Poslovni broj: 7 Pr-58/2022-9

                                                                                   

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

    Poslovni broj: 7 Pr-58/2022-9

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice A. G.-K. iz S. B., U. P. K…. …, OIB: …, protiv tuženika M. J. iz C., I. u. …, OIB: … i C. z. s. s. S. B., S. B., N. S. …  …, OIB: …, sada H. z. z. s. r., Z., T. N. T. …, OIB: …, zastupanih po punomoćnici I. Đ. V., odvjetnici iz S. B., radi utvrđenja ništetnim ugovora o radu, dana 7. rujna 2023., nakon održane glavne javne rasprave, u nazočnosti tužiteljice, te punomoćnice tuženika, dana 23. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Tužiteljica A. G.-K. iz S. B., U. P. K. … …, OIB: …, odbija se u cijelosti sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"Utvrđuje se ništetnim Ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova vršiteljice dužnosti C. z. s. s. S. B. sklopljen dana … godine, između U. v. C. z. s. s. S. B. i M. J., OIB: …, iz C., F. ...

Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu koliko isti budu iznosili sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi zatezne kamate koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, sve u roku od 15 dana."

 

II Nalaže se tužiteljici A. G.-K. iz S. B., U. P. K. … …, OIB: …, da tuženicima M. J. iz C., I. u. …, OIB: …i H. z. z. s. r., Z., T. N. T. …, OIB: …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 eura / 3.750,00 kn[1], sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja, tj. od 23. listopada 2023., do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

              III Tuženici M. J. iz C., I. u. …, OIB: … i H. z. z. s. r., Z., T. N. T. …, OIB: …, odbijaju se sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 2,29 eura / 17,25 kn[2].

 

              IV Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u ovome parničnom postupku.

             

Obrazloženje

 

1.              Tužiteljica je utužila tuženike radi utvrđenja ništetnim ugovora o radu navodeći u tužbi da je Odlukom U. v. C. z. s. s. S. B. od …., prvotuženica imenovana vršiteljicom dužnosti C. z. s. s. S. B. i to nakon što U. v. po raspisanom natječaju za izbor i imenovanje ravnatelja C. z. s. s. S. B. nije niti nju-tužiteljicu niti prvotuženicu izabralo za ravnateljicu C.

Nadalje je navela da je Odlukom U.v. C. z. s. s. S. B. od ..., U. v. C. z. s. s. S. B. sa prvotuženicom, dana …., sklopilo Ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova vršiteljice dužnosti C. z. s. s. S. B. Navela je da ne raspolaže primjerkom navedenog ugovora jer joj je od strane C. z. s. s. S. B. uskraćen uvid u dokumentaciju i navedeni ugovor.

Tužiteljica je citirala odredbu čl. 319. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine 18/22, 46/22) kojom je u st. 2., propisano da za ravnatelja centra za socijalnu skrb može biti imenovan hrvatski državljanin koji ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij socijalnog rada, socijalne politike, prava, psihologije, socijalne pedagogije ili edukacijske rehabilitacije, najmanje pet godina radnog staža na stručnim poslovima u propisanom akademskom zvanju i akademskom stupnju u djelatnosti socijalne skrbi i položen stručni ispit, te u odnosu na kojega ne postoji zapreka iz čl. 261. st. 1. toga Zakona.

Stavkom 3., propisano je da ravnatelja centra za socijalnu skrb imenuje upravno vijeće na temelju javnog natječaja, uz prethodnu suglasnost ministra, stavkom 13., da u slučaju razrješenja ravnatelja centra za socijalnu skrb prije isteka mandata ili ako se na natječaj za ravnatelja nitko ne prijavi ili nitko od prijavljenih kandidata ne bude izabran, do imenovanja ravnatelja na temelju ponovljenog natječaja imenovat će se vršitelj dužnosti ravnatelja, najduže do godinu dana, a st. 14., da osoba imenovana za vršitelja dužnosti ravnatelja mora ispunjavati uvjete za ravnatelja iz st. 2. ovoga članka.

Sukladno tumačenju Povjerenstva za Temeljni kolektivni ugovor, tumačenje broj: 314/21 od 24. veljače 2021.: "Ako se radi o volonterskom radu sukladno članku 29. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03,142/03, 123/03, 30/04, 68/05, 94/09, 149/09) u kojem je stavkom 2. istog članka bilo propisano da se razdoblje volonterskog rada ubraja u pripravnički staž i radno iskustvo utvrđeno kao uvjet za rad u određenom zanimanju, takav volonterski rad uračunava se u neprekidni radni staž ukoliko se radi o neprekidnom radu u javnoj službi. Budući da osobe na stručnom osposobljavanju za rad bez zasnivanja radnog odnosa nisu zasnovale radni odnos i za to vrijeme im ne ide radni staž, vrijeme provedeno na stručnom osposobljavanju ne uračunava se u neprekidni staž u javnim službama. Vrijeme trajanja radnog odnosa temeljem ugovora o radu pripravnika ubraja se u neprekidni radni staž ukoliko se radi o neprekidnom radu u javnoj službi."

Tužiteljica smatra da prvotuženica prilikom javljanja na natječaj iz točke 1. tužbe i prilikom imenovanja na dužnost vršiteljice dužnosti ravnateljice C. z. s. s. S. B., nije ispunjavala uvjet najmanje pet godina radnog staža na stručnim poslovima u propisanom akademskom zvanju i akademskom stupnju u djelatnosti socijalne skrbi, te se pozvala na odredbu čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21), prema kojoj je ugovor koji je protivan prisilnim propisima Republike Hrvatske, ništetan.

Navela je da iz navedenoga proizlazi da je Ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova vršiteljice dužnosti sklopljen dana …., između U. v. C. z. s. s. S. B. i prvotuženice, ništetan jer je sklopljen protivno čl. 319. st. 2. i 14. Zakona o socijalnoj skrbi.

Napose je navela da je bila jedan od dva kandidata prijavljena na natječaj i jedini kandidat koji je imao sve zakonom propisane pretpostavke za obavljanje poslova ravnateljice C. z. s. s. S. B., pa da ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe.

 

1.1.              Tužiteljica je predložila donošenje presude pobliže opisane u izreci pod toč. I.

 

2.              U odgovoru na tužbu tuženici su učinili nespornim da je prvotuženica Odlukom U. v. drugotuženika, dana …, imenovana vršiteljicom dužnosti do imenovanja ravnatelja, a najduže do godinu dana, te su učinili nespornim da je temeljem Odluke U. v., C. z. s. s. S. B., sa prvotuženicom, dana …., sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova vršiteljice dužnosti C. z. s. s. S. B. Na navod tužiteljice vezan za odredbu čl. 319. Zakona o socijalnoj skrbi, tuženici se nisu očitovali jer se radi o članku zakona.

U odnosu na tumačenje Povjerenstva za Temeljni kolektivni ugovor, istakli su da sud nije vezan za tumačenje jer zna i primjenjuje pravo.

Osporili su navod tužiteljice da prvotuženica prilikom imenovanja na dužnost vršiteljice dužnosti ravnateljice drugotuženika, nije ispunjavala sve propisane uvjete, te su citirali odredbu čl. 59. Zakona o radu, a napomenuli su i da je prvotuženica do imenovanja u S. B. obavljala posao v.d. ravnatelja u N. G., za što je također imala zaključen ugovor o radu od …., za koji nitko nije postavio pitanje u pogledu uvjeta i ništetnosti.

Osim toga, osporili su navod tužiteljice da je Ugovor o radu od …., sklopljen između prvo i drugotuženika, ništetan, iz razloga jer nije suprotan prisilnim propisima i sadrži sve bitne sastojke potrebne za ugovor o radu sukladno prisilnim propisima Zakona o radu.

U odnosu na dostavljenu županijsku presudu, od strane tužiteljice, naveli su da ista nije u svezi sa predmetom ovoga spora.

Napose su tuženici naveli da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, navodeći da je nesporno da je tužiteljica bila jedan od kandidata uz prvotuženicu, međutim da to ne znači da tužiteljica ima pravni interes za ovakvom vrstom zaštite, te to nužno ne znači niti da bi tužiteljica bila imenovana umjesto prvotuženice, pa stoga tužiteljica mora dokazati na koji način je njezino subjektivno pravo povrijeđeno.

Nadalje tuženici smatraju da tužiteljica mora dokazati, odnosno činiti vjerojatnim da će predmetni deklaratorni tužbeni zahtjev u slučaju usvajanja predstavljati za nju određenu pravnu korist, koju bez povoljne sudske odluke ne bi mogla ostvariti, dakle, tužiteljica mora dokazati da bi upravo ona bila imenovana, te da će u slučaju uspjeha u ovom sporu, temeljem ove presude biti imenovana.

Smatraju da to tužiteljica ne može dokazati, niti učiniti vjerojatnom, jer presuda ne bi imala takve posljedice niti učinke.

Naveli su i da je na Odluku o imenovanju bilo od utjecaja i Izvješće o provedenom kontrolnom upravnom nadzoru kod drugotuženika od …., te je takvo Izvješće dovelo do imenovanja prvotuženice.

 

2.1.              Slijedom navedenoga tuženici su u cijelosti osporili tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

3.      U podnesku od ….., tuženici su istakli da tužiteljica mora dokazati svoj pravni interes. Naveli su da C. z. s. s. S. B., više ne postoji, kao niti ugovor o radu na određeno vrijeme od …., čije utvrđenje ništetnosti tužiteljica traži, a posljedično tome ne postoji niti radno mjesto ravnatelja C. z. s. s. U dokaz navedenom dostavili su Ugovor o radu od …., sklopljen između H. z. z. s. r. kao poslodavca i M. J. kao radnika, za radno mjesto v.d. predstojnika koji će obavljati poslove predstojnika Ž. s. B.-p. ž. i P. u. S. B. kojim je u čl. 15., ugovoreno da svi prethodno sklopljeni ugovori o radu, sporazumno prestaju sklapanjem toga Ugovora. Dakle, tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti ugovora o radu koji je prestao postojati.

 

4.               Na ročištu održanom 7. rujna 2023., tužiteljica je ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te je učinila nespornim činjenicu da C. z. s. s. S. B. više ne postoji i da je njegov pravni sljednik H. z. z. s. r., a u međuvremenu nije bilo natječaja za novog ravnatelja C. z. s. s. Tuženici su na istome ročištu istakli prigovor nedostatka pasivne legitimacije, te su ostali kod prigovora nedostatka pravnog interesa. 

 

5.              U postupku su provedeni dokazi uvidom u uvidom u presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž R-… od …., e-mail vezan za tumačenje čl. 48. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, Izvješće o provedenom kontrolnom upravnom nadzoru u C. z. s. s. S. B., ugovor o radu sklopljen između H. z. z. s. r. i prvotuženice M. J. od …. i podatke iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu Tt ….

 

5.1.              Na temelju odredbe čl. 220. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje ZPP), dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, te sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, slijedom čega je odbijen dokazni prijedlog tužiteljice da se od tuženika pribavi dokumentacija navedena u tužbi i rješenju suda od 7. kolovoza 2023., i zapisnik sa sjednice U. v. C. z. s. s. S. B. od … jer obzirom na osnovano istaknute prigovore nedostatka pravnog interesa i promašene pasivne legitimacije, navedena dokumentacija nije potrebna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

 

5.2.              Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

 

6.              U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno:

- da je nakon raspisanog natječaja za imenovanje ravnatelja C. z. s. s. S. B., prema kojemu nije imenovana ravnateljica C., Odlukom U. v. C. z. s. s. S. B. od ..., prvotuženica imenovana vršiteljicom dužnosti C. z. s. s. S. B., do imenovanja ravnatelja, a najduže do godinu dana, što proizlazi iz tužbe, a tuženici su isto učinili nespornim u odgovoru na tužbu,

- da je Odlukom U. v. C. z. s. s. S. B. od …., U. v. C. z. s. s. S. B. sa prvotuženicom, dana …., sklopilo Ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova vršiteljice dužnosti C. z. s. s. S. B., što također proizlazi iz tužbe, a tuženici su i ovu činjenicu učinili nespornom,

- da je u međuvremenu od dana podnošenja tužbe do zaključenja glavne rasprave, umjesto C. z. s. s. S. B., rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Tt-… od ..., osnovana ustanova H. z. z. s. r.sa sjedištem u Z., T. N. T. …, kao osoba ovlaštena za zastupanje određena je T. Š., privremena ravnateljica, što je razvidno iz podataka za upis u glavnu knjigu sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu i rješenja istoga suda od …. (str. spisa 47-51), a isto je tužiteljica učinila nespornim na ročištu 7. rujna 2023.,

- H. z. z. s. r., Z., kao poslodavac je sa prvotuženicom M. J., kao radnicom, ..., sklopio Ugovor o radu za radno mjesto v.d. predstojnika koji će obavljati poslove predstojnika Ž. s. B.-p. ž. i P. u. S. B. kojim je u čl. 15., ugovoreno da svi prethodno sklopljeni ugovori o radu, sporazumno prestaju sklapanjem Ugovora, što je razvidno iz toga Ugovora koji priliježe spisu (str. 45-46).

 

7.              Sporna je osnovanost tužbe zbog prigovora nedostatka pravnog interesa, što je procesna pretpostavka neophodna za podnošenje tužbe za utvrđenje, te osnovanost prigovora postojanja procesnopravne legitimacije, odnosno nedostatka pasivne legitimacije.

             

8.              Prema odredbi čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a, tužitelj tužbom za utvrđenje može tražiti da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a takva tužba se može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istoga odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

 

Pravni interes u procesnom smislu neophodan je čimbenik deklaratorne pravne zaštite koja se u pravilu pruža prije nego što je do povrede prava uopće došlo.

O postojanju pravnog interesa zavisi dopuštenost svake parnice, a izostanak istoga povlači za sobom nedopustivost vođenja parnice. Za dopustivost deklaratorne tužbe, tužitelj mora iznijeti tvrdnje da traži pravnu zaštitu određenog sadržaja jer je njegovo subjektivno pravo povrijeđeno ili ugroženo, te učiniti vjerojatnim da će njegov tužbeni zahtjev, ako bude usvojen, za njega predstavljati ostvarenje određene pravne koristi koju bez povoljne sudske odluke ne bi mogao ostvariti.   

 

Pravnog interesa nema ako je određenu pravnu zaštitu moguće ostvariti bez intervencije suda, zatim kada se i uz intervenciju suda ne bi mogao postići kvalitetno veći stupanj pravne zaštite od onoga koji je već ostvaren, te kada se određena zaštita po prirodi stvari ili po zakonu uopće ne bi mogla ostvariti jer je nemoguća i nedopuštena.

 

8.1.              Tužiteljica, prema mišljenju ovoga suda nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe za utvrđenje, jer niti u slučaju donošenja sudske odluke kojom bi se usvojio njezin tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari, ne bi mogla postići veći stupanj pravne zaštite od one koju već ima.

 

Naime, u smislu Zakona o sudskom registru (Narodne novine 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14, 110/15, 40/19, 34/22), presuda ne predstavlja pravno relevantnu osnovu temeljem koje bi se tužiteljica mogla upisati kao osoba ovlaštena za zastupanje drugotuženika. Bez upisa u sudski registar tužiteljica ne može obavljati poslove radnog mjesta ravnatelja, niti v.d. ravnatelja drugotuženika, pa stoga presuda kojom bi se odlučilo u njezinu korist u ovoj parnici, za nju ne bi predstavljala ostvarenje određene pravne korist koju bez ove presude ne bi mogla ostvariti.

 

Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika M. J. i C. z. s. s. S. B., a tužbom traži da se utvrdi ništetnim Ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova vršiteljice dužnosti C. z. s. s. S. B., sklopljen …., između C. z. s. s. S. B. i M. J. Pri tome tužiteljica nije dokazala da se javila na natječaj za imenovanja ravnatelja C. z. s. s. S. B., niti da bi u slučaju da se javila na natječaj, bila imenovana ravnateljicom ili v.d. ravnateljicom (u dokaz navedenoga nije predložila niti svoje saslušanje), pa slijedom navedenog nije dokazala postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe za utvrđenje, nije dokazala da je njezino i koje subjektivno pravo povrijeđeno ili ugroženo, kao niti učinila vjerojatnim da bi u slučaju ukoliko njezin tužbeni zahtjev bude usvojen za nju to predstavljalo određenu pravnu korist.

 

Osim toga tužiteljica nije dokazala niti da prvotuženica prilikom javljanja na natječaj, nije ispunjavala uvjete propisane odredbom čl. 319. Zakona o socijalnoj skrbi, pri čemu se napominje da je tužiteljica predložila da se od tuženika pribavi Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen između prvo i drugo tuženika ..., međutim navedena činjenica vezana za trajanje godina radnog staža, svakako se ne bi mogla utvrditi iz toga ili bilo kojega drugoga ugovora o radu, jer nije uobičajeno da se u ugovoru o radu navodi dužina trajanja radnog staža radnika.

 

Napose, tužiteljica tužbom traži utvrđenje ništetnim Ugovora o radu od …, a odredba čl. 319. Zakona o socijalnoj skrbi, "govori" o imenovanju, a ne o ugovoru.

 

9.              Vezano za utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova vršiteljice dužnosti C. z. s. s. S. B. sklopljenog ..., između U. v. C. z. s. s. S. B. i M. J., ističe se da u konkretnom slučaju, osim što tužiteljica nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, nisu ispunjene pretpostavke za utvrđenje ništetnosti propisane odredbom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje ZOO) kojom je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.   

 

9.1.              Ništetnost ugovora znači da sklopljeni ugovor ne proizvodi namjeravane pravne učinke koje bi proizvodio da je valjan. Razlozi ništetnosti su protivnost ugovora javnom poretku, odnosno Ustavu neke zemlje, prisilnim propisima i moralu društva, zatim poslovna nesposobnost, nepostojanje suglasnosti, fizička sila, školski primjer i šala, simulacija, nesporazum, zabrana sklapanja ugovora jednoj strani, činjenica da predmet ugovorne obveze (činidba) nije objektivno moguć, odrediv i pravno dopušten,  pobuda ako je protivna javnom poretku, odnosno Ustavu, a kada propis određuje oblik ugovora u kojem on mora biti sklopljen ili kad ugovorne strane odrede oblik kao pretpostavku valjanosti ugovora, izostanak sklapanja ugovora u propisanom obliku, također dovodi do ništetnosti.                  

 

9.2.              Nevaljanost pravnih poslova dijeli se na teži i lakši oblik. Za teži oblik-ništetnost (apsolutna ništetnost), karakteristično je da nastupa po samom zakonu (ex lege), pa prema tome pravni odnos koji je trebao nastati na temelju ništetnog pravnog posla uopće nije ni nastao. Ništetnost ima za posljedicu jedino nenamjeravane pravne učinke. Ništetne pravne poslove ne pobija se niti ih se poništava, pa se stoga ništetnost može samo konstatirati deklaratornom presudom. Institut pobojnosti (relativna ništetnost) kao lakši oblik nevaljanosti pravnih poslova različit je u odnosu na apsolutnu ništetnost, već u samom nazivu kao i određivanju pojma pobojnih pravnih poslova. Relativna ništetnost odgovara pojmu ništetnosti, ali je krug osoba koje se mogu pozivati na ništetnost znatno ograničen, što znači da ništetnost može isticati jedino osoba u čiju je korist ništetnost ustanovljena. Pobojni pravni poslovi pobijaju se konstitutivnom tužbom, a takvu tužbu tužiteljica nije podnijela. Prema odredbi čl. 330. ZOO-a, ugovor je pobojan kada ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kada je to tim Zakonom ili posebnim propisima određeno. Pri tome ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena (koja u konkretnom slučaju nije ustanovljena) može zahtijevati da se ugovor poništi, što je propisano odredbom čl. 331. st. 1. ZOO-a i to u rokovima propisanim odredbom čl. 335. ZOO-a, koji su prekluzivne naravi.

Pravni učinci mana volje mogu se podijeliti u tri skupine, a to su mane volje koje uzrokuju ništetnost pravnog posla (školski primjer i šala, simulacija, nesporazum i sila) mane volje koje uzrokuju pobojnost pravnog posla, a to su bitna zabluda, prijevara, neznanje i prijetnja, te treću skupinu koja se odnosi na mentalnu rezervaciju.     

U odnosu na isticanje ništetnosti spornog Ugovora, zbog eventualne protivnosti moralu društva, navodi se da u našem zakonodavstvu nema definicije pojma "moral društva". Međutim, poznato je da negativnim određenjem pod klauzulu morala društva koja uzrokuje ništetnost ugovora, ne spadaju povrede moralnosti koje su beznačajne i uobičajene, te koje su propisane drugim načelima i odredbama koje upućuju na neku drugu pravnu posljedicu, npr. pobojnost. Dakle, za ništetnost ugovora mora se raditi o težoj povredi moralne norme jer preširoko postavljena granica za utvrđivanje povrede moralne norme može dovesti do nerazmjernog ograničenja prava na slobodu ugovaranja. Nadalje, neke nemoralne radnje uzrokuju povredu drugih pravila koja su izričito propisana, npr. prema odredbama ZOO-a, ugovorna strana svojim nemoralnim postupanjem može povrijediti načelo savjesnosti i poštenja, ravnopravnost ugovornih strana, načelo zabrane zlouporabe prava i prouzročenja štete, načelo jednake vrijednosti činidaba i dr., a za povredu nekih od tih načela zakon propisuje drugačiju sankciju od ništetnosti ugovora. Tako je za nemoralne radnje prijevare i prijetnje propisana sankcija pobojnosti ugovora, a ne ništetnosti ugovora. Naposljetku valja istaći da odredba čl. 322. ZOO-a, sadrži bitno ograničenje primjene klauzule morala društva u tome smislu što ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu, ne može se primijeniti klauzula morala društva, te utvrditi ništetnost ugovora. Moral društva je promjenjiva kategorija za razliku od Ustava i zakona (konkretno postoji i dostupno je u pisanom obliku), pa je primjer za drugačiju sankciju zabluda, prijevara, neznanje, prijetnja, koje je zakonodavac svrstao u slučajeve pobojnosti i time isključio iz popisa mogućih ništetnosti.   

Tužiteljica u tužbi ne spominje pobojnost ugovora, nego samo ništetnost, pa stoga ukoliko tužiteljica smatra da je u konkretnom slučaju razlog ništetnosti, nemoralnost spornog Ugovora, ona je to trebala dokazati, odnosno iz provedenog postupka trebalo je biti vidljivo da je riječ o pravnom poslu koji je protivan temeljnim etičkim normama društva (presuda VSRH Revt 2/16-2 od 26. travnja 2017.), što tužiteljica nije dokazala, te je o toj činjenici zaključeno primjenom pravila o teretu dokazivanja.               

 

10.              Na temelju odredbe čl. 7. st. 1. ZPP-a, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Na temelju odredbe čl. 135. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) u slučaju spora iz radnog odnosa teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, a odredbom čl. 221.a ZPP-a, propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

10.1.              Ocjenjujući dokaze provedene u postupku, sud je utvrdio da tužiteljica nije iznijela činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, nije dokazala pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje, a nije dokazala niti postojanje razloga zbog kojeg bi trebalo utvrditi ništetnim sporni Ugovor o radu, pa stoga sud smatra da sporni Ugovor o radu od …., nije protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, odnosno nije ništetan niti pobojan.

 

11.              Osim toga, zaštita koju tužiteljica traži u ovoj pravnoj stvari, nemoguća je i nedopuštena i iz razloga nedostatka pasivne legitimacije, te i taj razlog isključuje postojanje pravnog interesa tužiteljice u odnosu na postavljeni zahtjev za utvrđenje.      

 

11.1.              Kako je naprijed navedeno (toč. 6. obrazloženja) rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Tt-… od …., umjesto C. z. s. s. S. B., osnovana je ustanova H. z. z. s. r. sa sjedištem u Z., T. N. T. …, a kao osoba ovlaštena za zastupanje određena je T. Š., privremena ravnateljica, te je H. z. z. s. r. Z., kao poslodavac sa prvotuženicom M. J.kao radnicom, dana …sklopio Ugovor o radu, za radno mjesto v.d. predstojnika koji će obavljati poslove predstojnika Ž. s. B.-p. ž.i P. u. S. B., kojim je u čl. 15., ugovoreno da svi prethodno sklopljeni ugovori o radu, sporazumno prestaju sklapanjem toga Ugovora.

 

11.2.              Dakle, Ugovor o radu od …., za koji tužiteljica traži da se utvrdi ništetnim, više ne egzistira, radi se o nepostojećem ugovoru.

 

11.3.              Nedostatak aktivne ili pasivne legitimacije predstavlja materijalno pravni prigovor koji utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva, te se u slučaju osnovanosti takvog prigovora, tužbeni zahtjev odbija. (odluka VSRH Rev-11449/02-2 od 1. travnja 2004.) 

 

12.              Slijedom svega naprijed navedenoga valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, te odlučiti kao u izreci.

 

13.              Odluka o parničnom trošku određena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a. Visina troška određena je prema konačno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, te u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje OT).

 

13.1.              Trošak tuženika odnosi se na jednokratnu nagradu koja pripada odvjetniku za zastupanje u sporu iz radnog odnosa po tbr. 7/2 OT u iznosu od 398,17 eura / 3.000,00 kn, uvećano za PDV u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kn, što ukupno iznosi 497,71 eura / 3.750,00 kn, a ne kako tuženici potražuju iznos od 500,00 eura, koji trošak je u cijelosti osnovan i u skladu sa OT, pa ga je tuženicima valjalo dosuditi, a odbiti ih sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 2,29 eura / 17,25 kn.

 

14.              Visina stope zakonske zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

             

15.              Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23).

 

U Novoj Gradiški 23. listopada 2023.                              

                                                                Sutkinja      

                                                                                                   

         Mirjana Šebalj Meglajec

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu pozivom na broj gornji.

 

DN-a

1. A. G.-K., S. B., U. P. K. … …
2. I. Đ. V., odvjetnica iz S. B., T. p. …