pitanje utvrdio koliki je opseg ostavinske imovine pok. BB na predmetnom stanu, ovlašten utvrditi prava iz te ostavine koja pripadaju njezinim nasljednicima.

43. Utvrđeno je da tuženu pripada 376 dijela predmetnog stana po osnovi ugovora o doživotnom uzdržavanja, te 1/6 dijela nasljeđivanjem pok. supruga FB ( koji je on po sili zakona naslijedio od pok. BB), sveukupno 4/6 dijela, dok je utvrđeno da su tužitelji po osnovi nasljeđivanja majke BB, koja je bila suvlasnica predmetnog stana za ½ dijela u času smrti, suvlasnici1/6 dijela stana svaki.

44. Iz navedenih razloga sud je presudio kao u izreci.

45. Odluka o troškovima postupka donesena je po odredbi čl.154.st.1. , čl.155. u vezi čl.164. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ, po kojim odredbama je tužena dužna nadoknaditi tužiteljima sve opravdane troškove koje su imali u vođenju ove parnice.

46. Obzirom na određenu vrijednost predmeta spora od 25.000,00 €, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, tužiteljima je priznat traženi trošak za sastav tužbe po Tbr. 7/1 Tarife u visini 250 bodova, za zastupanje na pripremnom ročištu od 15. travnja 2025.g. po Tbr.9/1 Tarife od 250 bodova, za zastupanje na pripremnom ročištu od 21. svibnja 2025.g. po Tbr.9/1 Tarife od 250 bodova, za zastupanje na raspravi od 3. srpnja 2025.g. po Tbr.9/1 Tarife od 250 bodova, za zastupanje na raspravi od 18. rujna 2025.g. po Tbr.9/1 Tarife od 250 bodova, za zastupanje na raspravi od 21. listopada 2025.g. po Tbr.9/1 Tarife od 250 bodova, i zastupanje na raspravi dana 6. studenoga 2025.g. po Tbr. 9/1 Tarife od 250 bodova. . Obzirom da je vrijednost boda 2 € ( Tbr.54.), uvećano za 25% PVD, utvrđeno je da je trošak tužitelja u iznosu od 4.375,00 € .

U Šibeniku, 17. prosinca 2025.

S U T K I NJ A

Melina Gulin Pavlaković

Pouka o parnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a: kao na zapisnik objave.