Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ob-116/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja: 1- mlt. ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2- mlt. UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po majci i zz TŽ iz [adresa], a svi zastupani po Tamari Vejnović Rovis, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika: 1- EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2- ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Radivoju Mačešiću-Biscuoliu, odvjetniku iz Pule, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbama 1 i 2-tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola pod posl. br. P Ob-220/2024 od 25. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1 i 2-tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola pod posl. br. P Ob-220/2024 od 25. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke naloženo je 1-tuženoj EŽ da za uzdržavanje tužiteljica mlt. KŽ i mlt. UŽ, doprinosi mjesečno sa iznosom od 132,72 eura od dana podnošenja tužbe, pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do 20-tog u mjesecu za tekući mjesec uplatom na zaštićeni tekući račun zakonske zastupnice tužiteljica, majke TŽ, otvoren kod OTP Banka d.d., a u slučaju kašnjenja da je dužna platiti i zakonske zatezne kamate, dok je toč. II) izreke naloženo 2-tuženiku ČŽ da za uzdržavanje tužiteljica mlt. KŽ i mlt. UŽ, doprinosi mjesečno sa iznosom od 132,27 eura od dana podnošenja tužbe, pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do 20- tog u mjesecu za tekući mjesec uplatom na zaštićeni tekući račun zakonske zastupnice tužiteljica, majke TŽ, otvoren kod OTP Banka d.d., a u slučaju kašnjenja da je dužan platiti i zakonske zatezne kamate. Također je toč. III) izreke naloženo tuženima da tužiteljicama solidarno nadoknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, dok je toč. IV) izreke odbijen zahtjev 2-tuženika za naknadom parničnog troška.

2. Protiv citirane odluke žalbu podnosi 1-tužena zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, odnosno podredno ukinuti.

3. U žalbi 1-tužena u bitnom navodi da zbog narušenog zdravalja i ovisnosti o tuđoj njezi i pomoći nije u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. tužiteljica.

4. Također protiv citirane prvostupanjske odluke žalbu podnosi i 2-tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže preinačiti pobijanu odluku na način da se odbije tužbeni zahtjev mlt. tužiteljica.

5. U žalbi 2-tuženik u bitnom navodi da je neosnovan i apsurdan zaključak prvostupanjskog suda da bi iznos od 285,17 eura uz ušteđevinu od 2.034,17 eura bio dostatan za podmirenje njegovih osobnih potreba. Navodi da kada se od iznosa mirovine koju prima u iznosu od 285,17 eura oduzme iznos auto kredita od 150,00 eura i iznos za uzdržavanje tužiteljica od 132,27 eura, proizlazi da mu za podmirenje osobnih potreba preostaje iznos od 2,90 eura čime da je ugroženo njegovo egzistencijalno pravo. Navodi da je obveza bake i djeda prema odredbi čl. 288. Obiteljskog zakona ( NN 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/23, dalje ObZ ) supsidijarna, a jedna od pretpostavki za primjenu te zakonske odredbe, da je, da baka i djed imaju sredstva iz kojih bi mogli doprinositi za uzdržavanje unuka. Navodi da je tijekom postupka ukazivao na odredbe Zakona o privremenom uzdržavanju ( NN 145/24 ), a o čemu da se prvostupanjski sud nije očitovao.

6. Tužiteljice su u odgovoru na žalbe istakle da su žalbeni navodi neosnovani, te su predložile odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku odluku. Navode da žalbeni navodi 1-tužene o narušenom zdravlju ničim nisu potkrijepljeni, dok da 2-tuženik osim mjesečnih primanja po osnovi mirovine ima u suvlasništvu kuću sa 2 stana u [adresa], stan u [adresa], ušteđevinu, te da je vlasnik automobila, pa da isti neosnovano pokušava izbjeći obvezu uzdržavanja svojih unuka.

7. Žalba nisu osnovane.

8. Predmet spora je zahtjev mlt. tužiteljica za plaćanjem uzdržavanjem od 1 i 2- tuženika kao bake i djeda po ocu, koji ne doprinosi mjesečnim iznosima od po 132,72 eura za njihovo uzdržavanje, određenim Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 05.12.2022. koji je odobren Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola pod posl. br. R1- Ob-213/23 od 23.05.2023.

9. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:

- da su mlt. tužiteljice zajedničke kćeri TŽ i JŽ, sina tuženika,

- da je Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola pod posl.br. R1 Ob-213/2023 od 23.05.2023. odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojim je IŽ obvezan na ime uzdržavanja mlt. kćeri, ovdje tužiteljica, plaćati svakoj mjesečni iznos od 132,72 eura do 20- tog u mjesecu na račun majke mlt. tužiteljica,

- da su tužiteljice protiv obveznika uzdržavanja JŽ pokrenule postupak prisilne naplate pred FINA-om, međutim svoju tražbinu s osnova uzdržavanja nisu naplatile,

- da je zz tužiteljica protiv obveznika uzdržavanja ŽŽ podnijela kaznenu prijavu radi neplaćanja uzdržavanja,

- da nije sporno da IŽ ne uzdržava mlt. tužiteljice,

- da iz iskaza majke tužiteljica TŽ proizlazi da otac tužiteljica od početka zaključenja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi nije redovito plaćao određeno uzdržavanje, da je protiv njega bezuspješno pokrenula ovršni postupak jer nije u radnom odnosu, da se obratila nadležnom Hrvatskom zavodu za socijalni rad radi privremenog uzdržavanja gdje da joj je rečeno da se najprije za uzdržavanje treba obratiti djedu i baki po ocu, a tek potom ukoliko oni ne budu mogli plaćati uzdržavanje, da će se odrediti privremeno uzdržavanje, da je zaposlena u ugostiteljskom objektu na polovicu radnog vremena i ostvaruje plaću od 600,00 do 700,00 eura, te da još toliko dobije od države, da sa kćerima stanuje u iznajmljenom stanu za što plaća najam od 500,00 eura mjesečno i režijske troškove, da mlt. UŽ ima 8 i pol godina, da ima velike senzorne poteškoće, pa da joj veliki trošak predstavlja kupovina odjeće koja mora biti kvalitetna i pamučna i posebna prehrana, da sa njom odlazi defektologu i logopedu, da kćer KŽ ima 4 i pol godine, te da je dobrog zdravlja i njene potrebe da su uobičajene,

- da iz iskaza 2-tuženika ČŽ proizlazi da sa tužiteljicama od njihovog rođenja nije u nikakvom kontaktu, kao niti sa sinom zadnjih 8 godina, da prima mirovinu od 293,00 eura mjesečno od čega da mu se za auto kredit usteže iznos od 165,00 eura, da je suvlasnik kuće u [adresa], zajedno sa suprugom, a u kojoj kući da stanuju zajedno sa sinom od 31 godinu koji je nezaposlen i liječi se od anksioznosti, da mu je sin vlasnik stana u [adresa], a koji stan mu je darovao tijekom trajanja ovog postupka, međutim zbog bolesti da u tom stanu sin ne može stanovati, pa da je isti prazan, te da ima ušteđevinu od oko 3.000,00 eura,

- da iz iskaza svjedoka JŽ proizlazi da je tijekom 2024. na ime uzdržavanja mlt. tužiteljica nešto platio, ali da ne zna koliko, niti kada, dok da za 2025. nije ništa platio jer da nema od kuda, da održava odnose sa mlt. tužiteljicama prema Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, da osim tužiteljica ima još 4 mlt. djece sa kojima stanuje u zasebnom stanu u kući svoje majke, da mu majka plaća režijske troškove, da nije u radnom odnosu, da je narušenog zdravlja, ali da nema rješenje o nesposobnosti za rad, da je tijekom 2024. radio neprijavljeno kao automehaničar i dobivao naknadu ovisno o količini posla,

- da je 1-tužena vlasnica kuće u [adresa] koji ima 2 stana, te vlasnica, odnosno suvlasnica više nekretnina u k. o. [katastarska općina],

- da je 2-tuženik zajedno sa suprugom vlasnik kuće u [adresa], te da je tijekom ovog postupka darovao svom sinu stan u [adresa],

- da je 1-tužena vlasnica automobila marke ..., dok da je 2-tuženik vlasnik automobila marke ... ... ...

- da 1-tužena prima mirovinu u iznosu od 551,95 eura mjesečno, te da ima ušteđevinu od 8.556,66 eura i po oročenom računu 4.205,83 eura,

- da 2-tuženik prima mirovinu u iznosu od od 285,17 eura mjesečno, te da na bankovnom računu ima 174,63 eura i 2.034,17 eura ( u trenutku podnošenja tužbe 9.500,14 eura),

- slijedom navedenog prvostupanjski sud ocjenjuje da su mjesečna primanja 1 i 2-tuženika, uz činjenicu da isti imaju ušteđevinu, da su vlasnici vrijednih nekretnina i pokretnina (vozila), da 1-tužena jedan od svojih stanova daje na besplatno korištenje sinu ĆŽ i njegovoj familiji, te im plaća i režijske troškove, dok je 2-tuženik svoj stan u [adresa] tijekom ovog postupka darovao sinu koji stanuje s njim u [adresa], dostatna za podmirenje njihovih osobnih potreba, kao i za podmirenje utuženog iznosa uzdržavanja mlt. tužiteljica koja su ispod zakonskog minimuma, obzirom da iste nesporno ne podmiruje njihov otac,

- da je zz tužiteljice poduzela dopuštene pravne radnje kako bi osigurala naplatu uzdržavanja, pa da je tako zatražila privremeno uzdržavanje, da u naplati putem ovrhe nije uspjela, te da je podnijela kaznenu prijavu.

10. Slijedom navedenog prvostupanjski primjenom odredbe čl. 288. st. 2. ObZ-a prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti, dok odluku o trošku donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

11. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

12. Pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev mlt. tužiteljica, a za što je prvostupanjski sud dao opravdane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

13. Prema odredbi čl. 288. st. 2. ObZ-a ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju.

14. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je obveza bake i djeda supsidijarna, odnosno da djedovi i bake dolaze u obzir za uzdržavanje maloljetne djece tek ako roditelj ne ispunjava svoju obvezu, s time da njihova obveza uzdržavanja postoji samo ako su oni objektivno u mogućnosti plaćati uzdržavanje unuka.

15. Navedena supsidijarnost predmetne obveze zakonom je ustanovljena upravo radi zaštite dobrobiti djece (unučadi), odnosno njihove materijalne sigurnosti i prava na određeni životni standard, a ona je iz istih razloga ustanovljena i prema čl. 27. Konvencije o pravima djeteta ( Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 12/93 i 20/97).

16. Kako je u konkretnom slučaju tijekom postupka nesporno utvrđeno da IŽ kao otac mlt. tužiteljica ne ispunjava svoju zakonsku obvezu uzdržavanja, odnosno da ne plaća doprinose za uzdržavanje mlt. tužiteljica u iznosima od po 132,72 eura kako je to određenim Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 05.12.2022. koji je odobren Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola pod posl. br. R1-Ob-213/23 od 23.05.2023., to je ispunjena pretpostavka iz naprijed citirane odredbe čl. 288. st. 2. ObZ-a da mlt. tužiteljice uzdržavanje zatraže od njegovih roditelja tj. 1 i 2-tuženika.

17. Nadalje kako je tijekom postupka utvrđeno da 1 i 2-tuženi primaju mjesečnu mirovinu, da imaju u vlasništvu vrijedne nekretnine ( 1-tužena kuću u [adresa] sa 2 stana i nekretnine u k. o. [katastarska općina], a 2-tuženik kuću u [adresa] ), kao i pokretnine ( automobile ), te ušteđevinu ( 1-tužena iznose od 8.556,66 eura i 4.205,83 eura, a 2-tuženik 174,63 eura i 2.034,17 eura, s time da je u vrijeme podnošenja tužbe imao 9.500,14 eura), da je 1-tužena dala sinu JŽ jedan stan u svojoj kući na besplatno korištenje i još mu k tome plaća režijske troškove, dok je 2-tuženik tijekom ovog postupka darovao sinu stan u [adresa], iako se radi o sinu koji živi s njim u kući u [adresa], to je pravilan stav prvostupanjskog suda da plaćanjem uzdržavanja mlt. tužiteljicama u određenim iznosima od po 132,72 eura, a koji iznosi su ispod zakonskog minimuma, njihova egzistencija glede uobičajnih mjesečnih potreba neće biti ugrožena.

18. Naime, u skladu s odredbom čl. 307. st.3. ObZ-a pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati treba uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja, a što je sve prvostupanjski sud pravilno i učinio.

19. Stoga žalbeni navodi 2-tuženika da mu je pobijanom odlukom ugroženo egzistencijalno pravo nisu osnovani jer isti pored iznosa mirovine kojeg prima mjesečno, ima i vrijednu imovinu ( nekretninu, vozilo i ušteđevinu), te prema vlastitom kazivanju živi sa suprugom koja radi. Isto tako 2-tuženik ima mogućnost dodatne zarade iznajmljivanjem stana u [adresa] koji je prema njegovom iskazu prazan. Naime, 2- tuženik je tijekom ovog postupka navedeni stan u [adresa] darovao sinu, te je izjavio da sin u tom stanu zbog zdravstvenog stanja ne može živjeti, već i nadalje živi sa njim u [adresa], te je k tome i smanjio svoj iznos ušteđevine ( sa iznosa od 9.500,14 eura na iznos od 2.034,17 eura) iz čega se može zaključiti da je umanjivao svoju imovinu u svrhu postizanja uspjeha u ovoj parnici tj. otklanjanja od sebe obveze uzdržavanja spram mlt. tužiteljica.

20. U odnosu na žalbene navode u svezi privremenog uzdržavanja ističe se da podnošenje i ostvarivanje prava na privremeno uzdržavanje u skladu sa Zakonom o privremenom uzdržavanju ( NN 92/14) ne isključuje pravo mlt. tužiteljica da zbog toga zatraže uzdržavanje u skladu s čl. 288. st. 2. ObZ-a, niti navedeno utječe na obvezu 1 i 2-tuženika kao bake i djeda u smislu navedene zakonske odredbe.

21. Pored toga odredbom čl. 2. navedenog Zakona o privremenom uzdržavanju propisano je da se pod obveznikom uzdržavanja, smatra roditelj koji ne stanuje s djetetom, te baka i djed po tom roditelju. Nadalje čl. 7. st. 4. propisano je da dijete iz st. 1 i 2. tog članka ( tj. dijete čiji roditelj koji ne stanuje sa njim, ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja na temelju ovršne isprave, u cijelosti ili djelomično ili dijete čiji baka i djed kao obveznici uzdržavanja po ovršnoj ispravi, ne ispunjavaju svoju obvezu uzdržavanja na temelju ovršne isprave, u cijelosti ili djelomično) ima pravo na privremeno uzdržavanje ako obveznik uzdržavanja ne ispunjava svoju obvezu dulje od mjesec dana od dana kad je isprava postala ovršna.

22. Dakle, prema navedenim zakonskim odredbama, dijete ima pravo na privremeno uzdržavanje tek ukoliko roditelj sa kojim ne živi ili baka i djed ne ispunjavaju obvezu uzdržavanja što znači da u situaciji kada roditelj ne ispunjava obvezu uzdržavanja, treba istu zatražiti od njegovih bake i djeda i tek potom zatražiti privremeno uzdržavanje. Stoga su žalbeni navodi 2-tuženik u tom smislu neosnovani.

23. Žalbeni navodi 1-tužene o narušenom zdravlju i ovisnosti o tuđoj njezi i pomoći su paušalni i ničim potkrijepljenim jer spisu ne prileže dokazi koji bi na to ukazivali.

24. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 17. prosinca 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Ksenija Dimec