Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

K-147/2025-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sucu Domagoju Lovriću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tatjane Štulić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NB zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju – opisano po članku 118. stavak 1. i 2. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/2022-dalje u tekstu: KZ/11), kažnjivo po članku 118. stavak 2. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva broj KO-DO-33/2025. od 27. siječnja 2025. godine, nakon rasprave održane dana 12. prosinca 2025. godine u prisutnosti zamjenice ODO Sisak NBN, a u odsutnosti uredno obaviještenog i upozorenog okrivljenika, javno je na ročištu za objavu presude dana 17. prosinca 2025. godine u odsutnosti svih stranaka, objavio i

p r e s u d i o  j e

I/ Okrivljeni JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin DB i ŽB, rođen **.**.1990. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju vozač, sa završenom srednjom školom, prije uhićenja bio zaposlen u Pilani u [adresa] s plaćom 1.200,00 eura, neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, nema čin, nije odlikovan, vodi se drugi kazneni postupak pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu,

k r i v  j e

što je,

5. studenog 2024., u večernjim satima, u mjestu [adresa], na ulici, u cilju da teže ozlijedi svoju partnericu u intimnoj vezi ĆB, uzeo kamen te ga bacio u smjeru njezine glave, te ju je kamen pogodio u glavu, uslijed čega je ĆB zadobila ozljede u vidu rane razderotine na lijevoj strani čela uz vlasište i oguljotine na lijevoj strani hrpta nosa, koje ozljede su lakše naravi,

II/ dakle, s namjerom da drugog teško tjelesno ozlijedi, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

III/ čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju, opisano po članku 118. stavku 1. i 2. u vezi članka 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 118. stavku 2. KZ/11,

IV/ stoga se na temelju članka 118. stavak 2. u vezi članka 34. KZ/11 okrivljenom JB, uz primjenu članka 48. i 49. KZ/11,

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (dvije) GODINE

V/ Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvora počevši od 6. studenog 2024. do 11. rujna 2025. godine.

VI/ Na temelju članka 58. stavka 2. KZ/11

o p o z i v a  s e

djelomična uvjetna osuda izrečena okrivljenom JB presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1347/2020 od 9. studenog 2020. u uvjetovanom dijelu izrečene kazne u trajanju od 1 (jedne) godine zatvora, koja je postala pravomoćna 20. travnja 2022., te se iz te presude uzima kao

u t v r đ e n a

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (jedne) GODINE,

VII/ a na temelju članka 58. stavka 2. KZ/11,

o p o z i v a  s e

djelomična uvjetna osuda izrečena okrivljenom JB presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Kzd-257/2021. od 8. prosinca 2021. u uvjetovanom dijelu izrečene kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci zatvora, koja je postala pravomoćna 1. veljače 2022. godine, te se iz te presude uzima kao

u t v r đ e n a

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (jedne) GODINE I 6 (šest) MJESECI.

VIII/ Stoga se na temelju članka 51. KZ/11 okrivljeni JB

O S U Đ U J E

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (tri) GODINE IX/ Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1-7. ZKP/08 okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.397,78 eura, a koji se odnose na trošak dolaska svjedoka na raspravu u iznosu od 27,00 eura, za troškove postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 1.214,17 eura, na troškove vještaka u iznosu od 398,17 eura i 258,44 eura, te paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura, sve u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj KO-DO-33/2025 od 27.siječnja 2025. godine okrivljenom NB stavljeno je na teret počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju

– opisano po članku 118. stavak 1. i 2. u vezi članka 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 118. stavak 2. KZ/11.

2. Oštećena ĆB tijekom postupka nije postavljala imovinskopravni zahtjev.

3. Pozvan da se očituje na navode iz optužbe okrivljeni JB izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret.

4. Tijekom dokaznog postupka okrivljenik je svoju obranu tijekom dokaznog postupka na raspravi dana 3. listopada 2025., te su izvedeni dokazi i pročitana je dokumentacija psihološko-psihijatrijsko vještačenje okrivljenika provedeno po vještacima Jadranki Zorić i Željku Marinići od 5.10.2020.g. koje se nalazi predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-1347/2020 koji je ranije priklopljen ovaj sudski spis, Prijava Zavoda za hitnu medicinu SMŽ od 6. studenog 2024., Obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu za doktore medicine TIM1 AMBULANTA, Zapisnik o očevidu Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Novska s ispostavom Jasenovac, broj: 511-10-11-03-K-162/24 od 6. studenog 2024., kriminalističko-tehničko izvješće Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Novska s ispostavom Jasenovac, broj: 511-10-11-03-K-162/24 od 6. studenog 2024. , Obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu za doktore medicine TIM1 AMBULANTA, nalaz i mišljenje stalnog sudsko vještaka za sudsku medicinu Davora Mayera od 18. prosinca 2024. i njegov iskaz koji je dao na raspravi 3. listopada 2025., čita se obrana okrivljenika koju je dao u prisustvu branitelja 3. listopada 2025., čita se e-mail oštećene dostavljen sudu 29. travnja 2025. , čita se iskaz izvanraspravno ispitane žrtve ĆB od 9.rujna 2025. godine. Izvršen je uvid u spise i pročitane su presude u priklopljenim spisima Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd- 257/2021 i spisu broj K-1347/2020. Na kraju je pročitana kaznena evidencija za okrivljenika.

5. Okrivljeni JB u svojoj obrani iskazao je da su inkriminiranog dana on i oštećena se zaručili te su išli zajedno u Zagreb, do njezinih roditelja s kojima su išli na ručak u centar grada u restoran Nocturno, te potom do bake i djeda s kojima su išli na večeru u restoran negdje na selu u blizini Velike Gorice. Tog dana se puno pilo i jelo, a kako ĆB ne podnosi dobro alkohol ona se brzo napila te se promijenilo njezino raspoloženje koje je variralo od agresivnog do depresivnog i sve je bilo u redu dok nisu došli kući u [adresa] kada je ona sebi počela puštati glazbu pa su joj se mijenjala raspoloženja ovisno o glazbi koju je slušala. U jednom trenutku je ĆB počela plakati , govorila je da joj nedostaju roditelji te je izletjela iz kuće van u spavaćici, na što je on krenuo za njom i počeo je zvati da dođe natrag, a kako ona nije htjela natrag izbila je svađa oko toga jer je njemu bilo neugodno da ona radi scene na ulici i tako su se jedno vrijeme navlačili, a to je trajalo otprilike 15-20 minuta, a te večeri je bila vrlo gusta magla i vrlo hladno. Bilo je otprilike između 21.00 i 22.00 sata , a to zna jer je trgovina bila zatvorena. Pojašnjava da se to dogodilo otprilike 15-20 metara od kuće i on je hodajući prema oštećenoj nogama u hodu šutao kamenčiće koji su bili na makadamskom parkiralištu odmah uz cestu, a tamo nema velikog kamenja, već sitni kamenčići ne veći od veličine nokta palca i bit će da je sasvim slučajno i bez bilo kakve namjere tako šutnuo kamenčić ravno u njezinu glavu, a to je shvatio u trenutku kada mu se ona približila i kada ju je mogao vidjeti zbog guste magle, a bila je sva krvava po licu, on se prepao i pitao je što je bilo, a ona nije znala reći što se dogodilo već se držala za glavu. Navodi da nije vidio taj trenutak ako ju je kamenčić udario u glavu, a može samo pretpostaviti da je zato zadobila ozljedu glave. Navodi da je ĆB plakala i prije tog događaja, a nakon toga je isto bila uznemirena i plakala, ponudio joj je pomoć, uveo je u kuću u kojoj su bili prisutni njegova majka i očuh koji su vidjeli tada ĆB, te su je i on i očuh njegov pitali da li ju treba voziti na hitnu, što je ĆB odbila. Nakon toga su joj obrisali lice i vidjeli da je to samo mala porezotina iznad njezine obrve, a ne može se sjetiti da li se radi o desnoj ili lijevoj strani lica, te nakon što su joj stavili flaster krvarenje je stalo. Nakon toga njegova majka im je rekla da odu spavati i uspjela je smiriti ĆB, te su zajedno zaspali u krevetu, a sljedeće jutro je u kuću došla policija i odvela ĆB na razgovor u policijsku postaju. Kasnije je od majke saznao da je policiju zvala gospođa koja radi u trgovini jer je to malo selo pa su ih očito vidjeli dok su bili vani.

5.1.Na pitanje suca odgovara da za vrijeme dok su te večeri bili vani u magli nisu vidjeli nigdje nikoga, da je siguran da je trgovina bila zatvorena odnosno nije radila, a eventualno je možda djelatnica ostala poslije radnog vremena radi obračuna, a to obično bude gospođa N, pojašnjava da je to malo selo ima malo kuća i ljudi općenito, a bila je upaljena ulična rasvjeta.

5.2.Na pitanje branitelja odgovara da nije vidio žrtvu u trenutku kada je šutnuo to kamenje jer je bila velika magla, a misli da je žrtva od njega bila udaljena 10-15 metara, a to može reći po zvuku odnosno po vremenu koje joj je trebalo da dođe do njega nakon što je jauknula. Dalje odgovara da nema problema sa alkoholom i da ga ne konzumira često, da su tog dana popili veću količinu alkohola, a kada su došli u restoran su naručivali po litru pelina i butelju vina te procjenjuje da je on tijekom dana popio oko 1 litru pelinkovca, dok je ĆB popila otprilike 1,5 litru.

5.3. Na pitanje ODO Sisak da toga dana i do te večeri između njega i ĆB nije bilo kakvih svađa i naguravanja do trenutka kada je ĆB izašla van iz kuće. Navodi da između njih nije bilo fizičkog naguravanja već samo verbalne svađe te da on njoj govorio da se vrati u kuću, a ona je njemu psovala majku i svašta. Navodi da je točno da je ĆB tog dana skinula zaručnički prsten i bacila ga prema njemu, a to je bilo na povratku u [adresa] i prije ulaska u kuću. Navodi da ĆB od ranije ima psihičkih problema, zna da je bivša ovisnica o narkoticima i alkoholu i da je tog dana nju "prebacilo", a to nije bilo prvi puta da se nešto takvo događa jer se i ranije slično ponašala. Pojašnjava da se ona ponaša na način da u jednom trenutku iz normalnog ponašanja bez razloga prelazi u agresivno ili depresivno ponašanje pa je tako u ovom slučaju ona skinula i bacila prsten iz njemu nepoznatih razloga jer su cijelog tog dana slavili i dan je protekao u pozitivnom tonu. Pojašnjava da se ta šljunčana površina nalazi preko puta njegove kuće u dužini od 10 metara nakon što se pređe cesta, a od te površine do dućana sigurno ima 50-ak metara. Siguran je da se ovaj događaj odvio ispred kuće, a ne ispred trgovine. Pojašnjava da je nogom šutnuo kamenčiće, a da li je oštećena bila udaljena 10-15 metara ne može reći sa sigurnošću jer ju nije mogao vidjeti od magle, to je njegova procjena, pa neka se vještak očituje o tome.

5.4.Na pitanje branitelja odgovara da je točno da su puno popili toga dana i on i ĆB i da nisu bili u normalnom stanju, odnosno da je i on bio pijan. Dalje želi dodati da se jasno sjeća da u trenutku kada je ĆB izletila iz kuće da su zajedno s njim govorili ĆB da se vrati unutra, a ja sam rekao majci "pusti je ja ću to riješiti" pa su se majka i očuh vratili natrag u kuću. On je sigurno 10-ak minuta nagovarao ĆB da se vrati, molio je, a onda je u jednom trenutku ljutito rekao "tko ti jebe mater, idem kući, dođi kad hoćeš" i tada je udario nogom šljunak.

6. Na temelju rezultata svih izvedenih dokaza, pročitane materijalne dokumentacije, svakog dokaza posebno i u njihovoj ukupnosti, te stavljajući iste u odnos s obranom, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu u pokušaju – opisano po članku 118. stavak 1. i 2. u i kažnjivo prema članka 118. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11, na način činjenično opisan u izreci presude.

6.1. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sadržaj iskaza žrtve, svjedoka i vještaka sud nije prepisao u presudu, već će u nastavku obrazloženja navesti i istaknuti ključne dijelove njihovih iskaza u odnosu sa obranom okrivljenika i ostalim materijalnim dokazima.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka može se uzeti kao nesporno utvrđeno da su okrivljenik i žrtva na dan događaja bili u ljubavnoj vezi koja je prethodno trajala oko 6 mjeseci, te su toga dana cijeli dan pili alkohol i da su do kraja dana bili oboje pijani, a popodne su se krenuli svađati dok su bili u kući koja je prebivalište okrivljenika u mjestu [adresa]. Svađa je kulminirala oko 21 sati, nakon čega žrtva izlazi iz kuće okrivljenika na ulicu, a okrivljenik odlazi za njom. Nesporno je da je žrtva za vrijeme dok se sa okrivljenikom nalazila na ulici zadobila udarac kamenom u glavu koji je izazvao ozljede razderotine lijeve strane čela uz vlasište i oguljotinu na lijevoj strani hrpta nosa, jer su te ozljede objektivno utvrđene medicinskom dokumentacijom i vještačenjem, a nitko nije osporavao nastanak istih ozljeda. Sporna je namjera okrivljenika, odnosno da li je okrivljenik kao tvrdi u obrani, slučajno nogom udario kamenčić na makadamskoj cesti i nehotično izazvao opisane ozljede žrtvi ili je sa namjerom da ozlijedi žrtvu uzeo kamen i bacio ga rukom u smjeru njezine glave.

8. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika jer mehanizam ozljeđivanja žrtve kako tvrdi obrana nije moguć, uvažavajući rezultate provedenog sudskomedicinskog vještačenja i iskaza vještaka Davora Mayera koji je isključio mogućnost nastanka ozlijede kod žrtve na način kako je to okrivljenik opisao. Vještak je ocijenio malo vjerojatnom mogućnost da bi žrtva zadobila takve ozljede padom jer bi tada bilo za očekivati ne samo opisane ozljede, već bi nastale i druge ozljede na području lica i drugih izbočenih dijelova njezina tijela. Zato sud prihvaća mišljenje vještaka u pogledu mehanizma ozljeđivanja žrtve i da su ozljede nastale udarcem nekog tupo tvrdog sredstva, jer udarac kamenom prethodno bačenim iz ruke druge osobe sa udaljenosti od 2 do 3 metra predstavlja podesan način za zadavanje ovakvih ozljeda. Prema kvalifikaciji radi se o tjelesnoj ozljedi, međutim opisanim postupanjem moguće je zadati i opsežniju ozljedu, pa tako i onu koja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. U konkretnom slučaju do takve teže ozljede bi moglo doći ukoliko bi kamen uz jednaku silinu izbačaja iz ruke i jednake udaljenosti bacanja pogodio neki dio lica koji je manje otporan na mehaničku traumu, primjerice oko ili nos što za posljedicu može izazvati tešku tjelesnu ozljedu. Osoba koja vrši radnju bacanja kamena ne može predvidjeti njezin ishod odnosno ne može znati koji dio lica će pogoditi bačeni kamen, pa je teška tjelesna ozljeda kod žrtve izostala samo stjecajem okolnosti.

8.1. Žrtva koja prvi puta nakon događaja nije bila ispitana pred sucem istrage obzirom je koristila blagodat, pozvana na raspravu izjavila je kako više nije u vezi sa okrivljenikom, pa tako više nije aktualna njezina blagodat. Navela je kako se zbog velike alkoholiziranosti ne prisjeća svih detalja događaja, pa ne zna kako je točno zadobila udarac u glavu. Ipak žrtva govori o bitnim okolnostima događaja osobito da se sa okrivljenikom tog dana svađala, naguravala, a kad je izašla van da „ohladi glavu“ i došla ispred obližnje trgovine, za njom je došao okrivljenik te su nastavili sa svađom i naguravanjem, a slabo se vidjelo zbog guste magle, te se sjeća da je u jednom trenutku „doletio kamen u glavu“, a nije mogla vidjeti kako je došao kamen i tko ga je bacio. Nakon toga se sjeća da je bila sva u šoku, a lice joj je bilo u krvi, uhvatila ju panika, počela je vrištati, a kada je prišao okrivljenik i pitao je što se dogodilo pobjegla je od njega potražiti pomoć u trgovini u kojoj je bila predavačica J koju zna iz viđenja i kojoj je rekla da zove policiju i hitnu pomoć, te je žrtva nazvala svoju majku. Nakon toga se žrtva skrivala po ulici, a vani je bilo hladno pa kada se sabrala, vratila se u kuću okrivljenika, legla s njime u krevet i zaspala. Na pitanje ODO Sisak žrtva je iskazala da kada joj je doletio kamen u glavu je sjedila na rinzolu i da je neposredno prije čula okrivljenika kako je doziva imenom, a kada je dobila udarac kamenom okrivljenik je bio udaljen od nje kao što je ona sada udaljena od vrata sudnice, pa je sudac utvrdio da se radi o udaljenosti od oko 4 metra. Na pitanje branitelja izjavila je da misli kako je okrivljenik nju dozivao jer ju nije mogao vidjeti zbog magle.

8.2. Navedeni ključni dijelovi iskaza žrtve jasno govore da u trenutku ozljeđivanja na ulici su bili jedino ona i okrivljenik, pa sud isključuje mogućnost da je ozljedu zadobila od treće osobe, a mogućnost zadobivanja ozljede padom (što žrtva dopušta kao mogućnost obzirom se ne prisjeća zbog pijanstva) je isključena prema mišljenju vještaka, kako je ranije obrazloženo. Indikativno je da nakon udarca žrtva bježi od okrivljenika i traži pomoć u trgovini od strane prodavačice i zove svoju majku, dakle ne traži pomoć od okrivljenika. Ova utvrđenja govore u prilog optužnice da bi okrivljenik postupao prema žrtvi upravo na način kao ga se optužuje.

8.3. Također u prilog optužbe ide iskaz svjedokinje ČB, prodavačice koja je iskazala kako tog dana ostala u trgovini poslije radnog vremena, poslije 21 sat sa kolegicom kako bi riješila papirologiju kada je žrtva došla do vrata trgovine, a poznaje žrtvu iz viđenja po imenu „ D“, bila je uplakana i rekla je da se posvađala sa dečkom NB, a dojmila se kao da je pod utjecajem alkohola. Kad je odlazila kući žrtvu nije vidjela vani, već tek kad je došla kući dobila je pozive od kolegice i žrtve, vratila se ispred trgovine i tamo zatekla žrtvu koja je bila uplakana, krvava u predjelu lica, zapomagala i tražila pomoć, htjela da je vozi na hitnu. Žrtva je govorila je različito, prvo da ju je Davor udario kamenom, pa je rekla da je pala, potom da se sama ozlijedila zato što ga voli, a svjedokinja ne zna što se točno žrtvi dogodilo od sve toga što je navela. Dakle, svjedokinja iako nije očevidac je razgovarala sa žrtvom neposredno prije i poslije događaja, a iz sadržaja razgovora koji je imala sa žrtvom sud povezujući ovaj iskaz sa navodima žrtve i vještaka, može zaključiti da je žrtva iako konfuzno govorila i mijenjala svoje navode, upravo okrivljenik taj koji je njoj izazvao ozljede. Naime, vještak je isključio mogućnost samoozljeđivanja žrtve, kako je ranije objašnjeno, treće osobe nije bilo pa je jedina mogućnost da je ozljedu izazvao okrivljenik, što uostalom okrivljenik i priznaje, ali spori samo mehanizam nastanka ozljede.

9. U odnosu na sastojke krivnje sud je utvrdio da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom, da su u vrijeme počinjenja kaznenih djela njegove sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja i vladanja voljom moguće bile nešto smanjene zbog alkoholiziranosti, ali radi se o samoskrivljenom stanju u koje se okrivljenik svjesno doveo. Prema odredbi članka 25. KZ/11, okrivljenik čak da se konzumiranjem alkohola doveo i u stanje potpune neubrojivosti u kojem nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom (što evidentno nije bio slučaj), ne smatra se neubrojivim. Tako sud zaključuje jer okrivljenik u svojem iskazu detaljno reproducira događaj, iako u verziji koja pogoduje njegovoj obrani, iz čega proizlazi da okrivljenik nije bio neubrojiv odnosno pijan u mjeri da je doživio gubitak sjećanja ili da ima „rupe“ u sjećanju. Okrivljenik se naprotiv jasno sjeća događaja što govori u prilog njegove prisebnosti i ubrojivosti. Sud je odbio obranu sa prijedlogom provođenja psihijatrijskog vještačenja zbog navodnog „psihičkog stanja“ okrivljenika, nakon što je izvršio uvidu ranije vještačenje okrivljenika koje je provedeno u postupku pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu u predmetu K- 1347/2020, obzirom je zaključio kako se radi o nebitnom dokazu stavljenim sa isključivim ciljem odugovlačenja postupka. Naime, iz spomenutog ranijeg psihološko- psihijatrijskog kombiniranog vještačenja od dana 5. listopada 2020. proizlazi da je okrivljenik osoba miješanog poremećaja ličnosti nastalog kao posljedica zloporabe droge, bilježi početne psihoorganske promjene, dok nema naznaka duševnih bolesti, poremećaja ili drugih okolnosti koje bi upućivale na moguću neubrojivost ili bitno smanjenu ubrojivost. Sve da je sud i odlučio provesti vještačenje u ovom predmetu, rezultati tog vještačenja bili bi neprecizni, jer u spisu ne postoje objektivni podaci odnosno zapis o razini alkoholiziranosti okrivljenika obzirom nije izvršen alkotest niti analiza krvi i urina okrivljenika.

9.1. Okrivljenik je imao, odnosno morao je imati svijest o protupravnosti svojeg postupanja, tj. da čini kazneno djelo, jer je opće poznato da je nastraj i napad na tijelo i život druge osobe kažnjivo postupanje. Kao četvrti sastojak krivnje sud je nije utvrdio postojanje ispričavajućih razloga kod okrivljenika, odnosno da bi se radilo o nužnoj obrani u smislu odredbe članka 21. stavak 1. KZ/11. Okrivljenik nije dokazao niti čak učinio vjerojatnom svoju tvrdnju da bi se radilo o slučaju (casus) odnosno da bi nehotice nogom udario kamen koje je pogodio žrtvu koju okrivljenik u tom trenutku uopće nije vidio zbog guste magle, jer takva uzročnost je puka fikcija i projekcija okrivljenika učinjena sa ciljem izbjegavanja odgovornosti, kako sud zaključuje ponajprije iz iskaza vještaka, te ukupnosti ostalih dokaza i okolnosti u kojima se događaj zbio.

10. Pri odlučivanju o vrsti i mjeri kazne koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti okrivljenika, sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na izbor kazne.

10.1. Od olakotnih okolnosti sud nije pronašao niti jednu koju bi valjalo cijeniti. Od otegotnih okolnost sud je osobito cijenio raniju višestruku kažnjavanost okrivljenika, koji je do sada u više navrata kažnjavan na uvjetne ali i bezuvjetne zatvorske kazne kako proizlazi iz kaznene evidencije. Sud primjećuje djela sa obilježjima nasilja kao što su višestruka djela prijetnji kako proizlazi iz presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-2653/11 od 28.9.2011., broj KO-204/15 od 23.2.2015., broj K- 1813/19 od 2.12.2019. i broj K-1345/19 od 3.9.2020., pa se može zaključiti da je okrivljenik u svojoj prošlosti često i kontinuirano dolazio u sukob sa zakonom, te da je nasilno i protupravno ponašanje kod njega svojstveno i nije mu strano.

11. Obzirom je terećeno kazneno djelo teške tjelesne osobe prema bliskoj osobi iz članka 118. stavak 1. i 2. KZ/11 počinjeno u pokušaju, sud je primjenjujući odredbe članka 34., u vezi sa člancima 48. i 49. KZ/11, odlučio okrivljenika blaže kazniti uvažavajući sve okolnosti utvrđene tijekom postupka. Tako je sud odmjeravajući primjerenu visinu kazne koja se kreće u rasponu od minimalne 3 godine do maksimalnih 8 godina zatvora, utvrdio primjenom zakonskih odredbi o ublažavanju kaznu zatvora u trajanju od 2 godine. U stvarnosti je okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede, ali iz provedenog medicinskog vještačenja bespogovorno proizlazi da je teže ozljeđivanje žrtve izbjegnuto punom slučajnošću, a obrana tijekom postupka nije osporavala ovako iznesenu kvalifikaciju trećenog djela. Ovako izrečena kazna prije svega ispunjava ciljeve posebne prevencije prema okrivljeniku obzirom ranije bezuvjetne kazne zatvora očito nisu dovoljno utjecale na okrivljenika da promijeni svoje protupravno ponašanje.

11.1. Sud je u izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme koje je okrivljenik proveo u istražnom zatvora počevši od 6. studenog 2024. do 11. rujna 2025. godine.

12. Na prijedlog ODO Sisak i primjenom odredbi članka 58. KZ/11, koje su obligatorne naravi, sud je opozvao dvije ranije izrečene djelomično uvjetne osude obzirom je okrivljenik za vrijeme provjeravanja počinio novo kazneno djelo, za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Radi se o presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1347/2020 od 9. studenog 2020. u uvjetovanom dijelu izrečene kazne u trajanju od 1 godine zatvora, za koju je bio određen rok kušnje od 5 godina, a koja je postala pravomoćna 20. travnja 2022., te presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Kzd-257/2021. od 8. prosinca 2021. koja je opozvana u uvjetovanom dijelu izrečene kazne u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci zatvora, za koju je bio određen rok kušnje od 5 godina, a koja je postala pravomoćna 1. veljače 2022. godine.

13. Na temelju ocjene okrivljenikove ličnosti, sagledavajući težinu i značaj počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, sud je okrivljenog na temelju odredbe članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine zatvora. Sud se odlučio sa ovu vrstu kazne jer smatra da je bezuvjetna zatvorska kazna primjerena kazna koja će okrivljeniku dati jasnu pouku da je njegovo ponašanje nedopustivo, te da se ne isplati činiti kaznena djela, sve kako bi ga se odvratilo u budućnosti od sličnog ponašanja. Ovakvom kaznom se ostvaruje cilj posebne prevencije pa i retribucije obzirom na utvrđeni stupanj krivnje, a razmjerno zlu koje je okrivljenik nanio žrtvi. Okrivljenika je stajalo mnogo počinjenje novog kaznenog djela u roku kušnje za koji za znao da teče, pa svejedno nije promijenio svoje dotadašnje ponašanje što samo govori koliko je neozbiljno okrivljenik shvatio ranije osude i lakomisleno nastavio funkcionirati na prijašnji protupravni način. Sud je prilikom odmjeravanja kazne osobito cijenio i ličnost okrivljenika, njegov nedostatak empatije i vidljivo omalovažavajuće ponašanje prema žrtvi, višegodišnje probleme sa ovisnosti o drogama, što okrivljenik ne krije, pa se može zaključiti da se radi o emocionalno nestabilnoj ličnosti sklonoj agresivnim ispadima. Sud smatra da će se tako izrečenom kaznenom sankcijom izraziti i adekvatna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela i utjecati na sve druge da ne čine ovakva kaznena djela, osobito jer su u pitanju djela sa izraženim elementima nasilja što je potpuno neprihvatljivo ponašanje, ali je na žalost vrlo rašireno i učestalo u hrvatskom društvu. Poruka koju sud želi poslati ovakvom osudom je da se nasilje ne isplati i da se kažnjava bezuvjetnom zatvorskom kaznom.

14. Obzirom je proglašen krivim, a na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1-7. ZKP/08 okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.397,78 eura, a koji se odnose na trošak dolaska svjedoka na raspravu u iznosu od 27,00 eura, za troškove postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 1.214,17 eura, troškove vještaka u iznosu od 398,17 eura i 258,44 eura, te paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura, sve u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude.

Sisak, 17. prosinca 2025.

Sudac

Domagoj Lovrić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku na broj KO-DO-33/2025

2. Okrivljeni JB

3. Žrtva ĆB