Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-90/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Nikolića, kao predsjednika vijeća, Josite Begović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Perić Aračić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Branka Raić-Sudar, odvjetnica iz Vinkovaca, protiv tuženika Nikica Petrol d.o.o. za trgovinu i usluge Berislavićeva 5, Slavonski Brod, OIB: 93310551665, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Betlach, odvjetnik iz Odvjetničkog ureda Marijan Betlach i KS iz [adresa], radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i dr., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, posl.br. Pr-318/2020-26 od 15. listopada 2025., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Vinkovcima, posl.br. Pr-318/2020-26 od 15. listopada 2025. se potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Odbija se tužitelj u cijelosti sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Poništava se Izjava o pristanku na sporazumni raskid ugovora, sklopljena dana 18.08.2020.godine između tužitelja FS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika i NIKICA PETROL d.o.o. za trgovinu i usluge, [adresa], OIB: 93310551665 kao poslodavca.

2. Utvrđuje se da nije dopušten niti na zakonu osnovan „Sporazum radnika i poslodavca o prestanku radnog odnosa od 19.08.2020.g., kojim je prestao radni odnos tužitelja FS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnika, kod tuženika NIKICA PETROL d.o.o. za trgovinu i usluge, [adresa], OIB: 93310551665, kao poslodavca, zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 10.05.2019.g.

3. Određuje se sudski raskid ugovora o radu između stranaka sklopljen dana 10. svibnja 2019., a kao dan prestanka radnoga odnosa tužitelja kod tuženika utvrđuje se dan zaključenja glavne rasprave.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati pripadajuće, a neisplaćene bruto plaće za razdoblje 19.08.2020.g. pa sve do prestanka radnoga odnosa u svakomjesečnom iznosu od 497,71 EUR (3.750,00 kn), sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, odnosno od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, pa sve do isplate, u roku 8 dana.

5. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu prouzročenu nedopuštenim otkazom u iznosu od 1.493,13 EUR (11.250,00 kn) sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja do isplate, u roku 8 dana.

6. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja do isplate, u roku 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 1.185,00 eura, u roku od 15 dana".

2. Ovu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev usvoji, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenjem Izjave o pristanku na sporazumni raskid ugovora o radu, utvrđenje nedopuštenosti Sporazuma radnika i poslodavca o prestanku radnog odnosa, zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu te isplatom plaće i štete zbog nedopuštenog otkaza.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio i zaključio:

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. svibnja 2019. (prodavač na benzinskoj pumpi),

- da je od 15. lipnja 2020. bio na bolovanju zbog ozljede zadobivene izvan rada,

- da je 18. kolovoza 2020. potpisao izjavu o pristanku na sporazumni raskid radnog odnosa s danom 19. kolovoza 2020., koju je supotpisao i tuženik, pa predstavlja i ugovor u smislu članka 292. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

6.1. Prvostupanjski sud je pri tom, na temelju ocjene provedenih dokaza, zaključio da tužitelj nije dokazao da je navedena izjava/sporazum o raskidu radnog odnosa pobojna zbog toga što bi postojale mane volje odnosno prijevarno postupanje na strani tuženika, u smislu članka 284. ZOO-a, a što je tužitelj temeljio na tvrdnji da je, nakon povratka s bolovanja, potpisao prazan papir te da nije uopće bio upoznat sa sadržajem izjave/sporazuma od 18. kolovoza 2020. Prvostupanjski sud obrazlaže da u ovom slučaju nema mjesta primjeni odredbi Zakona o radu („Narodne novine“, br. 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 dalje: ZR) vezanim uz nedopuštenost odluke o otkazu, već se primjenjuju odredbe ZOO-a o pravnoj valjanosti dvostranih pravnih poslova, s time da je sud u konkretnom slučaju procjenjivao eventualno postojanje razloga za poništenje Izjave o pristanku na sporazumni raskid ugovora o radu, s obzirom na tvrdnje tužitelja da je spornu Izjavu potpisao u zabludi, dakle uslijed prijevarnog postupanja tuženika kao poslodavca.

7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

7.1. Nije počinjena niti bitna povreda članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju opisno ukazuje žalitelj kada tvrdi da pobijana prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati, jer je Izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude odnosno u istoj uopće nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Takva žalbena tvrdnja je paušalna, a obrazlaže se daljnjim žalbenim navodima kojima se napada ocjena provedenih dokaza, čime se dakle ukazuje na drugu povredu parničnog postupka, onu iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. i 221.a ZPP-a. No ovaj drugostupanjski sud ne nalazi niti da je prvostupanjski sud počinio tu povredu, jer je prvostupanjski sud ocjenu dokaza, pojedinačno i u međusobnoj vezi, dao upravo u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

7.2. Žalitelj sasvim neutemeljeno dovodi u pitanje valjanost ocjene provedenih dokaza, a na temelju toga i činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, ukazujući na razlike u iskazima svjedoka i svom iskazu, kao i tvrdnjama tuženika, a o okolnostima u kojima je potpisao predmetnu izjavu/sporazum, točnije o tome tko je tom prilikom (pri potpisivanju) bio prisutan. I iz iskaza tužitelja i svjedokinje ES nesporno proizlazi da su njih dvoje bili prisutni, svjedok ČS potvrđuje da je vidio da je tom prilikom tužitelj nešto potpisao, ali nije vidio što, a taj svjedok, kao i svjedok BS iskazali su da je tužitelj tog dana ušao u ured i rekao da više neće raditi (svjedok ČS), odnosno da je tog dana izašao iz pumpe i rekao (mu) da daje otkaz (svjedok BS). Tvrdeći kako su navodi tuženika i iskazi svjedoka različiti kada je u pitanju tko je sve bio prisutan potpisivanju sporne izjave/sporazuma, žalitelj gubi iz vida i to da je i on u svom iskazu, za kojeg tvrdi da je iskren i realan, rekao kako misli da je i BS bio prisutan, a potom da iz Tadijine izjave proizlazi da nije bio prisutan potpisivanju. Takve neznatne razlike između onoga što navode stranke o svjedocima i iskazima samih svjedoka pa i stranaka, životno su logične i nisu razlog za zaključak da je ocjena dokaza koju je dao prvostupanjski sud dana protivno člancima 8. i 221.a ZPP-a.

7.3. Zaključno, prvostupanjski je sud pravilno, temeljem pravila o teretu dokazivanja zaključio da je tužitelj potpisao spornu izjavu/sporazum o prestanku radnog odnosa kod tuženika, to da se, sukladno odredbama ZOO, pobijati može ugovor (ne jednostrana izjava), da se na Sporazum o prestanku radnog odnosa ne odnose odredbe ZR-a kojima je regulirano pitanje otkaza ugovora o radu, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, a sve ovo se ističe s obzirom na to da je tužbenim zahtjevom zatraženo poništenje "Izjave", te utvrđenje da nije dopušten "Sporazum o prestanku radnog odnosa", u naravi jedna te ista isprava.

8. Kako se zahtjevi za sudskim raskidom ugovora o radu te isplata plaće nadovezuju i ovise o pobojnosti izjave/sporazuma, koja nije utvrđena, to su jasno i ti zahtjevi neosnovani. Zahtjev za naknadom štete zbog nedopuštenosti otkaza neosnovan je već zbog toga što otkaz ugovora o radu niti ne postoji.

9. Slijedom navedenog žalbu je kao neosnovano valjalo odbiti radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. ZPP-a, a kako tužitelj sa žalbom nije uspio to je i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka, koji nije niti postavljen u skladu s odredbom članka 164. stavak 2. ZPP-a, budući nije određen, valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 17. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Zoran Nikolić