Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

OVR-2095/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Saše Žebića, a po sucu Renati Kuni, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja SP iz [adresa], OIB. [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Stjepku Medvedu, odvjetniku iz Valpova, protiv ovršenika DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretnini ovršenika, dana 17. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu na nekretnini ovršenika

i donio slijedeći

z a k l j u č a k

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda, izvršiti zabilježbu odbijanja prijedloga za ovrhu na nekretnini u vlasništvu ovršenika, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], V.Suvlasnički dio: 369/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) stan E u potkrovlju koji se sastoji iz predsoblja, kupaonice, kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, sobe, kupaonice, sobe, sobe, sobe i lođe sa 112,96 m2, a koji se nalazi u stambenoj zgradi, spremište i dvorište [adresa] na kč. br. [katastarska čestica].

Obrazloženje

1.Ovrhovoditelj SP je ovome sudu podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika DP, pobliže opisanoj u izreci zaključka, a radi naplate glavnice u iznosu od 9.290,60 eura, temeljem pravomoćne i ovršne presude ovoga suda broj P-1995/2015-3 od 26.veljače 2016.

2. Člankom 80.b st.1 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje OZ) propisano je da će sud odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5.300,00 eura, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom. S obzirom na to da glavnica potraživanja ovrhovoditelja u ovom postupku iznosi 9.290,60 eura nema mjesta primjeni čl. 80.b st.1. OZ-a u ovom postupku.

3. Međutim, sukladno čl. 80.b st.2. OZ-a je propisano da ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5.300,00 eura, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

4. Stoga je sud u ovom postupku, prilikom odlučivanja o prijedlogu za ovrhu na nekretnini ovršenika proveo svojevrsni test razmjernosti o tome čije je pravo u konkretnom slučaju pretežnije – da li pravo ovrhovoditelja na namirenje svoje tražbine utvrđene ovršnom ispravom i njegovo legitimno očekivanje da svoju tražbinu može namiriti iz imovine ovršenika ili pravo ovršenika na mirno uživanje svoje imovine.

5. Odredbom čl. 80.b st.3. OZ-a određeno je da će pri procjeni da li je narušena ravnoteža iz st. 2 sud uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na koju se predlaže provesti ovrhu; je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri; služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji; ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga, te konačno je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

6. Tijekom postupka ovrhovoditelj je u podnescima od 21.5.2025., 9.6.2025.i 30.10.2025. te na ročištu održanom 10.6.2025. (koje je zakazano zbog čl. 80.b OZ-a) u bitnome naveo da vrijednost nekretnine ovršenika nije nerazmjerno manja od tražbine ovrhovoditelja jer se radi o tražbini u visini od 9.290,60 eura sa zateznom kamatom koja teče od 1.8.2015., uvećanoj za sudske troškove, a na istoj nekretnini postoji još uknjiženih tereta, da je ovrhovoditelj već pokušao naplatiti tražbinu na računima ovršenika, ali bezuspješno jer je ovršenik u blokadi, a prijeti mu i opasnost od zastare proteklom 10 godina od pravomoćnosti presude. Nadalje, ovrhovoditelj je naveo da je svoje potraživanje osigurao založnim pravom te da se iz tog razloga u ovome slučaju ne može primijeniti odredba iz čl.80.b OZ-a jer ovršenik nije prigovorio uknjižbi zaloga na svojoj nekretnini.

7. Ovršenik je u podnescima od 21.5.2025., 13.11.2025. i na ročištu održanom 10.6.2025. u bitnome naveo da smatra da je vrijednost tražbine ovrhovoditelja od 9.290,60 eura za glavnicu nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine ovršenika, jer se radi o stanu u [adresa] od 112,96 m2 u potkrovlju koji vrijedi oko 150.000,00 eura. Nadalje, ovršenik je naveo da je točno da mu je račun u blokadi, ali da u tom stanu stanuje i njegova mama, supruga i dvoje punoljetne djece i da on nema drugih nekretnina za stanovanje. Također je naveo da on nije ni znao da je ovrhovoditelj stavio zalog na njegovu nekretninu te da nije dao nikakvu izjavu da je s tim suglasan.

8. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da glavnica tražbine ovrhovoditelja radi čijeg namirenja ovrhovoditelj predlaže odrediti ovu ovrhu iznosi 9.290,60 eura, a istu predlaže odrediti na nekretnini ovršenika koja predstavlja stan u potkrovlju u Osijeku na adresi [adresa], ukupne površine nekretnine od 112,96 m[2] čija vrijednost iznosi po izjavi ovršenika 150.000,00 eura, a koju vrijednost ovrhovoditelj nije osporio.

9. Nadalje, nije sporno da ovršenik nije dao izjavu da je suglasan da ovrhovoditelj radi namirenja ove tražbine zatraži prodaju određene nekretnine, jer je ovrhovoditelj prisilno sudskim putem uknjižio pravo zaloga na njegovoj nekretnini i to što ovršenik nije izjavio žalbu protiv te odluke nije pravno relevantno za ovaj postupak.

10. Također, nije sporno da se ovrhovoditelj pokušao bezuspješno naplatiti na računima ovršenika, jer je račun ovršenika u dugotrajnoj blokadi od 2016. do danas, ali ni to da ovrhovoditelj nije pokušao ovrhu na drugim predmetima ovrhe (pokretnine, dionice i dr.).

11. Zbog navedenog sud smatra da je vrijednost tražbine koja se namiruje (9.290,60 eura na ime glavnice) nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrha, a koja predstavlja stan u [adresa], čija vrijednost zasigurno iznosi oko 150.000,00 eura, obzirom na općepoznatu činjenicu o rastu vrijednosti nekretnina zadnjih godina. Nadalje, radi se o jedinoj nekretnini ovršenika u kojoj još stanuje njegova mama, supruga i dvoje djece i koja služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih potreba ovršenika i njegove obitelji.

12. Također, sud smatra da nema opasnosti od nastupa zastare, jer je ovrhovoditelj u više navrata pokušao naplatiti svoju tražbinu i time je poduzeo radnju protiv dužnika čime dolazi do prekida zastare, odnosno zastara počinje teći iznova. Za napomenuti je da u konkretnom slučaju nije od značaja što je ovrhovoditelj na predmetnoj nekretnini ovršenika, a radi osiguranja iste tražbine, prethodno uknjižio založno pravo, jer se ne radi o dobrovoljnom založnom pravu, za čije bi zasnivanje bio nužan prestanak dužnika, već je riječ o prisilnome zasnivanju založnog prava.

13. Dakle, prema ocjeni ovoga suda, pretežnije je pravo ovršenika nego pravo ovrhovoditelja jer bi prodaja jedine nekretnine ovršenika u kojoj stanuje sa svojom obitelji narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i ovrhovoditelja, jer je vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na koju se predlaže provesti ovrha, a ovrhovoditelj nije pokušao naplatu na drugim predmetima ovrhe osim na računima ovršenika i jer ovršenik nema drugih nekretnina te se nikada nije izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine, pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

14. Kako je prijedlog ovrhovoditelja odbijen kao neosnovan, sud je donio zaključak o zabilježbi odbijanja temeljem čl. 95.st.1. Zakona o zemljišnim knjigama (NN br.63/19, 128/22, 155/23)

Osijek, 17. prosinca 2024.

Sudac

Renata Kuna

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku osam dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda Županijskom sudu.

Protiv ovog zaključka nema mjesta pravnom lijeku.

Dostaviti:

1. pun. ovrhovoditelja uz podnesak ovršenika od 13.11.2025.

2. ovršeniku

3. ZK odjelu-ovdje