Poslovni broj: 43 Gž-3034/2023-2

 

 

  Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 43 Gž-3034/2023-2

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Č. P. d.o.o., P., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik H. B., odvjetnik u O., protiv tuženika V. P. iz Z., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-3460/21-10 od 17. travnja 2023., dana 23. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tuženika V. P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-3460/21-10 od 17. travnja 2023. pod stavcima I. i III. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-3460/21-10 od 17. travnja 2023. pod stavkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi J. V., javne bilježnice u Z. poslovni broj: Ovrv-124/2020 od 13. studenog 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 117,35 EUR/884,15 kuna[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke pobijane presude. Stavkom II. izreke navedeni platni nalog ukinut je u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 356,88 kuna/47,37 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Stavkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 147,64 EUR/1.112,39 kuna.

 

2. Protiv navedene presude pod stavcima I. i III. izreke žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti, odnosno preinačiti u smislu žalbenih navoda.

 

3. Žalba tuženika je neosnovana.

 

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 884,15 kuna/117,35 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime nepodmirenih računa za usluge odvoza otpada za nekretninu na adresi …, P., u vlasništvu tuženika, u razdoblju od siječnja 2020. do rujna 2020.

 

5. Prilikom ispitivanja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

6. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, a konkretno financijske kartice, sudske prakse, izjave o načinu korištenja javne usluge, računa broj …, …, …, …, …, …, …, …, …, te Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada P., utvrdio sljedeće:

 

- da je tuženik korisnik usluga tužitelja kao vlasnik kuće za odmor u P. u …,

- da tuženik od tužitelja nije zadužio posebnu kantu za otpad, već da je isti korisnik zajedničkog spremnika s I. O.,

- da tuženik nije podmirio utužene račune,

- da je tuženik tijekom postupka isticao da usluga tužitelja nije izvršena jer tuženik nekretninu trajno ne koristi, a u odnosu na razdoblje za koje se traži plaćanje usluge odvoza otpada nije bilo,

- da je odredbama iz čl. 33. st. 1. i 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj: 94/13., 73/17., 14/19. i 98/19., dalje: ZOGO) propisano da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge na način kojim se osigurava primjena načela "onečišćivač plaća", pri čemu je dužan korisniku obračunati cijenu javne usluge razmjeno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika,

- da je čl. 48. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada P. („Službeni glasnik Grada P., broj: 5/2019, dalje: Odluka) propisano da strukturu cijene javne usluge čini cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, cijena obvezne minimalne javne usluge i cijena ugovorne kazne,

- da je čl. 14. Odluke propisano da je obračunsko razdoblje kroz kalendarsku godinu jedan mjesec, što predstavlja 12 obračunskih razdoblja kroz kalendarsku godinu, a da se obračun vrši početkom tekućeg mjeseca za prethodni mjesec,

- da je iz Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području grada P. (dalje: Cjenik) razvidno da se cijena minimalne javne usluge obračunava po formuli UCMJU (ukupna cijena minimalne javne usluge)=VS (volumen spremnika) x K (koeficijent određen površinom nekretnine) x JC (jedinična cijena minimalne javne usluge definirana po litri - 0,7 kn po litri), da s obzirom na iskazanu površinu nekretnine koeficijent, sukladno Cjeniku, iznosi 1,50, a da volumen za koji je zadužen iznosi 80 litara, dok koeficijent po odvozu navedenog volumena spremnika iznosi 0,05,

- da stoga za tuženika UCMJU=80 (volumen) x 1,50 (koeficijent) x 0,7 (jedinična cijena po litri) daje ukupan iznos od 84,00 kune/11,14 EUR, koliko je i iskazano u računima, a na koji iznos se, sukladno Cjeniku, obračunava PDV od 13% pa se tako dobije iznos od 94,92 kune/12,60 EUR, a kako su i obračunati iznosi prikazani i na financijskoj kartici i na računima za svaki utuženi mjesec (list 38-54 spisa),

- da iz navedenog proizlazi da je tužitelj naknadu za izvršenu uslugu obračunavao prema naprijed navedenoj formuli iz Cjenika i da su tuženiku ispostavljeni računi za obveznu minimalnu javnu uslugu sukladno odredbama Cjenika,

- da je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-II-2492/2017 i dr. od 23. ožujka 2021. odbio zahtjev za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom čl. 4. st. 1. toč. 7. u dijelu: "odredbe o načinu izračuna i određivanju cijene te iznos obvezne minimalne javne usluge za korisnike javne usluge", te čl. 4. st. 5. i 6. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine" broj 50/17. i 84/19., dalje: Uredba),

- da u obrazloženju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u bitnom stoji da se odredbom čl. 33. st. 2. ZOGO-a propisuje dužnost davatelja usluge obračunavanja cijene javne usluge korisniku usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom Vlade, a da Vlada u očitovanju od 9. siječnja 2020. navodi da obračun cijene javne usluge sadrži dva dijela, prvi dio obračuna je "fiksni", kojim se osigurava ekonomski održivo poslovanje, osiguranje sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, a drugi dio obračuna je "varijabilni", kojim se osigurava načelo onečišćivač plaća i koji ovisi o količini predanog otpada korisnika javne usluge (onečišćivača),

- da je Ustavni sud naveo i da je čl. 33. st. 1. ZOGO-a predvidio dio obračuna cijene javne usluge (tzv. fiksni dio), kojim se osigurava funkcioniranje poslovanja davatelja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, te da se ne mogu prihvatiti prigovori predlagatelja da plaćanje tzv. "paušala" nije predviđeno ZOGO-om te da je iz tog razloga Uredba:50/17-84/19 u tom dijelu u nesuglasnosti s odredbama ZOGO-a,

- da je Ustavni sud suglasan s navodom u očitovanju Vlade da je cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. "fiksni dio cijene") potrebno osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati odnosno kako bi sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada uopće mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati, s obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje, kao i sva potrebna materijalna sredstva (koja uključuju radnike, spremnike, kamione i drugu opremu) te da iz tih razloga navedeni sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada,

- da stoga, u kontekstu gore citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, tužitelj ima pravo od tuženika naplatiti trošak minimalne javne usluge za odvoz otpada, koju je pravilno obračunao sukladno odredbama Cjenika i čl. 18. Uredbe, slijedom čega je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

 

7. Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno u ovom predmetu, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je, u smislu odredaba iz čl. 33. st. 1. ZOGO-a, čl. 14. i čl. 48. Odluke, čl. 18. Uredbe, u svezi odredaba Cjenika te čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. st. 1., čl. 173. st. 1. i čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18), i čl. 451. st. 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi J. V., javne bilježnice u Z. poslovni broj: Ovrv-124/2020 od 13. studenog 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 117,35 EUR/884,15 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke pobijane presude.

 

8. Pri tome valja dodati da ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tuženika koji sadržajno upućuju na to da je u predmetnom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP-a, riječ o sporu male vrijednosti, pa se presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP-a, ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

 

9. Odluka o trošku parničnog postupka (stavak III. izreke pobijane presude) pravilno je donesena u smislu odredaba iz čl. 6. st. 1. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine”, broj: 8/11., 112/12. i 114/12), Tbr. 7. toč. 8., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

 

10. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

 

U Zagrebu 23. listopada 2023.

 

 

              Sutkinja:

                                                                                                                                         Jadranka Travaš, v.r.