REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-1158/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ZF, iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik dr. sc. Tin Matić, odvjetnik iz Odvjetničkog ureda Tin Matić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Vlaška ulica 95, protiv tuženika Državnog inspektorata, Zagreb, Šubićeva 29, radi prigovora, 17. prosinca 2025.

p r e s u d I o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog inspektorata, KLASA:UP/I-041-0/22-02/14, URBROJ:443-01-18-22-1 od 20. lipnja 2022., te zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen na obavijest Više veterinarske inspektorice, Službe veterinarske inspekcije, Područnog ureda Split, Državnog inspektorata, KLASA:UP/I-322-07/22-10/49, URBROJ:443-02- 03-04-22-3 od 26. siječnja 2022. i odgovor voditeljice Službe veterinarske inspekcije, Područnog ureda Split, Državnog inspektorata, KLASA:322-07/22-01/348, URBROJ: 443-02-03-04-22-2 od 7. veljače 2022.

2. U tužbi i tijekom spora tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako je 6. srpnja 2022. zaprimila rješenje čelnika Državnog inspektorata kojim se njen prigovor odbija, te navodi kako je ponajprije u izreci propušteno navesti da je prigovor podnesen ponajprije zbog postupanja javnopravnog tijela – Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe veterinarske inspekcije, sukladno članku 12. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe kako je pas vlasnice IF, pasmine doberman, 25. prosinca 2021. napao tužiteljicu i psića kojeg je držala u rukama uslijed kojeg napada je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede, a psić je uginuo. Nadalje iznosi kronologiju predmetnog događaja te u konačnici navodi kako je tužiteljica do danas na liječenju povodom ranije opisanog štetnog događaja prouzročenog od strane psa u vlasništvu IF. Smatra kako tuženik nije uopće cijenio javnu ispravu kao dokaz u upravnom postupku i to obavijest Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir od 28. prosinca 2021. koja sadržava obavijest o napadu psa vlasnice IF na tužiteljicu, a ukazuje kako se radi o javnoj ispravi koja dokazuje što se u njima utvrđuje ili potvrđuje. Također da je i Državni inspektorat, Područni ured Split dopisom obavijestio opunomoćenika tužiteljice kako je CF **.**.2021. pustila svog psa, pasmine doberman na javnu površinu bez njezine kontrole i nadzora, za što je izdan optužni prijedlog zbog počinjenja prekršaja, opisanog u članku 51. stavku 2. Zakona o zaštiti životinja. Poziva se na odredbe Pravilnika o opasnim psima, te ističe kako se radi o ničim izazvanom napadu na čovjeka s nanesenim tjelesnim ozljedama drugog psa, a što je Područni ured Split, Služba veterinarske inspekcije propustio utvrditi odnosno isti je propustio utvrditi da se radi o opasnom psu u smislu Pravilnika. Ističe kako tijekom provedenog inspekcijskog nadzora nad predmetnim psom, Područni ured Split, Državni inspektorat nije tužiteljici niti njenim odvjetnicima, ističe, dostavio bilo kakvo rješenje odnosno bilo koji zaključak s uputom o pravu na podnošenje pravnog lijeka na isto, odnosno nije donio niti zaključak niti rješenje čime su tužiteljici uskraćena prava na podnošenje žalbe i sudjelovanje u tom postupku. Smatra kako navod da ZF nije stranka inspekcijkog postupka, u cijelosti je bespredmetna budući da je ista podnijela prijavu Veterinarskoj inspekciji o čemu do danas nije obaviještena, već je samo obaviještena povodom predmeta vođenog po službenoj dužnosti, a povodom obavijesti nadležne Policijske postaje Trogir. Nadalje, da je o zahtjevu za izuzeće odlučeno odgovorom pri čemu je Državni inspektorat obavijestio tužiteljicu da razlozi navedeni u zahtjevu za izuzeće ne predstavljaju pravno relevantne razloge za donošenje odluke o izuzeću. Nadalje, kako u spomenutoj odluci UF, ista navodi kako viša veterinarska inspektorica, a niti službenici PP Trogir nisu prisustvovali napadu predmetnog psa na drugog psa, niti su mogli utvrditi okolnosti koje su prethodile i zbog kojih se napad dogodio, te ističe kako nije jasno temeljem kojih ovlasti je službenica Službe veterinarske inspekcije ovlaštena u odgovoru na predstavku navoditi ovlasti drugog javnopravnog tijela – Policijske postaje Trogir i tim više isto pogrešno u cijelosti navodeći. Tijekom spora ističe kako je tužiteljica trebala biti stranka inspekcijskog postupka u kojem je utvrđivano radi li se o opasnom psu te je u tom postupku trebalo biti provedeno medicinsko vještačenje njenih ozljeda te prilaže dokaz vještačenja provedenog u kaznenom postupku po vještaku dr. Antoniju Alujeviću. Također tijekom spora navodi kako je kazneni postupak pokrenut na inicijativu tužiteljice i to upravo zbog nanesenih tjelesnih ozljeda tužiteljici koje ozljede tuženik u ovom postupku propušta utvrditi.

3. Predlaže da sud tužbeni zahtjev usvoji i poništi osporavano rješenje, naloži tuženiku da psa pasmine doberman, imena Z, vlasnice IF upiše u upisnik pasa u rubriku opasan pas, te da navedeno provede i u ispravu u upisu i cijepljenju psa, obavijesti Kinološki savez za provedenim radnjama, naredi test za provjeru stupnja socijalizacije psa iz točke I. izreke, te naredi obavezno školovanje psa iz točke I. izreke prema programu Pravilnika športske radne Kinologije Hrvatskog kinološkog saveza, te predlaže da sud naknadi tužiteljici trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te u bitnome navodi kako osporava navode tužiteljice da nije odlučeno o prigovoru na postupanje tuženika, također da je inspektorica inspekcijskim nadzorom, neposrednim opažanjem i na temelju stručnog znanja ocijenila da je pas pasmine doberman socijaliziran, poslušan da ne pokazuje znakove agresivnosti, miran u komunikaciji s nepoznatim osobama i da ne pokazuje znakove ponašanja zbog kojih bi pas bio proglašen opasnim psom. Netočan je također, ističe tuženik, navod tužiteljice da tuženik nije cijenio javnu ispravu – obavijest MUP-a kao dokaz u upravnom postupku, jer je upravo po predstavci tužiteljice, te okolnosti iz navedene obavijesti MUP-a, po službenoj dužnosti obavljen inspekcijski nadzor u kojem su utvrđene nepravilnosti i izrečene mjere vlasnici psa IF. U odnosu na navode tužiteljice kojima ista prigovara činjeničnom stanju utvrđenom u inspekcijskom nadzoru te zahtjeva da tuženik proglasi psa vlasnice IF opasnim psom, ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Ponovo ističe kako tužiteljica nije stranka u postupku inspekcijskog nadzora nego je to osoba postupanja nad kojom se obavlja inspekcijski nadzor, a sukladno članku 58. Zakona o državnom inspektoratu postupci inspekcijskog nadzora provode se po službenoj dužnosti osim kad Zakonom nije propisano da se obavljaju u povodu zahtjeva stranke što u konkretnom predmetu nije slučaj te u postupku predmetnog inspekcijskog nadzora veterinarske inspekcije, tužiteljica ima položaj podnositeljice predstavke čija predstavka je bila jedan od povoda za obavljanje inspekcijskog nadzora, a u odnosu na tužiteljicu postoji obaveza dostave pisane obavijesti o utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim mjerama. Budući da tužiteljica nije bila stranka u inspekcijskom postupku provedenom po službenoj dužnosti nad vlasnicom psa IF, ista je stekla svojstvo stranke po postupku povodom izjavljenog prigovora čelniku tijela. U odnosu na navod tužiteljice da joj tijekom inspekcijskog nadzora nisu dostavljena rješenja ni zaključci doneseni tijekom inspekcijskog nadzora, tuženik ponovo ističe da tužiteljica nije stranka u postupku inspekcijskog nadzora. Tijekom spora dodaje kako tužiteljica nije imala niti aktivnu legitimaciju za podnošenje prigovora sukladno članku 156. Zakona o općem upravnom postupku već eventualno po članku 42. Zakona o općem upravnom postupku.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu i javnu raspravu.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužiteljica 31. prosinca 2021. podnijela prijavu za hitnu veterinarsku inspekciju koju je nadopunila 24. siječnja 2022.

8. Iz podataka spisa predmeta nadalje proizlazi da je na navedenu prijavu Služba veterinarske inspekcije, Područni ured u Splitu, obaviješću od 26. siječnja 2022. odgovorio na navedenu predstavku – prijavu tužiteljice, a na koju je obavijest tužiteljica podnijela prigovor čelniku tijela o kojem je odlučeno osporavanim rješenjem.

9. Člankom 42. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21 – dalje: ZUP) propisano je da se postupak pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa.

9.1. Člankom 42. stavak 2. ZUP-a propisano je da kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzet će u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnoga interesa.

9.2. Člankom 42. stavak 3. ZUP-a propisano je da kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, obavijestit će o tome podnositelja što je prije moguće, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke, odnosno obavijesti.

9.3. Člankom 42. stavak 4. ZUP-a propisano je da podnositelj ima pravo izjaviti prigovor javnopravnom tijelu od kojeg je primio obavijest kojom se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka, u roku od osam dana od dana primanja obavijesti, kao i u slučaju da u propisanom roku nije dobio odgovor.

10. Člankom 122. ZUP-a stavcima 1. i 3. ZUP-a propisano je da se prigovor izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, a čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora.

11. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je po prijavi tužiteljice za provođenje inspekcijskog nadzora, koja prijava je pravilno tretirana kao predstavka iz članka 42., tužiteljica obaviještena da je inspekcijski nadzor proveden, da su utvrđene nepravilnosti te su IF, vlasnici psa izrečene mjere i pokrenut prekršajni postupak. Također istom obaviješću tužiteljica je obaviještena da je procjena veterinarske inspektorice u predmetnom inspekcijskom postupku, a na temelju neposrednog opažanja i pregleda psa, da je predmetni pas socijaliziran, poslušan, ne pokazuje znakove agresivnosti, miran u komunikaciji s nepoznatim osobama.

12. Naime, iz podataka spisa predmeta nesporno proizlazi da je po predstavci tužitelja upućen sukladno članku 42., nesporno postupljeno, jer je inspektorica pokrenula postupak inspekcijskog nadzora u kojem je utvrdila činjenično stanje te izdala mjere vlasnici psa i podnijela optužni prijedlog radi pokretanja prekršajnog postupka. Također nakon provedenog inspekcijskog postupka ista je obavijestila tužiteljicu u smislu članka 42. o poduzetim mjerama, a što pravilno zaključuje i tuženik, slijedom čega je prigovor tužiteljice ocijenjen neosnovanim, jer je nadležno tijelo u cijelosti sa prijavom tužiteljice (predstavkom) postupila sukladno propisima.

13. U odnosu na prigovor tužiteljice kojim inzistira na donošenju rješenja da se predmetni pas proglasi opasnim psom, ističe se kako se navedeno ne provodi kroz institut postupanja (budući da je institut postupanja dolazi u obzir u situacijama kada se ne donosi rješenje), već je isto predmet inspekcijskog postupka, a u kojem je, kako bi to iz podataka spisa predmeta proizlazilo, temeljem stručne procjene pregleda psa, nije utvrđeno da se radi o opasnom psu u smislu članka 2. stavka 1. i članka 4. stavka 1. Pravilnika o opasnim psima (Narodne novine, broj: 117/08), a koje odredbe tuženik u cijelosti citira u obrazloženju osporavanog rješenja.

14. Konačno sukladno dugogodišnjoj upravnoj sudskoj praksi prijavitelj, odnosno podnositelji predstavke nemaju status stranke u postupku inspekcijskog nadzora, već se isti samo obavještavaju o ishodu, a što je propisano i člankom 58. Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine, broj: 115/18 i 117/21), a kojeg tuženik također citira u obrazloženju osporavanog rješenja, slijedom čega se navedeni prigovor tužiteljice ocjenjuje neosnovanim.

13. Kako tužiteljica svojim tužbenim navodima, kojima osporava utvrđenja iz inspekcijskog postupka, a što nije predmet postupka koji je prethodio ovom sporu, nije dovela u sumnju zakonitost osporavanog rješenja valjalo je, temeljem članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci, pri čemu se odluka o trošku temelji na odredbi članka 147. ZUS-a.

U Zagrebu 17. prosinca 2025.

Sudac

Ivana Horvat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA

1. dr. sc. Tin Matić, odvjetnik, OU Tin Matić & Partneri d.o.o

2. Državni inspektorat, Zagreb, Šubićeva 29

3. U spis