Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-604/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariu Pavičiću, odvjetniku iz Našica, protiv tuženika FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici iz Đakova, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 1. prosinca 2025., u nazočnosti stranaka osobno uz svoje punomoćnike, odlukom objavljenom 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se odbija, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik nekretnine

- upisane kod Općinskog suda u Osijeku, zemljišnoknjižni odjel Valpovo, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to kčbr. [katastarska čestica], u naravi oranica Kućište, u površini od 18832 m/2

- upisane kod Općinskog suda u Osijeku, zemljišnoknjižni odjel Valpovo, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to kčbr. [katastarska čestica], u naravi oranica Vojnovo, u površini od 10889 m/2

što mu je tuženik FR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan priznati i trpjeti brisanje svoga prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnoj knjizi, uz istovremeni upis toga prava vlasništva u korist tužitelja, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 843,75 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome Sudu 2. srpnja 2024. podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva i upisa u zemljišnu knjigu. U tužbi, u bitnom navodi da je krajem 1989. kupio od tadašnjeg vlasnika AR iz [adresa] dvije nekretnine koje su sada označene kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], u naravi oranica Kućište, površine 18832 m2 i kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], u naravi oranica Vojnovo, površine 10889 m2. Od tad posjeduje i uživa predmetne nekretnine te ga u posjedu nitko nije smetao. Kupoprodajni ugovor za predmetne nekretnine sastavio je, sada pokojni, odvjetnik Kokić iz [adresa], a tužitelju nije jasno zbog čega temeljem tog ugovora u zemljišnim knjigama nikad nije upisano njegovo pravo vlasništva. Kako se u međuvremenu tuženik uknjižio kao vlasnik predmetnih nekretnina bio je primoran zbog svega navedenoga protiv istog podnijeti tužbu kojom traži da se nakon provedenog postupka, u kojem će se izvesti dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka, utvrdi da je on vlasnik predmetnih nekretnina.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužiteljevu tužbu. Navodi da je tuženik upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina te da je iste stekao kupoprodajom od ČR. Navodi da je prethodno vlasnik predmetnih nekretnina bio AR koji je preminuo **.**.2001. u Njemačkoj. Iza istog proveden je ostavinski postupak u Republici Hrvatskoj tek 2023. te je rješenjem o nasljeđivanju, koje je donio vršitelj dužnosti javnog bilježnika Pavao Gagro, pod brojem: O-1274/2023, od 14. lipnja 2023., utvrđeno da su nasljednici iza istog njegovi sinovi ČR i ŽR te kćer URD. Dana **.**.2023. URD i ŽR darovali su svoje suvlasničke dijelove na predmetnim nekretninama ČR, te je ČR kao samovlasnik te nekretnine dalje iste prodao tuženiku. Nadalje, navodi da tužitelj samo paušalno ističe da bi bio posjednikom predmetnih nekretnina, kao i da je iste kupio od sada pokojnog AR, a koje navode smatra neživotnim. Naime, da su ti navodi točni smatra da bi tužitelj još za života AR tražio način da se uknjiži kao vlasnik, a ne bi čekao sve ove godine znajući da u zemljišnim knjigama nije uknjižen kao vlasnik nekretnina, zbog toga smatra da je tužitelj svjestan da je njegov posjed na predmetnim nekretninama, ukoliko je i postojao, nezakonit, nepošten i neistinit. Ističe da takvom zaključku u prilog idu i činjenice što tuženik nije ostvarivao državne poticaje za obradu tih nekretnina jer to nije niti mogao s obzirom da nije ni uknjižen kao vlasnik, a sve ove godine nije poduzeo ništa da bi to promijenio. Tako ponašanje smatra da nije uobičajeno za onoga tko tvrdi da je vlasnik neke nekretnine. Također naglašava da je tuženik prije zaključenja ugovora o kupoprodaji predmetnih nekretnina sa ČR stupio u kontakt s tužiteljem koji mu je rekao da je on predmetne nekretnine kupio te da je za vrijeme rata ugovor izgorio u požaru pa da zbog toga nije mogao prepisati nekretnine na sebe, iako sad u tužbi navodi da ne zna zbog čega ugovor nije proveden. Slijedom sveg navedenog predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno, odgovora na tužbu.

4. Kako bi utvrdio činjenično stanje, sud je u dokaznom postupku u svojstvu svjedoka saslušao HR i ŠR te tužitelja i tuženika na okolnost tko je bio sve ove godine u posjedu predmetnih nekretnina i po kojoj osnovi, kao i je li tužitelj imao sklopljen ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina s ranijim vlasnikom AR i zbog čega, ako je takav ugovor postojao, nekretnine nisu uknjižene u zemljišnim knjigama na tužitelja. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu te je pročitano kako slijedi: izvadci iz zemljišne knjige na str. 4-9 spisa, izvod iz katastarskog plana na str. 10-11, prijepis posjedovnog lista na str. 12, potvrda o plaćanju na str. 15 spisa, ugovor o kupoprodaji nekretnina na str. 23-24 spisa, rješenje o nasljeđivanju na str. 25-26 spisa, ovjeren prijevod s njemačkog jezika na str. 27-29 spisa, ugovor o darovanju na str. 30-34 spisa, izvadak iz zemljišne knjige na str. 35-39 spisa, ispis sa stranica Porezne uprave na str. 40-46 spisa, ispis iz ARKOD preglednika na str. 17-60, podnesak Državnog arhiva na str. 69, podnesak Grada Valpova na str. 71, ispis pošte e -poruke sa potvrdom uručenja na str. 96-97 spisa, medicinska dokumentacija sa ovjerenim prijevodom s njemačkog na hrvatski jezika na str. 106-114 spisa.

4.1. Sud nije u dokaznom postupku saslušao u svojstvu svjedoka ĐR s obzirom da su se pozivi za istog vraćali s napomenom "obaviješten, nije podigao pošiljku". Isti je poziv za ročište koje je trebalo biti održano 24. travnja 2025. uredno zaprimio na adresi prebivališta u [adresa], ali je to ročište odgođeno na suglasan prijedlog stranaka te se kasnije istome nisu mogli uručiti pozivi jer su se također pošiljke vraćale s naznakom "obaviješten, nije podigao pošiljku". U konačnici, punomoćnik tužitelja na traženje suda dostavio je uz podnesak od 14. listopada 2025., str. 105-111 spisa, liječničku dokumentaciju iz SR Njemačke s ovjerenim prijevodom sa njemačkog na hrvatski jezik, kojom je ispričao nedolazak svjedoka na ročište zakazano za 25. studenoga 2025. zbog bolesti. U navedenom podnesku isti je naglasio da bi svjedok mogao pristupiti na ročište koje će biti zakazano "eventualno" početkom 2026. Međutim, na ročištu koje je održano 1. prosinca 2025., punomoćnik tužitelja predao je na sudski spis presliku izjave ĐR od 11. listopada 2024. na kojoj je potpis imenovanog ovjeren kod javnog bilježnika Nikole Vulića iz Vinkovaca istog dana pa je sud iz svega naprijed navedenog izveo zaključak da je tužitelj predlažući navedenog svjedoka zloupotrebljavao svoja procesna ovlaštenja odugovlačeći ovaj postupak. Naime, ukoliko tužitelj iskaz ĐR smatra bitnim za ishod ovog postupka, isti je ovjerenu izjavu navedenog svjedoka pred javnim bilježnikom trebao na sudski spis dostaviti ranije s obzirom da je isti nedvojbeno bio u kontaktu sa navedenim svjedokom, znao je da je isti starije životne dobi (1952. godište), da je teško bolestan, da boravi i da se liječi u SR Njemačkoj i da zbog svega toga navedenog nije u mogućnosti pristupiti na sud radi davanja svog iskaza. Upravo zbog tih razloga ĐR je sastavio izjavu na kojoj je ovjerio potpis pred javnim bilježnikom još 11. listopada 2024. i to nakon što ga je ovaj sud prvi put pozvao na ročište u svojstvu svjedoka odmah po zaključenju prethodnog postupka, a koja je činjenica sasvim sigurno bila poznata tužitelju te isti unatoč svemu tome navedenu izjavu nije dostavio na sudski spis sve do zadnjeg ročišta kad je sud nakon više neuspješnih poziva upućenih navedenom svjedoku odlučio da istog više neće pozivati.

4.2. S navedenim u vezi, sud u dokaznom postupku nije posebno cijenio niti izjavu svjedoka ĐR, koju je isti dao pred javnim bilježnikom Nikolom Vulićem iz Vinkovaca, a na kojoj je potpis ĐR potvrđen po javnom bilježniku pod brojem OV-4330/2024, 11. listopada 2024. (str. 123 spisa). Svjedok ako nije mogao pristupiti niti na jedno ročište predmetnu je izjavu mogao dostaviti sudu, a to nije učinio. Izjavu je na kraju na zadnjem ročištu na spis predao punomoćnik tužitelja i to kad je Sud odlučio da navedenog svjedoka više neće pozivati, s tim da je tužitelj za tu izjavu znao i puno ranije, vjerojatno od dana kad je ista sastavljena jer je tužitelj za potrebe ovog postupka od svjedoka tražio da takvu izjavu sastavi. Međutim, unatoč svemu tome tužitelj istu kao dokazni prijedlog nije predložio sve do samog kraja dokaznog postupka iako je to mogao učiniti i ranije pa je sud u takvim okolnostima izveo zaključak da je tužitelj na taj način zloupotrijebio procesna ovlaštenja.

4.3. Također, nije proveden niti dokazni prijedlog tuženika da se u svojstvu svjedoka sasluša ČR jer se isti također nije odazivao uredno zaprimljenim pozivima Suda, a isti je predložen na okolnost prodaje predmetne nekretnine tuženiku, koja je okolnost nesporna. Nije životno da bi isti imao saznanja nakon tolikog proteka vremena da je njegov otac (ĐR) za života predmetne nekretnine prodao tužitelju ili nekom trećem jer je AR preminuo još 2001. kad je svjedok imao svega 18 godina (ČR 1983. godište).

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama kupoprodajom od AR krajem 1989. ili početkom 1990..

6. Među strankama nije sporno da je na predmetnim nekretninama kao vlasnik bio uknjižen AR, sve do provedbe rješenja o nasljeđivanju koje je donio vršitelj dužnosti javnog bilježnika Pavao Gagro, pod brojem: O-1274/2023-4, od 14. lipnja 2023. Nije sporno niti da su temeljem tog rješenja o nasljeđivanju kao suvlasnici uknjiženi na predmetnoj nekretnini nasljednici iza pokojnog AR i to sinovi ČR i ŽR i kćerka URD, svatko u 1/3 dijela. Nesporno je i da su nakon toga ŽR i URD ugovorom o darovanju svoje suvlasničke dijelove na predmetnim nekretninama darovale bratu ČR koji je tim činom postao samovlasnikom nekretnina pa je on nakon toga predmetne nekretnine prodao ovdje tuženiku. Tuženik se temeljem kupoprodajnog ugovora, koji je sklopio sa ĆR, **.**.2024. uknjižio kao vlasnik na predmetnim nekretninama.

7. Među strankama je sporno je li tužitelj stekao predmetne nekretnine ranije, još 1989. ili 1990. godine kupoprodajom od AR te je li isti temeljem te kupoprodaje sve ovo vrijeme izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina.

8. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku utvrđeno je kako slijedi:

- da Državni arhiv u Osijeku u dokumentaciji koju čuva nije pronašao kupoprodajni ugovor koji tužitelj tvrdi da je sklopio krajem 1989. ili 1990. sa sada pokojnim AR (str. 69 spisa);

- da Grad Valpovo u dokumentaciji koju čuva nije pronašao kupoprodajni ugovor koji tužitelj tvrdi da je sklopio krajem 1989. ili 1990. sa sada pokojnim AR te da Grad Valpovo ne raspolaže urudžbenim zapisnicima za 1989. i 1990. Sekretarijata za opće poslove bivše Općine Valpovo u kojoj su se upisivali predmeti ovjere potpisa (str. 71 spisa).

9. Ostalu dokumentaciju koja je pročitana u dokaznom postupku sud nije posebno cijenio jer iz iste proizlaze činjenice koje su među strankama nesporne pa ih stoga sud smatra nepotrebnim ponavljati. Iz ispisa Arkod preglednika za predmetne nekretnine (str. 17-60 spisa) sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi odgovaraju li u cijelosti granice Arkod parcela unutar kojih se nalaze predmetne čestice granicama katastarskih čestica.

10. Iz iskaza saslušanih svjedoka ŠR i HR utvrđeno je da je tužitelj predmetne nekretnine obrađivao kao poljoprivredno zemljište još od 1990. te da ga u posjedovanju predmetnih nekretnina nitko nije smetao. U navedenom dijelu oba svjedoka su iskazivala suglasno te njihove iskaze sud u tom dijelu cijeni istinitim jer su isti susjedi budući su vlasnici oranica koje graniče sa predmetnim oranicama pa su im te činjenice zasigurno poznate i iz neposrednog opažanja.

10.1. U preostalom dijelu sud nije posebno cijenio iskaze navedenih svjedoka jer HR ima saznanja samo iz razgovora sa tužiteljem da je predmetne nekretnine tužitelj kupio još za vrijeme rata od AR, budući mu je tužitelj rekao da će ići " PR" u [adresa] odnijeti novac za te nekretnine, ali nema neposrednih saznanja da bi tužitelj ikad taj novac i odnio. S druge strane ŠR nema nikakvih saznanja o kupoprodaji predmetnih nekretnina između tužitelja i AR.

11. Iz iskaza parničnih stranaka je utvrđeno da se ovdje tuženik prije kupnje predmetnih nekretnina od ČR obraćao tužitelju sa upitom po kojoj osnovi tužitelj obrađuje predmetne nekretnine, na što mu je tužitelj odgovorio da je iste kupio od AR, ali da ih nikada nije prepisao.

11.1. U ostalom dijelu sud nije posebno cijenio iskaze stranaka jer su u istima u većem dijelu sadržane nesporne činjenice koje se odnose na obrađivanje i posjedovanje predmetnih čestica kroz godine. Iskaz tužitelja u dijelu da je isti kupio predmetne nekretnine od AR te da je istome osobno odnio novac i da nije dobio svoj primjerak ugovora, sud smatra neuvjerljivim i neživotnim, kao i njegove navode da nije ništa poduzimao u cilju uknjižbe svog prava vlasništva nakon što je dobio odgovor od Grada Valpovo, odnosno od Državnog arhiva da isti ne posjeduju podatke o spornom ugovoru.

12. Iz čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj: 6/1980, 36/1990, "Narodne novine", broj: 53/91 i 91/96 - dalje: ZOVO), koji je bio na snazi u vrijeme koje tužitelj u tužbi navodi kao vrijeme kada je sklopio ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina sa AR, proizlazi da se na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom. Identična odredba sadržana je i u čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), kojim je propisano da se vlasništvo nekretnine stječe sa zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjane očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

13. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23; dalje ZPP), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, primjene citiranih odredbi, ovaj sud je utvrdio je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

14. Prije svega treba naglasiti da ako je riječ o stjecanju prava vlasništva temeljem pravnog posla, onda se shodno odredbi čl. 119. st. 1. ZV-a vlasništvo nekretnine temeljem pravnog posla stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. Isti način stjecanja primjenom odredbe čl. 388. st. 2. ZV-a (ako je pravo vlasništva temeljem pravnog posla stečeno do 1. siječnja 1997. kada je na snagu stupio ZV-a) regulirale su odredbe čl. 33. ZOVO-a. Jedino u okolnostima kada je pravo vlasništva temeljem pravnog posla stečeno do 1. rujna 1980. (dakle, do stupanja na snagu ZOVO-a) u primjeni pravnih pravila općeg građanskog prava prema paragrafu 431. Općeg građanskog zakonika, sudska praksa je zauzela stav da se vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige već i faktičnim izvršenjem pravnog posla, dakle kada je pravni posao bio izvršen.

15. U konkretnom slučaju tužitelj je u tužbi i u svome iskazu spominjao da je 1989. odnosno, početkom 1990. sačinio kupoprodajni ugovor sa tadašnjim vlasnikom predmetnih nekretnina AR pa se stoga za stjecanje vlasništva temeljem tog kupoprodajnog ugovora prema čl. 33. ZOVO-a traži upis u javnu knjigu. Budući je taj upis izostao jer nije nikad proveden, tužitelj nije niti stekao pravo vlasništva tim pravnim poslom pa se po ocjeni ovog suda nakon proteka godina isti više niti ne može s uspjehom pozivati na takav pravni posao. Pri tome treba naglasiti da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi uopće sklopio navedeni kupoprodajni ugovor. S tim u vezi treba naglasiti da ponašanje tužitelja u konkretnom slučaju uopće nije tipično niti životno. Naime, isti u okolnostima kad nije upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama više od 34 godine nije poduzeo nikakvu radnju koja bi za cilj imala utvrđenje njegovog prava vlasništva na predmetnim nekretninama. Stoga sud izvodi zaključak da kupoprodajni ugovor na koji se tužitelj poziva nikad nije niti sklopljen već je tužitelj cijelo vrijeme od 1990.- tih pa do stupanja tuženika u posjed predmetnih nekretnina obrađivao predmetne nekretnine bez valjane pravne osnove te je i sam smatrao da nije vlasnikom istih. Tijekom postupka je nesporno utvrđeno da tužitelj za predmetne nekretnine, koje predstavljaju poljoprivredno zemljište, nije ostvarivao državne poticaje (suprotno tužitelj nije dokazao) iako se prema svom iskazu cijelo vrijeme aktivno bavio poljoprivredom pa je u takvim okolnostima neživotno da isti cijelo ovo vrijeme nije poduzeo niti jednu radnju usmjerenu ka tome da uredi imovinsko pravne odnose na predmetnim nekretninama na način koji bi mu omogućavao ne samo da te nekretnine prijavi radi dobivanja državnih potpora, već i da ih u zemljišnim knjigama upiše na svoje ime. Nije životno niti da se poljoprivrednik odnosi prema znatnoj površini poljoprivrednog zemljišta na opisani način jer je općepoznato da slobodnih obradivih površina u Slavoniji nema već duži niz godina i da je cijena poljoprivrednog zemljišta znatno porasla. U takvim okolnostima svaka bi prosječna osoba, a posebice ona koja se bavi poljoprivrednom proizvodnjom, postupala u konkretnoj situaciji na način da što prije uredi imovinskopravne odnose i da zemljište upiše na svoje ime. Tužitelj je postupao upravo suprotno svemu tome jer više od 34 godine, odnosno do podnošenja tužbe u ovom predmetu nije poduzeo ništa.

16. Tužitelj se u tužbi i tijekom postupka niti jednom riječju izričito nije pozivao na stjecanje prava vlasništva dosjelošću pa sud činjenice potrebne za stjecanje vlasništva dosjelošću nije niti utvrđivao. Samim tim u ovoj odluci sud nije niti ovlašten preispitivati jesu li ispunjene zakonom propisane pretpostavke za tužiteljevo stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

17. Na kraju raspravnog zapisnika od 1. prosinca 2025. (str. 120 spisa) zbog očite omaške prilikom pisanja, a koja je nastala uslijed sastavljanja zapisnika koji je pisan preko nekog ranijeg predloška, ostale su naznačene tvrdnje da tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i odbije protutužbu, odnosno da tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i usvojiti protutužbu. U konkretnom predmetu tuženik nije isticao nikakvu protutužbu i protutužbeni zahtjev pa stoga nema mijesit niti odlučivati o istom.

18. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje Tarifa. Tuženik je uspio u cijelosti u ovom postupku pa su mu stoga i priznati troškovi koji su prema ocjeni ovog suda bili nužni za uspjeh, a koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi:

- sastav odgovora na tužbu od 16. srpnja 2024., u iznosu od 150,00 EUR, a što je u skladu s Tbr.8.1. Tarife,

- zastupanje na pripremnom ročištu od 2. listopada 2024. u iznosu od 75,00 EUR, a što je u skladu s Tbr.9.2. Tarife,

- zastupanje na glavnoj raspravi, odnosno na tri ročišta održana 28. siječnja 2025., 16. rujna 2025. i 1. prosinca 2025. u iznosima od po 150,00 EUR ili ukupno za tri ročišta 450,00 EUR, a što je u skladu sa Tbr.9.1. Tarife.

Slijedom navedenog za zastupanje po punomoćniku tuženiku su priznati ukupni troškovi u iznosu od 675,00 EUR na koje je pridodan PDV po stopi od 25 % pa troškovi ukupno iznose 843,75 EUR.

19. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

Valpovo, 17. prosinca 2025.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku