Poslovni broj: Psp-68/2023-47

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužitelja ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Rebiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika: 1. LJ iz [adresa] ( i na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Branki Bajić Alajbeg, odvjetnici u Splitu, po zamjeniku Juri Vlašiću, odvjetniku u Splitu i 2. SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Bulj i Srdelić d.o.o. Split, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. studenog 2025., u nazočnosti tužitelja i punomoćnika te punomoćnika tuženika, na ročištu određenom radi objave odluke, 17. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da su tuženici oduzeli posljednji mirni posjed tužitelja na nekretnini - parkirnom mjestu položenom na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( u novoj kat. izmjeri označene kao č.z. 2086/1) u površini od 15 m2, i to baš označeno na skici mjernika vještaka Luke Vrdoljaka od listopada 2024.g. točkama A-B-C-D, osjenčeno žutom bojom i opisano crvenom linijom, a koja skica čini sastavni dio ovog rješenja, a to kao pertinencije njegovog stana u zgradi položenoj na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ( u novoj kat. izmjeri označene kao č.z. 2087/3) kao i posjed prava služnosti kolskog prolaza na teret č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( u novoj kat. izmjeri označenih kao č.z. 2087/3 i 2087/2) do navedenog parkirnog mjesta položenog na č. zem. [katastarska čestica] (2086/1) i u korist navedenog parkirnog mjesta na način da su dana 08. svibnja 2023.g. prepriječili i onemogućili tužitelju svojim osobnim vozilom s priručnom prikolicom punom pijeska prilaz predmetnom parkirnom mjestu, kao i posjedovanje istog u svrhu kojoj i služi - parkiranju vozila, te potom prokopali prilaz, izgradili stup za rampu i pregradu, odložili razni alat, ocrtali na betonu granice koje svojataju, te tuženik pod 1 i verbalno priječio i ometao navedeni posjed tužitelju, a prethodno i pismeno najavivši navedeno, pa se slijedom toga nalaže tuženicima da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostave ranije posjedovno stanje, uklone vozila, prikolice i slične prepreke, uklone stup za pregradu i samu pregradu, saniraju prokop i ocrtane linije zahvata, te prepuste u mirni i nesmetani posjed predmetno parkirno mjesto i navedenu služnost, te prestanu smetati tužiteljev opisani posjed nekretnine i prava služnosti, kao i ubuduće se kaniti ovakvog ili sličnog smetanja posjeda tužitelja na navedenim nekretninama. II Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere kojom se traži da sud naloži tuženicima da odmah po prijemu iste prestanu s radnjama zapriječivanja i oduzimanja posjeda tužitelju na predmetnim nekretninama i predmetnom pravu služnosti, uklone sve prepreke, pod prijetnjom ovrhe te uz zapriječivanje svakom od njih novčanom kaznom u iznosu od po 3.500,00 eura koja će im se u slučaju nepoštivanja predmetne privremene mjere izreći i zapriječiti novom, većom, a sve to do pravomoćnog okončanja ovog postupka, ili do drugačije odluke suda.

III Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi naveo da je dugogodišnji mirni i nesmetani posjednik parkirnog mjesta položenog na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( u novoj kat. izmjeri označene kao č.z. 2086) u širini od 2,5 metara i dužini od 4,00 metra kao pertinencije njegovog stana u zgradi položenoj na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ( u novoj kat. izmjeri označene kao č.z. 2087/3) kao i prava služnosti kolskog prolaza na teret č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( u novoj kat. izmjeri označenih kao č.z. 2087/3 i 2087/2) do navedenog parkirnog mjesta. Tuženik pod 1. da je otac tuženika pod 2 te su zajednički i dogovorno dana 08. svibnja 2023. prepriječili i onemogućili tužitelju svojim osobnim vozilom sa priručnom prikolicom punom pijeska prilaz predmetnom parkirnom mjestu, kao i posjedovanje istog u svrhu kojoj i služi - parkiranju vozila, te potom prokopali prilaz, izgradili stup za rampu i pregradu, odložili razni alat, te tuženik pod 1 i verbalno priječio i ometao navedeni posjed tužitelju, a prethodno i pismeno najavivši navedeno, a dana 08. svibnja 2023.g. zbog nasilnog postupanja tuženika pod 1 je intervenirala i policija. Navedenim radnjama tuženici su oduzeli tužitelju kako posjed predmetnog parkirnog mjesta, tako i posjed prava služnosti kolskog prilaza i provoza do navedenog parkirnog mjesta, pa tužitelj predlaže provesti postupak i prihvatiti tužbeni zahtjev. S obzirom na okolnost da tužitelj zbog navedenog učina nema pristupa niti parkirnom mjestu, niti pristupa vozila istom što mu pričinja nenadoknadivu štetu, a i zbog nasilnog postupanja tuženika radnjama opisanim i dokumentiranim u ovoj tužbi, kao i da bi se izbjegla daljnja eskalacija i evidentno nasilje, a sudska zaštita bi stigla prekasno, tužitelj predlaže sudu da isti žurno, sukladno Ovršnom zakonu, čineći vrlo vjerojatnim gore navedeno, donese rješenje i provede mjeru osiguranja- privremenu mjeru kojom će naložiti tuženicima da odmah po prijemu iste prestanu sa radnjama zapriječivanja i oduzimanja posjeda tužitelju na predmetnim nekretninama i predmetnom pravu služnosti, uklone sve prepreke, pod prijetnjom ovrhe te uz zapriječivanje svakom od njih novčanom kaznom u iznosu od po 3.500 Eura koja će im se u slučaju nepoštivanja predmetne privremene mjere izreći i zapriječiti novom, većom, a sve to do pravomoćnog okončanja ovog postupka, ili do drugačije odluke suda.

2. Tuženik pod 1) se usprotivio tužbi navodeći kako osporava sve tužbene navode te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i prijedlogu za određivanje privremene mjere kao neosnovanim i netočnim u cijelosti. Ističe prigovor nerazumljivosti i nepotpunosti tužbe u činjeničnom i pravnom aspektu jer tužba kao takva nije podobna za raspravljanje. Navodi da bi tužitelj bio dugogodišnji mirni i nesmetani posjednik parkirnog mjesta položenog na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( u novoj izmjeri označene kao čest. zem. [katastarska čestica]) u širini od 2,5 metara i dužini od četiri metra koji da bi pripadao njegovom stanu u zgradi položenoj na drugoj čestici da su posve nelogični, nerazumljivi i netočni, jer tužitelj nikada ni na koji način nije bio u posljednjem samostalnom posjedu predmetne čestice prema odredbi čl. 11. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelj da nije ni u posljednjem mirnom i stvarnom posjedu dijela zemljišta kao nekretnine pa ne ostvaruje ni pravo na zaštitu posjeda niti bi takav dio zemljišta u naravi predstavljao parkirno mjesto. Navodi o pravu služnosti kolnog prolaza na teret čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( u novoj izmjeri označenih kao čest. zem. [katastarska čestica]) su u najmanju ruku nerazumljivi jer nije jasno kako bi tuženici bilo kakvim radnjama poduzetim na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika realno mogli ometati služnost kolnog prolaza na teret čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer su obje poslužne čestice položene sjeverno od povlasne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] koja se nalazi ispod njih dok čestice oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica] ne graniče. Štoviše, tuženik pod 2/ je stvarni i zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], i suvlasnik 20/16, 20/12, 20/7 k. o. [katastarska općina] (u novoj izmjeri 2086/1, 2084/1, 2083/1, 2086/2, 2084/2, 2083/2, 2083/3, 2084/2) što u naravi predstavlja obiteljsku kuću s okućnicom, a koje zemljište čini jedinstvenu samostalnu cjelinu ograđenu s tri strane betonskim zidom. Predmetne nekretnine tuženik pod 2/ da je stekao na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 28. rujna 2015. i Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. siječnja 2016., a u kojim ugovorima su predmetne nekretnine prenesene na tuženika pod 2/ kao kupca bez ikakvih tereta i ograničenja. Dodatno, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu na temelju izjave o davanju stvarnog prava služnosti "U Splitu, 02. rujna 2005.g.", uknjiženo je pravo služnosti prolaza ljudi i vozila, na teret dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], nekretnine u suvlasništvu tužitelja, za 20/356 dijela opisanog pod red. br. 1. u listu "B", a u korist čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], nekretnina u vlasništvu tuženika pod 2/. Prema pogrešnom i apsurdnom shvaćanju tužitelja, dvorište obiteljske kuće u vlasništvu tuženika bi predstavljalo parkiralište tužitelja te prolaz za njegovo osobno vozilo koje služi provozu premda tužitelj ima nekretninu položenu na drugoj čestici koja nesporno ima pristup na javni put te je na teret nekretnine u suvlasništvu tužitelja upisana služnost i to u korist nekretnine u vlasništvu tuženika, a ne obrnuto. tuženik ističe i prigovor svojstva stranke, odnosno aktivnog građanskopravnog predstavljanja i nastupa u parnici, jer tužitelj nije ovlaštenik pravnog odnosa prema navodima iz tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu prema tuženicima. Tužitelj da nema položaj samostalnog ni posljednjeg mirnog i stvarnog posjednika predmetnog dijela zemljišta, jer tužitelj ne parkira osobno vozilo na nekretnini u vlasništvu tuženika pod 2/ nego drugi suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je položena stambena zgrada u [adresa] koji također nemaju položaj samostalnog ni posljednjeg mirnog i stvarnog posjednika, a zbog kojih je tuženik pod 1/ u više navrata zvao policiju te usmeno i pisano iznosi pozive da se s takvim parkiranjem prestane čemu bi treće osobe te tužitelj i udovoljile. Shodno tome, podstanar odnosno najmoprimac stana u vlasništvu tužitelja je jednom parkirao u dvorište tuženika nakon čega je tuženik pod 1/ dana 11. siječnja 2023. uputio tužitelju pisanu opomenu kako ne može parkirati u njegovom dvorištu, a nakon koje opomene je tužitelj odnosno najmoprimac njegovog stana pomaknuo vozilo i više nije nedozvoljeno parkirao. Međutim, niti tužitelj niti treće osobe nisu bili u posjedu bilo kojeg dijela dvorišta u vlasništvu tuženika pod 2/ niti bi takav potencijalni posjed dijela nekretnine u vlasništvu tuženika bio miran. tuženik pod 1/ ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije jer tuženik pod 1/ nije počinio radnje i čine smetanja posjeda, pa nije ni dužnik u prikazanom pravnom odnosu iz tužbe, kao i prigovor dugotrajnog posjeda jer tužitelj nije posljednji niti mirni niti dugogodišnji posjednik opisanog dijela okućnice obiteljske kuće tuženika već upravo tuženici. Naime, tuženik pod 1/ obavlja radove na svojoj nekretnini u smislu uređenja i održavanja dvorišta i obiteljske kuće koja još uvijek nije dovršena kao i pripremne radnje radi spajanja struje, a koje radnje je tuženik pod 1/ ovlašten izvršavati na nekretnini u svom vlasništvu te koje su istom neophodne za normalno funkcioniranje kućanstva. Zbog radova na obiteljskoj kući i naručenih kamiona kao i radnika, ulaz u dvorište tuženika je otvoren, a koju okolnost susjedi odnosno treće osobe sustavno zloupotrebljavaju te parkiraju svoja vozila bez dozvole. Tuženik pod 1/ ističe i prigovor vicioznosti jer je tužitelj pretpostavljeno posjed mogao steći jedino silom, potajno i zlouporabom povjerenja. Dakle, tuženik pod 1/ nije ni jednom radnjom ili činom izvršio smetanje posjeda kako to tvrdi tužitelj, pogotovo i zato što je parkiranje osobnog vozila tuženika u dvorištu ispred njegove kuće ovlaštenje i potreba tuženika, a dovoz pijeska i alata je neophodan prilikom izvođenja građevinskih radova. Pritom, ocrtavanje betona ne predstavlja nikakvo ocrtavanje granica kako to pogrešno tumači tužitelj nego od strane radnika skicu planiranih građevinskih radova prema projektu tuženika. Konačno, nije ni životno ni logično da bi tužitelj ili netko treći bio stvarni korisnik dvorišta obiteljske kuće tuženika jer je sporni prostor u naravi položen izravno ispred samog ulaza u obiteljsku kuću u prizemlju u vlasništvu i posjedu tuženika. Neosnovana je i nije dopuštena predložena mjera osiguranja jer tužitelj i predlagatelj osiguranja nije obrazložio o kakvoj se potencijalnoj šteti za tužitelja - predlagatelja osiguranja radi s obzirom na to da nekretnina u suvlasništvu tužitelja nesporno ima pristup javnom putu i nije mu neophodan provoz preko nekretnine u vlasništvu tuženika niti ostvaruje pravo na isto. Dakle, nije ostvarena niti jedna od pretpostavki za određivanje privremene mjere jer predlagatelj osiguranja u prvom redu nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine niti je učinio vjerojatnom opasnost da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, a koje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene dok u konkretnom slučaju ne egzistira niti jedna pretpostavka. Tuženik pod 1/ je dostavio niz pisanih opomena i poziva upućenih trećim osobama da prestanu s uznemiravanjem te je pozivao policiju iz čega jasno proizlazi kako tuženik pod 1/ nije osoba sklona nasilju te kako od nadležnih institucija i trećih osoba pisanim i mirnim putem traži zaštitu svojih prava zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske. Što se tiče dokumentacije dostavljene od strane tužitelja, ističe se kako je ista dostavljena selektivno te ne dokazuje navode tužitelja već upravo suprotno. Točnije, izvadak iz zemljišne knjige (list 8 spisa) se odnosi samo na suvlasnički dio broj 7 čime je tužitelj namjerno propustio dostaviti potpun zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul [broj ZK uloška] iz kojeg je razvidno uknjiženo pravo služnosti na teret čest. zem. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina], a ne suprotno. Uz navedeno, pregledom kupoprodajnog ugovora od dana 20. travnja 2006. godine evidentno je kako tužitelj nije kupio parkirno mjesto već eventualno pravo korištenja jednog parkirnog mjesta na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje pravo nije upisano u zemljišne knjige niti bi obvezivalo tuženike koji su kupili svoje nekretnine bez ikakvih ograničenja ili opterećenja. Prilog uz tužbu, skica društva RAZMJER d.o.o. izrađena po naručitelju ĆJ, a na kojoj su ocrtana dva parkirna mjesta na nekretnini tuženika, bez ikakvog ovlaštenja istih kao vlasnika takve nekretnine, suvišno je komentirati. Navodno pravo na korištenje parkirnog mjesta tužitelj nikada ranije nije tražio od tuženika, sve do nastupa nedostatka odnosno manjka parkirnih mjesta na čitavom području k. o. [katastarska općina], a što ne može biti razlog parkiranja u tuđe dvorište i ispred tuđih vrata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Tuženik pod 2) je osporio sve navode tužbe i tužbeni zahtjev te prijedlog za određivanje privremene mjere kao netočne i neosnovane u potpunosti. Ističe kako nije počinio niti jednu radnju koja bi imala karakteristike smetanja posjeda odnosno sve navodno protupravne radnje navedene u historijatu tužbe, nisu počinjene niti bi ih tuženik pod 2) počinio. Također, tužitelj kao ni druge osobe nikada pa ni 08. svibnja 2023. nisu ostvarivale mirni posjed na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika pod 2) slijedom čega tužitelj ne ostvaruje pravo na posjedovnu zaštitu. Upravo suprotno, treće osobe su bez dozvole parkirale u dvorište koje predstavlja okućnicu tuženika, a koje osobe bi odmah nakon upozorenja izrečenih od strane oca tuženika pod 2), ovdje tuženika pod 1), takva vozila pomaknula iz dvorišta tuženika. Naime, nekretnina oznake čet. zem. 20/15 k. o. [katastarska općina] je u vlasništvu tužitelja te u naravi predstavlja ograđeno dvorište obiteljske kuće, a ne parking, zbog čega se ukazuje kako su navodi tužbe dodatno neutemeljeni i proturječni. Prema saznanju tuženika pod 2), a s obzirom na to da ulaz u dvorište tuženika nije zatvoren s obzirom na to da su tijeku radovi u obiteljskoj kući kao i uređenje okućnice te stavljanje ograde na ulazu u dvorište, tuženik pod 1) bi odmah nakon nedozvoljenog parkiranja usmenim i pisanim putem obavijestio treće osobe, kao i u siječnju 2023. tužitelja, da ne smiju parkirati unutar dvorišta tuženika, a zbog učestalih parkiranja različitih osobnih vozila tuženik pod 1) se obraćao i policiji kao i trećoj osobi dok tuženik pod 2) nema saznanja da bi tužitelj dana 08. svibnja 2023. uopće parkirao svoje vozilo na nekretnini u vlasništvu tuženika nakon siječnja 2023. kada je dobrovoljno uklonio vozilo. Tuženik pod 2) ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije u predmetnom postupku. Ističe da je prijedlog za izdavanjem privremene mjere neosnovan jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanjem ove mjere osiguranja, posebno zbog činjenice da tužitelj nije dokazao ni tražbinu ni vjerojatnost postojanja opasnosti od nenadoknadive štete kao subjektivne pretpostavke iste pa prijedlog treba odbiti kao neosnovan, budući da je za određivanje privremene mjere potrebno kumulativno ispunjenje pretpostavki.

3. U postupku je sud izvršio uvid u dopise tuženika od 24. travnja 2023., 16. siječnja 2023., 29. travnja 2023., 10. svibnja 2023. i 3. studenog 2023. ( l.s. 4, 14,15, 104,105, 112-114 ), kupoprodajni ugovor između CJ i ČJ od 20. travnja 2005. ( l.s. 5-7), izvadak iz zemljišne knjige ( l.s. 8, 49-55, 68-76), preris katastarskog plana ( l.s. 9), fotografije ( l.s. 10-13, 16-24, 29-41, 85-87, 106-111, 158, 159), izvod iz posjedovnog lista i katastarskog plana ( l.s. 56,57, 77, 78), ugovor o kupoprodaji nekretnine između RJ i ĐJ te SJ od 14. siječnja 2016. ( l.s. 58,59, 79,80), ugovor o kupoprodaji nekretnine između ŽJ i VJ te SJ od 28. rujna 2015. ( l.s. 60-63, 81-82), u spis ovog suda Psp- 69/23 ( 186-189, 198-202 i putem sustava eSpis), održao očevid uz sudjelovanje vještaka geodeta ( l.s. 127-138), saslušao svjedoke GJ, ĆJ, FJ, MJ, TJ, KJ, EJ, DJ, IJ, PJ, BJ, ČJZ, JJ i stranke. Sud je odustao od saslušanja svjedoka HJ jer je za istog u nekoliko navrata dostava poziva bila neuredna ( uz ostavljene obavijesti ), a stanje spisa je dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. Sud nije spajao ovaj predmet s predmetom Psp- 69/23 jer drži da nisu ispunjeni uvjeti sukladno čl. 313. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP) s obzirom da je u tom predmetu tužitelj susjed stranaka ĆJ, a ponašanje istog i eventualni posljednji mirni posjed ne moraju biti razlog za ubrzanje raspravljanja i smanjenje troškova u ovom postupku.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan. Prijedlog za određivanje privremene mjere nije osnovan.

5. Prema čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu ZVDSP) koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Prema čl. 441. ZPP-a raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

6. Među strankama nije sporno da je tuženik pod 1) postavio predmetnu ogradu ( kapiju) i da nakon toga postavljanja tužitelj ni njegovi podstanari nisu u mogućnosti parkirati vozila na predmetnoj nekretnini. Sporno je među strankama je li tužitelj ikada parkirao na tom mjestu, je li tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu istoga i predstavlja li čin poduzimanja navedenih radova i postavljanja ograde ( kapije) čin smetanja posjeda ili ne. Sporna je i aktivna i pasivna legitimacija jer tuženik pod 2) osporava da bi on sudjelovao u postavljanju ograde i opisanim radovima.

7. Sud nalazi tužbeni zahtjev pravovremenim jer izvedenim dokazima nije dovedeno u sumnju da su opisani radovi od strane tuženika poduzeti upravo 8. svibnja 2023., a tužitelj tužbu podnio 9. svibnja 2023., dakle u roku predviđenom čl. 21. st. 3. ZVDSP- a, dok nije dokazano da tužitelj nije posjedovao predmet spora do poduzetih radova. Naime, iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj svoju nekretninu ( dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) kupio još 2005. i od tada da je nesmetano parkirao vozilo na predmetu spora i na istom koristio kolni prilaz. O tome su jasno iskazivali svjedoci GJ, ĆJ, OJ, TJ, MJ ( kao tužiteljev podstanar), KJ ( kao tužiteljev podstanar), EJ ( za tužiteljeve podstanare), NJ ( za tužiteljeve podstanare), IJ ( za tužiteljeve podstanare), JJ ( kao tužiteljev podstanar). Nije sporno da je tuženik pod 2) predmetne nekretnine (čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) kupio 2015. i 2016., a da je 2023. pisano poslao ( zajedno s tuženikom pod 1) obavijest tužitelju da predmetnu nekretninu namjerava ograditi i da "makne svoje vozilo", kako je tuženik pod 1) i naveo u iskazu u ovom predmetu. Taj tuženik je iskazao da od 2016. nije vidio tužitelja niti ikada da je on tu parkirao, ali da je ta nekretnina bila neograđena i neuređena te da je "mogao netko tu parkirati". Tuženik pod 2) je iskazao da neki ljudi tu jesu ostavljali automobile, ali ne zna je li to bio tužitelj, njegovi podstanari ili netko treći, međutim tuženik pod 2) da tužitelja nije vidio. Kako tužitelja nitko nije smetao u ostavljanju ( parkiranju) vozila na predmetnoj nekretnini ( do izvršenih radova na postavljanju ograde 08. svibnja 2023.), a on sam nije imao razloga smatrati da mu to pravo ne pripada, jer je isto ustanovljeno i kupoprodajnim ugovorom od 20. travnja 2005., zbog čega je neosnovan i prigovor vicioznosti, onda ovaj sud zaključuje da je tužitelj mirno posjedovao predmetne nekretnine u opisanom dijelu i da je poduzetim radovima tuženikâ taj posjed smetan, sukladno čl. 21. st. 1. ZVDSP-a zbog čega tužitelj ima pravo na zaštitu tog posjeda. Zbog navedenog nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer iz kupoprodajnog ugovora od 20. travnja 2005. proizlazi da je tužitelj ugovorio pravo parkiranja na čest. zem. [katastarska čestica] s ranijim vlasnikom tih čestica, a ranije navedeni svjedoci su iskazivali da je i tužitelj ( kao i njegovi podstanari) nesmetano koristio predmetne čestice upravo za parkiranje vozila. Sud prihvaća iskaze svjedoka jer su međusobno podudarni i u skladu s izjavama samih tuženika da se na predmetnim nekretninama jest parkiralo i da su vlasnici vozila mogli na tim nekretninama ostavljati svoja vozila ( do izvedenih radova 08. svibnja 2023.). Isto je utvrđeno i prema Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 28. rujna 2015. prema kojemu je kupac SJ upoznat s činjenicom da na zapadnom dijelu čest. kat. oznake 2086 K. O. [katastarska općina] pravo parkiranja za dva parking mjesta ukupne površine do 15 m2 imaju susjedi vlasnici stana na drugom katu i potkrovlju. Ovaj sud drži utvrđenim da je i tuženik pod 2) sudjelovao u izvršenju spornih radova. Naime, tuženik pod 1) je otac tuženika pod 2), žive u istom kućanstvu i prijavljenog su prebivališta na istoj adresi ( u vrijeme poduzimanja spornih radova), a nesumnjivo je tuženik pod 2) kupio predmetne nekretnine (čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]) i uknjiženi je vlasnik istih pa je doista nelogično i neživotno da je tuženik pod 1) samostalno postupao u poduzimanju spornih radova, bez sudjelovanja, znanja ili barem odobrenja istih od strane tuženika pod 2). Osim toga jasno je i tuženik pod 2) naveden kao pošiljatelj u obavijesti koja je poslana tužitelju 16. siječnja 2023. ( dostavljenu u spis od strane tužitelja, l.s. 14, 29) kao i u obavijesti poslanoj PU Splitsko-dalmatinskoj 03. svibnja 2023. ( dostavljenu u spis od strane tuženika pod 1, l.s. 105) pa ovaj sud zaključuje da je očito i tuženik pod 2) sudjelovao u radovima kojima je izvršeno smetanje posjeda tužitelja zbog čega je odlučeno kao u izreci sukladno čl. 21. st. 1. i 22. st. 1. ZVDSP-a.

8. Prema čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona ( Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, u daljnjem tekstu: OZ) privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da bi mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Člankom 347. OZ-a propisane su mjere kojima se postiže svrha takva osiguranja. Tužitelj međutim nije učinio vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Ovo stoga što su predmetni radovi već izvršeni, a u postupku nije utvrđeno da bi iz bilo kojeg razloga došlo do nasilja ako se prijedlog ne prihvati. Isto tako nije navedeno kakva bi šteta nastala za tužitelja zbog neprihvaćanja mjere i zašto bi ista bila nenadoknadiva niti to tužitelj navodi u iskazu. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci rješenja jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 346. i 347. OZ-a.

9. Sud je o prijedlogu ili tužbenom zahtjevu vezan člankom 2. ZPP-a i nije sam mogao izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine) pa je odluka donesena nakon što su izvedeni svi dokazi koji su u postupku predloženi. Člankom 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud u pravilu nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvesti dokaze koje one nisu predložile (sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3152/14 od 27. veljače 2015. godine). Prema čl. 219. st. 2. ZPP-a sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sukladno čl. 219. st. 2. ZPP-a ne postoji obveza suda upozoriti stranke na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika ( prema stavu izraženom u odluci VSRH poslovni broj Rev x-148/10). Sud odlučuje samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( prema čl. 220. st. 3. ZPP-a i sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Splitu Gžo- 429/11 od 01. ožujka 2012. i Gž-2478/2018 od 22. travnja 2020.– „ Sud ne samo da nije dužan, nego ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati, postoje li još koje (neke) činjenice, koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati

– članak 7. stavak 2. ZPP).“). Više ne postoji obveza suda da istinito i potpuno utvrdi činjenično stanje o kojem ovisi ili ne ovisi postavljeni tužbeni zahtjev. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. ( Županijski sud u Splitu Gž R-755/2022 od 3. studenog 2022.). Sud nije ovlašten ni dužan izvesti dokaze koje stranke nisu predložile. ( VSRH Rev 132/10 od 5. siječnja 2012.).

10. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. st. 4. ZPP-a s obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

11. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 17. prosinca 2025.

S u d a c

Tomislav Bago

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku.

2. Tuženiku pod 1) po punomoćnici.

3. Tuženiku pod 2) po punomoćnicima.