REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-16342/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužitelja UG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKOG VETERINARSKOG INSTITUTA, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, kojeg zastupa punomoćnik Marko Hrabar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hrabar & partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Otona Kužnara, odvjetnika, 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKOM VETERINARSKOM INSTITUTU da tužitelju UG isplati iznos od 1.664,83 EUR bruto zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 141,58 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 142,54 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 142,54 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 170,10 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 156,87 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 171,25 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 186,42 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 185,46 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 199,71 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 168,36 EUR od 16. veljače 2017. do isplate,

sve prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao i parnični trošak u iznosu od 1.369,53 EUR zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 17. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKOM VETERINARSKOM INSTITUTU da tužitelju UG isplati iznos od 3.608,21 EUR bruto zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 181,84 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate;

- na iznos od 86,78 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate;

- na iznos od 86,78 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate;

- na iznos od 91,96 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate;

- na iznos od 83,96 EUR od 16. rujna 2016. do isplate;

- na iznos od 87,78 EUR od 16. listopada 2016. do isplate;

- na iznos od 92,39 EUR od 16. studenog 2016. do isplate;

- na iznos od 88,19 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate;

- na iznos od 89,19 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate;

- na iznos od 95,44 EUR od 16. veljače 2017. do isplate;

- na iznos od 108,39 EUR od 16. ožujka 2017. do isplate;

- na iznos od 94,26 EUR od 16. travnja 2017. do isplate;

- na iznos od 216,79 EUR od 16. svibnja 2017. do isplate;

- na iznos od 94,26 EUR od 16. lipnja 2017. do isplate;

- na iznos od 98,55 EUR od 16. srpnja 2017. do isplate;

- na iznos od 103,24 EUR od 16. kolovoza 2017. do isplate;

- na iznos od 0,00 EUR od 16. rujna 2017. do isplate;

- na iznos od 105,30 EUR od 16. listopada 2017. do isplate;

- na iznos od 100,98 EUR od 16. studenog 2017. do isplate;

- na iznos od 103,00 EUR od 16. prosinca 2017. do isplate;

- na iznos od 323,73 EUR od 16. siječnja 2018. do isplate;

- na iznos od 98,53 EUR od 16. veljače 2018. do isplate;

- na iznos od 105,88 EUR od 16. ožujka 2018. do isplate;

- na iznos od 192,52 EUR od 16. travnja 2018. do isplate;

- na iznos od 100,84 EUR od 16. svibnja 2018. do isplate;

- na iznos od 92,07 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate;

- na iznos od 100,84 EUR od 16. srpnja 2018. do isplate;

- na iznos od 96,26 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate;

- na iznos od 92,07 EUR od 16. rujna 2018. do isplate;

- na iznos od 105,88 EUR od 16. listopada 2018. do isplate;

- na iznos od 92,50 EUR od 16. studenog 2018. do isplate;

- na iznos od 96,71 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate;

- na iznos od 101,30 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate;

sve prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja preko dosuđenih iznosa iz točke I. i II. izreke presude.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da kao radnik od tuženika kao poslodavca zahtijeva isplatu razlike u plaći temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Normativna osnova tužbe: dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009., Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108, 84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV. – V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti: (a) prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i (b) prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos ove dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. godine trebao doseći ciljanu razinu od 92:1001. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno: Izmjene Dodatka Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. Izmjenama Dodatka Sporazumu korigirani su uvjeti i promijenjena je metodologija za povećanje osnovice, i to prije svega zamjenom statističkog podatka prosječne plaće u Republici Hrvatskoj s podatkom o prosječnoj plaći u privredi Republike Hrvatske. Istim izmjenama je ciljana cijena rada javnih službi u odnosu na prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske s razine 92:100 povećana na razinu od 95:100, s ugovorenim rokom prilagodbe do kraja 2016. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. Izmjene Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen u skladu sa sljedećim izvorima prava: odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN br. 39/09, 124/09; nastavno: ZOPJS), temeljem koje se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 115/10) kojom je bila ugovorena primjena Dodatka Sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama; odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 141/12) kojom je potvrđena primjena Dodatka Sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama; Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredaba Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su 27. studenog 2015., s početkom isplate od siječnja 2016., međutim tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu propustio je isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom, zbog čega tužitelj ovom tužbom zahtjeva sudsku zaštitu u smislu čl. 204. st. 1. Zakona o radu. Odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je sljedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stopa realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“ Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom čl. VII.c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava „za mjesec“ da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn. BDP je i dalje nastavio rasti, pa je tako dana 4. ožujka 2016. DZS objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014. DZS je dana 20. listopada 2016. objavio Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP-a od prvog tromjesečja 2014. do drugog tromjesečja 2016. prema BDP-u za 2014. Iz revidiranih podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP-a za drugi kvartal 2015. iznosila 1,24561%, dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247%. Stoga, revidirani podaci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni s danom 4. prosinca 2015. Budući da je tuženik od prosinca 2015. nadalje tužiteljevu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto 5.415,37 kn, ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike u plaći iznosi 11.110,72 kn za sve plaće od travnja 2016. do zaključno siječnja 2017., a sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu ove tužbe, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Odredba članka IV. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, glasi kako slijedi: „Točno šest mjeseci nakon objave podatka iz članka III ovih Izmjena i dopuna ugovorne strane utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta između: pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008., a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.“ Dana 2. lipnja 2016. godine sindikati javnih službi pozvali su Vladu RH da sukladno čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka. Vlada RH se oglušila na poziv sindikata javnih službi, te nije ispunila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka. Iz statističkih podataka koje je DZS sukladno čl. VII.b st. 10. Izmjena Dodatka Sporazumu dostavljao sindikatima javnih službi proizlazi: da mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. godini iznosi 6.225,44 kn; da prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj u 2015. iznosi 7.247,50 kn. Stoga, iz podataka DZS-a proizlazi da paritet za 2015. iz čl. IV. st. 1. alineja 1. Izmjena Dodatka Sporazumu iznosi 85,9:100 (6.225,44/7.247,50). Odredbom čl. VII.b st. 3. i 8. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. iznosi 87,9:100. Sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, kvocijent pariteta određuje se stavljanjem u odnos pariteta iz točke 3.2.3 i 3.2.4 ove tužbe. Odnos pariteta 85,9:100/87,9:100 iznosi 0.9768 odnosno 97,68%, a iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. za 2.33% manji od pariteta iz 2008. Odredbom čl. IV. st. 2. Izmjena dodatka ugovoreno je: „U slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.“ Kao što je gore navedeno, kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu nije utvrđen jer se Vlada RH oglušila na poziv sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016. Time je Vlada RH povrijedila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; nastavno: ZOO) propisano je: „Uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen (…)“ Utvrđenje kvocijenta pariteta iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu je uvjet primjene gore citiranog čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga, a s obzirom da se Vlada RH nije odazvala pozivu sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016. time je, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječila ispunjenje uvjeta koji je određen na teret Vlade RH, odnosno državnog proračuna. Sukladno čl. 297. st. 4. ZOO-a treba uzeti da je zbog opisanog propuštanja i povrede ugovornih obveza od strane Vlade RH ispunjen uvjet odnosno da je kvocijent pariteta utvrđen. Kvocijent pariteta odrediv je u smislu čl. 272. ZOO-a jer se može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka DZS-a dostavljenih sindikatima javnih službi sukladno čl. VII.b st. 10. Izmjena Dodatka Sporazumu. Slijedom navedenog, a sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu i čl. 297. st. 4. ZOO-a, treba uzeti da je kvocijent tj. odnos pariteta utvrđen dana 4. lipnja 2016. u iznosu od 85,9:100/87,9:100 iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. godine 2,33% manji od pariteta iz 2008. Primjenom čl. IV. st 2. Izmjena Dodatka Sporazumu, kojom je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica se od srpnja 2016. do siječnja 2017. uvećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.478,19 kn. Ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove ove razlike u plaći iznosi 1.666,12 kn za period od srpnja 2016. do siječnja 2017., sve sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu ove tužbe, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Odredba čl. IV. st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu glasi: „Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.“ Stoga, osnovica se za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.541,74 kn. Ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove ove razlike u plaći iznosi 492,01 kn, sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu ove tužbe, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu. Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. osnovica je povećana na iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. Isto povećanje osnovice uzeto je u obzir prilikom obračuna razlike u plaći za mjesec siječanj 2017. Prekovremeni rad subotom i rad neradnim danima: tuženik je vlastitim Pravilnikom o radu iz 2014. (nastavno: Pravilnik) u članku 52. rasporedio radno vrijeme zaposlenika (uključujući i ovdje tužitelja) na pet radnih dana od ponedjeljka do petka uz jednu radnu subotu mjesečno. Tužitelj je postupajući po rasporedu radnog vremena odrađivao radne subote u periodu od travnja 2016. do prosinca 2018. Pored navedenog tužitelj je i 1. svibnja 2017. odradio 8 sati na državni blagdan-neradni dan te je od 1. studenog 2017. odradio također 8 sati na državni blagdan-neradni dan. Takav rad je evidentiran u evidenciji rada poslodavca, međutim isti nije plaćen. Naime, tužitelj je u periodu od travnja 2016. do prosinca 2018. odradio ukupno 148 sati subotom pored redovnog rada u punom radnom vremenu (40 sati tjedno), što znači da je takav rad subotom ujedno i prekovremeni rad. Temeljem članka 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (NN br. 141/12, 141/12, 150/2013,153/2013, 24/2017; nastavno: TKU/12), a i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020; nastavno: TKU) u članku 53. tužitelju za prekovremeni rad pripada uvećana plaća za 50%, te za rad subotom uvećana plaća za 25% od redovnog rada (dakle ukupno 75%). Tužitelj napominje da, ovdje navedeni period djelomično koincidira sa periodom uvećanja osnovice, a kako je detaljnije obrazloženo pod AD I., AD II. i AD III. ove tužbe. Tužitelj je 1. svibnja 2017. i 1. studenog 2017. odradio ukupno 16 sati rada na državni blagdan – neradni dan, a za što tužitelju nije uvećana plaća sukladno članku 54. TKU/12 za 150%. Zbog svega navedenog, tužitelju za period od travnja 2016. do prosinca 2018. nije isplaćeno 36.189,07 kn. Potvrda neisplaćivanja prekovremenog rada subotom proizlazi i iz Obavijesti Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor radnih odnosa, Klasa: 116-01/19-01/1745 od 11. kolovoza 2020. u kojoj je između ostalog utvrđeno da tuženik nije obračunavao i isplaćivao ovdje utvrđena uvećanja, a koja je trebao isplaćivati. Napominje da je nakon intervencije Državnog inspektorata, tuženik isplatio prekovremeni rad subotom svim zaposlenicima za 2019., ali ne i za razdoblje od travnja 2016. do prosinca 2018. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje isplatu iznosa od 13.268,85 kn s osnova povećane osnovice te iznos od 36.189,07 kn s osnova prekovremenog rada subotom i neradnima danima.

1.1. Tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom specificiranim podneskom od 20. ožujka 2025., u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, potražuje ukupne iznose kao u izreci, sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate te trošak parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te prigovor zastare. Naime, tuženik smatra kako iz navoda tužbe proizlazi pasivna legitimacija Republike Hrvatske u predmetnom postupku, a ne tuženika, što će tuženik detaljnije obrazložiti u točci II Ad1a) ovog odgovora na tužbu. Ujedno, neovisno o citiranom prigovoru tuženika, moli naslovni sud da pozove Republiku Hrvatsku da pristupi u predmetni postupak kao umješač na strani tuženika. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Povećanje osnovice na plaću: generalna normativna osnova tužbenog zahtjeva: u predmetnoj tužbi se vrlo detaljno obrazlaže normativna osnova tužbe (točka II. tužbe), iz koje je jasno vidljivo kako je riječ o kompleksnoj pravnoj tematici u smislu primjene odredaba Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011., zatim Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., ujedno i Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, kao i Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, primjene Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012. i sl. Ujedno, tužitelj navodi kako kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu nije utvrđen jer se Vlada RH oglušila na poziv sindikata javnih službi te navodi kako je time Vlada RH povrijedila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, a slijedom čega se navodno treba primijeniti odredba čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; nastavno: ZOO) (Uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen). Tuženik nije stranka niti jednog od navedenih sporazuma, kolektivnih ugovora, dodataka istima, arbitražnih odluka i sl. Tuženik jest javna ustanova, a njegov osnivač je Republika Hrvatska. No, upravo zato jer je javna ustanova, tuženik ne smije samoinicijativno primjenjivati i/ili tumačiti odredbe različitih sporazuma i dodataka kojih uopće nije ugovorna strana. Tuženik jedino smije postupiti po odluci Vlade Republike Hrvatske. Vlada Republike Hrvatske je donijela kroz vrijeme nekoliko odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama, temeljem kojih odluka su osnovice plaća uvijek i bile računovodstveno postavljene. Spomenuto ujedno dokazuje i činjenica što se predmetna tužba odnosi samo na 2016. godinu, dok je u 2017. osnovica utvrđena temeljem odluke Vlade Republike Hrvatske. Slijedom svega navedenog, tuženik se protivi osnovi tužbenog zahtjeva jer smatra kako je za tužitelja riječ o nemogućoj činidbi, te da je zapravo pravni temelj predmetne tužbe naknada štete zbog razlike u plaći zbog činjenice što Republika Hrvatska nije povećala osnovicu plaće, a u kojem slučaju je pasivno legitimirana Republika Hrvatska. Skreće se pažnja kako citirani zaključak tuženika nije puko pravno teoretiziranje. Upravo suprotno, nemogućnost postupanja tuženika temeljem normativnih temelja koje navodi tužitelj je uređeno prisilnom zakonskom normom. Zakon o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) u članku 2. propisuje sljedeće: Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Člankom 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama Narodne novine br. Narodne novine br. 115/2010, 104/2012, 141/2012) je propisano sljedeće: Ovaj Ugovor važi do 4. listopada 2013. Stoga, 2016. nije bio na snazi potpisani kolektivni ugovor, slijedom čega se mora primijeniti prisilna odredba citiranog članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, a po kojoj je Vlada Republike Hrvatske trebala donijeti posebnu odluku po kojoj je onda tuženik mogao postupiti. Uzgred budi rečeno, čak i u slučaju da se naslovni sud ne složi sa stajalištem tuženika, iz svega navedenog je nesporno da tuženik ne smije biti odgovoran za isplatu kamata po navedenom tužbenom zahtjevu. Poziva se na čl. 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje: ZOO), te navodi da je vidljivo da je nužan preduvjet za isplatom zakonskih zateznih kamata činjenica da je dužnik mogao ispuniti novčanu obvezu, a zakasnio je s njezinim ispunjenjem. Drugim riječima, temelj primjene zakonskih zateznih kamata je culpa dužnika. U predmetnom slučaju, krivnje tuženika nema. Ponajprije, tuženik nije imao mogućnosti samostalno tumačiti i postupati po dokumentima koji prileže tužbi bez jasne odluke Vlade Republike Hrvatske. Ujedno, tužitelj se nikada nije obratio tuženiku za isplatu predmetnog potraživanja, nego je za isto tuženik saznao iz tužbe koja mu je dostavljena skoro dvije godine od kada je podnesena (a kamate su cijelo vrijeme tekle). Pojedinačna normativna osnova tužbenog zahtjeva: tuženik se protivi osnovi tužbenog zahtjeva i iz razloga jer smatra da se normativni osnov koji navodi tužitelj ne može primijeniti upravo na tužitelja. Naime, Zakon o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/2001, 39/2009) je u članku 2. propisao sljedeće: Javne službe u smislu ovoga Zakona jesu: javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 115/2010, 104/2012, 141/2012) je pak propisano kako se istim utvrđuju prava i obveze iz rada i po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama na koje se primjenjuje Zakon o plaćama službenika u javnim službama. S druge strane, tuženik ima hibridan status u smislu svojeg financiranja. Tuženik je djelomično financiran iz državnog proračuna, djelomično iz vlastitih sredstava s obzirom da djeluje na tržištu rada, a djelomično iz ostalih sredstava. No, bitno je za spomenuti kako spomenuto financiranje tuženika nije paušalno utvrđeno, nego je izričito uređeno za svakog zaposlenika na koji način se financira njegova plaća. Plaća tužitelja u 2016. godini se nije financirala iz državnog proračuna nego se financirala iz vlastitih sredstava tuženika. Slijedom navedenog, u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, tuženik iako jest javna ustanova, u odnosu na tužitelja sredstva za plaću tužitelja se ne osiguravaju u državnom proračunu. Posljedica navedenog je ujedno činjenica što tuženik isplaćuje plaće putem dva različita sustava i to: a) COP (centralni obračun plaća) koji služi za obračun i isplatu plaća zaposlenika čije se plaće financiraju iz državnog proračuna i b) Libusoft cicom koji se sustav koristi za obračun i isplatu plaća zaposlenika koji se financiraju iz vlastitih i ostalih sredstava. Stoga, u odnosu na tužitelja se ne može primijeniti odredba članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, a što je preduvjet za bilo kakvu daljnju polemiku oko povećanja osnovice plaće tužitelja. S obzirom da je riječ o negativnoj činjenici, tuženik istu nije u mogućnosti dokazati, ali dostavlja naslovnom sudu izliste iz COP-a svih zaposlenika financiranih sredstvima državnog proračuna za 2016. Tužitelja nema na citiranim listama. Tuženik ujedno prigovara visini tužbenog zahtjeva. Naime, iz tablice koja prileži tužbi je i računovodstveno matematičkom laiku jasno kako izračun tužitelja nije ispravan. Tomu je tako jer čak i kada bi tužitelj imao pravo na uvećanje osnovice za 2016. na traženih 5.415,37 kn umjesto obračunatih 5.108,84 kn, ne bi se primjenjivao obračun tužitelja iz razloga jer se kao umnožak na osnovicu koristi jedino minuli rad i funkcionalni dodatak, dok su ostali dodatci na plaću fiksni iznosi koji se samo zbrajaju na dobiveni umnožak. Uz spomenuto, drugi dodaci su na predmetnim obračunskim listama obračunati u brutu, a ne u netu. Konačno, tuženik prigovara i dijelu petita tužbenog zahtjeva koji počinje s „izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu…“ iz razloga jer u odnosu na bruto 1 (za koji se pretpostavlja da je numerički naznačen u točki I petita od strane tužitelja) nije dovoljno oduzeti porez i prirez na dohodak da bi se dobio neto (kako tužitelj to navodi), nego se mora od tog iznosa oduzeti i primjerice mirovinsko osiguranje. Tuženik prigovara osnovi i visini tužbenog zahtjeva u odnosu na navodni prekovremeni rad subotom. Naime, a kao što tužitelj i sam navodi, tuženik je Pravilnikom o radu, u članku 52. propisao: Tjedno radno vrijeme raspoređeno je u pet radnih dana od ponedjeljka do petka, uz jednu radnu subotu mjesečno. Slijedom navedenog, sporne radne subote predstavljaju najobičniji raspored radnog vremena, a subota nije neradni dan. U kontekstu povećanja osnovice za rad subotom u iznosu od 25%, temelj za takvu primjenu predstavlja kolektivni ugovor koji nije bio na snazi 2016. U kontekstu povećanja osnovice za dodatnih 50%, potrebno je napomenuti kako prekovremenog rada u slučaju tužitelja nije bilo. Naime, evidencija o radnom vremenu radnika na koju se poziva tužitelj je vođena paušalno, netočno te nije vođena svakodnevno nego periodično. Stvarno radno vrijeme tužitelja je bilo od 7:30 do 15:00 od ponedjeljka do petka što ispada 37,5 sati tjedno uz jednu subotu mjesečno u duljini od 4 sata. Tužitelj je svjestan da je tomu tako, ali iz do sada nepoznatog, no ipak očitog razloga sada tvrdi drugačije. Slijedom svega iznesenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz obavezu tužitelju nadoknade troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na trećoj sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021. donio pravno shvaćanje pod brojem Su-IV-16/2021-8 koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika." Tuženik se u podnesku od 31. ožujka 2025. protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Naime, podneskom od 20. ožujka 2025. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev sa prvotno postavljenih u tužbi 13.268,85 kn na 1.664,83 EUR (osnovica) te sa prvotno postavljenih u tužbi 36.189,07 kn na 3.608,21 EUR (prekovremeni rad). Kako je u ovom slučaju tužbeni zahtjev smanjen, odnosno tužba u navedenom dijelu povučena nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje nema mjesta donošenju rješenja o povlačenju tužbe već je valjalo ovom presudom u cijelosti odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u obračun razlike plaće tužitelja (str. 12 spisa), Obavijest Državnog inspektorata – HVI – rad subotom (str. 59-60 spisa), evidencije rada tužitelja (str. 73-105 spisa), platne liste tužitelja (str. 113-146 spisa), Pravilnik o radu tuženika iz 2014. (str. 150-183 spisa), Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (van snage) (str. 201-203 spisa), izvješća o broju zaposlenika prema ključnim kriterijima (str. 205-252 spisa), zapisnike Upravnog vijeća tuženika (str. 272-284 spisa), te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu i to:

Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (str.13- 28 spisa), Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. (str. 29-31 spisa), Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (str. 33-36 spisa), Vjerodostojno Tumačenje izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (str. 37-40 spisa), Priopćenje za javnost o BDP (str. 41-50 spisa), Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016. (str. 58 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (str. 299-309 spisa), a vještak se i dodatno pisano očitovao 14. svibnja 2025. (str. 323- 325 spisa), saslušan je tužitelj (str. 288-289 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

- dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno da tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika, da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn, odnosno u iznosima kako je to navedeno u obračunskim ispravama dostavljenima u spis kao i da je radno vrijeme zaposlenika pet radnih dana od ponedjeljka do petka uz jednu radnu subotu mjesečno.

7. Sporno je pravno pitanje – je li tuženik tužitelju u utuženom razdoblju bio dužan plaću obračunavati i isplaćivati po osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011. kao i da li je tužitelj radio prekovremeno te visina tužbenog zahtjeva s navedenih osnova.

8. Dana 23. studenog 2006. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno da će se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećati za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini u odnosu na osnovicu u prethodnoj godini. 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je utvrđeno da se danom potpisivanja Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kuna, dok će se od 01. siječnja 2010. osnovica povećat za inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena u razdoblju od 01. srpnja do 31. prosinca 2009. godine prema podacima Državnog zavoda za statistiku (čl. II.). Odredbom čl. III. ugovoreno je da u trenutku kada službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna mjesečna bruto plaća VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječna mjesečna bruto plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. godine trebao doseći ciljanu razinu od 92:100. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojima je izmijenjen članak II., te glasi "Potpisnici Izmjena i dopuna suglasni su da se od dana potpisa Dodatka primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kn bruto." Nadalje, čl. III Dodatka Sporazuma, izmijenjen je na način da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Također je izmijenjen čl. IV kojim je promijenjen način usklađivanja pariteta, kao i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna. Navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu usvojene su u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. godine donesene od strane arbitraže koja se sastoji od neutralnog predsjednika arbitraže, dva predstavnika sindikata javnih službi

- potpisnika Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i dva predstavnika Vlade RH. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama te su u čl. 2. utvrdili da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja te sukladno prethodno navedenom utvrđuju da se primjena čl. IV st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odgađa do 31. prosinca 2013. godine. Čl. 3. Vjerodostojnog tumačenja njegovi potpisnici su utvrdili da su istim otklonjene dvojbe oko primjene dokumenata iz čl. 1. tumačenja, zbog čega nema potrebe za izmjenama navedenih dokumenata izvan uvjeta i postupaka predviđenih tim dokumentima. Vlada RH je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 01. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017. godine. Treba ukazati da je čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, dalje TKU/12) utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama te su slijedom navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu postale dio TKU/12, čiji su sadržaj prihvatili i svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju. Nadalje odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ( NN 39/09 i 124/09) propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi. Odredbom čl. 192. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, i 98/19, dalje ZR) propisano je da se kolektivnim ugovorom uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja socijalnog osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, s time da je plaća bitan sastojak ugovora o radu. S obzirom da su odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10, dalje TKU/10), odnosno odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12 ugovorne strane zajednički utvrdile da se Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze primjenjuju na pitanje visine plaće u javnim službama, sindikati su nedvojbeno mogli pregovarati, kao i zaključivati sve izmjene i dopune kolektivnog ugovora kojima se odlučivalo o plaćama i osnovici o plaćama u javnim službama. Čl. XI. Izmjena i dopuna od 26. listopada 2011. godine propisano je da se Dodatak Sporazumu i navedene Izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. Dakle, sukladno odredbi čl. XI Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., iste su sklopljene na rok od 5 godina, odnosno do 26. listopada 2016. Nadalje, sukladno odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a, primjenom pravila o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u KU, kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, primjena pravnih pravila sadržanih u Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. godine, odnosno 3 mjeseca nakon isteka roka na koji je bio sklopljen KU. Stoga je neosnovana tvrdnja tuženika da je trajanje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu isteklo 25. listopada 2016.. Slijedom navedenog, sud je zaključio da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju KU sklopljen sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Dana 28. kolovoza 2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj je navedeno da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Dana 27. studenog 2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj je navedeno da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. godine realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Dana 04. ožujka 2016. godine DZS je objavio da je BDP za četvrto tromjesečje 2015. godine veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Sukladno gore navedenim podacima DZS-a aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a je 2 % iz čega proizlazi da je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., što znači da je osnovica za plaću u prosincu 2015. trebala iznositi 5.415,37 kn bruto. Tuženikova obveza na isplatu plaće tužitelju prema osnovici od 5.415,37 kn na temelju čl. III Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu i Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. godine proizlazi iz odredbe čl. 8. st. 1. ZR-a kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, KU i Pravilnika o radu. Odredbom čl. IV Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine određeno je da će se usklađenje pariteta izvršiti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III Izmjena i Dopuna, ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini. Odredbom čl. V Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da se nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema čl. III i IV ovih Izmjena i dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje objavljeni podaci DZS, uvećana za 1,5%. Čl. VII st.1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma od 26. listopada 2011. propisano je da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III do V ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Iz odredbe čl. III Izmjena i dopuna proizlazi da se ta odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice nadalje, a iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio DZS vidljivo je da od četvrtog tromjesečja 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP- a, već je nasuprot tome BDP rastao, što znači da nema uvjeta za odgodu uskladbe u smislu čl. VII st.1. Izmjena i dopuna od 26. listopada 2011. Iz podataka DZS-a proizlazi da paritet za 2015. godinu iz čl. IV st. 1. alineja 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iznosi 85,9:100. Odredbom čl. VIII b st. 3. i 8. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100. Sukladno čl. IV st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu kvocijent pariteta određuje se stavljanjem u odnos naprijed navedenih pariteta (odnos pariteta 85,9:100/87,9:100 što iznosi 0.9768, odnosno 97,68 %), te proizlazi da je odnos pariteta za 2015. godinu 2,33% manji od pariteta iz 2008. godine. Odredbom čl. IV st. 2. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno je da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirat od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.godine. Nadalje, kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu nije utvrđen, jer se Vlada Republike Hrvatske oglušila na poziv Sindikata javnih službi čime je povrijedila svoju obvezu iz čl. IV st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Odredbom čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO), propisano je da se uzima da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje protivno načelu savjesnosti i poštenja spriječi strana na čiji je teret određen. Kako je utvrđenje kvocijenta pariteta iz čl. IV st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu uvjet primjene čl. IV st. 2. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a Vlada Republike Hrvatske nije se odazvala pozivu Sindikata javnih službi od 02. lipnja 2016. godine i time je spriječila ispunjenje uvjeta, sukladno čl. 297. st. 4. ZOO-a, treba uzeti da je zbog opisanog propuštanja ispunjen uvjet, odnosno da je kvocijent pariteta utvrđen. Treba ukazati da je kvocijent pariteta odrediv u smislu odredbe čl. 272. ZOO-a jer se može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka DZS-a dostavljenih sindikatima javnih službi, a primjenom čl. IV st. 2. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu kojim je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica se od srpnja 2016. do siječnja 2017. godine uvećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.478,19 kn. Nadalje, prema odredbi čl. IV st. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine, te sukladno navedenom osnovica se za prosinac 2016. i za siječanj 2017. godine povećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.541,74 kn. Tu treba naglasiti da je naprijed izloženo u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH zauzetim u presudi posl. br. Rev 1111/2020-2 od 01. prosinca 2020. godine koja je donesena u činjenično i pravno istovjetnom predmetu, a u kojoj je navedeno da dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12. tromjesečja). Nadalje je navedeno da ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Također je navedeno da prema tome, odredbom čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu).

9. Vezano za istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije valja reći da između stranaka nije sporno kako je tuženik poslodavac tužitelja te je, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZR-a, poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a okolnost što se isplata plaća zaposlenicima tuženika vrši putem Centralnog obračuna plaća (COP), koji se vodi pri Financijskoj agenciji, ne utječe na tuženikovu odgovornost za obračun i isplatu plaća kao i dodataka na plaću.

10. U odnosu na potraživanje tužitelja s osnova isplate razlike plaće za prekovremeni rad za razdoblje od travnja 2016. do prosinca 2018. valja reći da je čl. 8. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike odnosno ("Narodne novine" broj 104/13 - dalje: KU/13) odnosno čl. 8. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike odnosno ("Narodne novine" broj 112/17 - dalje: KU/17) propisano da je puno radno vrijeme službenika i namještenika 40 sati tjedno, dok je st. 2 istog članka propisano da je tjedno radno vrijeme raspoređeno na 5 radnih dana, od ponedjeljka do petka.

11. Čl. 41. st. 1. KU/13 odnosno čl. 35. KU/17 propisano je da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, st. 2. istog članka da je osnovna plaća umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok je st. 3. propisano da su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

12. Čl. 44. st. 1. KU/13 odnosno čl. 38. st. 1. KU/17 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to: – za prekovremeni rad 50%, – za rad subotom 25%, – za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, dok je st. 9. istog članka propisano da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom.

13. Iz iskaza tužitelja da je kod tuženika zaposlen kao voditelj laboratorija te da je zadužen za vođenje evidencije radnog vremena, za sebe i za druge kolege koji su bili s njim u laboratoriju. Navodi da se radilo najmanje 8 sati dnevno, pri čemu misli na dane od ponedjeljka do petka, s tim da se prema odluci poslodavca moralo raditi barem i jednu subotu mjesečno, međutim, navodi da se češće radilo i više od jedne subote mjesečno. Pojašnjava da mu je rečeno, i to pravna služba, da sve subote moraju biti pokrivene, što znači da kada bi se određeni djelatnik razbolio, netko ga je morao zamijeniti. Kada ne bi bilo drugih djelatnika, njega bi ravnatelj zvao, a osobito u određenim specifičnim situacijama. Pozivi se nisu odnosili samo na rad subotom, bilo je rada i praznicima te u određenim izvanrednim situacijama, kao što su kada je PIK Vrbovec imao slučaj sa gubitkom akreditacije za pregled mesa za trihinelu, ravnatelj je rekao da svi moraju raditi i pokriti taj dio posla. Također, vezno za način vođenja evidencije, rečeno mu je da se ne smiju bilježiti stvarno odrađeni sati, već onako kako je to propisano odlukom poslodavca. Navodi da su neki radnici znali doći i ranije, neki put u 6,30 ili 6,45, ali im se bilježilo kao da su došli u 7,00 sati. Također ističe da je rijetko kad išao doma prije 17 ili 18 sati, iako mu se bilježilo da je otišao u 15 sati doma. Evidencija se vodila ručno. Vezano za prekovremene sate, rečeno mu je da će se njemu i ostalim radnicima isplatiti putem stimulacije, međutim, iznosi stimulacije nisu odgovarali broju prekovremeno odrađenih sati, odnosno stimulacije su davane paušalno ovisno o tome koliko je laboratorij bio u plusu, tj. koliko je laboratorij zaradio u tom razdoblju. Glede njega, ističe da je odluka o stimulaciji ovisila o odluci nadređeno, tj. ravnatelja, s tim da nije bilo nikakvih kriterija te mu se znalo dogoditi da je odluka o stimulaciji znala biti i smanjena, a što je vidio kada je od računovodstvene službe zatražio razlog o manjem iznosu stimulacije. Tada je dobio na uvid dokumentaciju, i to listu iz koje proizlazi da je ravnatelj prekrižio odluku o ocjeni, a kojoj ovisi stimulacija i dodijelio mu manju ocjenu. Navedeno je bilo bez ikakvog obrazloženja. Navodi, a vezano za stimulacije, da je iznos stimulacije ovisio o dva faktora, i to o ocjeni koja se računala od jedan do pet temeljem određenih elemenata, kao su pravovremenost dolaska na posao, odnos s kolegama, doprinos ugledu institucije i sl., a drugi dio odnosio se na financijsko poslovanje laboratorija, odnosno bilo je potrebno da laboratorij bude financijski pozitivan. Pri tome pojašnjava da je bilo situacija kada bi mjesečno odradio jako puno posla i sati, međutim, po kriterijima koji su vrijedili, za to razdoblje ne bi dobio ništa. Također ističe da stimulacija nije bila vezana za odrađene radne sate te da se isplaćivala neovisno o iznosima plaća. Navodi da kod poslodavca postoji pravilnik o isplatama dodataka do kojeg je bilo teško doći, ali mu je poznato da se u postotcima odrađivalo koji iznos će se uzeti u obzir prilikom isplate. Kao primjer navodi da za stimulaciju, ovisno o financijskom poslovanju, može se dobiti do 30% plaće. Navedeno zna jer je u jednom razdoblju uspio doći do pravilnika prije nego što su ga maknuli sa intraneta. Tužitelj navodi da ne zna koliko je tko od radnika dobio postotak, nije pitao izričito, ali se sjeća da su mu rekli: "Šefe, opet nisam ništa dobio". Među navedenim radnicima je i RG. Nadalje navodi da je njegovo službeno radno vrijeme bilo od 7-15 sati, a znao je dolaziti na posao u 7 i 7,15 sati, ali je ostajao duže. Na pitanje pun. tuženika, a vezano za isplatne liste tužitelja, da li se može očitovati što predstavlja konkretno naznačen postotak stimulacije, a ukoliko mu je to poznato, tužitelj navodi da se navedeni funkcionalni dodatak odnosi na određeni dodatak koje je odredilo Ministarstvo i koji svi imaju u Institutu, te ne ovisi o odluci poslodavca. Tužitelj navodi da su, vezano za određivanje rada subotom, postojale grupe unutar kojih se onda pratio redoslijed dolaska subotom, s tim da, ako netko ne bi mogao doći, pokušali bi se dogovoriti tko ga može zamijeniti, a ako nije bilo nikoga, onda je on dolazio i pokrivao tu subotu. Na pitanje pun. tuženika koje mu je naznačeno radno vrijeme u ugovoru o radu, tužitelj navodi da ne zna. Tužitelj navodi da kod tuženika radi od 1. rujna 2009. Navodi da je on kontrolirao radno vrijeme ostalih radnika u laboratoriju, a njegovo radno vrijeme kontrolirao je njegov šef CG, a nakon njega, na toj poziciji je bio DG. Ističe da kod tuženika do prije nekih par godina nije bilo kartica. Iako sada kartice postoje, i dalje se radno vrijeme bilježi rukom. Navodi da je taj problem istaknuo nakon uvođenja tih kartica obzirom zabilježeno vrijeme, kao što mu je rečeno da se bilježi, ne mora uvijek odgovarati onome što je zabilježeno na kartici.

14. Iz evidencija rada tužitelja sud proizlazi da je tužitelj dolazio na posao u 7,00 sati i odlazio u 15,00 sati, a da kada je radio subotom radio je od 8,00 do 12,00 sati.

15. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tužitelja budući je jasan i uvjerljiv te je u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu.

16. Cijeneći provedene dokaze sud je utvrdio da je po odluci tuženika formalno radno vrijeme za zaposlenike bilo od 7.30 do 15.00 sati te subotom, a zbog takve organizacije rada, od 8.00-12.00 sati. Sud je nadalje utvrdio i da su zaposlenici na posao dolazili u različito vrijeme, neki ranije neki kasnije, ali da im se bilježilo da su došli u 7.00 sati, sukladno odluci poslodavca o načinu vođenja evidencije, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja. Sud je iz iskaza tužitelja, koji je kao voditelj laboratorija bio zadužen za vođenje evidencije, također utvrdio da se od ponedjeljka do petka radilo najmanje 8 sati dnevno te barem jednu subotu mjesečno ali da je tužitelj rijetko išao doma prije 17.00-18.00 sati iako mu se službeno bilježilo da je da je otišao u 15.00 sati. Nadalje, sud je utvrdio i da su se tako odrađeni prekovremeni sati isplaćivali putem stimulacije koji po iznosu nisu odgovarali broju odrađenih prekovremenih sati kao i da je osim predviđenog rada subotom tužitelj radio i drugim subotama i praznicima u izvanrednim situacijama.

17. U odnosu na iskaz tužitelja te način vođenja evidencije valja navesti da tuženik nije predložio nikakve druge dokaze kojima bi doveo u pitanje istinitost iskaza tužitelja i utvrđeno činjenično stanje.

18. Imajući u vidu navedeno sud je utvrdio da tužitelj, pored isplate razlika plaća, ima pravo i na isplatu dodataka na plaću koji su predmetom ove tužbe. Naime, na tužitelja se primjenjuju odredbe čl. 44. KU/13 odnosno čl. 38. KU/17 koji predviđa uvećanje plaće za rad subotom od 25% te za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, a tuženik nije dokazao da je podmirio potraživanje tužitelja koje je predmetom ove tužbe.

19. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. koji je uvidom u obračunske liste plaća utvrdio tužitelju je isplaćen mjesečni fond sati rada od ponedjeljka do petka, da tužitelju nije isplaćen rad subotom, tužitelju je isplaćena naknada za blagdan, tužitelju je u cijelom utuženom razdoblju isplaćen dodatak za stimulaciju u iznosu od 29% (u 2016. i 2018.) odnosno 39% (u 2017.) na ostvarenu osnovnu plaću, osim utvrđenog fiksnog postotka stimulacije na osnovnu plaću, tužitelj je primao i stimulaciju u varijabilnom iznosu, kao i da je tužitelju u cijelom utuženom razdoblju isplaćen funkcionalni dodatak od 13,725%.

19.1. Vještak je u tabelarnim pregledima iskazao obračune razlika bruto plaća između plaća koje je tužitelj trebao primiti i bruto plaća koje su tužitelju isplaćene u dvije inačice:- uzimajući u obzir isplaćenu bruto plaću (redovan rad, godišnji odmor, naknada za blagdan, utvrđena fiksna stimulacija u iznosu od 29% tj. 39% osnovne plaće, funkcionalni dodatak, minuli rad, naknada i tzv. varijabilna stimulacija), prema prijedlogu tužitelja te drugu uzimajući u obzir bruto plaću bez isplate tzv. varijabilne stimulacije i naknade, a prema prijedlogu tuženika. Tzv. varijabilna stimulacija isplaćena je u svakom mjesecu u različitom iznosu tj. postotku, ali vještak nije mogao utvrditi s koje osnove (zasluge za prekovremeni rad, uspjeh cjelokupnog laboratorija ili sl.) je ista isplaćena (Tabela 2a).

19.2. Slijedom navedenih utvrđenja vještak je, uz primjenu metodologije obračuna koja je istovjetna obračunu tuženika, izračunao da: visina neisplaćene bruto plaće tužitelja u utuženom razdoblju od travnja 2016. do zaključno siječnja 2017., obračunate u skladu s odredbama Izmjene i dopune Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. studenog 2011. iznosi: ukupno 1.664,83 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), uzimajući u obzir isplaćenu bruto plaću bez iznosa „korekcija plaće“; a pojedini iznosi dani su u stupcu 'h' Tabele 2 iz nalaza ili ukupno 1.437,73 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), uzimajući u obzir bruto plaću bez iznosa „korekcija plaće“, tzv. varijabilne stimulacije i naknade; a pojedini iznosi dani su u stupcu 'h' Tabele 2a iz nalaza. Nadalje, visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od travnja 2016. do prosinca 2018. s osnova neisplaćenog prekovremenog rada subotom, iznosi ukupno 3.608,21 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'l' Tabele 3 iz nalaza. Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu 'i' Tabele 2 i 2a odnosno u stupcu 'm' Tabele 3 iz nalaza.

19.3. Obzirom je tuženik imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, isti se 14. svibnja 2025. pisano očitovao te je naveo da je prvi tuženikov prigovor kako je obračun razlika bruto plaća iskazan u Tabeli 2 pogrešan, budući da sukladno odluci o plaći plaću čini isključivo umnožak osnovice, koeficijenta i minulog rada, dok su ostali dodatci na plaću fiksni iznosi koji su se zbrajali na dobiveni umnožak osnove plaće u neto iznosu, te kao takvi ne mogu biti temelj za obračun plaće po uvećanoj bruto osnovici. U odgovoru na navedeno, prvenstveno vještak ističe kako je u ovoj inačici, sačinio obračun prema prijedlogu tužitelja, a u skladu sa zadatkom suda, da se u obzir uzme cjelokupno isplaćena bruto plaća (uključujući sve dodatke (funkcionalni dodatak, fiksnu i varijabilnu stimulaciju, naknadu). Svi dodatci su isplaćeni u bruto iznosu na osnovnu plaću (umnožak koeficijenta i bruto osnovice uvećan za minuli rad), a ne u neto iznosu kako to tvrdi tuženik. Nadalje, svi su predmetni dodatci obračunati u određenom postotku na osnovu plaću, što znači da će se ovisno o iznosu bruto osnovice, posljedično mijenjati i visina iznosa dodataka (uvećanjem/smanjenjem bruto osnovice posljedično će se povećati/umanjiti i primici s osnova predmetnih dodataka). U nastavku vještak je na primjeru plaće za travanj 2016. iskazao obračune plaće od strane tuženika prema isplaćenoj bruto osnovici od 5.108,84 kn i prema uvećanoj bruto osnovici od 5.415,37 kn. Vještak napominje, kako u ovoj inačici može biti sporan izračun dodatka s osnova tzv. varijabilne stimulacija, kao i iznosa naknade, budući da iz isplatnih lista plaća nije razvidno, a i sam tuženik u svom podnesku nije obrazložio je li se ovi dodatci obračunavaju u nominalnom iznosu ili u određenom postotku na osnovnu plaću (kao i svi ostali dodaci). Vještak je pošao od pretpostavke da je varijabilan iznos stimulacije, kao i iznos naknade od strane tuženika također utvrđen u određenom postotku na osnovnu plaću, kao i ostali dodatci. Ukoliko Sud utvrdi, da je varijabilan iznos i naknada tužitelju isplaćena u nominalnom iznosu, tada isti ne trebaju ući u obračun razlike bruto plaće zbog utuženog uvećanja bruto osnovice, a iz tog razloga dan je i obračun razlike bez tzv. varijabilne stimulacije i naknade (Tabela 2a iz osnovnog nalaza i mišljenja).

19.4. Drugi tuženikov prigovor je kako je vještak pogrešno uzeo u obzir iznos fiksne stimulacije, te da ovaj dodatak predstavlja fiksni dodatak koji se utvrđivao sukladno odluci samog poslodavca, te da također ne može biti uzet u obzir pri izračunu razlike bruto plaće koja je isplaćena tužitelju i bruto plaće koja mu je trebala biti isplaćena u slučaju da je tuženik bio dužan vršiti obračun po uvećanoj osnovici. U odgovoru na navedeno, vještak ističe kako je iz isplatnih lista utvrdio da se fiksni dodatak tzv. fiksna stimulacija isplaćivala sukladno odluci samog poslodavca tj. u iznosu od 18% osnovne bruto plaće. Budući da osnovnu bruto plaću čini umnožak koeficijenta, bruto osnovice i minulog rada, visina stimulacije ovisi o elementima koji su sastavni dio bruto plaće. Nadalje, vještak još jednom napominje, kako fiksna stimulacija nije utvrđena u nominalnom iznosu, niti je kao takva obračunata od strane tuženika. Prema tome, fiksna stimulacija se mora uzeti u obzir pri izračunu razlike bruto plaće s osnova uvećane bruto osnovice, jer iznos stimulacije direktno ovisi o visini bruto osnovice.

19.5. Posljednji tuženikov prigovor se odnosi na obračun prekovremenog rada subotom odnosno tuženik niti u kojem pogledu ne prigovara metodologiji izračuna, već navodi kako ostaje pri svojim navodima iz odgovora na tužbu, u kojima prigovara osnovi i visini tužbenog zahtjeva, jer smatra da sporne radne subote predstavljaju najobičniji raspored radnog vremena, a da subota nije neradni dan, te da prekovremenog rada u slučaju tužitelja nije ni bilo. Vještak navodi da se nema na ovaj prigovor što očitovati, jer je i ovaj prigovor pravne prirode, o kojem će odlučiti sud.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo, na temelju relevantne dokumentacije i prema pravilima struke te prema metodologiji obračuna koja je istovjetna obračunu tuženika. Pri tome se ističe kako je vještak detaljno i jasno obrazložio te otklonio prigovore tuženika slijedom čega sud dodatno očitovanje vještaka u cijelosti prihvaća. U odnosu na tzv. varijabilnu stimulaciju i naknadu valja reći kako tuženik nakon dodatnog očitovanja vještaka nije obrazložio na koji način se navedeni dodaci obračunavaju radi čega je sud prihvatio izračun vještaka prema kojem se navedeni dodatak, kao i ostali dodaci, obračunavaju u određenom postotku na osnovnu plaću. Slijedom navedenog sud je prihvatio izračun vještaka sačinjen prema prijedlogu tužitelja naveden u Tabeli 2 nalaza i mišljenja.

21. Istaknuti prigovor zastare je neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 232. st. 1. i 2. ZR-a primjenjuje se petogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 139. ZR-a. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina dakle u odnosu na niti jedno utuženo potraživanje nije protekao petogodišnji zastarni rok od dospijeća do podnošenja tužbe.

22. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno sud je usvojio tužbeni zahtjev u visini određenoj prema Tabeli 2 i 3 nalaza i mišljenja vještaka (str. 304 i 308 spisa), dok je s preostalim dijelom tužbeni zahtjev iz tužbe odbijen i slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I., II. i III. izreke presude.

23. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaća tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16.-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 92. st. 3. ZR-a, sve kao u izreci.

24. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa). Tužitelj je po osnovi u cijelosti uspio, a po visini u omjeru od 80,33% (od zatraženih 6.564,19 EUR uspio sa iznosom 5.273,04 EUR) odnosno uspio je u omjeru 90,16 % (100%+80,33%=180,33 %:2), dok je tuženik uspio u omjeru od 9,83 %, pa kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika (90,16%-9,83%), proizlazi da je tužitelj uspio u konačnici u omjeru od 80,33%.

25.1. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak zastupanja na ročištu 17. travnja 2023. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 16. svibnja 2023. po Tbr. 8/1

– 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 13. studenog 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 20. ožujka 2025. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 20. studenog 2025. po Tbr. 9/1 - 100 bodova te trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 - 50 bodova odnosno ukupno 550 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.100,00 EUR, a što uz PDV ukupno iznosi 1.375,00 EUR. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 80,33% odnosno u iznosu od 1.104,53 EUR. Tužitelju je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 265,00 EUR, dakle tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.369,53 EUR, dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova valjalo odbiti.

26. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

27. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. prosinca 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.