REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1688/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Mariji Sošić u pravnoj stvari tužitelja Prima Solvent d.o.o., Zagreb, Gradišćanska 36, OIB 35029956158, zastupane po punomoćnici Tamari Ilić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika EE, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bruni Spiz, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja poslovni broj: Povrv-133/2022-20 od 9. svibnja 2025. Općinskog suda u Kutini, 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana tuženikova žalba pa se presuda i rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj:

Povrv-133/2022-20 od 9. svibnja 2025.:

- presuda preinačuje u dijelu točke I. izreke presude i sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i donesenom na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv- 378/2024 od 25. veljače 2014. u dijelu kojim je naloženo tuženiku plaćanje zateznih kamata na iznos od 169,38 eura (1.276,22 kune) za razdoblje od 20. travnja do 26. rujna 2012. te na iznos od 149,43 eura od 27. rujna 2012. do isplate – i u tom se dijelu odbija tužbeni zahtjev;

- presuda potvrđuje u preostalom dijelu točke I. izreke presude – za isplatu iznosa od 779,02 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 629,59 eura od 27. rujna 2012. do isplate po stopama određenima u tom dijelu izreke prvostupanjske presude,

- rješenje potvrđuje u dijelu točke II. izreke rješenja kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka nalaganjem tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 990,64 eura sa zateznim kamatama.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbe.

III. Žalba se punomoćnice tužitelja Tamare Ilić, odvjetnice iz Zagreba djelomično prihvaća protiv odluke o troškovima postupka u pogledu nedosuđenih troškova nastalih zbog svrsishodne delegacije iz članka 11. Zakona o sudovima a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana pa se o troškovima postupka na teret državnog proračuna Republike Hrvatske odlučuje:

"Nalaže se Republici Hrvatskoj da na teret državnog proračuna isplati punomoćnici tužitelja odvjetnici Tamari Ilić troškove postupka u iznosu od 13,92 eura (trinaesteuraidevedesetdvacenta) u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu – za iznos od 250,00 eura odbija njezin zahtjev.

IV. Nalaže se Republici Hrvatskoj naknaditi odvjetnici Tamari Ilić troškove žalbe u iznosu od 1,65 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvoga stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-378/2024 od 25. veljače 2014. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku EE isplatiti tužitelju Prima Solvent d.o.o. iznos od 779,02 eura sa zateznim kamatama od 27. rujna 2012. do isplate te zatezne kamae na iznos od 798,93 eura a za razdoblje od 12. travnja do 26. rujna 2012., sve u roku od 8 dana, dok je u preostalom dijelu – za troškove ovršnog postupka u iznosu od 36,50 eura - ukinut platni nalog a o troškovima parničnog postupka odlučeno tako da je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 990,64 eura sa zateznim kamatama od 9. svibnja 2025. do isplate sve u roku od 15 dana.

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama ovu presudu i dio rješenja pobijaju tuženik i punomoćnica tužitelja Tamara Ilić, odvjetnica iz Zagreba.

2.1. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu iz svih zakonskih razloga navodeći da je činjenično stanje utvrđeno na pogrešan način te pogrešno primijenjeno materijalno pravo smatrajući osnovanim svoj prigovor zastare iz razloga što se radi o obveznom odnosu koji je nastao bitno ranije nego što je Prima Solvent d.o.o. utvrdio da je potraživanje dospjelo 19. travnja 2022., iako navodni dug potječe iz 2007. kada je tuženik otvorio račun kod Raiffeisenbank Austria d.d. pa ne smatra pravilnim da je datum dospijeća 19. travnja 2012. kad mu je otkazan ugovor o tekućem računu. Smatra stoga da je zastarni rok istekao puno prije nego što je podnesen prijedlog za ovrhu 25. veljače 2014. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude te da se obveže tužitelja naknaditi mu parnične troškove uključujući i trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 93,75 bodova i porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% te pristojbe na žalbu u iznosu od 53,08 eura a podredno predlaže ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

2.2. Punomoćnica tužitelja pobija odluku o troškovima postupka u dijelu nedosuđenih troškova koji se odnose na troškove izbivanja iz pisarnice i naknadu putnih troškova prouzročenih delegacijom spisa, a koji bi troškovi trebali pasti na teret državnog proračuna. Rješenje u tom dijelu pobija iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga uključujući i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).

2.3. Ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da vožnja iz Zagreba u Kutinu i natrag ne traje više od tri sata, s obzirom na općepoznatu činjenicu da vožnja vlakom na toj relaciji i natrag traje više od tri sata a to je razvidno iz voznog reda Hrvatskih željeznica što je prvostupanjski sud propustio utvrditi, kao i cijenu troškova javnog prijevoza na koji stranke i odvjetnici uvijek imaju pravo u slučaju svrsishodne delegacije i to pravo nije uvjetovano obvezom dokazivanja da su imali trošak prijevoza. Zato smatra da i punomoćnici tužitelja u ovom slučaju pripada pravo na troškove javnog prijevoza i na troškove izbivanja iz pisarnice za četiri sata putovanja prema Tbr.39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odnosno ukupno 250,00 eura uključujući i porez na dodatnu vrijednost. Prilaže rješenje Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Gž-163/2023 i predlaže da drugostupanjski sud preinači odluku o troškovima tako da joj kao punomoćnici tužitelja dosudi na teret državnog proračuna trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja od Zagreba do Kutine i natrag u iznosu od 250,00 eura te naknadu za trošak prijevoza u iznosu od 13,92 eura (za ročište 8. travnja 2025.) sve zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 93,75 eura.

3. Žalbe su djelomično osnovane.

4. Predmet je spora zahtjev tužitelja Prima Solvent d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu protiv tuženika EE iz [adresa] radi isplate iznosa od 779,02 eura sa zateznim kamatama od 20. travnja 2012. do 26. rujna 2012. na iznos od 798,93 eura a potom na iznos od 779,02 eura od 27. rujna 2012. do isplate, odnosno odlučivanje o osnovanosti tuženikovih prigovora protiv platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj: Ovr-378/2014 od 25. veljače 2014. kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju navedenu tražbinu.

5. Prvostupanjskom je presudom održan na snazi platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju tu tražbinu.

6. Ispitavši prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama dopuštenih razloga određenih u žalbama stranaka pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. u vezi s člancima 445.a i 457. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je tuženikova žalba djelomično osnovana i to samo u pogledu zateznih kamata na dio glavnice a i žalba punomoćnice tužitelja u pogledu troškova sudske delegacije o čemu je odlučeno rješenjem.

7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. u vezi s člancima 457. i 467. ZPP pa tako ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. Ostvaren je međutim žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu odluke o zateznim kamatama i dijelu troškova postupka po žalbi punomoćnice tužitelja.

9. U ovoj je fazi postupka sporno samo pitanje zastare tužiteljeva potraživanja koje mu je ustupio raniji tuženikov vjerovnik Raiffeisenbank Austria d.d. kod kojega je tuženik imao bankarski tekući račun otvoren 2007. godine a prestao otkazom banke 19. travnja 2012. kada je negativni saldo iznosio 6.019,53 kuna nakon čega je, 26. rujna 2012., uplatom iznosa od 150,00 kuna (19,95 eura) smanjen na konačni negativan saldo u iznosu od 5.869,53 kune (779,02 eura).

10. Radilo se stoga o bankarskom tekućem računu u pogledu kojega su stranke sklopile ugovor iz članka 1007. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005. s izmjenama – dalje: ZOO/05) a trajao je do otkaza kako je i propisano u članku 1013. ZOO/05.

11. Kako je ugovor o bankarskom tekućem računu preostao otkazom 19. travnja 2012. tek od tada teče i opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO/05 pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo odbivši kao neosnovan tuženikov prigovor zastare s obzirom na to da je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen 12. svibnja 2014.

12. Tuženikova je žalba ipak djelomično osnovana protiv odluke o zateznim kamatama koje su neosnovano dosuđene i na zatezne kamate u iznosu od 169,38 eura (1.276,22 kune) protivno odredbi članka 31. ZOO/05 kojom je propisana zabrana anatocizma.

12.1. Iz pregleda je prometa po partiji tekućeg računa tuženika (stranice 108 do 117 spisa) naime vidljivo kako od 28. veljače 2010. nadalje nije bilo nikakvog prometa po računu i da je tada negativni saldo iznosio 4.697,04 kuna nakon čega je povećan isključivo zbog pripisa zateznih kamata u ukupnom iznosu od 1.276,22 kune / 169,38 eura koji je iznos kamata uplatom od 150,00 kuna/19,95 eura smanjen na 149,43 eura pa je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu ukidanjem platnog naloga i odbijanjem tužiteljeva zahtjeva za plaćanje zateznih kamata na iznos od 149,43 eura a od 27. rujna 2012. do isplate a na iznos od 169,38 eura u razdoblju od 19. travnja do 26. rujna 2012.

12.2. U preostalom dijelu, kao što je već navedeno tuženikova žalba nije osnovana pa je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

13. Žalba se tužiteljeve punomoćnice odnosi na troškove prijevoza i za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja iz Zagreba u Kutinu i natrag s obzirom na to da je rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-1074/14-6 od 9. rujna 2014. određen Općinski sud u Kutini za postupanje u građanskim predmetima Općinskog suda u Zagrebu i to u 100 Povrv predmeta među kojima je i ovaj predmet.

13.1. Prvostupanjski sud nije prihvatio zahtjev za naknadu tih troškova s obrazloženjem kako nije ostvarena pretpostavka iz članka 11. stavka 4. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/2013 s izmjenama) jer sudu nisu predočeni računi javnog prijevoza te da izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja do drugog suda i natrag do mjesta ureda nije moglo trajati duže od tri sata.

13.2. Tužiteljeva punomoćnica po toj osnovi zahtijeva isplatu od 263,92 eura (250,00 eura za četiri sata izbivanja iz pisarnice s porezom na dodanu vrijednost po stopi od 25% i 13,92 eura za troškove prijevoza) sve za ročište 8. travnja 2025. na koje je pristupila odvjetnička vježbenica.

13.3. Odvjetnici stoga svakako pripadaju troškovi prijevoza u visini troškova javnog prijevoza, bez obzira na to je li korišten takav prijevoz ili je korišten osobni automobil pa u tom smislu nije bila dužna priložiti kupljenu kartu za javni prijevoz (vlak ili autobus), ali bi da je priložila kupljenu kartu ujedno dokazala da je korišten upravo određeni javni prijevoz pa bi s obzirom na trajanje takvog prijevoza bilo moguće utvrditi i je li trajao više od tri sata.

13.4. Kako tužiteljeva punomoćnica – odvjetnica nije priložila kupljenu kartu za javni prijevoz niti je navela koji je prijevoz korišten, vrijedi pretpostavka da je korišten prijevoz osobnim automobilom kojim iz Zagreba u Kutinu (cestovna udaljenost iznosi oko 80 kilometara) i natrag u Zagreb prijevoz nije mogao trajati duže od tri sata (sama punomoćnica tužitelja navodi kako vožnja vlakom u jednom smjeru traje sat i 38 minuta).

14. Tužiteljevoj punomoćnici – odvjetnici tako pripada samo traženi iznos troškova prijevoza u visini od 13,92 eura jer se s obzirom na udaljenost između Zagreba i Kutine po slobodnoj ocjeni može prihvatiti da je to cijena javnog prijevoza pa je valjalo djelomično prihvatiti njezinu žalbu i naložiti Republici Hrvatskoj isplatiti joj taj iznos u roku od 15 dana s obzirom na to da se naknada tih troškova isplaćuje na teret državnog proračuna na temelju članka 11. stavka 5. Zakona o sudovima.

15. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova žalbe jer je djelomično uspio samo u pogledu zateznih kamata kao sporednog traženja a punomoćnici tužitelja pripada u iznosu od 1,65 eura prema uspjehu od 5,27% u odnosu na ukupni iznos troškova žalbe (31,25 eura – prema Tbr.10.t.4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine" broj: 138/2023. jer se radi o žalbi protiv rješenja).

16. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članaka 368. stavka 1. i 373. točke 3. te članaka 380. i 166. sve u vezi s člankom 457. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 16. prosinca 2025.

Sudac

Marija Sošić