Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1955/2025-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Kreši Štefeku, odvjetniku u ZOU Krešo Štefek, Sanja Špiljarić i Anita Barlafa, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, zastupani po pun. Damiru Salahoviću, odvjetniku u OD Grgić i partneri, u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna Služba u Donjoj Stubici, poslovni broj Pn-485/2022 od 20. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna Služba u Donjoj Stubici, poslovni broj Pn-485/2022 od 20. listopada 2025. u pobijanom dijelu (u odnosu na iznos glavnice od 1.370,00 eur sa zateznom kamatom i troškove postupka od 1.430,40 eur sa zateznom kamatom) .

II Odbija se tuženik sa zahtjevom radi naknade troškova žalbenog postupka kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja usvojen je tužbeni zahtjev radi naknade štete u iznosu od 3.982,00 eur sa zateznom kamatom, te je naloženo tuženiku da na ime troškova postupka plati 2.430,00 eur sa zateznom kamatom od presuđenja.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na visinu dosuđene pravične novčane naknade preko 2.500 eur smatrajući je previsokom i shodno tome pobija odluku o troškovima postupke preko nespornog iznosa od 1.000 eur. Predlaže uvaženjem žalbe prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti za pobijani dio.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije ostvarena ni jedna od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP).

6. Činjenično se stanje žalbom ne pobija pa tako među strankama nije sporno da je tužitelj nastradao u prometnoj nezgodi kao putnik u vozilu i da mu je pritom nastupila šteta za koju tuženik priznaje odgovornost do iznosa pravične novčane naknade od 2.500 eur te za tuđu pomoć i njegu od 112 eur u cijelosti. Preko toga do dosuđenog iznosa od 3.982,00 eur pobija visinu kao previsoku i neodgovarajuću nastalim posljedicama.

7. Sud je prvog stupnja utvrdio da tužitelj u nezgodi zadobio prijelom prsne kosti uz manji pomak ulomaka, prijelom petog rebra i krvni podljev na čelu. Liječen je mirovanjem, analgeticima i proveo je fizikalnu terapiju nakon čega su zaostale trajne posljedice u vidu povremenih bolova na mjestu prijeloma prsne kosti i rebra što iznosi 5% umanjenja životnih aktivnosti. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg 8 dana i slabog 56 dana. Strah je bio jačeg intenziteta u trenutku nezgode, potom kao sekundarni jaki 1 dan, srednji 5 dana i slabog intenziteta 28 dana. Ocjenjujući težinu povrede i sve okolnosti slučaja, sud je prvog stupnja našao primjerenom novčanu naknadu po osnovi neimovinske štete u visini od 3.870 eur i istu dosudio primjenom odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. . 29/18. i 126/21. - dalje: ZOO).

8. Tuženik tvrdi da je pravična novčana naknada suđena previsoko u odnosu na Orijentacijske kriterije iz 2020. i da bi uz respektiranje porasta troškova života ista svejedno trebala biti niža.

9. Ovi se žalbeni navodi ne prihvaćaju. Prije svega tužitelj je pretrpio tešku tjelesnu povredu u vidu prijeloma prsne kosti s pomakom i prijelom rebra, te je iz nalaza medicinskog vještaka razvidno da su kao trajne posljedice zaostale lagana bolnost na pritisak na mjestu prijeloma, bolnost kod „napinjanja“ prsišta i kod dizanja tereta i bolnost kod promjene vremena. Imajući u vidu karakter trajnih smetnji i posljedica i opseg umanjenja životnih aktivnosti, ovaj sud u svemu prihvaća ocjenu suda prvog stupnja o pravičnoj naknadi po osnovi ove kvalifikatorne okolnosti u visini od 970 eur.

10. Jednako tako, opravdano je dosuđena naknada po osnovi kvalifikatorne okolnosti pretrpljenih fizičkih bolova u visini od 1.600 eur imajući u vidu trajanje liječenja, tegobe vezane za liječenje i oporavak (mirovanje, konzumacija analgetika, višekratni posjeti liječnicima specijalistima), te konačno opseg pretrpljenih bolova tijekom liječenja i oporavka. Po osnovi straha kao kvalifikatorne okolnosti tužitelju je dosuđeno 1.300 eur što odgovara utvrđenju o opsegu i intenzitetu pretrpljenog straha kako onog primarnog, tako i sekundarnog u vidu zabrinutosti za liječenje i oporavak, zbog čega je ocjena suda o značaju tih okolnosti prilikom dosude pravične naknade u svemu pravilna.

11. Orijentacijski su kriteriji pomoćno sredstvo sudu pri utvrđivanju visine štete i isti se ne primjenjuju matematičkim automatizmom već ovisno od okolnosti svakog pojedinog slučaja, pri čemu ne treba zanemariti da su od njihova donošenja troškovi života znatno porasli što je svakako okolnost o kojoj treba voditi računa prilikom odmjeravanja iste. Kako je sud prvog stupnja navedeno imao u vidu i odluku o visini pravične naknade donio pravilnom primjenom materijalnog prava suprotni se žalbeni navodi ne prihvaćaju.

12. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP, kao i odluku o tijeku zatezne kamate koja je pravilno suđena od dana postavljanja odštetnog zahtjeva.

13. Zakonita je i odluka o troškovima postupka jer je pravilno utemeljena na odredbama 154. st. 4. u svezi sa čl. 155. ZPP. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP žalbeni sud kod odluke o troškovima postupka ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava, pa kako je tuženik smatrao da je troškove potrebno umanjiti proporcionalno tužiteljevu neuspjehu u žalbenom postupku, što se nije dogodilo, ni ovaj žalbeni navod nije osnovan. I u konačnici tuženik u žalbi prigovara nepravilnoj odluci suda kod dosude predujma po osnovi kombiniranog vještačenja tvrdeći da ga je on platio. Točno je da je tuženik podmirio predujam za kombinirano vještačenje, no tužitelj je podmirio predujam za medicinsko vještačenje u visini od 300 eur i taj mu je iznos (što je i naznačeno u presudi kao medicinsko vještačenje) dosuđen. Stoga ni u ovom dijelu žalbeni navodi nisu utemeljeni pa je žalbu valjalo odbiti i odluku o troškovima potvrditi sukladno odredbi čl. 380. st. 2. ZPP.

14. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa nema pravo na naknadu troškova istog.

U Rijeci 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar