Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž- 1500/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], odlučujući o žalbi vjerovnika Republike Hrvatske (OIB:52634238587) zastupane po općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, Ferde Hefelea 57, protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Sp-329/2023-9 od 28. ožujka 2025., 17. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba vjerovnika Republike Hrvatske. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Sp-329/2023-9 od 28. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja otvoren je i zaključen jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača i potrošač je oslobođen od obveze u odnosu na osnovu za plaćanje i vjerovnike iz izreke rješenja.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio vjerovnik, Republika Hrvatska, zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19 ,80/22 i 155/23 - dalje ZPP) u vezi s člankom 381. ZPP-a koji se primjenjuje na temelju članka 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 75/15. i 104/17: dalje- ST) u vezi s odredbom članka 23. i 79. o Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj: 100/15. i 67/18: dalje ZSP).

3. U žalbi tvrdi da je cilj ZSP-a osloboditi poštenog potrošača od preuzetih obveza te da se potrošač ne oslobađa od dugovanja prema RH, posebno ne onih koja se odnose na potraživanja utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom. Tvrdi da je potrošač nepošten jer je Uvidom u uvjerenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije utvrđeno da je pravomoćno osuđen na kazneno djelo protiv imovine i kazneno djelo krađe iz čl. 228. stavak 1. KZ-a. Obveze potrošača po navedenim osnovama plaćanja da se odnose na sudske pristojbe i doprinose, da se na radi o obvezama na tržištu već obveza nastalih po osnovi prisilnih pravnih normi.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, uz daljnju primjenu odredbe članka 10. SZ-a te članka 23. ZSP-a, ovaj je sud utvrdio da ne postoje te bitne povrede postupka. Nije povrijeđena ni odredba članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj jer je pobijano rješenje razumljivo i neproturječno i može se ispitati.

8. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kod donošenja pobijanog rješenja. Na temelju podataka iz Očevidnika redoslijeda osnove za plaćanje pravilno je utvrdio da su za otvaranje i zaključenje predmetnog jednostavnog postupka stečaja potrošača bile ispunjene pretpostavke propisane odredbama ZSP-a, jer je na dan otvaranja ovog postupka bilo evidentirano više neizvršenih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbina u iznosu do 20.000,00 kn s osnova glavnice, osim toga razdoblje u kojem je potrošač imao tako evidentirane neizvršene osnove za plaćanje neprekinuto je trajalo duže od tri godine (članak 79.a stavak 1. i 2. ZSP-a). Isto tako, pravilno je postupajući u skladu s odredbom članka 79. f stavak 2. ZSP-a, utvrdio da potrošač nema imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa i poštenje potrošača.

9. Neosnovani su žalbeni navodi vjerovnika da je sud, utvrđujući pretpostavke za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača, trebao po službenoj dužnosti ispitati postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza potrošača u smislu njegove pravomoćne osuđivanosti zbog kaznenih djela protiv imovine i kazneno djelo krađe koja bi upućivala na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti sukladno odredbi članka 75. stavak 1. točka 1. ZSP-a.

10. Odredbom čl. 75. st. 1. ZSP propisano je da će sudskim rješenjem uskratiti oslobođenje od preostalih obveza ako je potrošač:

1. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjenju obveze i dužnosti.

2. u posljednje tri godine koje su prethodile podnošenju prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje dao netočne ili nepotpune podatke o svojim imovinskim prilikama, kako bi dobio kredit, primio plaćanje iz javnih sredstava ili izbjegao plaćanje poreza ili drugih javnih obveza.

3. u posljednjoj godini prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje onemogućio namirenje vjerovnika time što je preuzeo neprimjerene obveze, nesavjesno i nepošteno umanjivao vrijednost svoje imovine ili bez izgleda za poboljšanje financijskog položaja odgađao otvaranje stečajnog postupka tijekom postupka namjerno ili iz krajnje nepažnje povrijedio svoje dužnosti izvješćivanja i svoje radnje prema ovom zakonu ili namjerno ili krajnjom nepažnjom naveo nepotpune ili netočne podatke o popisu imovine i obveza. Prema stavku 2. istog članka vjerovnik može najkasnije na ročište iz članka 74. stavak 2. tog Zakona predložiti sudu donijeti rješenje o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz stavka 1. ovog članka.

11. Povezujući odredbu čl. 24. sv. 2. ZSP i odredbu čl. 75. ZSP dolazi se do zaključka da će sud postupiti po službenoj dužnosti ispitivati postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. sv. 1. ZSP-a, pa tako i pravomoćnu osuđivanost potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost ili nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti, samo ako je vjerovnik, postupajući po odredbi čl. 75. sv. 2. ZSP-a predložio donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz čl. 75. sv. 1. ZSP. Ako takvog obrazloženog prijedloga nema sud u pogledu činjenica koje bi ukazivale na nepoštenje potrošača neće postupati po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 24. sv. 3. ZSP (tako i Vrhovni sud u Rev 1170/2022-2 od 18. travnja 2023.).

12. Budući da žalitelj nije postupio na način predviđen odredbom čl. 75. sv. 2. ZSP-a nije postojala obveza suda da u pogledu činjenice nepoštenja potrošača postupa po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 24. st. 3. ZSP.

13. Također su neosnovani žalbeni navodi da se u predmetnom slučaju u odnosu na obveze, dugovanja prema Republici Hrvatskoj kao vjerovniku, ne može primijeniti Zakon o stečaju potrošača jer da prema članku 4. istoga dužnik nema status potrošača budući da njegova obveza nije nastala iz "tržišnog" pravnog posla.

14. Odredbom članka 4. stavak 2. ZSP-a propisano je da se potrošačem, u smislu ovoga Zakona, smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. U konkretnome je obveza dužnika kao fizičke osobe prema Republici Hrvatskoj nepobitno nastala njegovim djelovanjem izvan njegove trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, slijedom čega isti ima status potrošača u smislu citirane zakonske odredbe na čije novčane obveze, koje se vode u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi FINA, su primjenjive odredbe o jednostavnom postupku o stečaju potrošača ZSP-a.

15. Sama činjenica da se radi o zakonskoj odredbi automatski ne znači da se u postupku stečaja potrošača, obveznik takve obveze ne može osloboditi njezinog

plaćanja. Takav zaključak proizlazi iz odredbe čl. 77. st. 1. ZSP-a, jer je tom odredbom izričito propisano da se potrošač ne može osloboditi samo određene vrste obveza koje proizlaze iz zakona kao što je obveza na uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je potrošač po zakonu dužan uzdržavati. Prema sadržaju navedene odredbe, po shvaćanju ovoga suda, radi se o taksativno navedenim obvezama kojih se potrošač u postupku stečaja potrošača ne može osloboditi, te o imperativnoj pravnoj normi od koje nije dopušteno odstupanje. Tumačenjem "a contrario" navedene odredbe može se zaključiti da potrošač može biti oslobođen svih drugih obveza koje nisu navedene u citiranoj odredbi ZSP-a, neovisno jesu li to zakonske, izvanugovorne ili ugovorne obveze, ali se ne može osloboditi taksativno navedenih (u toj odredbi) obveza određenih, neovisno o tome jesu li to zakonske, ugovorne ili izvanugovorne odredbe (tako i VS u Rev 521/21).

Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a, u vezi s odredbama članka10. SZ-a i člankom 23. ZSP-a, odbijena žalba žalitelja i odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Tajan Polić