Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž-239/2025-3
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, te Milene Vukelić-Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u izvanparničnom postupku jednostavnog stečaja nad imovinom potrošača CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi vjerovnika AGRAM BANKA d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 74, OIB: 70663193635, podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Sp-1627/2024-7 od 10. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba vjerovnika AGRAM BANKA d.d. Zagreb, i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Sp- 1627/2024-7 od 10. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je otvoren i zaključen jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača CH iz [adresa] (dalje: potrošač) te je potrošač oslobođen od preostalih obveza u odnosu na vjerovnike AGRAM BANKU d.d. Zagreb i Republiku Hrvatsku.
2. Protiv rješenja je žalbu podnio vjerovnik AGRAM BANKA d.d. Zagreb, zbog žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), koji propis se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 10. Stečajnog zakona ("Narodne novine" br. 71/15 i 104/17) te članka 23. i čl. 79. o. Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" br. 100/15, 67/18, 36/22 – dalje ZSP).
3. U žalbi ističe da u vrijeme otvaranja postupka nije bila evidentirana tražbina žalitelja dulje od tri godine, budući da je osnova žalitelja podnesena na naplatu 13. lipnja 2022., a pobijano rješenje je doneseno 10. prosinca 2024. pa da zbog toga nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 79.a st. 2. ZSP-a za vođenje ovog postupka. Nadalje ističe da oslobođenjem od obveza potrošača vjerovnik gubi mogućnost naplate svoje tražbine iako od izdavanja osnove nisu protekle tri godine, pa da se na takav način diskriminiraju vjerovnici koji imaju tražbine manjeg iznosa u odnosu na ostale vjerovnike te da se dovodi u pitanje smisao vođenja sudskih postupaka i narušava pravna sigurnost. Tako da bi na taj način potrošač mogao biti oslobođen ispunjenja obveze utvrđene pravomoćnom odlukom nedugo nakon što je ta obveza nastala, što da ne može biti smisao ovog postupka. Pored toga navodi da je u svibnju 2024. zaprimio dvije uplate potrošača po istoj osnovi pa da je oslobađanje potrošača od obveza koje podmiruje u skladu sa svojim mogućnostima protivno cilju i svrsi tog postupka.
4. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.
5. Žalba vjerovnika nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je otvorio i zaključio postupak te pritom nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz isprava koje je sud prvog stupnja pribavio je utvrđeno da je potrošač u vrijeme otvaranja postupka imao evidentirane dvije neizvršene osnove za plaćanje u iznosu od 2.387,01 eura po osnovi glavnice te više osnova koje je Financijska agencija prestala izvršavati po čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18, 2/20, 46/20, 47/20 – dalje ZPONS) koje zajedno s evidentiranim osnovama prelaze iznos od 2.654,46 eura ( 20.000,00 kuna). Nadalje je utvrđeno da u 2021. i 2022. potrošač nije ostvario primanja po osnovi rada, dok je u 2023. ostvario prihod od 5.935,87 eura, a u 2024. prihod od 8.359,28 eura, da su dva računa potrošača blokirana, pri čemu blokada traje 1447 dana, dok je jedan račun otvoren, ali radi se o zaštićenom računu na kojemu su sredstva izuzeta od ovrhe, da potrošač nije vlasnik vozila ni plovila niti je vlasnik neke druge imovine iz koje bi se mogao ostvariti prihod.
8. Prema odredbi čl. 79.f st. 2. ZSP-a sud je dužan utvrditi vrijednost potrošačeve imovine, kao i raspolaganja imovinom koja je potrošač poduzeo u posljednje tri godine prije otvaranja postupka, putem Financijske agencije koja je ovlaštena podatke o imovini pribavljati od Ministarstva financija, Porezne uprave i drugih tijela i osoba koje vode evidencije o imovini potrošača. Sud prvog stupnja je pribavio podatke o primanjima potrošača u posljednje tri godine, o njegovim računima te ostaloj imovini o kojoj se vodi odgovarajuća evidencija.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja je pravilno utvrdio da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa manja od 1.327,23 eura (10.000,00 kuna), što je pretpostavka za otvaranje i zaključenje postupka u skladu s odredbom čl. 79.g. st. 1. ZSP-a, budući da iz isprava u spisu proizlazi da potrošač nije vlasnik vrjednijih pokretnina, da nije upisan kao vlasnik vozila ili plovila, da nije imatelj poslovnih udjela niti vrijednosnih papira, te da ne ostvaruje prihod iz kojeg bi se mogli namiriti vjerovnici.
10. Dakle, iz priloženih isprava proizlazi da su u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija, na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača bile evidentirane dvije neizvršene osnove za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbine u iznosu od 2.387,01 eura s osnove glavnice, da je razdoblje u kojemu je potrošač imao evidentirane neizvršene osnove neprekinuto trajalo duže od tri godine, te da nisu utvrđene činjenice iz kojih bi se moglo zaključiti da se radi o nepoštenom potrošaču.
11. Na žalbene navode vjerovnika, valja odgovoriti da je pogrešno tumačenje žalitelja da bi se potrošač mogao osloboditi od obveze isključivo u odnosu na tražbine koje su u vrijeme pokretanja postupka evidentirane u Očevidniku dulje od tri godine. Naime, u čl. 79 a. st. 2. ZSP-a je propisan jedan od uvjeta za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača, a odnosi se na razdoblje od tri godine u kojemu je potrošač imao jednu ili više evidentiranih osnova za plaćanje. Trajanje razdoblja od tri godine iz čl. 79.a st. 2. ZSP-a se utvrđuje na temelju ukupne neprekidne blokade računa potrošača po svim osnovama koje su ikad bile upisane u Očevidnik, a ne samo s obzirom na trajanje blokade računa po osnovama za koje je pokrenut postupak stečaja potrošača. Takvo stajalište je izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-995/2021 od 14. rujna 2021. Stoga su u ovom postupku bile ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 79 a. st. 2. ZSP-a.
12. Pravilno je stoga sud prvog stupnja primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je otvorio i zaključio jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača CH te kada je oslobodio potrošača od preostalih obveza u odnosu na žalitelja.
13. Zbog izloženog je valjalo žalbu vjerovnika odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
U Rijeci 17. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Helena Vlahov-Kozomara
